Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-177/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Patricija Đurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4756/2024-11 od 16. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4756/2024-11 od 16. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio članka 5. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 016-1860/2006 od 24. srpnja 2006. kojim je ugovorena naknada za obradu kredita (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.691,89 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2007. do isplate (točka II. izreke), utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 016-1860/2006 od 24. srpnja 2006. kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita (točka III. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.180,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2015. do isplate i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 1.237,77 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2025. do isplate (točka IV. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer obrazloženje presude ne sadržava sve tvrdnje tuženika, te bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu od 387,67 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a jer je suprotno žalbenim navodima, po utvrđenju ovog suda, obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, pa tako i u pogledu tvrdnji koje je tijekom postupka iznio tuženik.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima kao i razloge o svim prigovorima te se presuda može ispitati, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijela članka 5. stavak 2. i članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita te zahtjev za isplatu naplaćenih naknada.

9. Prvostupanjski sud je donoseći odluku utvrdio:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor 24. srpnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 016-1860/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine za kredit u visini 221.600,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan korištenja kredita,

- da su člankom 5. stavak 2. Ugovora propisani jednokratni troškovi obrade kredita u iznosu 1,25% od iznosa kredita,

- da je člankom 8. stavak 2. Ugovora o kreditu propisano da je banka u slučaju prijevremene otplate kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika,

- da su tužiteljici 23. kolovoza 2006. naplaćeni jednokratni troškovi obrade kredita u iznosu 1.691,89 eura,

- da je tužiteljici 30. siječnja 2015. naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 1.180,40 eura.

10. Nadalje je ocjenom iskaza tužiteljice, koji je prihvaćen kao logičan i uvjerljiv, utvrđeno da je Ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje obiteljske kuće, da ugovorne odredbe nisu bile predmet pregovaranja i da joj ništa nije objašnjeno o naknadama i na što se te naknade odnose. Zaključivši da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, jer su navedene odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaj na njihov sadržaj, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja te prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega su predmetne odredba Ugovora o kreditu iz članka 5. stavak 2. i članka 8. stavak 2. nepoštene i slijedom toga ništetne.

11. Pravilno je prvostupanjski sud na pravni odnos stranaka primijenio članak 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 84. ZZP/03 je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema članku 87. toga Zakona takva odredba ništetna.

12. Neosnovano u žalbi navodi tuženik da prvostupanjski sud nije dao odlučne razloge o postojanju značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Naime, tuženik ne osporava da je riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog (tipskog) ugovora trgovca, zbog čega u smislu članka 81. stavka 2. ZZP/03 postoji zakonska presumpcija da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Iako je sporna ugovorna odredba iz članka 5. stavak 2. Ugovora o kreditu jasno i razumljivo sastavljena, budući omogućuje tužiteljici da odredi visinu troškova naknade za obradu kredita (1,25% od iznosa kredita), a time i ekonomske učinke ugovaranja, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači da je ujedno ta odredba poštena budući ne sadržava nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, pa se ne može zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima, dok članak 8. stavak 2. Ugovora uopće ne sadržava nikakve podatke o visini pa tako niti o troškovima koji se naplaćuju naknadom za prijevremenu otplatu kredita.

13. Valja istaknuti da je člankom 59. točka 3. ZZP/03 propisano da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, a da predmetni ugovor ne sadržava konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem spornih naknada naplaćuju, a ti troškovi i usluge nisu samorazumljivi. Zbog toga se može zaključiti da su (nepoznati) troškovi koji su na ovaj način prebačeni na tužiteljicu nerazmjerni, kako u odnosu na postojanje troškova tako i u odnosu na visinu u kojoj su eventualno stvarno nastali. Stoga se žalbeni navodi tuženika da je riječ o naknadama koje su naplaćene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja ne mogu prihvatiti.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud trebao primijeniti članak 326. stavak 2. ZOO-a, odnosno uzeti u obzir da je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen (kredit je otplaćen) pa da se time radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost više ne može isticati. Naime, a kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, ugovaranje predmetnih naknada o kojima se nije pojedinačno pregovaralo uzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Utvrđeno postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama nikako ne predstavlja zabranu manjeg značaja, kako to neosnovano navodi tuženik, bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen.

15. Tome treba dodati, da kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju spornih odredbi terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

16. Člankom 87. stavka 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetena pa je pravilno prvostupanjski sud odredbe o predmetnim naknadama utvrdio ništetnim i na temelju članaka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) naložio tuženiku vraćanje iznosa plaćenog na ime ispunjenja obveze iz ništetnog članka 5. stavak 2. Ugovora o kreditu u iznosu 1.691,89 eura i ništetnog članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu u iznosu 1.180,40 eura koji iznosi proizlaze iz isprave koju je sastavio tuženik i nisu sporni između stranaka.

17. Imajući u vidu da je tuženik sastavljač Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a. Konkretno to znači od dana kada su troškovi naplaćeni, te je pravilno u granicama postavljenog zahtjeva prvostupanjski sud zatezne kamate dosudio tekuće od 31. prosinca 2007. na iznos od 1.691,89 eura i tekuće od 30. siječnja 2015. na iznos od 1.180,40 eura.

18. Također je pravilo prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu obje naknade, a koji stav je podudaran pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući u vidu da se u ovom postupku odlučivalo o ništetnosti odredbe o naknadi, jasno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. i članka 151. stavak 3. ZPP-a, tj. pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka, budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

20. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici troškove zastupanja njezine punomoćnice na ročištu za objavu presude. Ročište na kojemu se presuda objavljuje sud je u smislu članka 335. stavka 6. ZPP-a dužan zakazati na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena. Kako se radi o posebnom ročištu, to trošak pristupa punomoćnika ročištu za objavu presude predstavlja parnični trošak i izdatak učinjen tijekom postupka (članak 151. stavak 1. ZPP-a). Stoga su neosnovani navodi tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano tužiteljici dosudio trošak za objavu presude jer da se presuda objavljuje na portalu e-Oglasna ploča (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023.).

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljici ne pripada trošak sudske pristojbe za tužbu. Naime, člankom 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 51/23.) izmijenjen je članak 11. stavak 1. točka 20. na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Kako ništetnost naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita nisu bile predmet postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, to je razvidno da se na tužiteljicu ne primjenjuju učinci te presude zbog čega ona nije oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u smislu članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama.

22. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu, jer njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak