Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1443/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i predlagateljice PVT iz [adresa], oboje zastupani po Josipu Biliću -Prciću, odvjetniku iz Zagreba, protiv protustranke DV iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Mariu Pavičiću, odvjetniku iz Našica, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, povodom žalbe predlagatelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: R1-57/2022-45 od 29. listopada 2024., 19. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba predlagatelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: R1 - 57/2022-45 od 29. listopada 2024.:

- potvrđuje za dosuđeni iznos troška od 214,30 EUR-a,

- ukida u odnosu na solidarnu isplatu iznosa od 214,30 EUR-a,

- preinačuje u preostalom dijelu na način da se odbija zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troškova od 1.738,82 EUR-a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je predlagateljima da solidarno isplate naknadu za rad u iznosu od 1.953,12 EUR-a privremenom zastupniku protustranke Mariu Pavičiću, odvjetniku iz Našica radi zastupanja istog.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobijaju predlagatelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači rješenje u pravcu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu privremeni zastupnik protustranke ističe da je sud pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora te korektno primijenio materijalno pravo pa predlaže da nadležni sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba predlagatelja je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Nije sporno da je prvostupanjski sud donio rješenje o razvrgnuću suvlasništva nekretnina od 2. listopada 2023. kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] civilnom diobom – sudskom prodajom, a na prijedlog predlagatelja protiv protustranke, koji su na predmetnim nekretninama upisani kao suvlasnici i to DV u 6/8, PV u 1/8 i CV u 1/8 dijela, a kako se protivnik osiguranja DV nalazi na nepoznatoj adresi to mu je sud rješenjem pod brojem R1-57/2022-12 od 20. ožujka 2023. odredio privremenog zastupnika u osobi Maria Pavičića, odvjetnika iz Našica.

6. Kako je isti nakon završetka postupka zatražio troškove zastupanja prvostupanjski sud smatra da je isti zahtjev djelomično osnovan pozivajući se pritom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici sudaca Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-87/2022-2 od 11. ožujka 2022.

7. Stoga, navodeći da je vrijednost predmeta spora u ovom postupku 67.760,01 EUR- a privremenom zastupniku bi prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ broj: 138/23 - dalje Tarifa) za sastavljanje podneska pripala nagrada iz Tbr. 16. u svezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 50,00 EUR-a, za zastupanje na ročištima 6. lipnja 2023., 10. studenog 2023., 12. lipnja 2024. i 3. listopada 2024. u iznosu od 3.066,00 EUR-a što ukupno iznosi 3.116,00 EUR-a, pa s pripadajućim PDV-om temeljem Tbr. 46. u iznosu od 779,00 EUR-a ukupni trošak iznosi 3.895,00 EUR-a. Isto tako sud tvrdi da navedenom privremenom zastupniku pripada putni trošak u iznosu od 50,00 EUR-a te da mu stoga pripada 50% navedene nagrade temeljem Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika („Narodne novine" broj: 5/14, 75/14, 5/15, 28/16 i 103/15, dalje - Pravilnik), slijedom čega mu na teret predlagatelja dosuđuje trošak u iznosu od 1.953,12 EUR-a.

8. U žalbi predlagatelji navode da su u prijedlogu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina naznačili vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 kn, kojoj vrijednosti nije prigovorio privremeni zastupnik u ime protustranke, niti je sud postupio u skladu s ovlaštenjima iz čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) na način da bi po službenoj dužnosti na pripremnom ročištu ili prije raspravljanja o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način utvrdio vrijednost predmeta spora, slijedom čega smatraju da je mjerodavna vrijednost predmeta spora ona koju su predlagatelji naznačili u prijedlogu sukladno čl. 40. st. 2. ZPP-a, pa sukladno tome predlagatelji osporavaju i visinu dosuđenog troška. Isto tako tvrde da je u postupcima razvrgnuća suvlasništva mjerodavna odredba čl. 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17) po kojoj nužne troškove razvrgnuća suvlasnici snose razmjerno suvlasničkim dijelovima s time da se pri odmjeravanju troškova primjenjuju pravna pravila Zakona o izvanparničkom postupku Kraljevine Jugoslavije temeljem čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941., pa da treba uzeti u obzir kako su predlagatelji suvlasnici svaki u 1/8 dijela, a protustranka u 6/8 dijela predmetne nekretnine, te da nužne troškove predstavljaju samo troškovi pristojbi, očevida i vještačenja.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s paragrafom 21. st. 1. (Zakona o vanparničnom postupku ("Službene novine Kraljevine Jugoslavije" br. 45/34, "Narodne novine" br. 73/91 i 59/23, dalje: ZVP),obzirom da predlagatelji ni sadržajno ne ukazuju na počinjene ijedne bitne povrede odredaba parničnog (izvanparničnog) postupka, ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Međutim pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je donio pobijanu odluku.

11. Naime, u odnosu na odluku o zahtjevu za trošak privremenog zastupnika Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-148/2018 od 21. studenog 2018. prema kojem su sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika protustranke dužni predujmiti predlagatelji, a troškovi predujma ulaze u trošak postupka, s t ime da je protustranka kojem je postavljen privremeni zastupnik dužan naknaditi te troškove predlagateljima, a navedeno pravno shvaćanje je naknadno postalo i zakonska norma na način da je čl. 9. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj: 70/19) dopunjen članak 85. navedenog Zakona tako što mu je dodan st. 3 koji propisuje da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, odnosno u ovom slučaju predlagatelji. Stoga je pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe prvostupanjski sud trebao pozvati predlagatelje da predujme sredstva za pokriće postavljanja i rada privremenog zastupnika, a što u konkretnom slučaju sud nije učinio.

12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju naložio predlagateljima da naknade privremenom zastupniku protustranke troškove zastupanja, ali nisu odlučni žalbeni navodi istih da je u pobijanoj odluci trebalo voditi računa da se trošak odmjerava sukladno suvlasničkim omjerima stranaka u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka, jer se to odnosi samo na odluku suda u kojoj bi se odlučivalo o zahtjevu za trošak stranaka u postupku, a ne o trošku privremenog zastupnika , obzirom da je trošak privremenog zastupnika dio ukupnih troškova postupka.

13. Osim toga, pogrešan je stav suda da u konkretnoj situaciji u odnosu na odluku o troškovima postupka valja primijeniti odredbe Pravilnika jer sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-169/2021-2 od 11. veljače 2023. proizlazi da ako je privremeni zastupnik stranci postavljen iz redova odvjetnika, da isti ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja protustranke prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Međutim, kako u konkretnom slučaju, uslijed izostanka žalbe privremenog zastupnika ovaj sud ne može ići na štetu predlagatelja koji su podnijeli žalbu na navedenu odluku sukladno odredbi čl. 374. ZPP-a u svezi s paragrafom 21. st. 1. ZVP- a, a prvostupanjski sud je nezakonito odluku o visini troška privremenog zastupnika temeljio na vrijednosti predmeta spora od 67.760,01 EUR-a, pravilno smatraju predlagatelji da je trošak privremenog zastupnika valjalo odmjeriti sukladno naznačenoj vrijednosti predmeta spora iz prijedloga od 132,72 EUR-a/1.000,00 kn.

15. Naime, kako su predlagatelji podnijeli prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom, te se stoga radi o zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu, temeljem čl. 40. st. 2. ZPP-a u svezi s paragrafom 21. st. 1. ZVP-a, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju su predlagatelji naznačili u prijedlogu.

16. Kako iz stanja spisa proizlazi da sud nije smatrao da je naznačena vrijednost spora prenisko naznačena, jer nije postupio po odredbi čl. 40. st. 3. ZPP -a, a naznačenoj vrijednosti predmeta spora nije prigovarala ni protustranka po privremenom zastupniku, trošak privremenog zastupnika valjalo je odrediti po toj vrijednosti, kojem je za trošak pristupa na ročišta 6. lipnja 2023., 10. studenog 2023., 12. lipnja 2024. i 2. listopada 2024. sukladno Tbr. 17. u svezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife trebalo dosuditi iznos od 37,50 EUR-a za svaku radnju, što ukupno iznosi 150,00 EUR-a. Osim toga, privremenom zastupniku dosuđen je i trošak podneska od 9. lipnja 2024. temeljem Tbr. 16. toč. 4. Tarife u iznosu od 12,50 EUR-a što ukupno iznosi 162,50 na koji iznos valja dodati trošak PDV-a temeljem Tbr. 46. Tarife u iznosu od 40,62 EUR-a, što daje iznos od 203,12 EUR-a, na koji valja dodati i putni trošak temeljem Tbr. 50. st. 3. Tarife u iznosu od 11,18, EUR-a, tako da je trošak kojeg su predlagatelji dužni naknaditi privremenom zastupniku 214,30 EUR-a.

17. Osim toga pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je dosudio solidarnu isplatu troška privremenom zastupniku od strane predlagatelja, jer kako solidarna odgovornost može proizlaziti ili iz ugovora ili iz zakona, u konkretnom slučaju nema zakonskih pretpostavki da se isplata troškova privremenog zastupnika u odnosu na predlagatelje odredi solidarnom isplatom.

18. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a u svezi paragrafom 21. st. 1. ZVP-a djelomičnom odbijanjem žalbe predlagatelja potvrditi pobijano rješenje za dosuđeni trošak od 214,30 EUR-a, dok je djelomičnim prihvaćanjem žalbe predlagatelja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s paragrafom 21. st. 1. ZVP-a pobijana odluka djelomično preinačena na način da je odbijen zahtjev za trošak privremenog zastupnika u iznosu od 1.738,82 EUR-a kao neosnovan, a djelomično ukinuta u odnosu na solidarnu isplatu dosuđenog troška od 214,30 EUR- a.

U Varaždinu 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić