Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-648/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonku Kristoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Bojanu Lujaku, odvjetniku u Dubrovniku, radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-967/2021 od 4. siječnja 2024. dopunjene i ispravljene dopunskom presudom i rješenjem istog suda poslovni broj P-967/2021-46 od 17. studenoga 2025. i žalbi tuženika izjavljenoj protiv dopunske presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-967/2021- 46 od 17. studenoga 2025., na sjednici vijeća 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika UŽ i OŽ djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-967/2021 od 4. siječnja 2024. dopunjena i ispravljena dopunskom presudom i rješenjem istog suda poslovni broj P-967/2021-46 od 17. studenoga 2025.:

- potvrđuje u točkama I. i II. i V. (odluci o trošku) izreke presude.

- potvrđuje u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 72,24 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2022. do isplate, iznos od 1.872,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2023. do isplate i iznos od 652,40 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. travnja 2023. do isplate,

- preinačuje u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 968,02 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2022. do isplate na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II. Žalba tuženika UŽ se odbija kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda i rješenje istog suda poslovni broj P-967/2021-46 od 17. studenoga 2025. u cijelosti.

III. U nepobijanoj točki IV. izreke presude i rješenja, presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-967/2021 od 4. siječnja 2024. dopunjena i ispravljena dopunskom presudom i rješenjem istog suda poslovni broj P-967/2021-46 od 17. studenoga 2025. ostaju neizmijenjeni.

IV. Odbijaju se zahtjevi tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom pod točkom I. izreke presude naloženo je tuženicima predati tužitelju u suposjed nekretninu označenu kao ZK tijelo III - 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Zgrada bez 1. kata zgr. 1555 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sve čest. zgr. [katastarska čestica] kuća k. o. [katastarska općina], u naravi stan u prizemlju kao i predati mu ključeve ulaznih vrata iste nekretnine , a pod točkom II. izreke presude tuženicima je naloženo predati tužitelju u suposjed nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi garaža. Točkom III. izreke presude tuženici su obvezani isplatiti tužitelju iznos od 1.040,26 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2022., iznos od 1.872,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2023. i iznos od 652,40 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. travnja 2023. Pod točkom IV. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 102,80 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2017., iznosa od 1.286,49 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2018., iznosa od 1.355,19 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2019., iznosa od 1.448,73 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2020., iznosa od 1.539,69 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2021. i iznosa od 625,97 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2022. Pod točkom V. izreke presude tuženici su obvezani naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 522,83 EUR-a. Rješenjem je utvrđeno presumirano povlačenje tužbe za iznos od 3.350,08 EUR-a.

2. Dopunskom presudom i rješenjem poslovni broj P-967/2021-46 od 17. studenoga 2025. u izreci presude odbijen je tuženikov prigovor radi prebijanja. Pod točkom I. izreke rješenja ispravljen je uvod presude i rješenja poslovni broj P-967/2021 od 4. siječnja 2024. na način da su u uvod upisani podaci o tuženiku UŽ tako da uvod ispravno glasi: ''Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ines Bračanov Čuljat u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonko Kristović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika 1. MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, radi predaje u suposjed, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 15. studenog 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 4. siječnja 2024. '', dok je pod točkom II. izreke rješenja utvrđeno da u preostalom dijelu presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.

3. Navedenu prvostupanjsku presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobijaju tuženici u točkama I., II., III. i V. izreke presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti je u pobijanom dijelu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. Tuženik UŽ pobija dopunsku presudu i rješenje u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ''... ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovno suđenje,...''.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu izjavljenu protiv presude i rješenja poslovni broj P - 967/2021 od 4. siječnja 2024. osporio žalbene navode tuženika kao neosnovane. Ujedno je predložio prvostupanjskom sudu da u skladu s odredbom čl. 342. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) ispravi pogrešku u uvodu citirane presude i rješenja na način da u uvodu upiše i podatke o tuženiku navodeći da se očito radi o omašci u pisanju.

5. Žalba tuženika UŽ i OŽ izjavljena protiv prvostupanjske presude i rješenja djelomično je osnovana, dok žalba tuženika UŽ izjavljena protiv dopunske presude i rješenja nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za predaju u suposjed stana u prizemlju kuće u [adresa] sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz predaju ključeva ulaznih vrata i garaže označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te zahtjev za isplatu naknade u v isini najamnine od prosinca 2016. do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem je zaključena glavna rasprava.

7. Prvostupanjski sud, analizom dokumentacije priložene u spis detaljno opisane pod točkama 5.1. do 5.7. obrazloženja, iskaza saslušanih svjedoka HŽ, ZŽS, AŽ detaljno opisanih pod točkama 5.8 do 5.10 obrazloženja, te iskaza stranaka navedenih pod točkama 5.11. do 5.13 obrazloženja, utvrđuje sljedeće činjenice:

- da su tužitelj i tuženik UŽ upisani kao suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada bez 1. kata zgrade 1555 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine (E-1) i čest. zgr. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tuženik UŽ pok. MŽ u ¾ dijela, a tužitelj IŽ u ¼ dijela,

- da su tuženici jedini i isključivi posjednici predmetnih nekretnina,

- da tužitelj nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina,

- da čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada bez 1. kata zgrade 1555 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine u naravi predstavlja stan u prizemlju stambene zgrade anagrafske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od tri sobe, hodnika, dvije kupaonice, zatvorene loggie, kuhinje s blagovaonicom i ljetne kuhinje te ima neovisan ulaz i direktan pristup na javnu površinu, dok je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi garaža,

- da iz, u tom dijelu, suglasnih iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da niti tužitelj niti njegova majka HŽ do podizanja tužbe u ovom predmetu nisu od tuženika tražili predaju predmetnih nekretnina u suposjed, te da tužitelj ne koristi garažu oznake čest. zgr. [katastarska čestica] (ista je vlasništvo HŽ i koristi je ona i tužiteljev brat),

- da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da se predmetni stan u prizemlju sastoji od hodnika, 3 sobe, lođe, kupaonice, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, kupaonice i ljetne kuhinje, da je isti u jako lošem stanju te da se osjeća miris plijesni i vlage,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke LŽ, te usmene dopune nalaza i mišljenja, kao i pisanog očitovanja vještaka od 16. lipnja 2023. na prigovore tuženika, proizlazi da utvrđena tržišna vrijednost najma stana u prizemlju zgrade smještene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vremenskom razdoblju od prosinca 2016. do travnja 2023. sveukupno iznosi 39.692,83 EUR-a (mjesečni iznosi detaljno navedeni na listu 125 i 126 prvostupanjskog spisa – opaska ovog suda), dok visina najma garaže u tom istom vremenskom razdoblju sveukupno iznosi 6.065,38 EUR-a (mjesečni iznosi detaljno navedeni na listu 127 i 128 prvostupanjskog spisa – opaska ovog suda), te da tijekom uviđaja na licu mjesta obavljenog dana 30. ožujka 2023. nije utvrđeno postojanje podruma na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

te primjenom odredbe čl. 37. st. 1., 2., 3. i 4., čl. 30. st. 2., čl. 38. st. 1., čl. 42. st. 1., čl. 46. st. 1., čl. 161., čl. 162., čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje: ZV)

zaključuje da je tužitelj zemljišnoknjižni suvlasnik predmetnih nekretnina te da su tuženici nesporno u posjedu spornog stana i garaže, slijedom čega je prihvatio reinvidikacijski zahtjev tužitelja te naložio tuženicima predati sporni stan i garažu u suposjed tužitelju.

7.1. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da su tuženici bili pošteni posjednici do trenutka primitka tužbe u ovom predmetu obzirom da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da tužitelj prije podnošenja tužbe od tuženika nije tražio predaju predmetnih nekretnina u suposjed niti je na drugi način izrazio volju za suposjedovanjem predmetnih nekretnina, zaključuje da tužitelj ima pravo na naknadu koristi u visini najamnine tek od trenutka kada su tuženici primili tužbu jer su od tog trenutka isti nepošteni posjednici, te je prihvaćajući nalaz i mišljenje te dopune nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a koji je postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, za isplatu iznosa navedenih u točki III. izreke presude za razdoblje od podnošenja tužbe do travnja 2023., dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu za razdoblje od prosinca 2016. do podnošenja tužbe odbio kao neosnovan (točka IV. izreke presude).

7.2. Prvostupanjski sud je prigovor tuženika UŽ radi prebijanja u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno počevši od kolovoza 2017. pa do mjeseca u kojem je zaključena glavna rasprava, a koji je isti istaknuo tvrdeći da tužitelj koristi garažu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je i on suvlasnik, ocijenio neosnovanim obzirom da je iz rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđeno da tužitelj nije nikada koristio garažu oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine (iz stanja spisa proizlazi da je samovlasnica predmetne garaže HŽ – opaska ovog suda).

7.3. Prvostupanjski sud je prigovor prava na dom koji su istaknuli tuženici ocijenio neosnovanim zaključivši da tužitelj ima pravo na suposjed predmetnih nekretnina te da tuženici nisu ničim dokazali da bi imali pravo koje ih ovlašćuje na samostalno posjedovanje predmetnih nekretnina.

8. Rješenjem je na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP -a utvrđeno presumirano povlačenje tužbe za iznos od 3.350,08 EUR-a jer je za taj iznos tužitelj u podnesku od

27. srpnja 2023. smanjio tužbeni zahtjev.

9. Tuženici u žalbi protiv presude prvenstveno ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud u obrazloženju, iako je djelomično reproducirao njihove navode, nije ocijenio njihove tvrdnje da su u travnju 2018. s tužiteljem postigli dogovor da će mu oni dati suglasnost za nadogradnju njegove etaže, a tužitelj im je obećao da za njihovog života neće ulaziti u posjed ¼ predmetne nekretnine, a koji dogovor tužitelj sada negira iako njegovi vlastiti postupci potvrđuju da je takav dogovor ipak postojao jer je ovu tužbu podnio tek nakon što je saznao da su tuženici sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s trećom osobom i sve to iako do danas nije nit i započeo nadogradnju svoje etaže, pa je, uz obrazloženu bitnu povredu, ujedno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Tuženici osporavaju utvrđenu visinu najamnine smatrajući da ista nije realna obzirom na stanje predmetnih nekretnina. Navode da je tužitelj tužbom zahtijevao predaju u suposjed ''i podruma'', koji dio je u konačnom zahtjevu ispustio, ali prvostupanjski sud o toj preinaci, kojoj su se tuženici protivili, nije donio nikakvu odluku.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlažu tuženici u žalbi, jer suprotno tvrdnjama tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, te je obrazloženje pobijane presude sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP -a, pri čemu valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, a koju ističu tuženici u svojoj žalbi. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP - a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10.1. Činjenice koje tuženici ističu kao odlučne (postignuti dogovor o davanju suglasnosti tužitelju za nadogradnju njegove etaže u zamjenu za obećanje tužitelja da on neće ulaziti u njihov posjed dok su oni živi), prema ocjeni ovog suda nisu odlučne činjenice u parnici radi predaje u suposjed, obzirom da se radi o tzv. pravoj vlasničkoj tužbi propisanoj odredbom čl. 161. st. 1. ZV-a, u kojoj parnici tužitelj treba dokazati svoje (su)vlasništvo i posjed tuženika, a o tim odlučnim činjenicama prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci dao jasne, uvjerljive i dostatne razloge.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj suvlasnik predmetnih nekretnina u ¼ dijela te da su tuženici nesporno u isključivom posjedu stana u prizemlju kuće sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i garaže označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za predaju predmetnog stana i garaže u suposjed, jer i prema stavu ovog suda tužitelj je sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a kao suvlasnik spornog stana i garaže ovlašten zahtijevati od tuženika predaju istoga u suposjed.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju visinu utvrđene najamnine za predmetni stan. Naime, vještak prilikom izračuna nije zbrojio neto korisnu površinu stana i garaže niti je tako zbrojenu površinu u m2 pomnožio s vrijednosti 6,90 EUR/m2, jer iz nalaza vještaka jasno proizlazi da je vrijednost najma, a imajući u vidu stvarno stanje predmetnog stana i garaže u trenutku vještačenja radi kojeg je tehničko stanje istih umanjeno za 20%, utvrdio u iznosu 5,53 EUR/m2 te izračunao vrijednost najma posebno za stan u prizemlju, a posebno za garažu, pa je protivno žalbenim navodima tuženika, a koji su u tom dijelu i proturječni provedenim dokazima, utvrđena cijena najma realna.

13. Tužitelj je podneskom od 27. srpnja 2023. sukladno nalazu i mišljenju vještaka postavio konačni zahtjev kojim potražuje, između ostalog, za 2021. iznos od 1.666,23 EUR-a, za 2022. iznos 1.872,00 EUR-a i za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 1. travnja 2023. iznos od 652,40 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama, time da se zatraženi iznosi odnose samo na najam stana. Obzirom da ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici bili pošteni posjednici predmetnih nekretnina do primitka tužbe u ovom postupku, a prema stanju spisa proizlazi da su tuženici primili tužbu 15. prosinca 2021., to tužitelju za 2021. pripada pravo na naknadu samo za polovicu mjeseca prosinca 2021., a što nominalno iznosi 72,24 EUR-a (prema nalazu vještaka vrijednost najma stana za prosinac 2021. iznosi 577,92 EUR-a, pa kako je tužitelj suvlasnik istog u ¼ dijela, to najam u visini njegovog suvlasničkog dijela iznosi 72,24 EUR-a).

14. Kako je tužitelj podneskom od 27. srpnja 2023. postavio konačni zahtjev za predaju u suposjed stana i garaže, o kojem je i odlučeno pobijanom prvostupanjskom presudom, dok je u zahtjevu iz tužbe zahtijevao predaju u suposjed stana, garaže i podruma, to se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva, koje se u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a ne smatra preinakom tužbe, te prvostupanjski sud o tome nije trebao donositi nikakvu odluku, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

15. Tuženik UŽ, osporavajući dopunsku presudu i rješenje, ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da se prvostupanjski sud u obrazloženju dopunske presude pozvao na obrazloženje presude od 4. siječnja 2024., a što nije dopušteno, da je odbio tuženikov prigovor bez naznake o kojem je tuženiku od njih dvoje riječ, te osporava i činjenično stanje navodeći da stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju, a garaže su u naravi podijeljene.

16. Prvostupanjski sud, donoseći dopunsku presudu i rješenje poslovni broj P- 967/2021 od 17. studenoga 2025. nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je u presudi i rješenju poslovni broj P-967/2021 od 4. siječnja 2025. pod točkom 11.1. obrazloženja obrazložio razloge odbijanja tuženikovog prigovora radi prijeboja (provedenim dokaznim postupkom je utvrđeno da tužitelj nikada nije koristio garažu oznake čet. zgr. 2355 k. o. [katastarska općina] i da tužitelj nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine), ali nije izrekom odlučio o prigovoru radi prebijanja, pa je, stoga, sukladno odredbi čl. 339. st. 1. ZPP-a pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio prijedlog tuženika te pobijanom dopunskom presudom u izreci odlučio o njegovom prigovoru, a o čemu je propustio odlučiti u izreci presude i rješenju poslovni broj P- 967/2021 od 4. siječnja 2025. Obzirom da je u ovom postupku samo jedan tuženik (UŽ), dok je druga stranka tuženica (OŽ), to propust prvostupanjskog suda da u dopunskoj presudi i rješenju navede ime tuženika ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane dopunske presude, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

17. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok je visinu, a imajući u vidu u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora od 13.273,61 EUR-a (100.010,00 kn), a kojoj vrijednosti predmeta spora tuženik nije prigovarao, utvrdio primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (bez naznake brojeva Narodnih novina, ali priznati iznosi upućuju na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15, 37/2022 i 126/2022, iako je obzirom na vrijeme donošenja prvostupanjske odluke pravilno trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj: 138/2023). Prvostupanjski sud je tužitelju za pravne radnje navedene pod točkom 12. obrazloženja utvrdio trošak u iznosu od 4.043,90 EUR-a, te je zaključio da tužitelju obzirom na njegov uspjeh u parnici od 63 % (100% u osnovu i 26% u visini) pripada trošak u iznosu od 2.547,66 EUR-a. Tuženicima je prvostupanjski sud za pravne radnje navedene pod točkom 12.1. obrazloženja utvrdio trošak u iznosu od 5.472,50 EUR-a, te zaključio da im obzirom na uspjeh u parnici od 37% (nisu uspjeli sa osnovom, dok su sa visinom uspjeli 74%) pripada trošak u iznosu od 2.024,83 EUR-a. Nakon toga je od iznosa troška koji pripada tužitelju u iznosu od 2.547,66 EUR-a oduzeo trošak koji pripada tuženicima u iznosu od 2.024,83 EUR-a, te naložio tuženicima da naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 522,83 EUR-a. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud odluku o trošku zapravo donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP -a, pri čemu je i tu odredbu nepravilno primijenio.

18. Tuženici, osporavajući odluku o trošku, navode da je pogrešan zaključak suda da je tužitelj sa osnovom uspio 100% jer je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva odbijen (nepobijani dio presude), te da je nejasan zaključak suda u tužiteljevom uspjehu u visini sa 26% jer nije jasno koji je zahtjev uzeo u obzir pri utvrđivanju postotka obzirom je tužitelj mijenjao zahtjev.

19. Imajući u vidu da je tužitelj pod točkom IV. izreke presude odbijen sa zahtjevom za isplatu za razdoblje od prosinca 2016. do podnošenja tužbe, to se isto , a suprotno pogrešnom tumačenju tuženika, smatra njegovim neuspjehom u visini, budući je tužitelj sa zahtjevom za predaju u suposjed u cijelosti uspio.

20. Tužitelj je podneskom od 27. srpnja 2023. tražio isplatu iznosa od 9.923,53 EUR - a, te je o tom zahtjevu odlučeno pobijanom presudom na način da je tužitelju dosuđen iznos od 3.564,66 EUR-a (obzirom na djelomično preinačenje tužitelju je dosuđen ukupni iznos od 2.596,61 EUR-a), dok je odbijen sa iznosom od 6.358,87 EUR-a (obzirom na djelomično preinačenje tužitelj je odbijen sa iznosom od 7.353,89 EUR- a), pa bi prema tome tužiteljev uspjeh u visini bio 26%, odnosno imajući u vidu da je sa zahtjevom za predaju u suposjed uspio 100%, ukupni uspjeh tužitelja u parnici je 63%, a ukupni uspjeh tuženika je 37% (u visini su uspjeli sa 64%, ali nisu uspjeli u odnosu na tužiteljev zahtjev za predaju u suposjed). Kada se oduzme postotak uspjeha tužitelja od postotka uspjeha tuženika, to bi tuženici na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a bili dužni naknaditi tužitelju trošak postupka u visini 26%, a što bi od priznatog troška u iznosu od 4.043,90 EUR-a nominalno iznosilo 1.051,41 EUR-a.

21. Međutim, kako su odluku o trošku pobijali samo tuženici, kojom im je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 522,83 EUR-a, a pravilnom obračunatim troškom u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a bi trebali platiti tužitelju trošak u iznosu od 1.051,41 EUR-a, to ovaj sud na temelju odredbe čl. 374. ZPP-a nije ovlašten preinačiti odluku o trošku na štetu tuženika, jer su samo tuženici podnijeli žalbu na prvostupanjsku odluku.

22. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika UŽ i OŽ te žalbu tuženika UŽ te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. st. 2. ZPP-a potvrditi presudu i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-967/2021 od 4. siječnja 2024. dopunjenu i ispravljenu dopunskom presudom i rješenjem istog suda poslovni broj P-967/2021-46 od 17. studenoga 2025. u točkama I. i II. i V. (odluci o trošku) izreke presude, te u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 72,24 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2022. do isplate, iznos od 1.872,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2023. do isplate i iznos od 652,40 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. travnja 2023. do isplate , kao i dopunsku presudu i rješenje istog suda poslovni broj P-967/2021-46 od 17. studenoga 2025. u cijelosti. Primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo je djelomično prihvatiti kao osnovanu te preinačiti prvostupanjsku presudu u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 968,02 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2022. do isplate i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

23. U nepobijanoj točki IV. izreke presude i rješenju, presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-967/2021 od 4. siječnja 2024. dopunjena i ispravljena dopunskom presudom i rješenjem istog suda poslovni broj P-967/2021-46 od 17. studenoga 2025. ostaju neizmijenjeni.

24. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa svojim žalbama (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Varaždinu 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun