Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-323/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Drnasinu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-50/2023-31 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-50/2023-31 od 27. veljače 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelj ici glavnicu u iznosu od 2.844,94 EUR-a,

- potvrđuje pod točkom I. izreke u kojim je tuženiku naloženo platiti zateznu kamatu na iznos od 2.525,75 EUR-a od dana podnošenja tužbe 3. svibnja 2023. do isplate i na iznos od 319,19 EUR-a od 30. siječnja 2025. do isplate,

- preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelj ici zateznu kamatu na iznos od 319,19 EUR-a od dana podnošenja tužbe 3. svibnja 2023. do 29. siječnja 2025. na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelj ice kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn -50/2023-31 od 27. veljače 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u odluci o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.189,30 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama,

- preinačuje pod točkom I. izreke u odluci o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 424,52 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. U nepobijanoj točki II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici na ime povrede prava osobnosti iznos od 2.844,94 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 3. svibnja 2023. do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.613,82 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 27. veljače 2025. Pod točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točki I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice , podredno ukinuti presudu u smislu žalbenih navoda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženika te predložila odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na dosuđene zatezne kamate na glavnicu i odluku o troškovima postupka.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, koju štetu je pretrpjela u prometnoj nesreći dana 9. ožujka 2021. u kojoj je sudjelovala kao vozač osobnog automobila, a koju prometnu nesreću je prouzrokovalo nepoznato vozilo.

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporan:

- nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija te odgovornost tuženika,

- da je tuženik nakon podnošenja tužbe tužiteljici dana 8. rujna 2023. isplatio nesporni iznos štete u iznosu od 1.920,43 EUR-a i to na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.700,00 EUR-a, te na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade iznos od 220,43 EUR-a

dok je sporna visina štete (tuženik tvrdi da je isplatom iznosa od 1.920,43 EUR-a tužiteljica u cijelosti obeštećena po osnovu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći), pa je radi utvrđivanja da li je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i kvalifikatornih okolnosti iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju, te vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke dr. Vjekoslavu Čuljku, specijalistu opće kirurgije i traumatologije, koji je i usmeno saslušan na ročištu 4. veljače 2025., temeljem kojih utvrđuje:

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom baze srednjeg članka malog prsta lijeve ruke sa iščašenjem, trzajnu ozljedu vrata sa istegnućem mišića uz vratnu kralježnicu, udarac u prsni koš, natučenje i krvni podljev desne potkoljenice, udarac u lijevi kuk, akutnu reakciju na stres i postraumatski stresni poremećaj,

- da je liječenje tužiteljice završilo 16. studenoga 2021.,

- da iz nalaza i dopune nalaza vještaka, a koji nalaz i dopunu sud prihvaća u cijelosti, proizlazi da je tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju trpjela fizičke bolove (bolove jakog intenziteta 2 dana, bolove srednjeg intenziteta 7 dana i bolove slabijeg intenziteta 45 dana), strah (sekundarni strah jakog intenziteta 2 do 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabog intenziteta kroz 7 mjeseci tijekom liječenja po psihijatru zbog psihičkoj tegoba vezanih za prometnu nesreću tj. do studenoga 2021.), da su joj smanjene životne aktivnosti u ukupnom omjeru od 5% (radi zaostalog manjeg deformiteta malog prsta lijeve ruke i nemogućnosti potpunog ispružanja na nivou PiP-a, hvat lijevom rukom nepotpun je malim prstom, te posttraumatskog poremećaja), te da je kod tužiteljice zaostala naruženost lakšeg stupnja uočljiva trećim osobama ponekad u vidu manje deformacije petog prsta lijeve ruke,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega dva (2) mjeseca u trajanju po 2 sata dnevno, jer je u razdoblju od dana ozljeđivanja do 11. svibnja 2021. imala imobilizaciju petog prsta (longetu) zbog čega nije mogla koristiti lijevu ruku prilikom obavljanja kućanskih poslova, vožnje automobila, odnosno tuđa pomoć joj je bila potrebna gdje god je bio potreban angažman obje šake,

i zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO -a), pa je prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja liječničkog vještaka, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinsku štetu) u ukupnom iznosu od 4.287,57 EUR-a, vodeći računa o okolnostima opisanim pod točkom 13. obrazloženja.

6.1. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o potrebi pomoći tužiteljici, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 477,80 EUR-a (po cijeni sata tuđe pomoći u iznosu od 4,00 EUR-a).

6.2. Nakon što je ukupni utvrđeni iznos neimovinske i imovinske štete od 4.765,37 EUR-a umanjio za nesporno plaćeni iznos od 1.920,43 EUR-a, prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio iznos od 2.844,94 EUR-a, na koji iznos joj je primjenom odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje: ZOOP) dosudio zatezne kamate od 3. svibnja 2023. kao dana podnošenja tužbe.

7. Tuženik u žalbi osporava visinu dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete smatrajući da prvostupanjski sud nije vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilja kome služi ta naknada te da je precijenio visinu neimovinske štete, osporava cijenu sata tuđe njege i pomoći smatrajući da bi primjerena cijena sata iznosila 3,31 EUR-a, pa je stoga u pogledu dosuđene naknade neimovinske štete pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO-a. Tuženik navodi da ga je prvostupanjski sud odbijanjem prijedloga za provođenje novog medicinskog vještačenja i pribavom zdravstvenog kartona tužiteljice onemogućio u raspravljanju, pa je time počinjenja bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, kao i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer prvostupanjski sud provedene dokaze nije ocijenio na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a. Osporava početak tijeka zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu tvrdeći da na ovaj vid štete kamate mogu teći jedino od presuđenja, te osporava tijek kamata na preinačeni dio zahtjeva navodeći da na taj povišeni dio zahtjeva zatezne kamate mogu teći tek od dana kada je postavljen preinačeni dio zahtjeva, a ne od podnošenja tužbe, pa je sud dosuđivanjem zateznih kamata na povišeni iznos neimovinske štete i na imovinsku štetu od dana podnošenja tužbe pogrešno primijenio materijalno pravo, te ujedno počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a u prilog svojih navoda poziva se na sudsku prasku citiranu u žalbi.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (po čl. 338. st. 4. ZPP), te nisu počinjene niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, koje obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje drugostupanjski sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Također, time što prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja, tuženiku nije onemogućeno da raspravlja pred sudom, pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a koju sadržajno obrazlaže tuženik u žalbi. Naime, prvostupanjski sud je, vezano za prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje vještaka, usmeno saslušao vještaka na ročištu 4. veljače 2025., te je vještak odgovarajući na prigovore i pitanja punomoćnika tuženika vrlo detaljno obrazložio sve odlučne činjenice (kvalifikatorne okolnosti) potrebne za donošenje meritorne odluke, a vještačenje je provedeno u skladu s pravilima struke. Okolnost što tuženik nije zadovoljan nalazom vještaka, a bez da je nakon usmene dopune nalaza i mišljenja argumentirano iznio prigovore na valjanost nalaza vještaka u stručnom smislu, ne opravdava zahtjev tuženika za provođenjem novog vještačenja. Osim toga, valja ukazati tuženiku da je vještak u usmenoj dopuni nalaza jasno i detaljno obrazložio što obuhvaća umanjenje životnih aktivnosti od 5% (objedinjene fizičke i psihičke posljedice), detaljno je opisao razloge zbog kojih je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć 2 mjeseca (nosila je longetu), te je detaljno obrazložio ocjenu trajanja fizičkih bolova (tužiteljica je imala dva operativna zahvata , te 30 fizikalnih terapija), pa su žalbeni navodi tuženika da se postotak umanjenja životnih aktivnosti odnosi samo na trajne posljedice po ozljedi malog prsta, da tuđa pomoć nema objektivizaciju u medicinskoj dokumentaciji i da nema dokaza da je tužiteljica uzimala analgetike svaki dan u suprotnosti sa sadržajem zapisnika sa ročišta 4. veljače 2025.

10. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je utvrdivši da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede već ranije opisane u obrazloženju ove presude, a zbog kojih povreda je trpjela fizičke bolove i strah, te joj je smanjena životna aktivnost za ukupno 5% i zaostala joj je naruženost, a težina kojih povreda, kao i okolnosti slučaja, i po ocjeni ovog suda opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 1100. ZOO-a kada je prihvatio zahtjev za pravičnu naknadu s osnova neimovinske štete. Naime, imajući u vidu neugodnosti i nelagodnosti koje je tužiteljica trpjela u tijeku liječenja (dva operativna zahvata, višekratni odlasci na liječničke i specijalističke preglede, uzimanje analgetika, provođenje fizikalne terapije, trajanje psihijatrijskog liječenja) i dob tužiteljice (1995.), a o čemu je vodio računa i prvostupanjski sud, te polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, kao i imajući na umu da su se u međuvremenu od donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, navedeno opravdava utvrđenje pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete u iznosu od 4.287,57 EUR-a.

11. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke o obimu potrebne tuđe pomoći i njege tužiteljici, pravilno tužiteljici utvrdio naknadu imovinske štete po tom osnovu u iznosu od 477,80 EUR-a, po cijeni sata tuđe pomoći u iznosu od 4,00 EUR-a, a koja činjenična utvrđenja, imajući na umu da su se uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, pravilnim prihvaća i ovaj sud, te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima pobija tijek zateznih kamata na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete, osim za povišeni iznos od 319,19 EUR-a, jer je prvostupanjski sud o tijeku zateznih kamata pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 12. ZOOP-a, obzirom se u ovom konkretnom slučaju radi se o šteti nastaloj kao posljedici prometne nesreće, zbog čega se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kao i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice Rev - 1048/2014 od 4. rujna 2018., Rev-1633/2016 od 16. srpnja 2019., Rev-415/2013 od 13. rujna 2017.) u slučaju kad postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu treba cijeniti prema odredbi čl. 12. ZOOP-a. Imajući u vidu da je tužiteljica dana 3. svibnja 2023. podnijela tužbu i u tužbi zatražila zatezne kamate od dana podnošenja tužbe , to tužiteljica u smislu odredbe čl. 12. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate na iznos naknade neimovinske i imovinske štete od dana podnošenja tužbe.

13. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno prava kada je zateznu kamatu na povećani dio tužbenog zahtjeva dosudio od dana podnošenja tužbe, jer je pravilnom primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 319,19 EUR-a od trenutka kada je isti postavljen (podneskom od 30. siječnja 2025.) budući da ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, a što je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev- 1133/2021-2 od 4. prosinca 2021., Rev-376/2023-2 od 9. svibnja 2023. i Rev- 975/2024-2 od 19. veljače 2025., a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

14. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP - a (iako sadržajno obrazlaže primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a), te je tužiteljici sukladno uspjehu u parnici od 68% dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 1.613,82 EUR-a (68% od utvrđenog ukupnog troška u iznosu od 2.373,27 EUR-a), a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 19. obrazloženja (visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15, 37/2022 i 126/2022'', iako je pravilno trebala biti primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/2023), trošak vještačenja te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu.

15. Tuženik, osporavajući odluku o trošku, osporava tužiteljici pravo na trošak sastava podnesaka od 28. rujna 2023., 6. studenoga 2024., 3. siječnja 2025. i 30. siječnja 2025. navodeći da isti nisu bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, a posebno da je neosnovano dosuđivanje istih po punoj tarifi.

16. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 28. rujna 2023. (obrazloženi podnesak kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu), od 6. studenoga 2024. (obrazloženi podnesak kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka), 3. siječnja 2025. (obrazloženi podnesak) i od 30. siječnja 2025. (obrazloženi podnesak), jer se i prema ocjeni ovog suda radi o podnescima koji su bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP -a, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

17. Prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tužiteljici, čiji je punomoćnik prema stanju spisa, pristupio na ročište za objavu presude, pripada pravo na naknadu troška zastupanja na tom ročištu, a navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev 832/2022, Rev 935/2022, Rev 559/2023, Rev 1222/2022, Rev 772/2023, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava tužiteljici pravo na naknadu tog troška.

18. Tužiteljica je u ovoj parnici u cijelosti uspjela u osnovu, dok je s visinom uspjela sa 40%, odnosno ukupni uspjeh tužiteljice je 70%, dok je ukupni uspjeh tuženika 30% (tuženik nije uspio u osnovu, dok je sa visinom uspio u omjeru od 60%) , pa kada se postotak uspjeh tužiteljice kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela odbije od postotka uspjeha tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, to je tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a u ovom konkretnom slučaju je to 40%.

19. Obzirom da je visina troška tužiteljici pravilno određena već u prvostupanjskoj presudi u iznosu od 1.973,24 EUR-a, to joj je, sukladno njezinom uspjehu u parnici od 40%, tuženik dužan naknaditi trošak parničnog postupka u tom postotku, a što nominalno iznosi 789,30 EUR-a, te joj je dužan naknaditi trošak vještačenja u cijelosti u iznosu od 400,00 EUR-a, a što ukupno iznosi 1.189,30 EUR-a.

20. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici glavnicu u iznosu od 2.844,94 EUR-a, kao i dijelu kojim mu je naloženo platiti zateznu kamatu na iznos od 2.525,75 EUR-a od dana podnošenja tužbe 3. svibnja 2023. do isplate i na iznos od 319,19 EUR -a od 30. siječnja 2025. do isplate, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti te preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici zateznu kamatu na iznos od 319,19 EUR-a od dana podnošenja tužbe 3. svibnja 2023. do 29. siječnja 2025. i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Žalbu tuženika valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u odluci o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.189,30 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama, dok je žalbu tuženika valjalo djelomično uvažiti kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP -a preinačiti točku I. izreke u odluci o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 424,52 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u tom iznosu kao neosnovan.

21. Obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to mu sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

22. Nepobijana točka II. izreke presude nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa ista ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun