Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-139/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽK, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.,dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 20. veljače 2026. broj K- 36/2026-99, u sjednici održanoj 19. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŽK.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, prilikom donošenja nepravomoćne presude, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv optuženog ŽK produljen je istražni zatvor te je određeno da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 19. kolovoza 2025.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ŽK, po branitelju, odvjetniku Saši Kačeru, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom vijeću ovoga suda da prihvati žalbu optuženika, preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor, odnosno ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana
5. Pobijajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju posebnih zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, optuženi ŽK u žalbi tvrdi da razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji svoju ocjenu o postojanju opasnosti od bijega nisu u dovoljnoj mjeri konkretizirani u odnosu na optuženika, odnosno da se iste okolnosti (da je strani državljanin koji ne radi i ne živi u Republic i Hrvatskoj, a osnovano je sumnjiv zbog počinjenja kaznenog djela) mogu primijeniti na bilo kojeg drugog stranog državljana za kojeg postoji osnovana sumnja da je u Republici Hrvatskoj počinio kazneno djelo. Tvrdi da je prvostupanjski sud kod odluke o istražnom zatvoru zanemario činjenicu da optuženik do sad nije osuđivan za kaznena djela, da je u potpunosti surađivao s nadležnim tijelima, nije pokušao pobjeći, nije se skrivao, utvrđena je njegova istovjetnost te je iznosio svoju obranu, pri čemu optuženik ujedno ukazuje na svoje obiteljske i zdravstvene prilike, odnosno činjenicu da je obiteljski čovjek, u dobi od 66 godina, da boluje od dijabetesa i začepljenih krvnih žila te mu je utvrđen i invaliditet, a dosadašnji boravak u istražnom zatvoru jako teško proživljava.
6. Međutim, protivno izloženim žalbenim navodima optuženika, pravilno je prvostupanjski sud, prilikom donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi ŽK proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude tako da neuvjetovani dio kazne iznosi deset mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, ocijenio da na strani optuženika postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će, bude li pušten na slobodu, optuženi ŽK pobjeći i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske.
6.1. Naime, prema raspoloživim podacima, optuženi ŽK državljanin je Ukrajine, u Republici Hrvatskoj nema boravište te ni na koji način, ni poslovnim, obiteljskim ili drugim osobnim okolnostima nije vezan za Republiku Hrvatsku. S obzirom na to da je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, od čega se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, dok se drugih deset mjeseci kazne zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini kazneno djelo, to doista postoji stvarna opasnost da će optuženik, radi izbjegavanja kaznene odgovornosti i kazne koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom, bude li pušten na slobodu, napustiti teritorij Republike Hrvatske, odnosno da će pobjeći. Činjenica njegovog ukrajinskog državljanstva, u slučaju bijega u državu čiji je državljanin, predstavljala bi pravnu zapreku za njegovo izručenje, pa stoga s pravom prvostupanjski sud zaključuje da sve naprijed iznijete okolnosti po svom značaju i u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega.
7. Kraj takvog stanja stvari, kraj činjenice da optuženi ŽK nema boravište u [adresa], kao i zbog naravi kaznenog djela za počinjenje kojega je nepravomoćnom presudom proglašen krivim, to s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da je primjena mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP- a u konkretnom slučaju opravdana i nužna, jer se drugim, blažim mjerama, poput mjera opreza, kao ni jamstvom, ne može s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora.
8. Činjenice koje se odnose na njegove osobne i obiteljske prilike, a koje optuženi ŽK ističe u žalbi, nisu od značaja za odlučivanje o istražnom zatvoru koji je produljen po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP -a, pa tako ni činjenica njegove dosadašnje neosuđivanosti za kaznena djela, time da treba napomenuti da dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora od 19. kolovoza 2025., kraj kazne koja je optuženiku izrečena nepravomoćnom presudom, nije narušeno načelo razmjernosti.
9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog ŽK po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja
Varaždin, 19. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
