Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-135/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog DI, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.,dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 9. ožujka 2026. broj Kv-74/2026-7, u sjednici održanoj 19. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog DI.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), u toku rasprave, protiv optuženog DI produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a koji istražni zatvor teče od dana uhićenja 4. prosinca 2025.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi AI, po branitelju, odvjetniku Mihaelu Bačaniju, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Optuženik predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv optuženika i odredi mu mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3. i 4. ZKP-a, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje "uz uputu da razmotri mogućnost primjene blažih mjera te da obrazloži iznimnost daljnjeg trajanja istražnog zatvora prema osobi starijoj od 70 godina sukladno čl. 122 st. 2. ZKP-a".
3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, optuženi AI u žalbi tvrdi da pobijano rješenje ne sadrži konkretne razloge za zaključak o postojanju aktualne opasnosti od ponavljanja djela koja bi bila utemeljena na novim okolnostima, nastalim nakon prethodnog produljenja istražnog zatvora. Tvrdi da je od posljednjeg produljenja istražnog zatvora proteklo više od dva mjeseca „bez ikakvih inkriminacija ili okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od ponavljanja kaznenog djela“ te da propust prvostupanjskog suda da obrazloži konkretne i aktualne razloge za produljenje istražnog zatvora to rješenje čini proturječnim i nerazumljivim.
5.1. Međutim, protivno izloženim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud analizirao sve okolnosti na strani optuženika koje su od značaja za odluku o istražnom zatvoru (koje su postojale ranije te egzistiraju i dalje) te u pobijanom rješenju, za svoje utvrđenje o ispunjenju zakonskih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP -a i nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, iznio jasne, određene i valjane razloge, među kojima nema nikakvih nejasnoća ni proturječja. S obzirom na to da je prvostupanjski sud razmatrao je li vrijeme provedeno u istražnom zatvoru utjecalo na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom, to je neosnovana žalbena tvrdnja optuženika da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu dosadašnjeg trajanja istražnog zatvora od 4. prosinca 2025., dok je potpuno promašena žalbena tvrdnja da u razdoblju od uhićenja optuženika (dakle, za vrijeme od kada je optuženik u istražnom zatvoru!) „nije došlo do nikakvih novih inkriminacija“, pa da navedeno ukazuje da je svrha istražnog zatvora već ostvarena, odnosno da se može prevenirati blažim mjerama. Stoga, nije osnovana tvrdnja je optuženog DI da „propust razmatranja ove okolnosti predstavlja bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP -a" jer da rješenje ne sadrži razloge o toj odlučnoj činjenici.
5.2. Protivno žalbenoj tvrdnji optuženog DI, prvostupanjski je sud kod odluke o istražnom zatvoru imao na umu njegovu životnu dob te pri tom ocijenio da, iako je optuženik navršio 70 godina i ulazi u kategoriju osoba prema kojima se istražni zatvor može samo iznimno odrediti, da se otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ovdje može postići jedino mjerom istražnog zatvora . Pri tome je prvostupanjski sud za svoju ocjenu o potrebi nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora iznio jasne, određene i valjane razloge, pa stoga nije osnovana žalbena tvrdnja da „pobijano rješenje ne sadrži posebno obrazloženje iznimnosti u smislu čl. 122. st. 2. ZKP-a„.
6. Pogrešno je tumačenje optuženika odredbe članka 98. stavka 3. ZKP -a, prema kojem je prvostupanjski sud, kod odluke o istražnom zatvoru, bio dužan saslušati žrtvu nasilja u obitelji na okolnosti opasnosti za njezinu sigurnost, odnosno razmotriti iskaz žrtve ĆI kojeg je iznijela na dokaznom ročištu. Naime, iz odredbe članka 98. stavka 3. ZKP-a, na koju se optuženik u žalbi poziva, proizlazi da obveza saslušati žrtvu nasilja u obitelji postoji u slučaju određivanja, produljenja i ukidanja mjere opreza, a što ovdje nije slučaj, pa se žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto, unatoč tvrdnji žrtve da se ne boji optuženika, postoji potreba daljnje primjene mjere istražnog zatvora, ukazuje neosnovanom.
6.1. Stoga, nije osnovana žalba optuženog DI zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.
7. Pobijajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, optuženi JI u žalbi ističe nove okolnosti i to: „protek vremena bez novih inkriminacija … iskaz žrtve o nepostojanju straha … povezanost s alkoholizmom …“, tvrdeći da te okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio niti ocijenio, pa da je stoga činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
7.1. Na žalbenu tvrdnju optuženika da kroz razdoblje od njegovog uhićenja „nema novih inkriminacija“ nije potrebno posebno odgovarati. Vezano za iskaz žrtve i njezine navode da se ne boji optuženika, već je naprijed djelomično odgovoreno, s obzirom na to da optuženik u žalbi iste argumente podvodi pod različite žalbene osnove. Međutim, na ovom mjestu treba navesti da subjektivan osjećaj žrtve u odnosu na prijetnje koje su joj, na razini osnovane sumnje, upućene od strane optuženika nije okolnost na koju se sud oslanja prilikom odluke o istražnom zatvoru, a što se tiče činjenice da je agresivnost optuženika povezana a konzumacijom alkohola, treba odgovoriti da bi izlaskom na slobodu optuženi AI, koji se nije pridržavao ni ranije izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, došao u priliku ponovno konzumirati alkohol koji poticajno djeluje na njegovu agresivnost, pa je i to jedna od okolnosti koja, u povezanosti s njegovom ranijom osuđivanosti zbog kaznenih djela iz članka 179.a KZ/11. i članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. te izraženoj upornosti i značajnom količinom kriminalne volje, upućuje na postojanje stvarne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
8. S obzirom na to da prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru sud nije ovlašten utvrđivati okolnosti koje se odnose na sastojke krivnje, pa tako ni okolnosti koje isključuju krivnju, to je neosnovana žalbena tvrdnja optuženog DI da je njegovo agresivno ponašanje isključivo vezano za stanje alkoholizma, a da je u tom stanju bio bitno smanjeno ubrojiv, pa da je time što tu okolnost nije uzeo u obzir kod odluke o istražnom zatvoru prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.
9. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a ovdje ne može ostvariti primjenom blažih mjera – mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu. To stoga jer ni kazna zatvora koja mu je izrečena ranijom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 6. prosinca 2023. broj K-92/2023-8 za ista kaznena djela u trajanju od jedne godine s rokom provjeravanja od tri godine, nije ostvarila odvraćajući utjecaj na optuženog DI koji je sada osnovano sumnjiv da je na štetu supruge i sina, dakle svojih bliskih osoba s kojima zajedno živi, počinio kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. i dva kaznena djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. Kraj takvog stanja stvari, potpuno je opravdano prvostupanjski sud ocijenio da je, radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na štetu bliskih osoba, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog DI opravdana i nužna, koja ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim tvrdnjama o povredi načela razmjernosti.
10. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog DI po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja
Varaždin, 19. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
