Poslovni broj: Povrv-2036/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, protiv tuženika TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-196/2024. od 2. svibnja 2024. kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 17,91 EUR sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5,97 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 16. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 16. listopada 2023. do isplate i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 150,77 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 90,11 EUR zajedno za zateznim kamatama, pa se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-196/2024. od 2. svibnja 2024..

Obrazloženje

1. Platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-196/2024. od 2. svibnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 108,02 EUR sa zateznom kamatom uz naknadu troška ovršnog postupka.

2. Tuženik prigovora rješenju o ovrsi ističući prigovor zastare te navodi da je inavlid nakon moždanog udara i hrvatski branitelj.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-2036/2024-2 od 10. travnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-196/2024. od 2. svibnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 5. svibnja 2025. navodi kako je istaknuti prigovor zastare potraživanja djelomično osnovan te stoga povlači dio tužbenog zahtjeva temeljem utuženih računa dospjelih u razdoblju od 15. svibnja 2021. do 15. veljače 2023. u ukupnom iznosu od 90,11 EUR, te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika iznos od 17,91 EUR sa zateznom kamatom te troškovima postupka.

5. S obzirom da je predmetni postupak spor male vrijednosti, koji je pisani postupak, a niti jedna stranka nije predložila održavanje ročišta i sud smatra da održavanje istog radi provođenja dokaznog postupka nije potrebno, jer je pravno odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju priloženih isprava, sve u skladu s čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), to je izvršen uvid u priloženu dokumentaciju i to Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 13 spisa), prijepise računa (list 34 do 41, 43 do 46 spisa), kamtni list (list 42 spisa), matičnu evidenciju (list 47 spisa), registar matičnih podataka (list 48 i 49 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 50 do 54 spisa), obračun kamata (list 55 do 58 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu (list 60 do 76 spisa), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu (list 77 do 83 spisa), Opće uvjete ugovora s korisnicima usluga (list 84 do 87 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge skupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba s izmjenama (list 88 do 107 spisa).

6. Sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet ovog spora sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je zahtjev za isplatu naknade za komunalnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi [adresa] u [adresa] za veljaču, ožujak i rujan 2023..

8. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i prijepise utuženih račune, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: OZ), za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tuženik evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], pod sistemskim brojem obveznika 9000005966941 i sistemskim brojem objekta 01167081, da se radi o stambenom prostoru u vlasništvu tuženika, slijedom čega je isti obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge .

9. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja te matične evidencije tužitelja sud je utvrdio da je tuženik u obveznom odnosu sa tužiteljem, te da se utuženo potraživanje odnosi na dug tuženika za pruženu, a neplaćenu uslugu odvoza komunalnog otpada, za mjesece veljaču, ožujak i rujna 2023., za stambeni prostor koji se nalazi na adresi [adresa]. Također, uvidom u predmetne račune, sud je utvrdio kako je adresa za primitak računa također [adresa], dakle, adresa iz ovršnog prijedloga koji sada predstavlja tužbu. Iz navedene dokumentacije je vidljivo i kako je tuženik kao obveznik plaćanja navedene naknade zaveden u evidenciji tužitelja od 1. svibnja 2009. kao vlasnik za površinu stambenog prostora od 100,00 m2.

10. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud polazi od čl. 4. st. 1. toč. 20. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21. i 142/23., u daljnjem tekstu: ZGO) kojim je propisano da je komunalni otpad miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljeni otpad iz kućanstava, uključujući papir i karton, staklo, metal, plastiku, biootpad, drvo, tekstil, ambalažu, otpadnu električnu i elektroničku opremu, otpadne baterije i akumulatore te glomazni otpad, uključujući madrace i namještaj te miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljeni otpad iz drugih izvora, ako je taj otpad sličan po prirodi i sastavu otpadu iz kućanstva, ali ne uključuje otpad iz proizvodnje, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i akvakulture, septičkih jama i kanalizacije i uređaja za obradu otpadnih voda, uključujući kanalizacijski mulj, otpadna vozila i građevni otpad, pri čemu se ovom definicijom ne dovodi u pitanje raspodjela odgovornosti za gospodarenje otpadom između javnih i privatnih subjekata.

11. Odredbom članka 8. ZGO određeno je da su sakupljanje, prijevoz i obrada predmeta i/ili tvari koji se mogu smatrati otpadom nužni u svrhu zaštite javnog interesa, dok je čl. 10. ZGO propisano da su gospodarenje otpadom i građenje građevina za gospodarenje otpadom od interesa za Republiku Hrvatsku (stavak 1.), a izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave i izvršno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom (stavak 4.) .

12. Nadalje, čl. 70. st. 1. ZGO propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Dok je čl. 75. ZGO propisano da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge, a strukturu cijene javne usluge čini: cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge.

13. Grad Zagreb je kao nadležna jedinica lokalne samouprave 28. veljače 2022. donio Odluku o načinu pružanja javne usluge skupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: Odluka) u kojoj je kao kriterij količine u članku 6. primijenio zaduženi volumen spremnika za miješani komunalni otpad te broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. Prema članku 7. Odluke standardizirani spremnici za prikupljanje miješanog komunalnog otpada su volumena 120 litara, 240 litara i 1.100 litara. Dok je sukladno čl. 16. Odluke određen iznos cijene obvezne minimalne javne usluge na području Grada Zagreba za korisnike javne usluge iz kategorije kućanstvo te ista iznosi 45,oo kn/5,97 EUR (s PDV-om).

14. Uvidom u prijepise utuženih računa vidljivo je kako je tužitelj tuženiku za javnu uslugu skupljanja komunalnog otpada zaračunao upravo cijenu obvezne minimalne javne usluge u iznous od 5,97 EUR za svaki utuženi mjesec.

15. Također, za istaknuti je kako je iz priložene dokumentacije (ispis utuženih računa kao i izvadak iz matične evidencije) jasno vidljivo kako tuženik na svoje ime prima račune dok spisu ne prileži dokaz da je tuženik prigovarao predmetnim računima. Naime, sukladno čl. 17. Odluke korisnik usluge može podnijeti prigovor u roku od 30 dana od dana dospijeća računa za pružene usluge, međutim tuženik nije dostavio dokaz da je prigovor na utužene račune podnio.

16. Slijedom navedenog, sud ističe kako tuženik nikakvim pisanim dokazom ne dokazuje kako je postupio sukladno odredbi čl. 17. Odluke, dok tužitelj nije imao razloga sumnjati u podatke zabilježene u njegovim evidencijama o korisnicima/vlasnicima nekretnine, a radi pružanja predmetne usluge odvoza otpada.

17. Predmetni računi i izvod iz poslovnih knjiga priloženi spisu predstavljaju sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvod daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine. Obzirom na navedeno, neosporenu činjenicu da je tuženik obveznik plaćanja usluge tužitelja, te da je usluga pružena, obvezan je podmiriti utuženo potraživanje tužitelja, a kako je isto specificirano konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Naime, tuženik tijekom postupka nije u spis dostavio niti jedan dokaz (u vidu preslike uplatnica ili bilo koje druge isprave) da bi predmetno dugovanje podmirio u cijelosti ili djelomično (pa čak i sa zakašnjenjem).

18. Sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne stranke. Obzirom da tuženik nije dostavio dokaz o uplatama za utužene račune za uslugu čistoće, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (221.a. ZPP-a) zaključio da utuženo potraživanje nije podmireno u cijelosti niti djelomično, slijedom čega je temeljem čl. 9. i čl. 65. ZOO-a tuženiku naloženo platiti tužitelju naknadu za korištenu uslugu.

19. Odlučujući o prigovoru zastare tuženika, sud je polazio od odredbe čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje jednogodišnji zastarni rok između ostalog za tražbine naknade za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, te je u tom smislu prigovor tuženika u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan. Naime, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu dana 5. ožujka 2024., a uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga utvrđeno je da se predmetno utuženo potraživanje sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu odnosi na mjesece veljaču, ožujak i rujan 2023., s time da je najstarije potraživanje za mjesec veljaču 2023. dospjelo 15. ožujka 2023.. Budući da od trenutka kad je tužitelj bio ovlašteni putem suda potraživati isplatu predmetnog potraživanja, a to je prvi dan nakon dospijeća predmetnog potraživanja do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao zakonski rok od jedne godine, to je evidentno da je predmetno potraživanje utuženo unutar propisanog jednogodišnjeg zastarnog roka, te se prigovor zastare tuženika sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ukazuje u cijelosti neosnovanim.

20. Nadalje odredbama čl. 9., čl. 29. st. 1. i čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje, a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi.

21. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, to isti na temelju čl. 183. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i iznos zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a („Narodne novine“ broj 78/15.). Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti te u tom smislu nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene glavne novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja.

22. Slijedom navedenog, tuženiku je na temelju čl. 9. ZOO-a naloženo platiti naknadu za uslugu prikupljanja mješovitog komunalnog otpada u iznosu od 17,91 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

23. Obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev, te činjenicu da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev temeljem utuženih računa dospjelih u razdoblju od 15. svibnja 2021. do 15. veljače 2023. u ukupnom iznosu od 90,11 EUR, sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-196/2024. od 2. svibnja 2024. u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 90,11 EUR sa zateznom kamatom, te odlučio kao u izreci rješenja temeljem čl. 193. st. 2. u svezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a.

24. Nadalje, navodi tuženika koji se tiču materijalnog i zdravstvenog stanja, nisu odlučni za rješenje predmeta spora obzirom je sud ovlašten odlučivati samo o osnovanosti tužbenog zahtjeva te ne može ni djelomično ni potpuno osloboditi dužnike obveze zbog teškog zdravstvenog i imovnog stanja. Uvažavanje materijalne situacije tuženika prilikom naplate potraživanja isključivo ovisi o volji tužitelja.

25. Kako se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa). Naime, stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.". Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potrebna tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr. 7. toč. 9. Tarife) 100,00 EUR, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 42. Tarife) odnosno ukupno 125,00 EUR. Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP). Tužitelju je priznat i trošak javnobilježničke nagrade s PDV- om u iznosu od 12,50 EUR u skladu s odredbom čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova za rad javnih bilježnika u ovršnom postupku.

26. Tužitelju nije priznat trošak ostalih naknada određenih rješenjem o ovrsi budući tužitelj visinu i osnov navedenog troška nije dokazao sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 19. ožujka 2026.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA: 1. tužitelju uz pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku