REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2891/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koga zastupa punomoćnica ĐG, Su-996/13, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici UG daljnji iznos od 600,00 Eur-a sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se do 28. prosinca 2023. obračunava po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev, za isplatu preostalog iznosa od 600,00 eura sa zateznom kamatom od 1. veljače 2023. do isplate.

III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici UG troškove postupka u iznosu od 1.079,13 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. ožujka 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 2. veljače 2022. pala sa stolca u svojem stanu, pri padu se dočekala na desnu ruku i pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu. Istu večer zbog snažnih bolova u desnoj ruci javila se na pregled u Kliniku za traumatologiju u Draškovićevu 19 gdje je učinjen rtg ručnog zgloba i dijagnosticiran intraartikularni prijelom distalnog radijusa na tipičnom mjestu te prijelom stiloida ulne. Izvršena je repozicija – namještanje kostiju snažnim istezanjem desne ruke, a zatim stavljena imobilizacija longetom. U Klinici za traumatologiju propušten je klinički pregled desne ruke u predjelu ramena pa se tužiteljica naknadno obratila liječnicima u bolnici Akromion koji su osim lezije mekih tkiva utvrdili još i impaktiranu (kompresijsku) frakturu glave humerusa koju su dijagnosticirali kao Hill-Sachsovu frakturu. Tužiteljica je imala osiguranje nezgode za slučaj trajne invalidnosti sa svotom od 12.000 eura. Tuženik je prema polici osiguranja od posljedica nesretnog slučaja br. 402480135790 isplatio tužiteljici osigurninu u iznosu 1.814,40 eura koja se odnosi samo na prijelom ručnog zgloba. Osigurninu temeljem invalidnosti iza ozljede ramena tuženik je otklonio. Tužiteljica smatra da joj po navedenoj polici pripada osigurnina za daljnjih 5% invalidnosti odnosno 600,00 eura. Podneskom od 28. kolovoza 2024. tužiteljica povisuje tužbeni zahtjev smatrajući da joj po navedenoj polici pripada osigurnina za daljnjih 10% (umjesto dotadašnjih 5%), tako da preinačenom tužbom potražuje iznos od 1.200,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. veljače 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje činjenicu da tužiteljica ima sa tuženikom sklopljenu policu osiguranja života broj 402480135790 u sklopu koje je i dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja sa osiguranom svotom za trajni invaliditet u iznosu od 12.000,00 EUR. Točno je da se tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom u mirnom postupku te je tuženik nakon utvrđenja svoje osigurateljne obveze isplatio tužiteljici osigurninu u iznosu od 1.814,40 Eur. Naime, tužiteljica je stradala 2. veljače 2022. kada je pala i ozlijedila desnu podlakticu. Tada joj je dijagnosticiran prijelom palčane kosti na tipičnom mjestu i postavljena je imobilizacija. Na pregledu 27. veljače 2022. dijagnosticiran je udarac u lakat i desno rame. Tijekom obrade dijagnosticirana je i ruptura tetive supraspinatusa. Artroskopski je učinjena tenodeza tetive 8. travnja 2022. Po završenom liječenju pokreti u ručnom zglobu su smanjeni terminalno. Sukladno Tablicama invaliditeta po točki 148.c utvrđen je invaliditet od 15% te je stoga tužiteljici isplaćena osigurnina u iznosu od 1.800,00 EUR (preostalih 14,40 Eur odnosi se na dnevnu naknadu zbog liječenja u bolnici). Tuženik smatra kako nema medicinsko osigurateljne obveze za ocjenu trajnog invaliditeta za dijagnozu udarca u rame i lezije tetive supraspinatusa sukladno Općim odredbama 11/a te da nema osnove za priznavanje invaliditeta za ozljedu desnog ramena jer se nije radilo o prijelomu kosti već o ozljedi rotatorne manžete za što ne postoji obveza ocjenjivanja invaliditeta. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U postupku je, dakle, nesporna pasivna legitimacija i nastanak osiguranog slučaja. Nesporna je i činjenica da je u mirnome postupku isplaćen iznos od 1.814,40 Eura, s time da se 1.800,00 Eura odnosi na trajni invaliditet, a 14,40 Eura na dnevnu naknadu. Sporan je opseg ozljeda i stupanj invaliditeta nastao tužiteljici u predmetnom događaju, a time i visina tužbenog zahtjeva.

4. Radi utvrđenja spornih okolnosti koje su navedene, sud je proveo dokazni postupak i u njemu izvršio uvid u policu osiguranja (list 4-6 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 7-28 spisa), Tablice tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (list 35-40 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Tomislavu Trajbar (list 48-50 spisa), vještak dr. Tomislav Trajbar usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 59-60 i 73 spisa).

5. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.

6. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Tuženik se na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. veljače 2025. protivi i preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 28. kolovoza 2024., kojim je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja povećao tužbeni zahtjev. Sud je takvu preinaku dopustio, s obzirom je odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju sud smatra, s obzirom da tužitelj ne raspolaže takvim stručnim znanjem kakvo je potrebno da bi točno utvrdio visinu osigurnine koju mu je tuženik dužan isplatiti.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Tomislava Trajbara proizlazi da je tužiteljica stradala 2. veljače 2022. i pri tome zadobila sljedeće teške tjelesne ozljede: višeiverni unutarzglobni prijelom donjeg dijela desne palčane kosti s pomakom / Fractura comminutiva intraarticularis loco typico radii dex cum dislocatione, prijelom trnastog nastavka desne lakatne kosti / Fractura processus styloidei ulnae dex, impaktirani prijelom glave desne nadlaktične kosti (U ) / Fractura capitis humeri dex impacta (U), prekinuće tetiva supraspinatnog i subskapularnog i tetive duge glave dvoglavog mišića desno / Ruptura tendinum mm supraspinati, subscapularis et capitis longi mm. bicipitis brachi dex. Tužiteljica je zadobila gore navedene teške tjelesne ozljede iza kojih su zaostale smanjena pokretljivost desnog ručnog zgloba i desnog ramena. Pri prvom pregledu u Hitnoj kirurškoj ambulanti nije dijagnosticirana ozljeda desnog ramena ali pri pregledu 9. veljače 2022. zbog velikog krvavog podljeva na desnoj podlaktici, nadlaktici i laktu učinjena je i dodatna RTG obrada desnog ramena. Na istoj nije opisan prijelom jer se taj tip prijeloma pri standardnim RTG snimkama vrlo teško ili uopće ne otkriva. Otkriva se kasnije tek naknadnom strogo specifičnom NMR obradom. Između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Za ozljedu desnog ramena prema propozicijama spisu priloženih Tablica invaliditeta Croatia dd. Zagreb nakon uvida u iste i svoj klinički nalaz vještak donosi slijedeću ocjenu: radilo se o unutar zglobnom prijelomu glave desne nadlaktične kosti bez pomaka tzv. Hill – Sachsovoj frakturi uz tešku ozljedu tetiva rotatorne manđete (tri tetive). Prijelom kosti je objektiviziran u ovom trenutku najboljom pretragom NMR-om. Rupture tetiva su objektivizirane i UZV-om i NMR-om. Zbog istih je i operirana. Pregledom je utvrđeno da se radi o srednjem stupnju smanjene pokretljivosti desnog ramena do 2/3 opsega pokreta. Stoga nakon uvida u Tablice invaliditeta tužene vještak ocjenjuje invaliditet tužiteljice po Tč 118 b sa 10%.

9. Tuženik nalazu i mišljenju prigovara u cijelosti i to iz razloga što vještak nije svoj nalaz i mišljenje utemeljio na ugovoru o osiguranju te je primijenio točku 118. Tablice invaliditeta smatrajući da je riječ o dokazanom prijelomu humerusa, međutim ispušta iz vida da ta obveza postoji samo ako je prijelom dokazan RTG nalazom. Sam vještak utvrđuje u svome nalazu da RTG pretragom nije zabilježena fraktura humerusa kod tužiteljice. Slijedom navedenoga, tuženik smatra kako se ne može primijeniti točka 118 u konkretnom slučaju.

10. Vještak dr. Tomislav Trajbar je na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. svibnja 2025. naveo kako je činjenica da u navedenim tablicama koje su pisane 2004. eksplicitno navedeno da se invaliditet priznaje za RTG dokazanim unutar zglobnim prijelomima nadlaktične kosti, odnosno ramena. Kod tužiteljice je inicijalna obrada i daljnje liječenje provedeno 2022 godine u klinici za traumatologiju budući da se na učinjenim RTG snimkama nije dokazao prijelom koštane strukture u ramenom zglobu. No budući da su tužiteljičine tegobe bile permanentno prisutne upućena je na dodatnu pretragu UZV i NMR, što je trenutno najsofisticiranija pretraga za objektiviziranje određenih promjena koje prethodnim jeftinijim jednostavnijim pretragama nisu uočene. U ovom slučaju RTG-om taj prijelom i nije mogao biti uočen jer RTG je u odnosu na magnetsku rezonancu uspoređujući sa današnjim životom kao da se vozimo u Fićeku bez sigurnosnih pojaseva i naslova za glavu, a NMR uspoređuje s Mercedesom s maksimalnom dodatnom opremom. Napominje da je pretraga učinjena na preporuku ortopeda, obavljena je 30. ožujka 2022., dakle dva mjeseca nakon štetnog događaja i dokazan je navedeni unutar zglobni prijelom uz prekinuće tetiva koje su važne za funkciju ramenog zgloba a koje se prethodnim RTG pretragama nisu mogle dijagnosticirati. Uslijedila je operacija i poslijeoperacijski tok. Tablice pisane 2004. priznaju samo RTG pretragu kao objektivnu pretragu, a u ovome slučaju to se je pokazalo kao insuficijentnom.

Međutim, vještak, s obzirom na činjenicu da su u štetnom događaju tužiteljici nastale i ozljeda ručnog zgloba i ozljeda desnog ramena, što nije uzeo u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, ovim putem vrši dopunu nalaza i mišljenja na način da je tužiteljica zadobila navedene ozljede, a u vještačenju su ocjenjivane samo posljedice ozljede desnog ramena koja je prema medicinskim kriterijima dominantna, dakle najteža. Naknadnim uvidom u tablice te klinički nalaz desnog ručnog zgloba kod tužiteljice koji je opisao temeljem pregleda u vještačenju ocjenjuje prema točki 148b gdje je predviđeno 10% invaliditeta. Imajući u vidu da se radi o višestrukim ozljedama ekstremiteta ovu ozljedu ručnog zgloba prema propozicijama tablica treba ocijeniti sa 5% budući da se radi o smanjenju pokretljivosti srednjeg stupnja. Dakle zajednička ocjena za sve ozljede je 15%.

Dodatno, na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. veljače 2026., vještak dr. Tomislav Trajbar naveo je kako je tužiteljica je prema medicinskoj dokumentaciji u štetnom događaju zadobila više teških tjelesnih ozljeda na desnom gornjem ekstremitetu. Zadobila je u području ramena unutarzglobni prijelom glave nadlaktične kosti te prekinuće tetiva važnih za pokretljivost cijele ruke (M. supraspinati). Zbog istog je nakon precizne objektivizacije ozljeda putem UZV i MR-a podvrgnuta rekonstruktivnom operativnom zahvatu iza kojih su zaostale trajne posljedice u srednjem stupnju smanjene pokretljivosti desnoramenog zgloba. Isto tako zaostale su i trajne posljedice u smanjenju funkcije desnog ručnog zgloba koje su zaostale nakon prijeloma desne palčane i donjeg dijela desne lakatne kosti. Uvidom u tablice ustanovio je da točka 118b ispunjava kriterije za ocjenjivanje te donio ocjenu invaliditeta od 10%. Što se tiče primjedbe tužiteljice da zglob između ključne kosti i lopatice ne predstavlja ekstremitet napominje da to ulazi u anatomsku građu gornjeg ekstremiteta, kao i rameni zglob između nadlaktične kosti i lopatice. Tuženik je ocijenio smanjenu funkciju desnog ručnog zgloba sa 15% kao jednu ozljedu, s obzirom da se radi o ozljedi kao smanjenju funkcije i ocijenio je po točki 148c sa 15%. Budući da se radi o dvostrukim ozljedama istog ekstremiteta – desne ruke u području ramena i u području ručnog zgloba smatra da se treba ocijeniti ozljedu ramena kao drugu ozljedu sa 50% uz upotrebu čl. 8. Općih odredbi.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom je usmenim obrazloženjem otklonio sve prigovore na nalaz i mišljenje, tako da je utvrđeno kako su tužiteljici zaostale trajne posljedice u srednjem stupnju smanjene pokretljivosti desnoramenog zgloba, ali isto tako zaostale su i trajne posljedice u smanjenju funkcije desnog ručnog zgloba koje su zaostale nakon prijeloma desne palčane i donjeg dijela desne lakatne kosti.

12. Među strankama je nesporno kako je tuženik tužiteljici u mirnome postupku isplatio osigurninu za invaliditet u području ručnog zgloba, to je preostalo za odlučiti koliki iznos je preostao za isplatiti s obzirom na utvrđen daljnji invaliditet po predmetnom štetnom događaju i to u području ramena tužiteljice.

13. Što se tiče prigovora tuženika kako za tu ozljedu nije dužan isplatiti osigurninu, s obzirom da je ista utvrđena pretragom magnetne rezonance, a ne pretragom RTG, kako je ugovoreno Općim uvjetima, čiji sastavni dio su i Tablice tuženika koje prileže spisu, valja navesti sljedeće.

13.1. Uvidom u Tablice tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja utvrđeno je kako je toč. 118. ugovoreno da je smanjena pokretljivost ruke u ramenom zglobu nakon rendgenološki dokazanog prijeloma. Međutim, prihvaćen je kao logičan i životan nalaz i mišljenje liječnika vještaka u kojemu navodi kako se na učinjenim RTG snimkama nije dokazao prijelom koštane strukture u ramenom zglobu, no, budući da su tužiteljičine tegobe bile permanentno prisutne upućena je na dodatnu pretragu UZV i NMR, što je trenutno najsofisticiranija pretraga za objektiviziranje određenih promjena koje prethodnim jeftinijim jednostavnijim pretragama nisu uočene. U ovom slučaju RTG-om taj prijelom i nije mogao biti uočen jer RTG je u odnosu na magnetsku rezonancu je zastario i manje učinkovit. Napominje da je pretraga učinjena na preporuku ortopeda, obavljena je 30. ožujka 2022., dakle dva mjeseca nakon štetnog događaja i dokazan je navedeni unutar zglobni prijelom uz prekinuće tetiva koje su važne za funkciju ramenog zgloba a koje se prethodnim RTG pretragama nisu mogle dijagnosticirati. Uslijedila je operacija i poslijeoperacijski tok. Tablice pisane 2004. priznaju samo RTG pretragu kao objektivnu pretragu, a u ovome slučaju to se je pokazalo kao nedovoljnim.

13.2. U odnosu na navedeno, valja napomenuti kako je svrha unošenja u Tablice odredbe prema kojoj prijelom mora biti dokazan rendgenološki, upravo objektivizacija predmetne ozljede. Svrha takve odredbe nije i ne može biti da, ukoliko ista ozljeda bude objektivizirana sofisticiranijim i naprednijim uređajem za dijagnostiku, što je u ovom slučaju magnetna rezonanca, ta ozljeda nije prihvaćena za isplatu osigurnine. Naime, odredbom čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje. ZOO) propisano je kako u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

13.3. Stoga, uzimajući u obzir svrhu navedene odredbe Tablica tuženika, kao sastavnog dijela ugovora o osiguranju sklopljenog među strankama, a to je objektivizacija prijeloma; kao i uzimajući u obzir da se radi o ugovoru unaprijed sastavljenom na unaprijed otisnutom sadržaju od tuženika, to je utvrđeno kako je ispunjen uvjet ugovoren toč. 118. Tablica, budući da su, s obzirom je prijelom u ramenom zglobu utvrđen magnetnom rezonancom, ispunjene pretpostavke za isplatu osigurnine po toj odredbi.

14. U odnosu na visinu daljnjeg iznosa osigurnine koju tuženik ima isplatiti tužiteljici, valja navesti kako je nesporno tuženik tužiteljici u mirnome postupku izvršio isplatu osigurnine za ozljedu ručnog zgloba, dok u ovome postupku tužiteljica potražuje isplatu osigurnine i za ozljedu ramena.

14.1. Vještak je u prihvaćenom nalazu i mišljenju naveo kako je prijelom kosti objektiviziran u ovom trenutku najboljom pretragom NMR-om, a rupture tetiva su objektivizirane i UZV-om i NMR-om. Zbog istih je i operirana. Pregledom je utvrđeno da se radi o srednjem stupnju smanjene pokretljivosti desnog ramena do 2/3 opsega pokreta. Stoga nakon uvida u Tablice invaliditeta tužene vještak ocjenjuje invaliditet tužiteljice po Tč 118 b sa 10%.

14.2. Međutim, uvidom u toč. 8. Tablica utvrđeno je kako je ugovoreno da kod višestrukih ozljeda pojedinog uda (…) uslijed jednog nesretnog slučaja, ukupni invaliditet na određenom udu ocjenjuje se tako da se za najveću posljedicu oštećenja uzima postotak iz Tablice, od sljedeće najveće posljedice uzima se polovina postotka iz Tablice te redom ¼, 1/8 itd.

15. Stoga, budući da je nesporno među strankama da je tuženik tužiteljici isplatio za ozljedu ručnog zgloba osigurninu za 15 % invalidnosti, a u ovome postupku utvrđeno je postojanje i daljnjih 10% invalidnosti za ozljedu ramena, to se primjenom citirane odredbe Tablica, u odnosu na ozljedu ramena osigurnina ima umanjiti za 50%.

16. Posljedično, tuženik je dužan tužiteljici isplatiti daljnjih 5% osigurnine, što iznosi 600,00 eura, tako da je za taj iznos tužbeni zahtjev prihvaćen, a u preostalom iznosu za 600,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom, zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan.

17. Osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos s tijekom od 1. veljače 2023., koji datum početka tijeka zatezne kamate među strankama nije niti sporan, tako da je tuženiku naložena isplata istih po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a te Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

18. Odluka o troškovima postupka donesena je u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, s obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu s polovinom zahtjeva po osnovi i visini. Tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa). Tako je tužiteljici priznat trošak kako slijedi: trošak sastava tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 4.1.2024., 28.8.2024. i 15.9.2025. u visini od 75 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 8.4.2024. i 13.11.2025. u visini 18,75 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife) i trošak zastupanja na ročištima 8.4.2024., 5.2.2025., 8.5.2025. i 25.2.2026. u visini od 75 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 637,50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50 Tarife), te uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42 Tarife), daje iznos od 1.593,75 Eur. Navedenom iznosu pridodan je trošak trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 13,27 Eur i presudu u visini od 53,09 Eur, što ukupno iznosi 1.660,11 eura. S obzirom da prema uspjehu u sporu tužiteljici pripada pravo na polovinu nastalih joj troškova, to joj je dosuđena naknada troškova postupka od 830,05 eura, a tome iznosu nadodan je trošak medicinskog vještačenja u visini od 249,08 Eur koji je bio potreban bez obzira na omjer uspjeha u parnici, tako da ukupno tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova ovoga postupka u iznosu 1.079,13 eura.

19. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a te Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun, uz rj o sudskoj pristojbi na presudu 53,09 Eur

- tuženiku