Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-70/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik MČ, [adresa] protiv tuženika 1. NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti stranaka i nakon objave 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je tužitelj ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnina: kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti zatraži upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika u cijelosti.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove ovog postupka u iznosu od 2.249,48 EUR, u roku pod 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 17. ožujka 2025. tužitelj je naveo da su kao suvlasnici nekretnina opisanih u izreci presude u katastru i zemljišnoj knjizi upisani tuženici svaki u 1/2 dijela iako nikada nisu bili u stvarnom posjedu tih nekretnina. Tvrdi da su predmetne nekretnine njegovi roditelji VČ i AČ kupili još 1963. od CČ nakon čega su se doselili iz [adresa] u [adresa] i počeli ih obrađivati. Prema navodima tužitelja njegovi roditelji su na tim nekretninama obavljali poljoprivredne radove - orali su, kosili, sijali i sadili različite kulture. Nakon njihove smrti posjed je nastavio tužitelj, a danas u radu na zemlji sudjeluje i njegov sin ZČ, vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG). Sporne nekretnine uključene su i u evidenciju tog OPG-a. Tužitelj je istaknuo da su na jednoj od čestica izgrađeni gospodarski objekti još u vrijeme dok su bili živi njegovi roditelji te da sve parcele čine cjelinu uz obiteljsku kuću koja je u zemljišnim knjigama upisana na njegovog sina. Kako bi dokazao svoje tvrdnje, priložio je posjedovne listove, izvatke iz zemljišnih knjiga, katastarske planove, dokumentaciju o registraciji OPG-a te predložio očevid na licu mjesta i saslušanje svjedoka. Tužitelj je istaknuo da nema drugog načina uskladiti stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem osim sudskim putem.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu osporili sve navode tužitelja te predložili da sud odbije tužbeni zahtjev. Smatraju da tužitelj nema dokaze o vlasništvu te su predložili saslušanje stranaka, svjedoka, pribavljanje katastarskih podataka i da tužitelji dostave eventualni kupoprodajni ugovor. Tuženici tvrde da su predmetne nekretnine izvorno pripadale obitelji CČ koja prema njihovim saznanjima nije prodavala tu zemlju osim eventualno pojedinih parcela drugim osobama.

3. U podnesku od 5. svibnja 2025. tužitelj navodi da nije tvrdio kako postoji pisani ugovor, već da su nekretnine kupljene od GČ putem neformalnog kupoprodajnog posla. Ističe da je u vezi tih nekretnina već vođen parnični postupak u kojem je tužitelj bio njegov sin ZČ te predlaže priklopiti spis ovog suda poslovni broj P-15/2021. Također naglašava da je zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja česta situacija da ljudi dugi niz godina koriste nekretnine bez usklađenog upisa vlasništva te da su se ranije imovinska prava često temeljila na povjerenju i usmenim dogovorima. Smatra da tuženici pokušavaju ostvariti pravo na nekretninama iako im ono ne pripada te da nisu dokazali ni status zakonskih nasljednika. Tužitelj ostaje pri svim ranijim navodima i dokaznim prijedlozima.

4. U podnesku od 5. kolovoza 2025. tuženici u cijelosti osporavaju navode tužitelja i ostaju pri svojim dosadašnjim tvrdnjama. Ističu da tužitelj bez dokaza iznosi tvrdnje o navodnim kaznenim djelima te da nije dokazao svoje vlasništvo nad nekretninama. Navode da je u postupku P-15/2021 sin tužitelja, ZČ, zahtijevao utvrđenje prava vlasništva istih nekretnina dosjelošću zbog čega tužitelj ne može tvrditi da ih je i sam stekao na isti način. Također ističu da tužitelj sam priznaje da su nekretnine navodno kupili njegovi roditelji pa bi eventualna prava mogao ostvarivati samo u okviru nasljednog dijela te predlažu da dostavi rješenje o nasljeđivanju iza roditelja VČ i AČ. Kao dokaz dostavljaju primjer kupoprodajnog ugovora iz 1994. kojim je GČ prodao svoje nekretnine putem pisanog ugovora. Tvrde da tužitelj i njegovi preci nikada nisu stekli vlasništvo nad predmetnim nekretninama, već eventualno samo posjed bez pravnog temelja. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

5. Sud je 4. studenog 2025. proveo raspravu na licu mjesta uz sudskog vještaka geodetske struke. Vještak je identificirao sve predmetne čestice i izradio skice na kojima su iste prikazane. Tijekom očevida tužitelj je pokazao zemljišta koja koristi. Vještak je utvrdio da se dio zemljišta nalazi neposredno uz kuću tužitelja te da se na pojedinim parcelama nalaze bale sijena, gospodarski objekti, ograda i električni pastir. Na nekim parcelama nalazila se posijana trava ili su bile obrađene dok su druge bile zapuštene ili pod šumom. Dvije čestice preko ceste nisu pregledane zbog moguće opasnosti od zaostalih eksplozivnih sredstava iz rata, ali su bile vidljive s udaljenosti.

5.1. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka.

6. Na raspravi održanoj 27. siječnja 2026. saslušano je više svjedoka koji su iznijeli svoja saznanja o posjedu i korištenju predmetnih nekretnina.

6.1. Svjedok ĐČ, star 79 godina, naveo je da su predmetne nekretnine u posjedu tužitelja i njegovih prednika još od 1963. kada su ih roditelji tužitelja kupili od obitelji CČ. O tome ima saznanja jer cijeli život živi u [adresa], a takve su informacije kružile među mještanima što su potvrdili i njegovi roditelji te susjedi u selu. U vrijeme kada su Ž došli imao je oko 15 godina i sjeća se da su se tada doselili i počeli obrađivati zemlju. U to vrijeme nije bilo traktora pa se zemlja obrađivala konjima. Na zemlji se najčešće uzgajao krumpir i žito dok su se pojedine parcele kosile za potrebe stočarstva budući da su se prednici tužitelja bavili poljoprivredom i držali stoku. Njegovo imanje nalazi se otprilike kilometar udaljeno od spornih nekretnina pa često prolazi tim područjem. Naveo je da poznaje tuženike, ali ih nikada nije vidio da su posjedovali ili koristili zemljište koje su koristili Jelinići. Također je istaknuo da tijekom svih tih godina nije čuo za sporove ili svađe oko tih nekretnina niti za smetanje posjeda. Prema njegovim saznanjima u selu je općepoznato da te nekretnine pripadaju obitelji AČ. Dodao je da je i sam pomagao M u radu na zemlji kao i drugi susjedi kada je bilo potrebno. Nije upoznat s osobama KČ, JČ niti ĆČ. Također je naveo da je čuo da su VČ i AČ kupili zemlju od ĆČ, a da su prije njih iz Pazarišta došli OČ i ČČ, tetka i tetak tužitelja koji su također kupili zemlju na tom području.

6.2. Svjedok DČ, star 55 godina, izjavio je da je već davao iskaz u drugom postupku koji se odnosio na iste nekretnine te da u cijelosti ostaje pri tom iskazu. Prema njegovim saznanjima, u selu se govorilo da su nekretnine kupili Ž koji su se 1963. doselili iz [adresa] u [adresa]. Međutim, ne zna od koga su točno kupili zemlju. Budući da je rođen 1971. nema osobna saznanja o tome tko je koristio zemlju prije dolaska prednika tužitelja. Živi djelomično u [adresa], a djelomično u gradu te često prolazi pokraj spornih nekretnina jer pomaže tužitelju u poljoprivrednim poslovima. Naveo je da je u blizini tužiteljeve zemlje vidio tuženika NČ kako obrađuje svoju zemlju, ali nikada nije vidio tuženike na zemlji koju koristi tužitelj. Roditelje tuženika poznaje samo iz viđenja i ni njih nije vidio na tim nekretninama. Prisjeća se tužiteljeve majke AČ dok se bake i djeda tužitelja ne sjeća. Naveo je da se dio zemljišta kosi, dio obrađuje, te se na njemu uzgajaju kukuruz i žito, ovisno o godini. Također je istaknuo da nikada nije čuo za JČ iz [adresa], ĆČ iz [adresa] niti za KČ.

6.3. Svjedokinja UČ, stara 56 godina, supruga tužitelja, izjavila je da je upoznata s nekretninama koje su predmet spora. U obitelj UČ udala se 1992. kada je u kući živjela njezina svekrva PČ i suprug, a nekretnine su već tada bile u posjedu njihove obitelji. Svekra se ne sjeća jer je umro dok je njezin suprug bio još dijete. Prema njezinim riječima, svekrva se cijeli život bavila poljoprivredom te je na taj način odgajala svog sina. I sama je sudjelovala u poljoprivrednim radovima, a prisjeća se da se obrađivala sva zemlja koju su obišli prilikom očevida. Najčešće su se uzgajale žitarice i krumpir, sijala trava i kosilo sijeno. Obitelj je držala krave, svinje, bikove i konje, a i sama se kasnije bavila stočarstvom te je držala oko dvadeset mliječnih krava. Naglasila je da od kada je 1992. došla u obitelj nikada nije bilo sporova vezanih uz te nekretnine niti im je itko osporavao posjed ili branio korištenje zemljišta. Prema njezinim riječima, u selu je bilo opće poznato da su te nekretnine u vlasništvu obitelji PČ. O načinu stjecanja nekretnina saznala je iz razgovora sa svekrvom koja joj je ispričala da je najprije svekrova sestra OČ kupila zemlju od ĆČ u blizini, a potom je potaknula i svog brata VČ, njezina svekra, da dođe iz Pazarišta i kupi zemlju na tom području. Prema tim pričama, obitelj je bila siromašna te su se u [adresa] doselili kako bi se bavili poljoprivredom i stočarstvom. Navela je da je sva okolna zemlja nekada pripadala obitelji ĆČ te da se iz pričanja sjeća imena JČ i KČ. Također je izjavila da je tuženika NČ prvi put vidjela prije oko petnaest godina kada je došao u [adresa] na svoje staro imanje u blizini i počeo držati koze. Prema njezinim riječima, on nikada nije osporavao njihov posjed. Ne zna tko su JČ i ŠČ iako zna da se ta imena spominju u vezi sa zemljom. Naglasila je da tuženici nikada nisu bili u posjedu njihove zemlje.

6.4. Svjedokinja RČ, stara 53 godine i u daljnjem krvnom srodstvu s tuženicima, izjavila je da je upoznata s predmetnim nekretninama jer je bila prisutna na očevidu. Prema njezinim saznanjima, te nekretnine su bile u posjedu roditelja tužitelja VČ i AČ. Iz pričanja svoje bake EČ saznala je da su VČ i AČ kupili zemlju kada su se oko 1963. doselili iz Pazarišta iako ne zna od koga su je kupili. Njezina baka također ima zemlju u blizini. Svjedokinja je rođena u [adresa], a iz sela je otišla 2002., no i dalje je dolazila zbog majke koja je tamo živjela. Od 2015. ponovno se intenzivnije veže uz to mjesto jer je počela graditi kuću u [adresa]. Prisjetila se da je osobno viđala VČ i AČ kako obrađuju tu zemlju. VČ je umro kada je ona imala devet godina. Sjeća se da su sadili krumpir i zob te držali stoku, osobito krave, a kao djeca su pomagali baki PČ u poslovima poput branja krumpira. Tuženike nikada nije vidjela na tim nekretninama iako zna da u blizini imaju svoju zemlju. Poznaje roditelje tuženika, ali ni njih nije vidjela na zemlji AČ. Također nikada nije čula da je bilo sporova ili smetanja posjeda u vezi s tim nekretninama. Nakon rata, prema njezinim riječima, zemlju je nastavio koristiti tužitelj.

6.5. Svjedokinja SČ, stara 77 godina i u daljnjem krvnom srodstvu s tuženicima, navela je da su baka tuženika s očeve strane i njezina baka bile rođene sestre. Prema njezinom saznanju, predmetne nekretnine pripadale su obitelji EČ. Posljednji put na tim nekretninama bila je prilikom sudskog očevida, a prije toga još 1988. Od 1970. živi u [adresa] gdje se udala te rijetko dolazi u [adresa]. U [adresa] je odlazila još kao dijete jer obitelj ima zemlju prema Bužimu. Nije osobno vidjela tko obrađuje predmetnu zemlju, ali smatra da se radi o imanju obitelji EČ. Izjavila je da je uvjerena da N nisu prodavali svoju zemlju. Ne zna tko je HČ. Za ĆČ navela je da je bio oženjen sestrom njihovih baka te da je živio u [adresa] od 1920-ih godina povremeno dolazeći u Hrvatsku. Za JČ također nema saznanja, a KČ poznaje samo iz viđenja jer je imao kuću kod željezničke stanice.

6.6. Svjedokinja TČ, stara 76 godina i također u srodstvu s tuženicima, izjavila je da su njezina baka po majci i djed tuženika po ocu bili brat i sestra. Prema njezinom sjećanju, nekretnine koje su obišli na očevidu pripadale su obitelji JČ. Navela je da N nikada nisu prodavali niti davali u najam svoju zemlju. Na predmetnim nekretninama bila je posljednji put nakon rata, prije nekoliko godina. Već oko šezdeset godina živi u gradu i rijetko odlazi u [adresa]. Nije upoznata s obitelji AČ, niti zna tko su VČ i PČ, a tužitelja je, kako kaže, vidjela prvi put tek na sudu.

6.7. Svjedok IČ, star 53 godine, naveo je da je s tužiteljem kućni prijatelj više od trideset godina te da su često jedan drugome pomagali u poljoprivrednim radovima. Pomagao je tužitelju u oranju, košnji, sjetvi i drugim poslovima na zemlji, a tijekom tih više od trideset godina nikada nije doživio da im je itko zabranio obrađivanje spornih nekretnina. Također je pomagao i oko gatera u kojem je bila smještena divlja svinja pri čemu ih nitko nije ometao. Tuženike poznaje, ali ih nikada nije vidio u posjedu predmetnih nekretnina, već samo na susjednim parcelama. O načinu stjecanja zemljišta nije razgovarao s tužiteljem, ali mu je tužiteljeva sestra koja mu je susjeda, ispričala da su njihovi roditelji 1963. došli iz Pazarišta i kupili zemlju iako se ne sjeća od koga. Naveo je i da preko ceste zemljište imaju ČČ i OČ koji su u rodu s tužiteljem i također su došli iz Pazarišta. Za ĆČ je čuo, ali ne zna prezime, dok za JČ nije čuo. Istaknuo je da tuženici nikada nisu zabranjivali posjed predmetnih nekretnina.

6.8. Svjedok FČ, star 70 godina i u srodstvu s tuženicima, izjavio je da su njegova baka po ocu i djed tuženika bili brat i sestra. Oko 2012. ili 2013. njegov otac mu je pokazao rodnu kuću svoje majke C i okolnu zemlju navodeći da se ta kuća nalazila na mjestu gdje je danas štala tužitelja. Prema riječima njegova oca, N nisu prodavali svoju zemlju. Ni sam nikada nije čuo da su nešto prodavali. Spominjao se HČ, a zna i da su neki članovi obitelji otišli u inozemstvo. Nikada nije živio u [adresa] i samo je dva puta prošao pokraj spornih nekretnina.

6.9. Svjedokinja ŽČH, supruga 1. tuženika NČ, stara 61 godinu, izjavila je da su predmetne nekretnine danas u vlasništvu njezina supruga i njegova brata, a ranije su bile u vlasništvu ĆČ i JČ. Prema njezinim riječima, ŠČ bio je oženjen V, sestrom bake njezina supruga te je živio u [adresa], ali je povremeno dolazio u Hrvatsku. JČ je bio njegov brat i navodno je prije Drugog svjetskog rata otišao u Karađorđevo. Nakon njihova odlaska na zemlji je ostao živjeti njezin svekar BČ koji nije obrađivao svu zemlju. Njezin suprug vratio se iz [adresa] u [adresa] kako bi pomogao majci koja je bila nepokretna, a ona je u [adresa] doselila tek prije četiri godine iako je ranije dolazila vikendom. Navela je da je njezin suprug držao koze i obrađivao dio zemljišta uključujući neke od parcela koje su predmet ovog postupka. Prema njezinim riječima, tužitelj je kasnije ogradio dio zemljišta i pustio konje. Unatoč tome, njezin suprug nije pokretao postupak zbog smetanja posjeda jer je ovaj postupak već bio u tijeku. Navela je i da nije osobno poznavala roditelje tužitelja, već je o njima samo slušala iz priča. Spomenula je i ČČ za kojeg je čula da je kupio zemlju od HČ te je istaknula da je to jedina prodaja zemlje za koju zna. Također je navela da se tuženici nisu protivili posjedu tužitelja.

6.10. Iz iskaza većine saslušanih svjedoka sud je utvrdio da su predmetne nekretnine kroz duže vremensko razdoblje bile u faktičnom posjedu obitelji PČ odnosno najprije roditelja tužitelja VČ i AČ, a potom i samog tužitelja. Više svjedoka potvrdilo je da su roditelji tužitelja početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, točnije oko 1963. doselili u [adresa] iz [adresa] te počeli obrađivati sporne nekretnine. Svjedok ĐČ koji cijeli život živi u [adresa] naveo je da se sjeća dolaska obitelji AČ u selo te da su oni od tada neprekidno obrađivali i koristili predmetnu zemlju. Prema njegovim riječima, na zemlji su se uzgajali krumpir i žitarice, a dio zemljišta koristio se kao livada za potrebe stočarstva. Također je istaknuo da u selu nikada nije bilo sporova oko te zemlje te da je među mještanima bilo općepoznato da su te nekretnine u posjedu obitelji AČ. Slične navode iznio je i svjedok DČ koji je potvrdio da je u selu poznato kako su Ž kupili predmetne nekretnine nakon doseljenja iz Pazarišta. Iako zbog svoje dobi nema osobna saznanja o razdoblju prije dolaska obitelji AČ, naveo je da je kroz dugi niz godina viđao tužitelja kako koristi i obrađuje zemlju, dok tuženike nikada nije vidio u posjedu tih nekretnina. Također je potvrdio da se na zemlji redovito obavljaju poljoprivredni radovi poput sjetve i košnje. Sud je posebno cijenio i iskaz svjedokinje RČ koja je i sama u daljnjem krvnom srodstvu s tuženicima. Unatoč toj okolnosti, njezin iskaz potvrdio je da su predmetne nekretnine bile u posjedu roditelja tužitelja VČ i AČ. Prema njezinim riječima, iz pričanja svoje bake saznala je da su oni kupili zemlju nakon što su se doselili u [adresa] oko 1963. Svjedokinja je također osobno viđala VČ i AČ kako obrađuju zemlju, sade krumpir i drže stoku te je navela da nikada nije vidjela tuženike na tim nekretninama iako su oni imali svoju zemlju u blizini.

6.11. Iskazi svjedoka koji su dugogodišnji stanovnici [adresa], poput ĐČ, DČ i RČ, prema ocjeni suda međusobno su suglasni i dosljedni u bitnim okolnostima osobito u dijelu koji se odnosi na dugogodišnji faktični posjed obitelji AČ te kontinuirano korištenje zemljišta u poljoprivredne svrhe. Ti svjedoci ujedno su opisali i konkretne radnje koje su se na zemlji obavljale poput oranja, sjetve, košnje i uzgoja stoke što dodatno potvrđuje stvarno korištenje nekretnina.

6.12. Sud je također uzeo u obzir iskaz svjedoka IČ koji je naveo da je više od trideset godina pomagao tužitelju u poljoprivrednim radovima na predmetnim nekretninama te da tijekom tog razdoblja nikada nije doživio da bi itko osporio posjed ili pokušao spriječiti obrađivanje zemlje. Njegov iskaz dodatno potvrđuje kontinuitet korištenja i faktičnog posjeda tužitelja kroz dulje vremensko razdoblje. Svjedokinja UČ, supruga tužitelja, opisala je stanje koje je zatekla nakon udaje 1992. Prema njezinim navodima, u trenutku kada je došla u obitelj, predmetne nekretnine već su bile u posjedu obitelji UČ i redovito su se obrađivale. Navela je da se tijekom cijelog razdoblja njezina života u obitelji nikada nije dogodilo da bi netko osporio njihov posjed ili pokušao zabraniti korištenje zemljišta. Sud je također uzeo u obzir iskaz svjedokinje ŽČH, supruge 1. tuženika. Ona je navela da su nekretnine prema njezinim saznanjima pripadale obitelji ŽČH, ali je istovremeno potvrdila da se tuženici nisu protivili posjedu tužitelja. Iz njezina iskaza proizlazi i da je tužitelj koristio i obrađivao zemljište bez osporavanja od strane tuženika.

6.13. S druge strane, sud je razmotrio i iskaze svjedoka SČ i TČ koje su navele da prema njihovim saznanjima predmetne nekretnine pripadaju obitelji ŽČH te da nisu čule da su N prodavali svoju zemlju. Međutim, svjedokinje nemaju neposredna saznanja o faktičnom korištenju predmetnih nekretnina. Naime, SČ navela je da na zemlji nije bila od 1988. dok je TČ izjavila da već desetljećima ne živi u [adresa] i da rijetko dolazi u to mjesto. Obje svjedokinje također su potvrdile da nisu osobno vidjele tko obrađuje predmetne nekretnine. Slično tome, svjedok FČ naveo je da nikada nije živio u [adresa] i da je svega dva puta prošao pokraj spornih nekretnina. Njegova saznanja temelje se isključivo na razgovoru s ocem koji mu je rekao da N nisu prodavali zemlju pa sud takav iskaz nije mogao smatrati relevantnim za utvrđivanje stvarnog posjeda.

6.14. Analizirajući sve iskaze, sud je zaključio da je većina svjedoka, osobito oni koji žive ili su živjeli u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina, potvrdila da su nekretnine desetljećima bile u faktičnom posjedu obitelji UČ te da su se kontinuirano koristile u poljoprivredne svrhe. Ti iskazi međusobno su podudarni i logični, a dolaze od osoba koje imaju neposredna i dugogodišnja saznanja o stanju na terenu. S druge strane, svjedoci koji su navodili da je riječ o zemlji obitelji ŽČH uglavnom nisu imali neposredna saznanja o korištenju nekretnina, već su se njihovi navodi temeljili na obiteljskim predajama ili pretpostavkama pri čemu su i sami priznali da nisu vidjeli tko stvarno obrađuje predmetnu zemlju.

7. Sud je na raspravi održanoj 4. ožujka 2026. saslušao tužitelja i tuženike te je njihove iskaze ocijenio u kontekstu ranije izvedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka.

7.1. Tužitelj ŽČ u svom iskazu naveo je da su predmetne nekretnine u posjedu njegove obitelji još od 1963. kada su njegovi roditelji VČ i PČ doselili iz [adresa] u [adresa] i tada kupili sporne nekretnine od članova obitelji ŽČH za koje je naveo da su se zvali JČ i ĆČ. O tim okolnostima saznao je od svoje majke budući da mu je otac umro kad je imao 11 godina. Tužitelj je naveo da je riječ o jedinoj zemlji koju je njegova obitelj imala u posjedu ističući kako njegovi roditelji nikada nisu uredili imovinskopravne odnose jer su bili pravno neuki i cijeli život su se bavili poljoprivredom. Nakon smrti oca VČ naslijedila ga je njegova supruga PČ, dok je nakon njezine smrti, prije otprilike jedanaest godina, imovinu naslijedio sam tužitelj. Tužitelj je naglasio da su on i njegovi pravni prednici u neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina više od šezdeset godina. Opisao je način korištenja zemlje navodeći da je njegova majka držala nekoliko krava te da su se na zemlji najčešće uzgajali krumpir i žitarice dok su se pojedine parcele koristile kao livade i za košnju. Prema njegovim riječima, upravo od prihoda ostvarenih radom na toj zemlji njegova majka je uzdržavala obitelj i školovala njega i sestru. Posebno je istaknuo da tijekom cijelog tog razdoblja ni njega ni njegovu majku nitko nikada nije ometao u posjedu predmetnih nekretnina niti su se vodili bilo kakvi sudski postupci u vezi s tom zemljom. Također je naveo da je među mještanima [adresa] opće poznato da su te nekretnine u posjedu njegove obitelji. Tužitelj je dodatno naveo da mu je majka pričala kako je i sestra njegova oca OČ također kupila zemljište u [adresa] u blizini spornih nekretnina i to od HČ. Naveo je da ne zna gdje se danas nalaze članovi obitelji HČ, ali je izričito ustvrdio da tuženici nikada nisu bili u posjedu spornih nekretnina, već da posjeduju svoje zemljište koje se nalazi u blizini i dijelom graniči s njegovim parcelama. Potvrdio je da tuženike poznaje i da ih je viđao kako koriste svoje nekretnine, ali da oni nikada nisu osporavali njegov posjed niti su ga ometali u korištenju spornih nekretnina. Prema njegovim riječima, kupoprodaja između njegovih roditelja i HČ vjerojatno je bila sklopljena usmeno, a nakon smrti Nikole Bogića 1964. više nije bilo moguće naknadno zaključiti pisani kupoprodajni ugovor. Tužitelj je također naveo da su njegovi roditelji po dolasku u [adresa] živjeli u drvenoj kućici koja se nalazila na predmetnim nekretninama dok je kasnije on na tom mjestu izgradio novu kuću i štalu nakon čega je stara kućica srušena.

7.2. S druge strane, tuženik NČ u svom je iskazu naveo da je ŠČ još oko 1920. otišao u Sjedinjene Američke Države te da je nakon Drugog svjetskog rata povremeno dolazio u Hrvatsku otprilike svakih pet do šest godina. Prema njegovim navodima, ĆČ je prilikom dolazaka odsjedao kod njihove obitelji u [adresa], ali je posjećivao i drugu rodbinu, među kojima i KČ. Naveo je da je ŠČ umro 1983. dok je njegov sin A 1985. došao u Hrvatsku i razgovarao s njegovim ocem BČ o tome što učiniti sa zemljom koja je pripadala obitelji. Nakon toga se, prema riječima tuženika, KČ upisao kao posjednik nekretnina koje su bile u vlasništvu ĆČ i JČ iako se nikada nije upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Tuženik je naveo da je LČ, brat ĆČ, ostao živjeti na zemlji do 1941. nakon čega se više nije vratio. Prema njegovim riječima, dio zemljišta obrađivao je KČ dok je veći dio koristio ČČ, i to uz dopuštenje njegova oca BČ. Istaknuo je da HČ nije bio u rodbinskom odnosu s JČ i ĆČ. Tuženik je izričito osporio tvrdnje tužitelja da su Ž 1963. kupili predmetne nekretnine od obitelji ĆČ. Prema njegovim navodima, od 1963. nekretnine su navodno bile u posjedu poljoprivrednog poduzeća PPK koje ih je koristilo do 1985. kada je posjed navodno prešao na KČ dok su dijelove zemljišta koristili ČČ i njegov otac. Tuženik je također naveo da tužitelja poznaje tek posljednjih petnaestak do dvadeset godina te da zna da se bavi poljoprivredom i obrađuje zemlju, ali da ne zna ima li vlastitu zemlju. Smatra da je tužitelj nakon smrti njegova oca 2000. iskoristio činjenicu da je stanovništvo napustilo područje i počeo prisvajati predmetne nekretnine. Naveo je da se u [adresa] vratio iz Zagreba 2011. te da je tada vidio tužitelja u posjedu spornih nekretnina. Unatoč tome, priznao je da nikada nije tražio od tužitelja da mu preda nekretnine u posjed niti je protiv njega pokrenuo postupak zbog smetanja posjeda. Također je naveo da su on i njegov brat 2024. pokrenuli ostavinski postupak iza ĆČ i JČ jer smatraju da imaju pravo na njihovu imovinu. Nadalje je naveo da je i sam u određenom razdoblju koristio pojedine parcele koje su predmet spora te da je prije nekoliko godina na njima obavljao poljoprivredne radove. Također je izjavio da je tužitelja ispisao iz evidencije ARKOD te se sam upisao kao korisnik tih parcela.

7.3. Tuženik CČ u svom iskazu naveo je da se u cijelosti pridružuje navodima svoga brata NČ. Uz to je dodao da je osobno poznavao HČ kod kojeg je povremeno boravio u [adresa] te da je s njegovim unukom ČČ zajedno studirao. Naveo je da je HČ u razgovorima spominjao da je prodao zemlju OČ i ČČ, ali nije spominjao da bi zemljište bilo prodano obitelji PČ.

7.4. Nakon ocjene iskaza stranaka sud je zaključio da iz iskaza tužitelja proizlazi dosljedna i logična tvrdnja o dugogodišnjem i neprekinutom posjedu spornih nekretnina od strane njegove obitelji počevši od 1963. kada su njegovi roditelji doselili u [adresa]. Njegov iskaz u bitnim dijelovima podudara se s iskazima većine saslušanih svjedoka koji su također potvrdili da su predmetne nekretnine desetljećima obrađivali upravo tužitelj i njegovi pravni prednici te da nikada nisu vidjeli tuženike u posjedu tih parcela.

7.5. S druge strane, sud je ocijenio da iskazi tuženika ne sadrže neposredna saznanja o stvarnom posjedu predmetnih nekretnina u razdoblju koje je odlučno za ovaj spor. Njihovi navodi u velikoj su mjeri temeljeni na obiteljskim pričama i pretpostavkama o povijesnom vlasništvu dok su i sami potvrdili da su tužitelja vidjeli u faktičnom posjedu spornih nekretnina barem od 2011. odnosno da su bili svjesni da tužitelj koristi zemljište.

7.6. Sud je posebno cijenio činjenicu da tuženici, iako su prema vlastitim tvrdnjama smatrali da imaju pravo na nekretnine, nikada nisu pokrenuli postupak radi zaštite posjeda niti su na drugi način pokušali preuzeti faktični posjed nad spornim nekretninama. Upravo suprotno, iz njihovih iskaza proizlazi da su bili svjesni da se tužitelj nalazi u posjedu zemljišta, ali da su tek 2024. pokrenuli ostavinski postupak iza navodnih ranijih vlasnika. Dakle, tuženici nisu dokazali da su u relevantnom razdoblju ostvarivali stvarni posjed nad predmetnim nekretninama.

8. Sud je sukladno prijedlogu tužitelja pročitao i pregledao spise ovog suda poslovni broj P-15/2021, O-1430/2024 i O-1431/2024.

9. Rješenjem suda poslovni broj P-15/2021-50 od 17. srpnja 2023. odbačena je tužba tužitelja ZČ iz [adresa] protiv tuženika 1. JČ, ranije Karađorđevo, R. Srbija, nepoznata boravišta i 2. ĆČ, [adresa], nepoznata boravišta, zastupanih po privremenoj zastupnici Danijeli Cvijanović, odvjetnici u [adresa] s obrazloženjem da su tuženici umrli, i to 1. tuženik LČ rođen 1887. umro je 1964., a 2. tuženik ŠČ rođen 1891. umro je 1983. što prema odredbi članka 83 Zakona o parničnom postupku predstavlja neotklonjiv nedostatak, a sud po službenoj dužnosti pazi na stranačku sposobnost parničnih stranaka. Predmetni postupak vodio se radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina koje su predmet ovog postupka.

9.1. Sud je pročitao zapisnik sačinjen povodom očevida na predmetnim nekretninama na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ŽP, MP i NP na okolnost posjeda predmetnih nekretnina.

9.2. Svjedok ŽP, rođen 1947. i dugogodišnji stanovnik [adresa], naveo je da osobno poznaje tužitelja i njegovu obitelj jer su susjedi. Prema njegovim saznanjima, djed tužitelja VČ doselio je u [adresa] iz [adresa]. Svjedok se tog razdoblja jasno sjeća jer je upravo tada završio osnovno školovanje. Naveo je da je VČ u vrijeme dolaska bio čovjek srednjih godina te da je tada kupio predmetno zemljište od članova obitelji ŠČ iako ne zna točno od kojeg člana te obitelji. U trenutku doseljenja VČ bio je u braku s PČ te su s njima živjeli njihova kći CP dok se kasnije u [adresa] rodio i sin ŽČ (ovdje tužitelj). Svjedok je istaknuo da se VČ gotovo isključivo bavio poljoprivredom što je u to vrijeme bilo relativno rijetko. Obitelj se uzdržavala od obrađivanja zemlje, uzgoja stoke i iskorištavanja šume. Na zemljištu koje se nalazilo oko obiteljske kuće uzgajale su se poljoprivredne kulture, ponajprije krumpir dok su se druge kulture koristile kao hrana za stoku. Prema njegovim riječima, od trenutka dolaska u [adresa] i stjecanja zemljišta VČ i njegova obitelj stalno su obrađivali sporne nekretnine i koristili ih kao svoje. Svjedok je naveo da nema nikakvih saznanja da bi itko ikada ometao obitelj VČ u posjedu tog zemljišta niti da bi se oko tog zemljišta vodio bilo kakav sudski spor. Također je izjavio da nije poznavao članove obitelji ŠČ koji se spominju u zemljišnim knjigama niti osobu po imenu KČ. Svjedok je dalje naveo da je VČ iznenada umro početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća te da je nakon njegove smrti posjed nastavila vršiti njegova supruga PČ zajedno s djecom ŽČ i CP. PČ nastavila se baviti poljoprivredom i uzdržavati obitelj od rada na zemlji. Nakon njezine smrti posjed je nastavio vršiti njezin sin ŽČ koji se također bavio poljoprivredom i prodajom mlijeka. Prema navodima svjedoka, danas posjed na predmetnim nekretninama vrši ZČ koji se također bavi poljoprivredom i uzgojem stoke. Svjedok je naglasio da je riječ o obitelji koja se generacijama uzdržava od poljoprivrede te da ih, prema njegovim saznanjima, nitko ne ometa u posjedu.

9.3. Svjedok DČ, rođen 1971., naveo je da živi oko jedan kilometar od obitelji ZČ te da zbog toga ima neposredna saznanja o njihovom životu i radu na zemlji. Sjeća se PČ koja je zajedno s obitelji živjela u kući na spornim nekretninama. Prema njegovim riječima, u toj kući su živjeli PČ, njezin sin ŽČ, njegova supruga i njihova djeca ZČ i VČ. Svjedok je naveo da se PČ bavila poljoprivredom te da je, prema njegovim saznanjima, zajedno sa suprugom stekla predmetno zemljište kupnjom nakon dolaska iz Pazarišta. Svjedok je također istaknuo da ne poznaje nijednog člana obitelji ŠČ koji bi bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik spornih nekretnina. Naveo je da, otkako zna za sebe, članovi obitelji PČ obrađuju to zemljište, priveli su ga poljoprivrednoj proizvodnji i koristili kao svoje. Prema njegovim saznanjima, nikada nije čuo da bi itko osporavao posjed tog zemljišta ŽČ ili njegovom sinu ZČ. Također je naglasio da su članovi obitelji ŽČ u potpunosti posvećeni poljoprivredi te da se uzdržavaju isključivo od rada na zemlji. Ujedno je naveo da poznaje CP, sestru ŽČ, koja se nakon udaje odselila i zaposlila u gradu te nikada nije polagala pravo na predmetne nekretnine niti je sudjelovala u njihovom korištenju.

9.4. Svjedok NP, rođen 1955., naveo je da je najbliži susjed obitelji ŽČ jer živi oko 150 metara od njihove kuće. Kao dugogodišnji stanovnik tog mjesta sjeća se dolaska VČ u [adresa] početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno 1962. ili 1963. kada je došao iz Donjeg Pazarišta i kupio predmetno zemljište od članova obitelji ŠČ. Naveo je da se VČ prije toga bavio izvlačenjem drva u Pazarištu te da se tim poslom nastavio baviti i nakon dolaska u [adresa]. Budući da je njegov otac imao pilanu u [adresa], svjedok je imao neposredna saznanja o tome da je VČ dovozio drva na tu pilanu. Svjedok je naveo da su u obitelji tada živjeli VČ, njegova supruga PČ i njihova kćerka CP, dok se sin ŽČ rodio nakon dolaska u [adresa]. Prema njegovim riječima, obitelj se uzdržavala od poljoprivrede i stočarstva, PČ prodavala je mlijeko i držala stoku, dok je VČ radio na izvlačenju drva. Nakon smrti VČ početkom osamdesetih godina posjed je nastavila vršiti njegova supruga PČ zajedno s djecom, a kasnije je posjed nastavio sin ŽČ. Svjedok je također naveo da se ŽČ nakon ženidbe nastavio baviti poljoprivredom te da danas obitelj vodi poljoprivredno gospodarstvo na kojem se nalaze kuća, štala i drugi gospodarski objekti. Prema njegovim riječima, najprije je VČ izgradio manju kuću dimenzija 7x7 metara s pripadajućom štalom, dok je kasnije ŽČ tijekom devedesetih godina sagradio veću kuću i proširio gospodarstvo. Svjedok je naglasio da nikada nije čuo da bi itko osporavao posjed obitelji ŽČ nad predmetnim nekretninama niti da bi se vodio bilo kakav spor u vezi s tim zemljištem. Također je naveo da nema saznanja o osobama iz obitelji ŠČ od kojih je, prema njegovim saznanjima, VČ kupio zemljište, niti je ikada čuo za osobu po imenu KČ.

9.5. Nakon razmatranja iskaza ovih svjedoka sud je utvrdio da su njihovi navodi međusobno suglasni te da se u bitnim okolnostima podudaraju s iskazima koje su ti svjedoci (ŽP i DČ) dali u ovom postupku. Svi navedeni svjedoci dosljedno su potvrdili da je obitelj VČ još od početka šezdesetih godina prošlog stoljeća u faktičnom posjedu spornih nekretnina, da su ih kontinuirano obrađivali i koristili u poljoprivredne svrhe te da se od tog rada uzdržavala cijela obitelj. Također, iskazi ovih svjedoka podudaraju se i u dijelu koji se odnosi na kontinuitet posjeda kroz više generacija, najprije djeda VČ, potom njegove supruge PČ i sina ŽČ, a zatim i unuka ZČ. Svi svjedoci naglašavaju da tijekom cijelog tog razdoblja nisu imali saznanja o tome da bi bilo tko osporavao posjed obitelji VČ ili pokušavao preuzeti predmetne nekretnine.

9.6. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su iskazi ovih svjedoka vjerodostojni i međusobno usklađeni te da potvrđuju dugogodišnji, neprekinuti i nesmetani posjed spornih nekretnina od strane obitelji VČ.

10. Čitanjem i pregledavanjem spisa poslovni broj O-1430/2024 i O-1431/2024 utvrđeno je da su rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1430/24 od 25. studenog 2024. nasljednicima iza pok. JČ rođenog 1887. i umrlog 1964. proglašeni NČ i CČ, ovdje tuženici koji su ujedno rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1431/24 od 25. studenog 2024. proglašeni i nasljednicima iza pok. ĆČ rođenog 1891. i umrlog 1983.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio činjenice koje među strankama nisu bile sporne ili su proizlazile iz izvedenih dokaza i dokumentacije u spisu.

12. Nije bilo sporno da su predmet postupka nekretnine upisane u katastarskoj općini [katastarska općina], i to više katastarskih čestica različite kulture (oranice, šuma itd.) oznake kčbr. [katastarska čestica] oranica velika branjevina površine 1 jutro i 448 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica mala branjevina površine 1130 čhv, kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 389 sa štalom i dvorištem površine 156 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica ograda kod Savine kuće površine 708 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica staništa površine 354 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica ograda površine 1492 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica rosulja površine 1454 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica baćuša više bare površine 970 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica draga pod staništem površine 496 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica brdo više vrela površine 632 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica mekotine površine 60 čhv i kčbr. [katastarska čestica] šuma mekotine površine 548 čhv. Također nije bilo sporno da se te nekretnine nalaze u neposrednoj blizini kuće tužitelja i da čine funkcionalnu cjelinu s nekretninama na kojima se nalazi kuća i gospodarski objekti.

13. Nesporno je utvrđeno da su roditelji tužitelja, VČ i AČ još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća doselili iz [adresa] u [adresa] te da su od tada živjeli na tom području i bavili se poljoprivredom. Nije bilo sporno ni to da je nakon smrti roditelja posjed nad predmetnim nekretninama nastavio tužitelj, a u posljednjih dvadesetak godina u poljoprivrednim radovima sudjeluje i njegov sin ZČ kroz registrirano obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

14. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke koji su stranke prihvatile bez primjedbi, utvrđeno je da su pojedine čestice ograđene, na njima se nalaze poljoprivredni usjevi, bale sijena, gospodarski objekti i drugi tragovi korištenja dok su neke obrasle vegetacijom ili šumom. Vještak je utvrdio i položaj svih spornih čestica te njihovu povezanost s imanjem tužitelja.

15. Također je nesporno utvrđeno da tuženici nikada nisu pokrenuli postupak radi smetanja posjeda protiv tužitelja niti su zatražili sudsku zaštitu svog navodnog posjeda u razdoblju prije pokretanja ovog postupka.

16. Između stranaka bilo je sporno prvenstveno pitanje vlasništva nad predmetnim nekretninama.

17. Tužitelj tvrdi da su njegovi roditelji 1963. kupnjom stekli predmetne nekretnine od osoba iz obitelji ĆČ nakon čega su stupili u posjed i od tada neprekidno obrađivali zemlju. Tužitelj smatra da su on i njegovi prednici stekli pravo vlasništva dosjelošću s obzirom na dugotrajni, miran i nesmetan posjed.

18. S druge strane, tuženici osporavaju postojanje kupoprodaje i tvrde da predmetne nekretnine nikada nisu prodane obitelji ZČ, već su oduvijek bile u vlasništvu njihovih prednika ĆČ i JČ. Tuženici navode da je tužitelj tek kasnije počeo koristiti zemlju, navodno nakon iseljavanja stanovništva iz tog područja.

19. Dakle, sporno je bilo jesu li roditelji tužitelja kupili predmetne nekretnine 1963., tko je kroz dulje razdoblje bio u faktičnom posjedu spornih nekretnina i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

20. Sud je prilikom donošenja odluke posebno analizirao iskaze svih saslušanih svjedoka. Većina svjedoka, osobito onih koji žive u [adresa] ili su ondje živjeli duže vrijeme, potvrdila je da su predmetne nekretnine još od šezdesetih godina u posjedu obitelji ZČ.

21. Svjedok ĐČ koji živi u [adresa] od rođenja, iskazao je da su roditelji tužitelja kupili zemlju 1963. te da su od tada kontinuirano obrađivali predmetne nekretnine. Njegov iskaz sud je ocijenio vjerodostojnim jer je riječ o osobi koja je cijeli život živjela u neposrednoj blizini spornih nekretnina pa mu je poznat način njihovog korištenja.

22. Svjedok DČ također je potvrdio da tužitelj i njegova obitelj obrađuju predmetne nekretnine te da nikada nije vidio tuženike u posjedu tih parcela.

23. Iskaz svjedokinje UČ, supruge tužitelja, sud je također ocijenio uvjerljivim jer je detaljno opisala način korištenja zemljišta i poljoprivredne aktivnosti koje su se ondje odvijale tijekom dugog razdoblja.

24. Posebno značajnim sud je ocijenio iskaz svjedokinje RČ koja je u daljnjem srodstvu s tuženicima, ali je ipak potvrdila da su roditelji tužitelja obrađivali predmetne nekretnine još od šezdesetih godina.

25. S druge strane, svjedoci koje su predložili tuženici uglavnom nisu imali neposredna saznanja o korištenju predmetnih nekretnina. Većina njih priznala je da desetljećima nije bila na tim parcelama ili da ne zna tko ih je obrađivao. Njihovi iskazi stoga su se temeljili uglavnom na obiteljskim predajama, a ne na vlastitim opažanjima.

26. Sud je stoga zaključio da su iskazi svjedoka koji potvrđuju dugotrajan posjed obitelji UČ međusobno suglasni, uvjerljivi i potkrijepljeni okolnostima utvrđenim tijekom očevida na licu mjesta.

27. Iskaz tužitelja sud je ocijenio logičnim i životno uvjerljivim. Njegov opis načina na koji su njegovi roditelji doselili u [adresa] i započeli obrađivati zemlju podudara se s iskazima većine svjedoka. Tužitelj je također uvjerljivo objasnio zašto nije sklopljen pisani kupoprodajni ugovor navodeći da su u to vrijeme pravni poslovi u ruralnim sredinama često sklapani usmenim putem.

28. Iskaz tuženika sud je ocijenio manje uvjerljivim jer se u velikoj mjeri temelji na pretpostavkama i posrednim saznanjima. Tuženik NČ priznao je da je tužitelja vidio u posjedu nekretnina još od 2011., ali da unatoč tome nije pokrenuo nikakav sudski postupak radi zaštite navodnog vlasništva što je sud ocijenio nelogičnim za osobu koja smatra da je vlasnik nekretnina.

29. Sud je pri donošenju presude kao odlučne činjenice uzeo dugotrajan i neprekinut posjed predmetnih nekretnina od strane obitelji UČ, činjenicu da su roditelji tužitelja počeli koristiti zemljište još 1963., suglasne iskaze većine svjedoka koji potvrđuju takav posjed, nalaz sudskog vještaka koji potvrđuje faktično korištenje zemljišta te izostanak bilo kakvih sudskih sporova ili osporavanja posjeda tijekom više desetljeća.

30. Odredbom članka 388 stavka 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

31. U vrijeme kada su roditelji tužitelja stupili u posjed nekretnina bio je na snazi Austrijski opći građanski zakonik (dalje u tekstu: OGZ) koji je u odredbama §§ 1452 - 1477 sadržavao pravila o stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

32. Prema § 1452 OGZ-a vlasništvo se moglo steći dosjelošću ako je osoba određenu stvar posjedovala kroz zakonom propisano vrijeme; § 1460 OGZ-a propisivao je da je za stjecanje vlasništva na nekretninama potrebno ne samo da je osoba sposobna steći stvar ili pravo, nego i da joj je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (§ 309., 316., 320. i 345.).

33. Zakonit i dovoljan za dosjelost je svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Takvi su naslovi npr. darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata itd. (paragraf 1461.).

34. Posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svog posjeda (§ 1463. i 1493.).

35. Prema § 1464 posjed mora biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili potajno, ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam, ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar.

36. U onim mjestima gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stjecanje nepokretnih stvari ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je dosita posjeduje, dosjelost se završava tek poslije 30 godina (§ 1468.).

37. Nakon stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/1991. i 92/1994., dalje u tekstu: ZOVO) 1. rujna 1980., dosjelost je bila uređena člancima 28. - 30. tog Zakona prema kojima se pravo vlasništva na nekretnini stjecalo dosjelošću nakon 20 godina samostalnog posjeda ako je posjed bio pošten, odnosno nakon 10 godina ako je bio zakonit i pošten.

38. Od stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) 1. siječnja 1997., dosjelost je uređena člancima 159. i 160. tog Zakona.

39. Prema članku 159. stavku 1. ZVDSP-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom ako taj ima zakonom određenu kakvoću i traje zakonom određeno vrijeme. Stavkom 3. istog članka propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja ako je posjed barem pošten.

40. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su roditelji tužitelja stupili u posjed predmetnih nekretnina 1963. i da su ih od tada neprekidno koristili kao svoje. Takav posjed trajao je više od šezdeset godina te je bio poznat svim mještanima, miran (bez sporova i smetanja) i neprekidan. Stoga su pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću bile ispunjene najkasnije već početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

41. Dakle, na temelju svih provedenih dokaza sud je zaključio da su roditelji tužitelja stupili u posjed spornih nekretnina 1963. te da su ih zajedno s tužiteljem i njegovom obitelji koristili kontinuirano i nesmetano tijekom više desetljeća.

42. S obzirom na to da su time ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je on vlasnik predmetnih nekretnina.

43. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

44. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbi članka 154 i 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

45. Odredbom članka 154 stavka 1 ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

46. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

47. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: Tarifa).

48. S obzirom da su bili opravdani sud je tužitelju priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), trošak sastavljanja podneska od 6. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 16. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9 toč. 2 Tarife), trošak geodetskog vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 1.149,48 EUR, trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj na licu mjesta 4. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na glavnoj raspravi 2. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) i trošak zastupanja na glavnoj raspravi 4. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), dakle sveukupno u iznosu od 2.249,48 EUR.

49. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Gospiću 19. ožujka 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. MČ, [adresa]

2. NČ, [adresa]

3. CČ, [adresa]