Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, Tomaša Masaryka 8
Poslovni broj: P-52/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici po sucu toga suda Arsenu Vaneku, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Volić i dr d.o.o., iz Virovitice protiv tuženika HT d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., iz Zagreba, Radnička cesta 22, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 18. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335. st 4., Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91-114/22 dalje ZPP-a), 19. ožujka 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koja se vodi na računima tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-47468/07 od 12. prosinca 2007. godine u dijelu gdje se nalaže tužitelju da tuženiku plati zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose glavnice tražbine i to :
–na iznos od 340,83 kn/ 45,24 Eur-a od 20.01.2007 do isplate.
- na iznos od 372,50 kn/ 49,44 Eur-a od 20.02.2007 do isplate
- na iznos od 234,35 kn/ 31,10 Eur-a od 20.03.2007 do isplate
- na iznos od 172,50 kn/ 22,89 Eur-a od 20.04.2007 do isplate
- na iznos od 172,50 kn/22,89 Eur-a od 20.05.2007 do isplate
- na iznos od 879,96 kn/132,29 Eur-a od 20.10.2007 do isplate
II. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koja se vodi na računima tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-47717/07 od 12. prosinca 2007. godine u dijelu gdje se nalaže tužitelju da tuženiku plati zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose glavnice tražbine i to :
-na iznos od 2.062,58 kn/273,75 Eur-a od 20.01.2007 do isplate
- na iznos od 891,07 kn/ 118,27 Eur-a od 20.02.2007 do isplate
- na iznos od 1.040,14 kn/156,37 Eur-a od 20.03.2007 do isplate
- na iznos od 612,51kn/ 81,29 Eur-a od 20.04.2007 do isplate
- na iznos od 612,51 kn/ 81,29 Eur-a od 20.05.2007 do isplate
- na iznos od 1.519,91 kn/ 201,73 Eur-a od 20.10.2007 do isplate.
III. U preostalom dijelu gdje se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koja se vodi na računima tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave
– rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-47717/07 od 12. prosinca 2007. godine radi naplate iznosa glavnice tražbine od 6.738,72 kn/894,38 Eur-a ima proglasiti nedopuštenim, kao i u dijelu gdje se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koja se vodi na računima tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-47468/07 od 12. prosinca 2007. godine radi naplate iznosa glavnice tražbine od 2.172,64 kn/288,36 Eur-a ima proglasiti nedopuštenim, tužbeni zahtjev odbija se kao ne osnovan.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kod ovog suda podnošenjem tužbe (1-3) pokrenuo parnični postupak protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava kod FINE, a koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika ( ovrhovoditelja) koji je podnesen FINI u postupku izvan sudske ovrhe-izravne naplate njegove novčane tražbine ( čl. 284 st 1 u vezi sa čl. 209 st 1 Ovršnog zakona NN 112/12-6/24 dalje OZ-a) temeljem ovršnih isprava i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi koje je doneseno na temelju vjerodostojne isprave od strane Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-47468/07 od 12. prosinca 2007. kao i pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi koje je doneseno na temelju vjerodostojne isprave od strane istoga Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba pod poslovnim broj Ovrv-47717/07 od 12. prosinca 2007. godine.
2. U činjeničnim navodima tužbe ističe cit "I. Zaključkom Naslovnog suda od dana 26. siječnja 2026. godine, posl. broj Ovr-1368/2025-3 upućen je tužitelj da u roku od 15 dana od dana primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 47468/07 od 12. prosinca 2007., a iz razloga zbog kojeg je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) Ovršnog zakona te radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-47717/07 od 12. prosinca 2007., a iz razloga zbog kojeg je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) Ovršnog zakona. DOKAZ:
Uvid u zaključak Naslovnog suda od dana 26. siječnja 2026. godine, posl. broj Ovr1368/2025-3. II. Tužitelj je od strane tuženika blokiran na temelju zahtjeva za izravnu naplatu upućenog Financijskoj agenciji zajedno sa rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lada Škaričić-Sinčić od dana 12. prosinca 2007. godine, posl. broj Ovrv-47468/07 i na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lada Škaričić-Sinčić od dana 12. prosinca 2007. godine, posl. broj Ovrv-47717/07, a radi naplate potraživanja u iznosu od ukupno 3.435,91 EUR. Tužitelj je za blokadu, odnosno za zahtjev za izravnu naplatu saznao tek naknadno jer o istome nije zaprimio obavijest te nije znao uopće o kakvom dugu se radi. Obzirom da je ovrha koju tuženik vodi na temelju zahtjeva za izravnu naplatu putem Financijske agencije osnovana na temelju rješenja o ovrsi koja su donesena još 2007. godine, a da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen 23. listopada 2025. godine, razvidno je da je u konkretnom slučaju nastupila apsolutna zastara naplate potraživanja temeljem naznačenog rješenja te predmetna ovrha nije dopuštena i ovom prilikom tužitelj po svojim punomoćnicima stavlja prigovor apsolutne zastare. Naime, člankom 233., stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) propisano je: „Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.“ Tužitelj napominje da po citiranim ovrhama nikada nije bilo nikakve naplate. Tužitelj bi provedbom postupka izravne naplate, odnosno prijenosom zaplijenjenih sredstava pretrpio nenadoknadivu štetu, budući da je tužitelju blokiran račun radi naplate zbog evidentno zastarjelog potraživanja tuženika …". Predlaže se sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom se pljenidba i prijenos temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika ( ovrhovoditelja) koji je podnesen FINI temeljem citiranih ovršnih isprava u cijelosti proglasi nedopuštenim.
3. Kao dokaze u prilog utvrđenja činjenica na kojim se temelji tužba sudu se od strane tužitelja predlaže izvršiti Uvid u zahtjeve za izravnu naplatu, uvid u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate, predlaže se izvršiti uvid u cjelokupni spis predmeta posl. broj Ovrv-47468/07 i Ovrv-47717/07, izvesti dokaz saslušanjem tužitelja, po potrebi financijsko-knjigovodstveno vještačenje, odnosno po potrebi izvođenje drugih dokaza. Tužitelj je kao materijalne dokaze koji čine sadržaj privitaka same tužbe priložio rješenje ovršnog suda temeljem kojeg je upućen na pokretanja ovog postupka ( 4-6), zahtjev za izravnu naplatu tuženika ( ovrhovoditelja) podnesen FINI (8-12,17-19) kojim je iniciran postupak izvan sudske ovrhe naplate njegove novčane tražbine, specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje (26), Očevidnik ne izvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate ( 27), kao i rješenja nadležnog Trgovačkog suda u Zagrebu.
4. U odgovoru na tužbu tuženik se po punomoćniku očitovao na način kako slijedi cit "..Prvenstveno, tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovani. Tuženik ističe da je nesporno sljedeće: — da je tuženik kao ovrhovoditelj radi nepodmirenih računa podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku — da je na temelju ovršnog prijedloga javni bilježnik Iva Hanžeković Živković donio rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv—47468/07 12.12.2007., kao i rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv— 47717/07 kao i rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv—47717/07 12.12.2007. — da su predmetna rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv—47468/07 i posl. br. Ovrv—47717/07 postala pravomoćna i ovršna 01.02.2008. — da je zbog neispunjenja obveza proizašlih iz predmetnih rješenja o ovrsi,rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv—47468/07 tuženik kao ovrhovoditelj dostavio na provedbu FINA—i 21.12.2011., dok je rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv—47717/07, također dostavio na provedbu FINA—i 21.12.2011. — da su predmetna rješenja bila evidentirana u Očevidniku FINA—e do stupanja na snagu čl. 12. ZPONS—a, odnosno do 04.08.2018. — da je tuženik ponovno dostavio predmetno rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv—47468/07 na provedbu FINA—i 23.10.2025., dok je rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv—47717/07 dostavio na provedbu FINA—i, također 23.10.2025. Dokaz: — preslika zahtjeva za naplatu potraživanja iz rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv—47468/07 od 21.12.2011. — preslika zahtjeva za naplatu potraživanja iz rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv—47717/07 od 21.12.2011. — pribava službenim putem od FINA—e podataka o razdoblje u kojem rješenje o ovrsi bilo evidentirano u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje FINA— e III. U konkretnom slučaju radi se o potraživanjima koja proizlaze iz ovršnih isprava i to rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković posl. br. Ovrv— 47468/07 od 12.12.2007. te rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv—47717/07 od 12.12.2007. pa sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima takvo potraživanje ovrhovoditelja zastarijeva za deset godina, čak i ako zakon predviđa kraći zastarni rok. Međutim, tuženik ističe kako tužitelj u svom računanju zastarnog roka nije uzeo u obzir pravila o prekidu zastare propisana čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, koji glasi: “Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim 2 tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.” Nadalje, kogentnom zakonskom odredbom sadržanom u čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je: “Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način”. Tuženik napominje kako je čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano kako: “Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru”. Tuženik dodatno napominje kako se prekid zastare odnosi na određena potraživanja, dakle u konkretnoj situaciji postoji kontinuitet prekida zastare, a koji prekid u odnosu na tražbinu koja proizlazi iz rješenja o ovrsi pod posl. br. Ovrv—47468/07 traje od 21.12.2011., a rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv— 47717/07 od 21.12.2011. Za njih obje prekid zastare traje dok god je rješenje o ovrsi bilo evidentirano redoslijedu naplate FINA—e. Slijedom svega navedenog, matematički je neupitno kako nije prošao vremenski period od 10 godina potreban za zastarijevanje tražbine utvrđene pravomoćnom odlukom budući da je zastara bila u prekidu od podnošenja predmetnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv— 47468/07 na naplatu 21.12.2011. do 04.08.2018., odnosno isknjiženja iz Očevidnika FINA—e, te je zastara ponovno prekinuta ponovnom aktivacijom rješenja o ovrsi 23.10.2025. Također, zastara je bila u prekidu od podnošenja predmetnog rješenja posl. br.Ovrv— 47717/07 na naplatu od 21.12.2011. do 04.08.2018., odnosno isknjiženja iz Očevidnika FINA— e, te je zastara ponovno prekinuta ponovnom aktivacijom rješenja o ovrsi 23.10.2025. Nadalje, tuženik se protivi dokaznom prijedlogu tužitelja za saslušanjem istog, kao i dokaznom prijedlogu za provođenje financijsko—knjigovodstvenog vještačenja budući da se u predmetnom postupku raspravlja o pitanju zastare predmetne tražbine, a što predstavlja pravno pitanje. IV. Takav stav potvrđuje i recentna sudska praksa. Između ostalog, Županijski sud u Splitu u presudi posl. br. Gž—1074/21 navodi Županijski sud u Splitu u presudi posl. br. Gž—1074/21 navodi sljedeće: “Rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika (kao vjerovnika, ovrhovoditelja) počinje teći od dana okončanja ovršnog postupka, tj. u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova (ovršna isprava— rješenje o ovrsi javnog bilježnika) isknjižena iz redoslijeda naplate tj. do obustave postupka izravne naplate kod FINE došlo iz razloga za koje nije odgovoran tuženik kao vjerovnik.“ Nadalje, Županijski sud u Zadru u presudi posl. br. Gž—621/23 navodi sljedeće: "Pravilno je sud prvog stupnja promijenio materijalno pravo iz čl. 241. i 245. ZOO kada je utvrdio da je podnošenjem zahtjeva za naplatu agenciji 11. listopada 2011. došlo do prekida zastare, koji prekid zastare je trajao do 2. listopada 2018., kada je FINA isknjižila tu osnovu plaćanja iz Očevidnika po osnovi Pravilnika, pa je rok za zastaru ponovno počeo teći nakon 2. listopada 2018. Kako od 2. listopada 2018. do 12. prosinca 2022. kada je ponovno podnesen zahtjev prvostupanjskom sudu radi osiguranja tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužiteljice, nije protekao rok od 10 godina pa predmetno potraživanje nije u zastari." Dokaz: — odluka ŽS Split br. Gž—1074/21 od 01.07.2021. — odluka ŽS Zadar br. Gž—621/23 od 04.09.2024.."
Slijedom izloženog predlaže se sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.
Kao privitak uz odgovor na tužbu od dokumentacije su dostavljene ovršne isprave i to pravomoćna i ovršna rješenja o ovrsi javnog bilježnika, zahtjevi za izravnu naplatu temeljem kojih je tuženik kao ovrhovoditelj kod FINE pokrenuo postupak izravne naplate svoje novčane tražbine, dostavljena je specifikacija osnova za izvršenje na koju se dokumentaciju tuženik poziva u prilog svoje argumentacije kada obrazlaže osnovanost svojih navoda iz odgovora na tužbu kojima se poriče osnovanost navoda tužbe (38-49). Odluke viših sudova kao sudska praksa koju je kao privitak dostavio tuženik uz odgovor na tužbu, a na koju se poziva tužitelj prema sl. bilješci (50-63) nadležnog upisničara nije ispisana iz informacijskog sustava po čl. 7 Izmjene o dopune sudskog poslovnika ( NN NN 138/23) , budući se nalazi u informacijskom sustavu pod gornjim poslovnim brojem i pripadajućim brojem stranica.
5. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu a koji mu je dostavljen zajedno sa privicima uz poziv za pripremno ročište koje je zakazano za dan 18.03.2026 tužitelj se u međuvremenu sudu očitovao na način kako slijedi ( 64-68) cit "Tužitelj je po svojim punomoćnicima zaprimio odgovor na tužbu tuženika te se u nastavku očituje kako slijedi. Tužitelj se protivi svim činjeničnim i pravnim navodima tuženika koji su u suprotnosti s navodima tužitelja. U konkretnom slučaju predmet spora jest utvrđenje da je nastupila zastara potraživanja utvrđenog ovršnim ispravama posl. br. Ovrv- 47468/07 i Ovrv-47717/07. Nesporno je da su predmetne osnove za plaćanje bile evidentirane u očevidniku Financijske agencije u razdoblju od 21. prosinca 2011. godine do 4. kolovoza 2018. godine, što proizlazi iz dokumentacije dostavljene uz tužbu. Također je nesporno da u navedenom razdoblju po tim osnovama nije bilo nikakve naplate. Tužitelj ističe da, čak i polazeći od pravnog stajališta o prekidu zastare poduzimanjem radnje radi prisilne naplate, u konkretnom slučaju zastara je nedvojbeno nastupila. Sukladno članku 233. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Upravo u odnosu na pitanje prekida i ponovnog tijeka zastare mjerodavno je pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-946/2008-2 od 27. listopada 2010. godine U navedenoj presudi VSRH zauzeo je jasno pravno stajalište da poduzimanje radnje radi prisilne naplate (u tom predmetu dostava bjanko zadužnice pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa) predstavlja vjerovnikovu radnju poduzetu radi ostvarenja potraživanja, slijedom čega dolazi do prekida zastare. Međutim, Vrhovni sud je istodobno izričito naveo da, ukoliko takav način ostvarenja potraživanja ne uspije zbog nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika, rok zastare počinje ponovno teći od sljedećeg dana nakon poduzete radnje. Iz obrazloženja presude proizlazi da je u tom predmetu zastara bila prekinuta podnošenjem bjanko zadužnice 13. rujna 2004., ali kako naplata nije uspjela zbog nedostatka sredstava, rok zastare je počeo ponovno teći 14. rujna 2004. godine Primjenom istog pravnog shvaćanja na konkretan slučaj proizlazi: – predmetne osnove za plaćanje prvi put su dostavljene Financijskoj agenciji 21. prosinca 2011. godine, – u razdoblju od 21. prosinca 2011. do 4. kolovoza 2018. godine nije bilo nikakve naplate, – prisilna naplata nije uspjela zbog nedostatka novčanih sredstava na računu tužitelja. Slijedom citiranog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH, s obzirom da naplata nije realizirana, rok zastare počeo je ponovno teći već 22. prosinca 2011. godine. Od toga dana (22.12.2011.) pa do ponovnog slanja spornih osnova Financijskoj agenciji (23.10.2025.) protekao je rok dulji od deset godina propisan člankom 233. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima za tražbine utvrđene pravomoćnom odlukom, pri čemu u tom razdoblju nije bilo novih radnji tuženika koje bi imale učinak prekida zastare u smislu zakona i citirane sudske prakse. Sama činjenica da je osnova bila evidentirana u očevidniku Financijske agencije do 4. kolovoza 2018. godine ne znači da je tijek zastare prekinut. Naprotiv, iz navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH proizlazi da bez uspješne naplate ili poduzimanja nove pravno relevantne radnje radi ostvarenja potraživanja zastarni rok teče dalje. Stoga je u konkretnom slučaju zastarni rok istekao protekom deset godina od dana 22. prosinca 2011. godine, odnosno 22. prosinca 2021. godine, slijedom čega je potraživanje tuženika u zastari. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev i utvrdi da je predmetno potraživanje u zastari.
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u tužbu sa prilozima ( 1-29), odgovor na tužbu sa prilozima ( 33-63), podnesak tuženika (64-68), pročitan je zapisnik sa ročišta od 18.03.2026 te je izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu .
7. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svi dokaza kako u njihovoj zasebnosti tako i međusobnoj povezanosti, ocjenom rezultata provedenog dokaznog postupka temeljem čl. 8 ZPP-a ocjena je suda da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa njegovih zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku provedbe izvan sudske ovrhe (iz razloga što je nastupila zastara ostvarenja prava radi naplate novčanih tražbina koje su utvrđene ovršnim ispravama), koja izvana sudska ovrha je pokrenuta zahtjevima za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja temeljem ovršnih isprava i to pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić- Sinčić iz Zagreba, a koje su pobliže označena u izreci presude pod toč I i II iste.
9. Sud utvrđuje kao ne sporne slijedeće činjenice:
- činjenicu procesne naravi od koje ovisi dopustivost pokretanja ovog parničnog postupka kao pozitivne procesne pretpostavke u vidu donesenog zaključka ovršnog suda Ovr-13658/2025-3 od 26.siječnja 2026 iz sadržaja kojeg proizlazi da je u ovom postupku tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parničnog postupka iz razloga navedenih u čl 50 st 1 toč. 11 Ovršnog zakona ( NN 112/12-114/22 dalje OZ-a), odnosno činjenice da je nastupila zastara izvršenja naplate novčanih tražbina koje su utvrđene predmetnim ovršnim ispravama –pravomoćnim i ovršnim rješenjima o ovrsi javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić Sinčić iz Zagreba, a koja su donesena pod posl brojem Ovv-47468/07 od 12.prosinca 2007 i posl. brojem Ovrv- 47717/07 od 12.prosinca 2007, temeljem kojih je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak izvan sudske ovrhe i to podnesenim zahtjevom za izravnu naplatu koji je dostavio FINI .
-činjenicu da premda mu to ne spori tužitelj, tuženik ima aktivnu legitimaciju da kao ovlaštenik tražbine sadržane u platnom nalogu iz obje ovršne isprave može pokrenuti postupak ostvarenja svoga prava na njihovu naplatu, sve temeljem činjeničnih utvrđenja koja proizlaze iz dostavljenih rješenja nadležnog Trgovačkog suda u Zagrebu ( 13-16,21-25) kao javnih isprava, da je tužitelj kao društvo preuzimatelj činjenicom izvršenog upisa pripajanja društva T-mobile Hrvatska d.o.o., Ulica grada Vukovara 23, 10 000 Zagreb kao pripojenog društva ( vjerovnika tražbine iz citiranih ovršnih isprava-rješenja o ovrsi koja su donesena od strane javnih bilježnika) u sudski registar suda sjedišta njegova društva kao društva preuzimatelja postalo sve opći pravni slijednik pripojenog društva ( čl. 541 st 2 Zakona o trgovačkim društvima NN 111/93-136/24 dalje ZTD-a), dok pripojeno društvo dakle T-mobile Hrvatska d.o.o., Ulica grada Vukovara 23, 10 000 Zagreb kao pravna osoba prestaje postojati sa danom izvršenog upisa njegovog pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj. Rješenje o pripajanju nadležnog Ts u Zagrebu prileži na listu 13 i 22 ovog spisa
-činjenicom utvrđenog univerzalnog pravnog sljedništva tuženika u odnosu na njegovo pravnog prednika T-mobile Hrvatska d.o.o., Ulica grada Vukovara 23, 10 000 Zagreb utvrđuje se ne spornom na taj način i njegova pasivna legitimacija da bude tužen u ovom predmetu
-sud utvrđuje nadalje ne spornom činjenicu da se tužba temelji na razlozima u povodu kojih je tužitelj kao ovršenik upućen zaključkom ovršnog suda ( 4) na pokretanja ovog postupka, a zbog kojeg je izjavljena žalba ( čl. 55 st 3 Ovršnog zakona NN 112/12- 6/24 dalje OZ-a) odnosno u konkretnom slučaju iz razloga što je nastupila zastara tražbine koja je utvrđena ovršnom ispravom
-činjenicu da je rješenje o ovrsi broj Ovrv-47468/07 od 12.12.2007 steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti sa danom 01.02.2008 što je utvrđeno odgovarajućom klauzulom javnog bilježnika od 08.12.2011( list 41) , dok je rješenje o ovrsi broj Ovrv- 47717/07 od 12.12.2007 svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti steklo istoga toga dana dakle 01.02.2008, što je sve utvrđeno također izvršenom uvidom u odgovarajuću klauzulu javnog bilježnika od 08.12.2011 ( list 47)
-činjenicu da je primitak rješenja o ovrsi Ovrv-47468/07 i rješenja o ovrsi Ovrv- 47717/07 od stane Fine u postupku izravne naplate potvrđen dana 21.12.2011 ( 48- 49), a koja utvrđena činjenica primitka navedenih osnova proizlazi i iz dostavljene specifikacije Fine o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje ( 26)
-činjenicu da su se obje osnove prestale izvršavati dana 04.08.2018 temeljem čl. 12 Zakona o provedbi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika ( NN 68/18-47/20) što je utvrđeno uvidom u specifikaciju o nemogućnosti za izvršenje ( 26), kao i specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje ( 48-49).
-činjenicu da je po zahtjevu ovrhovoditelja ( ovdje tuženika) radi naplate njegove novčane tražbine ponovo pokrenut postupak izvan sudske ovrhe temeljem istih ovršnih isprava podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI dana 23.10.2025 ( 8-11, 17-19)
10. U odnosu na ocjenu osnovnosti razloga na kojim se temelji tužba radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a u pogledu kojeg je razloga odlukom ovršnog suda (4-6) ovršenik, a ovdje tužitelj upućen na pokretanje ovog postupka ( čl. 50 st 1 toč 11 OZ-a) odnosno nastale zastare naplate novčane tražbine koja je utvrđena ovršnom ispravom treba reći slijedeće:
-u skladu sa odredbom čl.233.st.1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05-155/23 dalje ZOO/05) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (st. 2.). U predmetnom slučaju radi se o pokušaju naplate kako glavnice tražbine koja je utvrđena ovršnom ispravom tako i o naplati tražbine zakonske zatezne kamate utvrđene uz glavnicu tražbine, što je sve utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika a koja je odluka izjednačena sa pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom . Kada se radi o naplati sporedne tražbine u ovom slučaju zakonske zatezne kamate nema sumnje i dvojbe da se radi o povremenoj tražbini u smislu odredbe čl.226.st.1. ZOO/05, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 233.st.2. ZOO/05, zastara takve tražbine procjenjuje primjenom roka od tri godine. U argumentaciji ovog stava sud se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzeto na sjednici Građanskog odjela održanoj 21. studenog 2019. godine, a koje glasi: "Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava".
11. U skladu sa naprijed navedenim pravnim shvaćanjem VSRH navedeni rok zastare od tri godine za potraživanje zakonskih zateznih kamata kao povremenih tražbina koje su utvrđene zajedno sa glavnicom tražbine ima se računati po obje ovršne isprave odnosno kako rješenja o ovrsi broj Ovrv-47468/07 od 12.12.2007 tako i rješenja o ovrsi broj Ovrv-47717/07 od 12.12.2007 od trenutka stjecanja svojstva njihove ovršnosti, odnosno od 01.02.2008 ( list 41, 47).
12. U predmetnom slučaju polazeći od utvrđene činjenice da su obje ovršne isprave, temeljem kojih tuženik kao ovrhovoditelj vodi ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, stekle svojstvo ovršnosti dana 01.02.2008, tako činjenično utvrđenje ukazuje na osnovani zaključak suda da se od prvog sljedećeg dana dakle 02.02.2008 ( čl. 215 st 1 ZOO-a/05) ima smatrati da je započeo teći rok zastare od tri godine propisan odredbom čl.233.st.2. ZOO/05, za naplatu povremenih potraživanja ( zakonskih zateznih kamata) koje su uz glavnicu utvrđene ovršnom ispravom (odlukom- rješenjem o ovrsi ) a sve to razmatrano u skladu sa iznesenim pravnim shvaćanjem VSRH na koje se ovaj sud poziva. Stoga se utvrđuje da je po obje ovršne isprave ( barem kada su povremena potraživanja u pitanju pa tako i naplate zakonske zatezna kamate koja je utvrđena uz glavnicu tražbine) zastarni rok iz čl. 233 s 2 ZOO-a/05 istekao 02.02.2011. godine odnosno da je zastara ostvarenje mogućnosti njihova naplate nastupila 03.02.2011. Budući je tuženik kao ovrhovoditelj dana 21.12.2011. godine, dakle izvan zastarnog roka sa vremenskim odmakom od preko 10 mjeseci od njegova isteka, pokrenuo postupak ovrhe ( kojom radnjom je prekinuo zastaru čl. 241 ZOO-a) i to po obje osnove odnosno oba rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik ( list 48,49) iz tako uvrđenih okolnosti onda proizlazi utvrđenje činjenice da se u zastari njihove naplate nalaze sporedne i povremene tražbine tuženika ( zakonske zatezne kamate) utvrđene uz glavnicu tražbine i to po obje ovršne isprave odnosno da je nastupila zastara mogućnosti njihove prisilne naplate, zbog čega je odlučeno pod toč I i II izreke presude.
13. U odnosu na ocjenu pitanja zastre naplate novčane tražbine po osnovi glavnice iznosa koje su utvrđene ovršnim ispravama dakle citiranim pravomoćnim i ovršnim rješenjima o ovrsi javnog bilježnika a koje su isprave priložene u spisu ( listu 39-41 i listu 44-47) sud se očituje na način kako slijedi:
-zastara potraživanja naplate glavnice tražbine sadržane u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi a utvrđene po obje ovršne isprave ( ( čl. 215 st 1 ZOO-a/05) počeo je teći prvog slijedećeg dana nakon što je utvrđena činjenica da su navedene ovršne isprave ( 39- 41 i 44-47) stekle svojstvo ovršnosti ( 01.02.2008, list 41, 47) odnosno zastarni rok po obje ovršne isprave iz čl. 233 st 1 ZOO-a/05 od 10 godina, počeo je teći dana 02.08.2008 godine i istekao bi dana 02.02.2018, odnosno zastara naplate glavnice tražbine po obje ovršne isprave bi nastupila dana 03.02.2018.
-međutim podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu po obje ovršne isprave FINI ( 38, 42) kao nadležnom tijelu od strane ovrhovoditelja, a koji su zaprimljeni dana 21.12.2011 (48-49) dakle u okviru zastarnog roka od 10 godina iz čl. 233 st 1 ZOO-a i koji je rok po obje ovršne isprave počeo teći dana 02.02.2008 (obzirom da je navedena radnja usmjerena na pokušaja naplate predmetnih novčanih tražbina utvrđenih ovršnim ispravama a što za procesno nastalu posljedicu ima utvrđenje činjenice da je na taj način poduzimanjem takve radnje ( čl. 241 ZOO-a)) došlo do nastupanja trajanja prekida zastare, te je ista počela ponovo teći i to prvog sljedećeg dana nakon što je FINA temeljem čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 67/18 dalje ZPONS-a) sukladno čl.33 navedenog Zakona u roku od 6 mjeseci od dana njegova stupanja na snagu ( stupio 04.08.2018) po sili zakona odnosno nastupanjem uvjeta iz čl. 12 istoga prestala izvršavati predmetne osnove za izvršenje.
14. Ovako utvrđena činjenica za posljedicu ima zaključak da je razlog do kojeg je došlo do prestanaka izvršenja predmetnih osnova za izvršenja propisan isključivo navedenim Zakonom i to čl. 12 ZPONS-a, odnosno ima se smatrati da do prestanka izvršenja istih nije došlo iz razloga koji bi se mogli uračunati u krivnju ili zbog koji bi se trebalo smatrati odgovornim ovrhovoditelja ili ovršenika u kojem potonjem slučaju bi se smatralo ne bi došlo do prekida roka zastare do koje je došlo podnošenjem zahtjeva za njihovu izravnu naplatu FINI od strane ovrhovoditelja kao radnje kojom je ista prekinuta ( čl. 241 st 1 ZOO-.a), te bi ona i dalje nesmetano tekla. Pitanje zastare u sličnim situacijama poput ove ocjenjivao je VSRH u svojoj odluci Rev 943/2017-2 od 10.svibnja 2017 te dijelove navedene odluke za potrebe ovog postupka sud citira cit " Dakle, ovaj sud je u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO-a kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo ovo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen.
U predmetu Gzz-50/01 zbog činjenice što ovrhovoditelj nije uplatio predujam za izlazak sudskog ovršitelja i što je upravo stoga ovršni postupak obustavljen zauzeto je pravno shvaćanje da u takvoj situaciji jer je za obustavu postupka odgovoran ovrhovoditelj pokretanje tog ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) nema za posljedicu prekid zastare".
Dakle, argumentum a contrario kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno. Slijedom, navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 393. ZPP-a".
15. Dakle u ovom postupku je utvrđeno da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu ( 38,42) u otvorenom zastarnom roku iz čl. 233 st 1 ZOO-a, po obje ovršne isprave u odnosnu na naplatu glavnice tražbine iz obje ovršne isprave zastara prekinuta i da je prekid zastare trajao do 04.08.2018 kada su obje osnove za izvršenje od strane FINE isknjižene iz Očevidnika osnova za izvršenje, zbog nastupanja uvjeta iz čl. 12 ZPONS-a. Radnja prestanka izvršenja navedenih osnova od strane FINE zbog razloga što su nastupili uvjeti iz citiranog člana ZPONS-a ( 26,48,29) je zapravo u sadržajnom smislu izjednačena sa pravomoćnim rješenjem o obustavi ovrhe iz čl. 72 s 2 OZ-a, budući se ovrha više ne može provoditi iz "drugih razloga", odnosno iz razloga koji se ne dotiču pitanja odgovornosti samih stranaka postupka, nego iz razloga nastupa činjenice koje je propisana kao zakonski uvjet a koji za nastalu posljedicu ima obvezu FINE da navedene osnove isknjiži iz njihova Očevidnika za izvršenje te ih prestane izvršavati odnosno nema više obvezu po njima postupati. Slijedom izloženog polazeći od citiranog stava VSRH iz odluke Rev 943/2017-2 od 10.svibnja 2017 može se zaključiti da je zastara naplate glavnice tražbine po obje ovršne isprave, počela ponovo teći prvog sljedećeg dana odnosno 05.08.2018 kao prvog slijedećeg dana koji se im računati od okončanja prethodno navedenog ovršnog postupka (04.08.2018) ,sve to razmatrano po čl. 245 st 5 u vezi sa st 4 navedenog člana ZOO-a, i da se vrijeme koje je proteklo prije prekida odnosno vremena do kada je prekid zastare trajao (21.12.2011-04.08.2018) ne računa u zakonom određeni rok zastare iz čl. 233 st 1 ZOO-a, iz razloga što do prestanka izvršenja po obje osnove za izvršenje, odnosno obustave provedbe izvan sudske ovrhe nije došlo iz razloga zbog kojih bi bile odgovorne stranke ovrhovoditelj ili ovršenik, sve to analazirano u smislu citiranog shvaćanja VSRH, nego iz razloga što je po obje osnove za izvršenje nastupila činjenica koja je propisana kao zakonski uvjet prestanka njihova izvršenja od strane FINE iz čl. 12 ZPONS-a.
16. Zahtjevi za izravnu naplatu po obje ovršne isprave FINI u postupku provedbe izvan sudske ovrhe, su ponovo podneseni istoga dana 23.10.2025 u 9:24 sati ( rješenje o ovrsi Ovrv-47468/07, list 8), odnosno u 9:30 sati ( rješenje o ovrsi Ovrv-4771/07, list 17) , te se ima zaključiti da je zastara u odnosu na naplatu glavnice tražbine iz obje ovršne isprave prekinuta navedenom radnjom po čl. 241 ZOO-a budući je do prekida zastare došlo u okviru trajanja zastarnog roka iz čl. 233 st 1 ZOO-a ( 05.08.2018- 05.08.2028) te da zastara za ostvarenje prava naplate novčanih tražbina po osnovi glavnice iz obje ovršne isprave nije nastupila nego je utvrđeno ( zbog činjenice što se navedene osnove vode u Očevidniku osnova za izvršenje) u ovom trenutku traje prekid zastare, slijedom čega se tužbeni zahtjev u tome dijelu sudu ukazuje kao ne osnovan slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod toč. III.
17. Shodno izloženom kada se reducira zaključak suda, a prema razlozima koji su izneseni u prilog odlučnih činjenica kada je razmatrana osnovanost postavljenog zahtjeva tužitelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ne dopuštenim po obje ovršne isprave, ocjenjeno je da se u zastari nalazi samo naplata novčanih tražbina po osnovi zakonskih zateznih kamata tekućih na iznose glavnice tražbine ( koji iznosi pojedinačno dospjelih iznosa glavnice su po sudu konvertirani primjenom fiksnog tečaja konverzije koji na dan 01.01.2023 iznosi 7,53450 kn/eur-o), po obje ovršne isprave, dok iznosi naplate tražbine, a koji se potražuju po osnovi iznosa naplate glavnice tražbine po obje isprave nisu u zastari ( 6738,72 kn/894,38 Eur-a po rješenju o ovrsi Ovrv-47717/07 od 12.12.2007, list 44) odnosno iznos od 2.172,64 kn/288,36 Eur-a po rješenju o ovrsi Ovrv-47468/07 od 12.12.2007 ( list 39).
18. Budući je tužitelj uspio osporiti osnovanost i visinu naplate novčane tražbine tuženiku po osnovi naplate zakonske zatezne kamate tekuće na iznose glavnice tražbine i to po obje ovršne isprave zbog činjenice da je nastupila zastara njihove naplate, dok je tuženik uspio osporiti tužitelju osnovnost zahtjeva tužbe gdje bi se ovrha ( pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstva) trebao proglasiti nedopuštenom radi naplate iznosa glavnice tražbine po obje ovršne isprave sud ocjenjuje da su stranke u jednakom dijelovima uspjele u postupku, zbog čega je po čl. 154 st 4 ZPP-a odlučeno kao pod toč. IV izreke presude.
U Virovitici 19. ožujka 2026.
Sudac:
Arsen Vanek
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u dva primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pismenog prijepisa ove presude.
Dostaviti:
1. Tužitelj-po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić i dr. iz Virovitice
2. Tuženik-po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., iz Zagreba
