REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1097/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja ARHITEKTURA VUJIĆ d.o.o., Petrinja, Braće Hanžek 2/IV., OIB: 06533349893, kojeg zastupa Gordan Škare, odvjetnik u Zagrebu, Mažuranićev trg 4, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb Ulica Grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.654,46 EUR s zateznim kamatama od 9. siječnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 53.405,00 EUR s zateznim kamatama od 9. siječnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.

III. Odbija se u cijelosti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.937,50 EUR, s zateznim kamatama od 19. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.687,50 EUR s zateznim kamatama od 19. ožujka 2026. do isplate, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem se je zahtijevala isplata iznosa od 22.247,00 EUR s zateznim kamatama od 9. siječnja 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik te tuženik kao osiguratelj sklopili 15. prosinca 2020. Ugovor o osiguranju imovine koja se nalazi u [adresa], na razdoblje od 15. prosinca 2020. do 15. prosinca 2026. (dalje u tekstu: Ugovor o osiguranju), kojim je osigurana zgrada i to poslovni prostor na katu stambeno-poslovne zgrade (u naravi stan) površine 86,52 m2 do svote osiguranja u iznosu od 570.000,00 kn te pokretnine i to cjelokupna oprema u poslovnom prostoru prema poslovnoj evidenciji osiguranika (bez zaliha) do svote osiguranja u iznosu od 20.000,00 kn. U potresu koji se je dogodio u [adresa] 29. prosinca 2020. da su potpunosti uništeni i osigurani poslovni prostor i osigurane pokretnine koje su se nalazile u njemu. Rizik potresa da je bio jedan od osiguranih rizika. Tužitelj je stoga od tuženika zahtijevao isplatu osigurnine do maksimalnog ugovorenog iznosa, ali da je tuženik odbio njegov zahtjev, tvrdeći da tužitelj nije nikad imao osigurljiv interes. S obzirom da je tužitelj bio zakoniti posjednik i korisnik predmetnog poslovnog prostora kojeg je koristio za potrebe svojeg poslovanja, to da je on nedvojbeno imao materijalni interes da se ne dogodi osigurani slučaj, u smislu odredbe čl. 948. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) odnosno ''osigurljiv interes''. Kako je osigurana imovina u potpunosti uništena u potresu, to u ovom postupku potražuje od tuženika isplatu ukupne svote osiguranja u iznosu od 590.000,00 kn s zateznim kamatama od 9. siječnja 2021., kada je tuženik primio zahtjev za isplatu iz osiguranja, do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je s tužiteljem sklopio Ugovor o osiguranju, ali ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, zato što tužitelj niti u vrijeme sklapanja tog ugovora niti danas ima osigurljiv interes na nekretnini koja je oštećena u potresu od 29. prosinca 2020., budući da je vlasnik te nekretnine KM. Napominje da je prema odredbi Q.5.2. Master Općih uvjeta za osiguranje o požara i druga osiguranja imovine, za vrste osiguranja 8 i 9, postojanje osigurljivog interesa u vrijeme nastupa osiguranog slučaja na predmetu osiguranja uvjet da bi neka osoba imala pravo na isplatu osigurnine. Osim toga, osporava i visinu nastale štete na predmetima osiguranja. Smatra da tužitelj u svakom slučaju nema pravo na dio naknade štete koji se odnosi na PDV, budući da je tužitelj u sustavu PDV-a. Naposljetku, osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer smatra da ne može biti u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze prije nego li se utvrdi visina nastale stvarne štete.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi da je predmetna nekretnina, koja je izgrađena na zk. č. 1968/2 k. o. [katastarska općina], ranije imala adresu Trg J. J. Strossmayera 7, a danas ima adresu [adresa].

4. Tijekom dokaznog postupka, pročitani su informativna ponuda osiguranja imovine (list 56. spisa), polica osiguranja tuženika 804302360 (list 7. – 8. spisa), tuženikovi Maste Opći uvjeti za osiguranje od požara i druga osiguranja imovine – vrsta osiguranja 8 i 9 (list 9. – 100. spisa, dalje u tekstu: Opći uvjeti osiguranja), odluka Stožera civilne zaštite o djelomičnom uklanjanju zgrade od 28. lipnja 2021. (list 101. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete (list 102. spisa), dopis tuženik od 9. siječnja 2021. (list 103. spisa), prigovor tužitelja na odgovor tuženik na odštetni zahtjev (list 104105. spisa), očitovanje tuženika na prigovor (list 106. spisa), Ugovor o najmu stana sklopljen 1. studenog 2020. između KM kao najmodavca i tužitelja kao najmoprimca (list 107. – 109. spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 9. listopada 2020. između JM kao prodavatelja i KM kao kupca (list 110. – 112. spisa), tuženikov obračun štete (list 218.219. spisa), pregledane su fotografije izrađene po tužitelju nakon nastupa osiguranog slučaj (list 220. -243. spisa), pročitana je potvrda Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak, Ispostave za katastar nekretnina Petrinja od 10. svibnja 2023. o promjeni adrese, s prilozima (list 265. – 271. spisa), isprave iz spisa tuženika (list 286. – 313. spisa), izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bošku Mišlovu (list 342. – 493. spisa – osnovni nalaz i mišljenje s prilozima, list 506. – 507. spisa – usmeni iskaz vještaka, list 509. – 510. spisa – ispravak nalaza, list 573. – 574. spisa – usmeni iskaz vještaka, list 576. – 578. spisa – ispravak nalaza, list 599. – 601. spisa – pisano očitovanje vještaka i list 611. – 612. spisa – usmeni iskaz vještaka), pročitani su računi koji su ispostavljeni tužitelju za osigurane pokretnine (list 513. - 538. i 546. spisa), pregledane su fotografije osiguranih pokretnina (list 539. – 545. spisa), pročitane su konto kartice tužitelja (list 547. – 548. spisa) i popis opreme tužitelja (list 549. – 558. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora jest isplata osigurnine za totalnu štetu nastalu na osiguranom poslovnom prostoru u zgradi u [adresa] i pokretninama u tom poslovnom prostoru, kao posljedici potresa koji se je dogodio 29. prosinca 2020.

7. Među strankama je nesporno sklapanje Ugovora o osiguranju, nastanak osiguranog rizika potresa te činjenica da tužitelj nije nikada bio vlasnik osiguranog poslovnog prostora.

8. Sporno je da li je u trenutku nastanka osiguranog slučaja, potresa od 29. prosinca 2020., tužitelj imao materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi, dakle, ima li pravo na isplatu osigurnine te visina osigurnine koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju prema općim uvjetima koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju.

9. Prema odredbi čl. 948. st. 2. ZOO-a osiguranik može biti samo osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak.

10. Osiguranik može zahtijevati naknadu nastale štete pokrivene osiguranjem samo ako je imao pravno dopušten materijalni interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja (čl. 948. st. 2. ZOO-a).

11. Tužitelj nije nikada bio vlasnik osiguranog poslovnog prostora, već je vlasnik bila KM, a tužitelj je s vlasnicom sklopio 1. studenog 2020. Ugovor o najmu stana (budući da je tužitelj kao pravna osoba koristio taj stan kao poslovni prostor, ispravno je bilo taj ugovor nazvati ugovorom o zakupu, u smislu odredbama čl. 4. st. 1. i čl. 5. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora /Narodne novine, broj: 125/2011., 64/2015., 112/2018., 123/2024./).

12. Prema odredbi čl. 7. Ugovora o najmu (pravilno: Ugovora o zakupu), najmoprimac (tužitelj) je bio dužan snositi isključivo troškove redovitog održavanja tog prostora, pod čime se je smatralo čišćenje, pospremanje i sitniji popravci na instalacijama tipa zamjene gumica, žarulja i sl. te kvarova uzrokovanih vlastitom nepažnjom, dok je najmodavac (vlasnica stana) bio dužan snositi troškove popravaka i održavanja uređaja i instalacija u stanu koji su nastali izvan redovite upotrebe ili bez krivnje najmoprimca.

13. S obzirom da tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je uložio vlastita sredstva u izgradnju predmetnog poslovnog prostora, da tužitelj nesporno nije vlasnik tog poslovnog prostora te da se nije ugovorom obvezao prema vlasniku da će snositi troškove obnove tog prostora u slučaju njegova oštećenja ili potpunog uništenja uslijed više sile (a potres se svakako može pravno kvalificirati kao viša sila), to nije jasno kakav to materijalni gubitak tužitelj trpi time što je predmetni stan oštećen ili uništen u potresu, a koji bi odgovarao vrijednosti tog prostora.

14. Tužitelj očito više ne može obavljati poslovnu djelatnost u tom poslovnom prostoru, ali samim time mu ne nastaje materijalni gubitak u visini vrijednosti tog poslovnog prostora, budući da poslovnu djelatnost može obavljati u drugom prostoru (i samo sjedište tužitelja se nalazi na adresi koja se razlikuje od adrese na kojoj se je nalazio osigurani poslovni prostor), a troškovi preseljenja koje je eventualno tužitelj morao snositi nemaju nikakve veze s vrijednošću tog poslovnog prostora za koju tužitelj želi da mu se naknadi.

15. Opravdani interes za ne nastupanje osiguranog slučaja uništenja/oštećenja predmetnog prostora u potresu može imati isključivo vlasnica tog poslovnog prostora, budući da je njezina imovina umanjena za vrijednost tog poslovnog prostora pa samo ona, a ne tužitelj, ima opravdani interes da taj osigurani slučaj ne nastane, budući da njegovim nastankom trpi materijalni gubitak u vidu umanjenja vrijednosti tog poslovnog prostora.

16. S obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje opravdanog interesa za osiguranje predmetnog poslovnog prostora, budući da mu njegovim uništenjem u potresu ne nastaje nikakav materijalni gubitak, to tužitelj ne može zahtijevati isplatu osigurnine za u potresu uništeni osigurani poslovni prostor čl. 948. st. 2. ZOO-a).

17. Međutim, kada bi tužitelj imao pravo na isplatu osigurnine u tom dijelu, tada bi njena visina iznosila kako slijedi.

18. Nije sporno, a isto proizlazi i iz dostavljene police osiguranja tuženika 804302360, da je poslovni prostor osiguran na osnovi stvarne vrijednosti (model osiguranja 0.4.1.), a pokretnine koje se nalaze u tom prostoru na osnovi nove vrijednosti (model osiguranja 0.4.2.).

19. Prema tuženikovim Master Općim uvjetima za osiguranje od požara i druga osiguranja imovine – Vrsta osiguranja 8 i 9 (dalje u tekstu: Opći uvjeti), koji prema izdanoj polici osiguranja čine sastavni dio Ugovora o osiguranju, kod osiguranja na osnovi stvarne vrijednosti uzima se u obzir stvarna vrijednost predmeta osiguranja na dan sklapanja ugovora ili nastupa osiguranog slučaja. Ta vrijednost se utvrđuje, u oba slučaja, tako da se od nove vrijednosti odbije umanjenje vrijednosti prouzročeno redovitom upotrebom ili samim protekom vremena (tzv. amortizacija) te umanjenje vrijednosti nastalo izvanrednim i nepredviđenim događajima (točka 0.4.1. Općih uvjeta).

20. Kod osiguranja na osnovi nove vrijednosti, nova vrijednost osigurane pokretne stvari (postrojenja, opreme, alata, inventara ili stvari iz kućanstva) jest iznos koji se mora utrošiti kako bi se stvar iste vrste i kvalitete ponovno vratila u novo jednako vrijedno stanje ili nanovo nabavila – mjerodavan je niži iznos (čl. 0.4.2. c) i. Općih uvjeta).

21. Radi utvrđivanja stvarne štete nastale u potresu na osiguranom poslovnom prostoru i osiguranim pokretninama u istom, određeno je izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bošku Mišlovu.

22. U nalazu i mišljenju iz svibnja 2025. vještak Mišlov navodi da je kat zgrade u [adresa], na kojem se je nalazio predmetni poslovni prostor, uklonjen nakon potresa, a prizemlje zgrade da je privremeno osigurano podupiračima. Nova građevinska vrijednost nekretnine da se može utvrditi pomoću etalonske cijene građenja koja da je u 2020. iznosila 6.800,00 kn/m2, a kako je površina predmetnog poslovnog prostora iznosila 86,52 m2, to da je nova građevinska vrijednost predmetnog prostora u 2020. iznosila 588.336,00 kn. Konkretno da formula za izračun nove građevinske vrijednosti glasi Ngv=Fi•Jc•Nkp/Brp, pri čemu je Fi faktor izgrađenosti (0-1), Jc je jedinična cijena izgradnje/etalonska vrijednost, a Nkp/brp je neto/bruto korisna površina nekretnine pa je Ngv=1•6.800,00 kn/m2•86,52 m2=588.336,00 kn/m2 (78,085,61 EUR/m2).

23. Formula za izračun sadašnje (preostale) građevinske vrijednosti da glasi U=0,80 n/N • (n+N)/(w•N), gdje je n starost objekta, N je vjerojatno trajanje objekta, A je apsolutno trajanje objekta, w je Ungerov faktor (2) te je U (umanjenje vrijednosti)=n/N.

24. Tako vještak Mišlov izračunava umanjenje vrijednosti konstrukcije kao U=n/N=120/300=0,2240, umanjenje vrijednosti obrtničkih radova za koje tužitelj tvrdi da su izvedeni prije 15 godina kao U=n/N=15/30 (vjerojatno trajanje)=0,5000, umanjenje vrijednosti završnih radova U=n/N=15/35=0,4286 te umanjenje vrijednosti instalaterskih radova U=n/N=15/40=0,3750.

25. Vještak Mišlov navodi da je udio pojedine vrste radova u ukupnim troškovima građenja sljedeći: konstrukcija – 55%, obrtnički radovi – 15%, završni radovi – 10% i instalacije struje, vode i grijanja – 20%, a kako su ukupni troškovi građenja (etalonska vrijednost) 6.800,00 kn/m2, to da nova građevinska vrijednost konstrukcijskih radova iznosi 3.740,00 kn/m2, obrtničkih radova 1.020,00 kn/m2, završnih radova 680,00 kn/m2 te instalaterskih radova 1.360,00 kn/m2.

26. Primjenom formule za izračun sadašnje (preostale) građevinske vrijednosti, vještak Mišlov je utvrdio da umanjenje U za konstrukciju iznosi 22,40% ili 837,76 kn/m2, za obrtničke radove 50,00% ili 510,00 kn/m2, za završne radove 42,86% ili 291,45 kn/m2 te za instalaterske radove 37,50% ili 510,00 kn/m2, dakle, da ukupno umanjenje nove građevinske vrijednosti iznosi 2.149,21 kn/m2.

27. Iako je vještak time utvrdio umanjenje nove građevinske vrijednosti, slijedom čega je utvrđenu novu građevinsku vrijednost (6.800,00 kn/m2) valjalo umanjiti za ukupno umanjenje (2.149,21 kn/m2) te tako dobivenu razliku pomnožiti s površinom predmetnog poslovnog prostora kako bi se dobila sadašnja (preostala) građevinska vrijednost, vještak Mišlov je napravio očitu pogrešku u računanju te je utvrđeno ukupno umanjenje evidentirao kao sadašnju (preostalu) građevinsku vrijednost po m2, slijedom čega je pogrešno izračunao da sadašnja (preostala) građevinska vrijednost iznosi 185.949,65 kn/24.679,76 EUR (2.149,21 kn/m2 • 86,52 m2=185.949,65 kn), uzimajući u obzir da se radi o potpuno uništenom objektu.

28. U prigovoru na nalaz i mišljenje tužitelj navodi da su Opći uvjeti osiguranja preopširni i konfuzni po pitanju toga što se smatra stvarnom štetom te da je tužitelj bio uvjerenja da naknada stvarne štete podrazumijeva isplatu osigurnine koja odgovara visini osigurane svote, jer osigurana svota korelira s realnom tržišnom vrijednošću osigurane imovine u trenutku sklapanja ugovora. Stoga da su te konfuzne odredbe Općih uvjeta osiguranja ništetne odnosno da se imaju tumačiti u korist tužitelja, sukladno odredbama čl. 296. i 320. ZOO-a. Stoga predlaže da vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da će utvrditi da li ugovorena svota osiguranja u iznosu od 570.000,00 kn za osigurani poslovni prostor odgovara tržišnoj vrijednosti tog prostora u vrijeme sklapanja Ugovora o osiguranju, sve vezano za obvezu tuženika da mu naknadi stvarnu štetu, uzimajući u obzir zakonske odredbe o nadosiguranju i podosiguranju te da vještak utvrdi stvarnu štetu na osiguranim pokretninama, za koju da je sam tuženik prilikom sklapanja Ugovora o osiguranju utvrdio u visini svote osiguranja u iznosu od 20.000,00 kn.

29. U usmenom iskazu danom na ročištu od 8. listopada 2025. vještak Mišlov navodi da se je prilikom izračuna stvarne sadašnje građevinske vrijednosti na dan izrade procjene, a koja je istovjetna i na dan petrinjskog potresa, s obzirom da se radi o totalnoj šteti, potkrala računska greška, budući da iznosi na stranici 5 nalaza predstavljaju umanjenje nove građevinske vrijednosti koja je dana na stranici 4 nalaza. Dakle, novu građevinsku vrijednost u iznosu od 78.085,61 EUR da treba umanjiti za 24.679,76 EUR, kao što to proizlazi sa stranice 5 nalaza pa se tako dobije da je sadašnja građevinska vrijednost predmetnog stana 53.405,00 EUR. Na upit suda koju metodu procjene, u smislu Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, je koristio za utvrđivanje vrijednosti predmetne nekretnine, vještak je odgovorio da je koristio troškovnu metodu, za koju smatra da je primjerena u okolnostima konkretnog slučaja. Napomenuo je da je etalonska cijena građenja ukupna cijena izgradnje m2 određene nekretnine. Na upit suda da li je vještak iz dokumentacije u spisu mogao utvrditi koja oprema u stanu je bila osigurana, a da je uništena u petrinjskom potresu, vještak je odgovorio da su mu stranke dostavile fotografije koje su rađene prilikom adaptacije i korištenja tog prostora, a da on ne zna koja oprema je bila predmetom osiguranja, niti da je iz tih fotografija mogao utvrditi potrebne pojedinosti, primjerice vidi se da postoji određeno računalo, ali on ne može utvrditi niti marku niti oznaku tog računala. Na upit tuženika da li je na fotografijama izrađenim nakon štetnog događaja vidljiva osigurana oprema u predmetnom prostoru, vještak je odgovorio da nije iz razloga što je ista uništena. Vještak je napomenuo da je u petrinjskom potresu došlo do potpunog urušavanja prvog kata predmetne zgrade, na kojoj se nalazio osigurani prostor, nakon čega je izvršeno uklanjanje proizašlog građevinskog otpada, a potom je iz sigurnosnih razloga naloženo uklanjanje cijelog prvog kata, a s obzirom na nastala oštećenja da bi bilo potrebno ukloniti i prizemlje, međutim, da zbog povijesnog značaja cijele zgrade konzervatori ne dozvoljavaju uklanjanje i prizemnog dijela, već traže da se pronađe drugo rješenje.

30. S obzirom da se u polici osiguranja navodi da se osigurava oprema u poslovnom prostoru prema poslovnoj evidenciji osiguranika, sud je, u svrhu provedbe vještačenja, naložio strankama dostaviti eventualni popis te opreme i/ili fotografije iste koje su sačinjene prilikom osiguranja.

31. Tužitelj nije imao prigovora na utvrđenje vještaka Mišlova da sadašnja stvarna građevinska vrijednost osiguranog poslovnog prostora iznosi 53.405,00 EUR. Dostavio je dokumentaciju koja da je bila predana tuženiku prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o osiguranju (popis opreme, konto kartice, računi i fotografije). Napomenuo je da je vrijednost te opreme u trenutku sklapanja Ugovora o osiguranju iznosila otprilike 70.000,00 kn te je nesporno uništena tijekom potresa, a kako se prema Općim uvjetima osiguranja na tu opremu treba primijeniti model osiguranja na osnovi nove vrijednosti te je osigurana svota iznosila 20.000,00 kn/2.654,46 EUR, to da je tužitelju nedvojbeno po toj osnovi potrebno isplatiti osigurninu u iznosu od 2.654,46 EUR.

32. Stoga podneskom od 23. listopada 2025. tužitelj specificira tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 56.059,46 EUR s zateznim kamatama od 9. siječnja 2021. do isplate.

33. Tuženik je pristao na djelomično povlačenje tužbe (budući da je tužitelj ranije zahtijevao isplatu iznosa odf 78.306,46 EUR), ali je u tom dijelu zahtijevao naknadu troškova parničnog postupka. Protivio se je korištenju kao dokaza isprava koje je tužitelj dostavio tek u stadiju glavne rasprave. U odnosu na utvrđenje vještaka Mišlova da je sadašnja stvarna vrijednost osigurane nekretnine 53.405,00 EUR, tuženik navodi da vjerojatno trajanje za ovakav tip građevina iznosi 100 godina, dakle, da je N=100, a U=1,05 pa kada se ti podaci uvrste u formulu za izračun sadašnje vrijednosti da se dobije iznos od 17.931,50 EUR.

34. Na ročištu od 12. studenog 2025. vještak Mišlov je naveo da procjena pokretnina ne ulazi u područje njegove stručnosti tako da on ne može ocijeniti, sve i da se učini nespornim da su upravo one pokretnine koje se navode u popisu imovine koju je dostavio tužitelj bile predmetnom osiguranja, na dan štetnog događaja vrijedile barem 20.000,00 kn koliko iznosi osigurana svota za pokretnine.

35. Sud je naložio vještaku Mišlovu očitovati se na prigovor tuženika po pitanju vjerojatnog trajanja predmetne građevine te ukoliko isti ne iznosi 300 godina kako je to navedeno u osnovnom nalazu i mišljenju, ponovno izračunati sadašnju vrijednost osigurane građevine te obrazložiti zašto se kod primjene troškovne metode utvrđenja vrijednosti nekretnine primjenjuje upravo ona matematička formula koju je on primijenio i zašto se u toj formuli koristi element vjerojatnog trajanja, a ne apsolutnog ili stvarnog trajanja predmetne građevine.

36. U dopuni/ispravku nalaza i mišljenja iz studenog 2025. vještak Mišlov navodi da je u osnovnom nalazu pogrešno naveo da je vrijednost vjerojatnog trajanja predmetne građevine 300 godina, budući da se radi o vrijednosti apsolutnog trajanja predmetne građevine, dok vrijednost vjerojatnog trajanja iznosi 140 godina. Kako je U=n/N, to da je u konkretnom slučaju umanjenje vrijednosti objekta U=120 (starost objekta)/140 (vjerojatno trajanje)=0,6367, dok vrijednosti umanjenja U za radove ostaju iste kao u osnovnom nalazu. Kada se umanjenje U za konstrukciju/objekt uvrsti u formulu za izračun sadašnje stvarne vrijednosti građevine, da se dobije da je novu građevinsku vrijednost građevine potrebno umanjiti za 66,67% (a ne za 22,40% kako je to navedeno u osnovnom nalazu) odnosno za 2.381,26 kn/m2 (3.740,00 kn/m2 – 63,67%), slijedom čega da je ukupno umanjenje 3.692,71 kn/m2. Nakon što se taj iznos pomnoži s površinom predmetnog proslovnog prostora od 86,52 m2, da se dobije umanjenje u iznosu od 319.492,92 kn/42.404,00 EUR pa kada se to umanjenje odbije od sadašnje građevinske vrijednosti predmetne nekretnine u visini od 588.336,00 kn/78.085,61 EUR, da se dobije sadašnja preostala građevinska vrijednost u iznosu od 268.843,08 kn/35.681,61 EUR, budući da se radi o potpuno uništenom objektu. U odnosu na vrijednost opreme, navodi da njezina procjena nije moguća, s obzirom da je prostor u cijelosti srušen i nije moguće utvrditi što je bilo u prostoru u vrijeme potresa.

37. Tužitelj je u cijelosti prigovorio dopuni/ispravku nalaza i mišljenja vještaka Mišlova i predložio da se vještačenje obnovi po drugom vještaku. Napomenuo je da nije jasno zašto vještak Mišlov u konkretnom slučaju primjenjuje upravo troškovnu metodu procjene nekretnine, a ne poredbenu ili prihodovnu, sve uzimajući u obzir da Opći uvjeti osiguranja ne propisuju metodu koja bi se u konkretnom slučaju trebala primijeniti.

38. Tuženik nije imao prigovora u odnosu na ispravak nalaza i mišljenja iz studenog 2025.

39. U pisanom očitovanju iz prosinca 2025. vještak Mišlov, između ostalog, navodi da se u predmetnom slučaju radi o nekretnini koja je uslijed potresa u potpunosti uništena, čime je potpuno izgubila uporabnu, tržišnu i gospodarsku funkciju. Kod potpune štete na nekretnini visina štete da se utvrđuje prema stvarnoj vrijednosti uništenog građevinskog dijela neposredno prije potresa, a ne prema vrijednosti ruševine nakon štete, niti prema hipotetskoj tržišnoj ili prihodovnoj vrijednosti. Sukladno pravilima struke, kod potpune štete na nekretnini visina štete da se utvrđuje primjenom troškovne metode, jer je to jedina metoda koja omogućuje objektivnu i provjerljivu rekonstrukciju vrijednosti nekretnine. Troškovnom metodom da se utvrđuje reprodukcijska vrijednost građevinskog dijela umanjena za amortizaciju u trenutku prije potresa. Za amortizaciju se u obzir uzimaju starost objekta, stupanj istrošenosti i tehnička zastarjelost. Korištenje troškovne metode da u potpunosti odgovara svrsi sudskog utvrđivanja štete. Primjena poredbene metode da u ovom slučaju nije moguća kao glavna metoda, budući da ista pretpostavlja postojanje aktivnog tržišta i usporedivih transakcija za nekretnine istog ili sličnog stanja. U konkretnom slučaju da ne postoji tržište za nekretnine koje su u potpunosti uništene, niti je stručno dopušteno uspoređivati potpuno uništenu nekretninu s uporabnim, neoštećenim ili obnovljenim prostorima. Iz tog razloga da poredbena metoda ne može dati pouzdan ni objektivan rezultat te se eventualno može koristiti isključivo pomoćno, radi kontrole razumnosti iznosa ili utvrđivanja zemljišnog udjela. Isto tako, u ovom slučaju da nije moguća niti primjena prihodovne metode. Prihodovna metoda polazi od budućih prihoda nekretnine, dok predmetna nekretnina u trenutku nastanka štete, kao i u trenutku procjene, ne ostvaruje prihod. Eventualni prihodi ostvareni prije potresa da ne predstavljaju kriterij za utvrđivanje visine stvarne štete, već mogu biti relevantni isključivo u okviru posebnog zahtjeva za naknadu izgubljene dobiti. Napomenuo je da se ovdje radi o vrlo kratkom vremenu od sklapanja police osiguranja do nastanka štete na osiguranoj nekretnini. Potres se je dogodio 29. prosinca 2020., a ''polica osiguranja'' je sklopljena 15. prosinca 2020. U odnosu na prigovor tužitelja da se kod osiguranja na osnovi stvarne vrijednosti (primjenjivo u konkretnom slučaju za taj osigurani interes) uzima u obzir stvarna vrijednost predmeta osiguranja u trenutku sklapanja ugovora i/ili nastupa osiguranog slučaja, vještak je naveo da se taj pojam odnosi na reprodukcijsku vrijednost građevinskog dijela umanjenu za amortizaciju, a ne na tržišnu ili prihodovnu vrijednost. Takvo određenje stvarne vrijednosti da je u potpunosti sukladno primijenjenoj troškovnoj metodi. Zaključio je kako je u konkretnom slučaju primjena troškovne metode jedina stručno opravdana i metodološki ispravna, dok bi primjena poredbene ili prihodovne metode dovela do nepouzdanih i pogrešnih rezultata.

40. Tužitelj je ostao kod iznijetih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Mišlova.

41. Tijekom usmenog iskaza danog na ročištu od 12. veljače 2026. vještak Mišlov je u cijelosti ostao kod izrađenog nalaza i mišljenja, kako je isti ispravljen u studenom 2025. te kod pisanog očitovanja iz prosinca 2025. Na pitanje tužitelja da li je točno da se troškovna metoda izračuna vrijednosti nekretnine najčešće koristi kod procjene vrijednosti nekretnina specijalizirane namjene kao što su škole, bolnice i sl., vještak je naveo da ne zna da li se ista najčešće koristi kod tih vrsta nekretnina, ali da je ista primjenjiva u onim slučajevima kako je to navedeno u njegovom očitovanju iz prosinca 2025. Na daljnje pitanje tužitelja da li je točno da je prilikom procjene vrijednosti nekretnine u okviru troškovne metode koristio tzv. Ungerovu formulu i da li osim te formule postoje i druge koje se primjenjuju u okviru troškovne metode, vještak je odgovorio da je koristio Ungerovu formulu, a da postoje još neke formule kako je to navedeno u Tehničaru (setu tehničkih knjiga), na stranicama od 1131. -1135. Na pitanje tužitelja da li se te formule razlikuju po načinu utvrđivanja deprecijacije vrijednosti nekretnine, vještak je odgovorio da ne.

42. Sud je u prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mišlova i to osnovni nalaz, kako je ispravljen na ročištu od 8. listopada 2025 te u podnesku iz studenog 2025., u pogledu primijenjene metode procjene stvarne vrijednosti potresom uništene nekretnine, budući da su isti u tom dijelu izrađeni sukladno pravilima konkretne struke, logični i objektivno provjerljivi.

43. Vještak Mišlov je dao prihvatljive argumente zašto je u konkretnom slučaju najadekvatnija metoda procjene vrijednosti osigurane nekretnine upravo troškovna metoda, a ne prihodovna niti poredbena te je u okviru troškovne metode koristio tzv. Ungerovu formulu izračuna sadašnje građevinske vrijednosti nekretnine, koja je uvriježena u građevinskoj praksi, a prethodno je utvrdio novu građevinsku vrijednost predmetne nekretnine u visini etalonske cijene građenja. Primjena tzv. Ungerove formule u konkretnom slučaju odgovara i onome što je navedeno u točki 0.4.1. Općih uvjeta osiguranja, a to je da se stvarna (građevinska) vrijednost (na dan nastupa osiguranog slučaja) utvrđuje tako da se od nove vrijednosti odbije umanjenje vrijednosti prouzročeno redovitom upotrebom ili samim protekom vremena (tzv. amortizacija) te umanjenje vrijednosti nastalo izvanrednim i nepredviđenim događajima.

44. Međutim, vještaku Mišlovu se je potkrala računska pogreška u ispravku nalaza iz studenog 2025., kada je ukupno umanjenje nove vrijednosti nekretnine, koje je utvrđeno u iznosu od 3.692,71 kn/m2, množio s površinom poslovnog prostora od 86,52 m2, budući da je umnožak te dvije vrijednosti 319.493,27 kn/42.404,04 EUR, a ne 319.492,92 kn/42.404,00 EUR, kao što je to naveo vještak. Iz toga proizlazi da bi novu vrijednost u iznosu od 588.336,00 kn/(78.085,61 EUR valjalo umanjiti za iznos od 319.493,27 kn/42.404,04 EUR, da bi se dobila sadašnja (preostala) građevinska vrijednost u iznosu od 268.842,73 kn/35.681,57 EUR.

45. U prilog tom izračunu govori i podatak o kupoprodajnoj cijeni koju je vlasnica poslovnog prostora KM platila prodavateljici JM temeljem Ugovora o kupoprodaji od 9. listopada 2020. Dakle, samo dva mjeseca prije petrinjskog potresa, za predmetni poslovni prostor plaćena je cijena na tržištu u iznosu od 40.000,00 EUR (čl. 3. Ugovora o kupoprodaji), što približno odgovara izračunu vještaka Mišlova dobivenom korištenjem troškovne metode procjene vrijednosti nekretnine, a predstavlja značajno manji iznos od onog kojeg je tužitelj potraživao po osnovi osigurnine u ovom postupku.

46. Dakle, stvarna građevinska vrijednost osiguranog poslovnog prostora na dan osiguranog slučaja iznosila je 35.681,57 EUR pa bi toliko iznosila osigurnina koju bi tuženik bio dužan platiti aktivnom legitimiranom osiguraniku, što tužitelj, kao nevlasnik predmetne nekretnine, nije.

47. S druge strane, nikada nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik svih osiguranih pokretnina koje su se nalazile u tom uništenom poslovnom prostoru, a isto potkrepljuje i činjenica da se u predmetnoj polici osiguranja navodi da se osigurava cjelokupna oprema u predmetnom poslovnom prostoru prema poslovnoj evidenciji tužitelja, a za opremu koja je evidentirana u tužiteljevoj poslovnoj evidenciji se opravdano može zaključiti da je njegovo vlasništvo.

48. S obzirom da se tuženik nije nikada očitovao na upit suda s ročišta od 12. studenog 2025. koju poslovnu evidenciju tužitelja je imao u vidu prilikom sklapanja ugovora o osiguranju, dakle, koje točno pokretnine je osigurao, sud je uzeo da su to upravo one pokretnine koje se navode u konto karticama tužitelja s lista 547. i 548 spisa (konto 4040 – troškovi sitnog inventara), iz kojih proizlazi da se radi mahom o računalnoj opremi te dijelom o uredskom namještaju, čija nabavna vrijednost iznosi 57.383,66 kn, što je potkrijepljeno i ulaznim računima tužitelja koji datiraju iz 2015. i 2017.

49. Kako su osigurane pokretnine u potpunosti uništene, budući da je u potpunosti uništen kat zgrade na kojem se je nalazio poslovni prostor u kojem su se nalazile te pokretnine, a osigurana svota za osigurane pokretnine iznosi 20.000,00 kn te je u tom pogledu ugovoren model osiguranja na osnovi nove vrijednosti, a prema odredbi čl. 0.4.2. c) i. Općih uvjeta osiguranja, nova vrijednost osigurane pokretne stvari jest iznos koji se mora utrošiti kako bi se stvar iste vrste i kvalitete ponovno vratila u novo jednako vrijedno stanje ili nanovo nabavila, pri čemu je mjerodavan niži iznos, to je očito da tužitelju za uništene osigurane pokretnine pripada osigurnina u maksimalnom iznosu svote osiguranja u visini od 20.000,00 kn/2.654,46 EUR, budući da je nabavna cijena uništenih osiguranih pokretnina skoro trostruko veća.

50. Protivno navodima tuženika, nabavna (nova) vrijednost uništene opreme u sebi uključuje PDV pa je tuženik dužan tužitelju isplatiti osigurninu za uništene osigurane pokretne stvari bez odbitka PDV-a.

51. Protivno navodima tužitelja, ovaj sud ne nalazi da bi mjerodavne odredbe Općih uvjeta osiguranja koje je sastavio tuženik bile nejasne pa da bi iste trebalo tumačiti u korist tužitelja, u smislu odredbe čl. 320. ZOO-a, a niti da bi te odredbe bile ništetne, jer da, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja, kao suugovaratelja sastavljača tih općih uvjeta ili da ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, u smislu odredbe čl. 296. ZOO-a.

52. Dakle, odredbe Općih uvjeta osiguranja koje pojašnjavaju određene modele osiguranja koje su predmetne stranke ugovorile Ugovorom o osiguranju te koje, na taj način, pojašnjavaju način obračuna stvarne štete u konkretnom slučaju, su valjane i jasne te se primjenjuju onako kako glase.

53. Kako je tužitelj prvotno zahtijevao isplatu iznosa od 78.306,46 EUR (590.000,00 kn), a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 56.059,46 EUR, to je tužitelj povukao tužbu u dijelu u kojem je potraživao isplatu iznosa od 22.247,00 EUR s zateznim kamatama od 9. siječnja 2021., na koju dispoziciju je tuženik izričito pristao pa je valjalo utvrditi da je tužba u tom dijelu povučena (čl. 194. st. 2. ZPP-a).

54. S obzirom da se konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplata iznosa od 56.059,46 EUR s zateznim kamatama od 9. siječnja 2021. do isplate, da tužitelju ne pripada isplata osigurnine za uništeni poslovni prostor, jer u tom dijelu nije imao osigurljiv interes, a koja osigurnina bi, da ju tužitelj ima pravo potraživati, iznosila 35.681,57 EUR, već mu pripada isključivo osigurnina za uništene pokretnine u iznosu od 2.654,46 EUR, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti za iznos od 2.654,46 EUR, a odbiti za iznos od 53.405,00 EUR s zateznim kamatama.

55. Na dosuđeni iznos osigurnine tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana kada je tuženik primio njegovu obavijest u nastupu osiguranog slučaja, u smislu odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a, a što je najkasnije bilo 9. siječnja 2021., budući da je tog dana tuženik dopisom potvrdio primitak odštetnog zahtjeva tužitelja.

56. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora, budući da je predmetni Ugovor o osiguranju ugovor koji je sklopljen između trgovaca, u okviru djelatnosti koja čini predmet poslovanja tuženika, dakle, radi se o trgovačkom ugovoru, u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a.

57. Kako je konačno postavljeni tužbeni zahtjev taj koji je mjerodavan za utvrđivanje omjera uspjeha u parnici (uzevši u obzir da tužitelj prije provođenja vještačenja nije niti mogao znati koji iznos mu pripada po osnovi osigurnine), u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, to je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 4,74% (dosuđenih 2.654,46 EUR/zahtijevanih 56.059,46 EUR=0,047350), a tuženik u omjeru od 95,26%, dakle, tuženik nije uspio s osporavanjem tek neznatnog dijela tužbenog zahtjeva, u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je tužitelj dužan naknaditi troškove tuženika u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

58. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 56.059,46 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za odgovor na tužbu u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 23. studenog 2022. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 EUR), za podnesak od 22. siječnja 2024. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 10. rujna 2024. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 EUR), za podnesak od 17. rujna 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 8. listopada 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 EUR), za podnesak od 3. studenog 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 12. studenog 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 EUR), za podnesak od 2. prosinca 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 23. siječnja 2026. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT- a) i za ročište od 12. veljače 2026. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 EUR), dakle, ukupno mu pripada 11.937,50 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), koje se obračunavaju po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

59. Ne pripada mu naknada za sastav podnesaka od 24. prosinca 2024., 15. ožujka 2025. i 12. siječnja 2026., jer isti po svom sadržaju nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice (prvim se ponovno naglašavaju određene odredbe Općih uvjeta osiguranja koje da bi vještak trebao uzeti u obzir, što je vještaku bilo poznato i bez toga, drugim se ustraje na dokaznom prijedlogu uviđajem, iako je sud od istog prethodno odustao, jer u ovom predmetu za utvrđenje odlučnih činjenica nije bilo potrebno neposredno zapažanje suda, a trećim se ponavljaju već nekoliko puta iznijeti navodi te se tvrdi da se ne iznose primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, mada vještak nije dostavio novi nalaz, već se je u pisanom obliku očitovao na prigovore tužitelja na njegov nalaz), u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

60. Ne pripada mu niti naknada troška za ročište od 18. ožujka 2025., budući da tog dana nije održano nikakvo ročište.

61. Stoga je preko iznosa od 11.937,50 EUR do zahtijevanog iznosa od 19.625,00 EUR, za iznos od 7.687,50 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

62. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku