P-5970/2024-21
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu I. tužiteljice-protutužene UH, OIB [osobni identifikacijski broj] , [adresa], II. tužiteljice-protutužene OH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja-protutuženika SH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sviju zastupanih po punomoćniku AH, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja KH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku EH, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika I.-III. tužitelja-protutuženika AH, odvjetnika i punomoćnika tuženika-protutužitelja EH, odvjetnika, a po objavi presude dana 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju KH, OIB [osobni identifikacijski broj], da I. tužiteljici- protutuženoj UH, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 846,11 EUR, da II. tužiteljici-protutuženoj OH, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 846,11 EUR te da III. tužitelju-protutuženiku SH, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.692,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim na navedene iznose od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva I.-III. tužitelja-protutuženika sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznose navedene u toč. I. izreke ove presude, tekućim za razdoblje od 11. svibnja 2019. pa do 1. lipnja 2019.
III. Nalaže se I. tužiteljici-protutuženoj UH, OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljici- protutuženoj OH, OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelju-protutuženiku SH, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju KH, OIB [osobni identifikacijski broj], isplate iznos od 747,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske s redišnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protužitelja kojim od I.-
III. tužitelja-protutuženika potražuje solidarnu isplatu iznosa od 20.080,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. kolovoza 2020. do isplate te u dijelu kojem od tuženika potražuje da mu solidarno isplate iznos naveden u toč. III. izreke, kao neosnovan.
V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju KH, OIB [osobni identifikacijski broj], da I. tužiteljici- protutuženoj UH, OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljici-protutuženoj OH, OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelju-protutuženiku SH, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.596,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev I-III. tužitelja-protutuženih za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.424,04 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. ožujka 2026. do isplate.
VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja KH, OIB [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. ožujka 2026. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelji SH i sada pok. RH u tužbi navode da je tuženik vlasnik poslovnog prostora na adresi [adresa]. U poslovnom prostoru 2017. je CH kao vlasnik ugostiteljskog obrta " [obrt]" obavljala djelatnost caffe bara. Tijekom 2017. obrt je otežano poslovao i prijetilo je obustavljanje poslovanja. Kao prijatelji CH, tužitelji su imali saznanja o poslovanju obrta te su predložili da vlastitim angažmanom, savjetima i reorganizacijom posla preispitaju mogućnost unaprijeđena poslovanja caffe bara. Namjera je tužitelja bila da u nadolazećem periodu olakšaju snošenje troškova obrta s naslova zakupnine te ukoliko se po proteku razumnog roka ostvare nužne pretpostavke, u dogovoru sa svim stranama, sklope ugovor o zakupu s tuženikom i samostalno preuzmu poslovanje. Tužitelji su ponudili tuženiku plaćanje mjesečne iznose zakupnine za poslovni prostor. Ovakav prijedlog je bio prihvatljiv i CH, radi čega su u skladu s navedenim, tužitelji tuženiku 23.10.2017. isplatili 34.000,00 kn, od čega 8.500,00 kn s naslova plaćanja zakupnine za studeni 2017. te 25.500,00 kn s naslova pologa za tri zakupnine. Tijekom trajanja perioda angažmana tužitelja, tuženiku su podmirene sve zakupnine upravo u skladu s postignutim dogovorom. Tužitelji su uistinu unaprijedili poslovanje caffe bara te su vršili i ulaganje u prostor, međutim, 10. svibnja 2019. odlučili su obustaviti svoj daljnji angažman vezan uz poslovanje caffe bara. Kako su u tom trenutku tuženiku bile podmirene sve i jedna zakupnina, tužitelji su pozvali tuženika da izvrši povrat primljenog pologa zakupnine u iznosu od 25.500,00 kn. Tuženik je isprva obavijestio tužitelje da će od pologa zadržati iznos od 8.500,00 kn s naslova zakupnine za kolovoz 2018., da bi naknadno obavijestio tužitelje da ne želi vratiti nikakav iznos jer da su tužitelji izvršili preinake koje nisu vratili u prvobitno stanje. Ovakvi navodi tuženika potpuno su bez uporišta. Sve zakupnine tuženiku su plaćene u roku i uredno te je protivno životnoj logici da bi u svibnju 2019. tuženik naplaćivao jednu neplaćenu zakupninu iz kolovoza 2018., a da do tada niti jednom riječju nije spomenut bilo kakav dug. Tužitelji su ulaganjima povećali vrijednost lokala, a preinake na koje se poziva tuženik odnosile su se na izgradnju nove kvalitetne drvene nadstrešnice i opremanje terase pa nikakvog razumnog razloga nije bilo uništiti izgrađeno kako bi se stvar vratila u prijašnje, derutno stanje. Osim toga, to tuženik nikako nije mogao zahtijevati od tužitelja jer se njihova obveza sastojala samo u plaćanju iznosa zakupnine . Polog kojeg je tuženik preuzeo od tužitelja, upravo u skladu s prvotnim dogovorom plaćen je samo i isključivo kao osiguranje plaćanja tri zakupnine, a ne kao osiguranje bilo kakvih drugih potraživanja koje bi tuženik mogao imati prema njegovom stvarnom zakupniku. Prema tome, iz sredstava pologa tuženik je mogao namirivati nenaplaćene zakupnine, a nikako i troškove vraćanja lokala u derutno stanje. Tužitelji su se obratili dopisom tuženiku 11. rujna 2019. potražujući povrat pologa, na što je tuženik odgovorio putem izabranog odvjetnika te popisao vlastita potraživanja prema tužiteljima. Dakako, iz paušalnog pregleda navedenih potraživanja jasno proizlazi da tuženik očito smatra da su tužitelji trebali u cijelosti obnoviti kompletan inventar lokala i valjda predati mu novouređeni i novoopremljeni caffe bar. Predlažu da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da im svakome isplate iznos od 12.750,00 kn za zateznim kamatama tekućim od 11.5.2019. do isplate da im tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.
1.1. Budući da je I tužitelj RH tijekom postupka preminuo, to je postupak nastavljen sa njegovim nasljednicama OH i UH kao I i II tužiteljicama u ovom predmetu.
1.2. Konačnim tužbenim zahtjevom od 7.1.2025. predlažu da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da I i II tužiteljici isplati iznos od 846,11 EUR svakoj, a III tužitelju iznos od 1.692,21 EUR za zateznim kamatama tekućim od 11.5.2019. do isplate da im tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako je točno da je on vlasnik nekretnine, u naravni poslovni prostor ugostiteljske namjene i ugostiteljske opreme i inventara u tom poslovnom prostoru koji se nalazi u [adresa]. Točno je da je gospođa MH (ranije CH) kao vlasnica ugostiteljskog obrta " [obrt]" u tom poslovnom prostoru kao najmoprimac tijekom 2017. obavljala ugostiteljsku djelatnost. Tužitelji su tuženiku u listopadu 2017. u razgovoru naveli da žele od njega iznajmiti poslovni prostor s inventarom i postojećom ugostiteljskom opremom kako bi obavljali ugostiteljsku djelatnost. Kako na svom imenu nisu imali otvoren ugostiteljski obrt, to su za potpisivanje ugovora o najmu prostora i opreme zahtijevali odgodu dok ne registriraju obrt, s time da su mu spremni odmah platiti jednomjesečni najam i polog u visini tri mjesečna najma. Točno je da je tuženik od tužitelja 23.10.2017. primio iznos od 34.000,00 kn. Tuženici su potom dana 1.11.2017. ušli u posjed poslovnog prostora i ugostiteljske opreme i inventara koji se nalazio u tom prostoru. U trenutku preuzimanja poslovnog prostora, inventara i opreme sva oprema inventar bili su u ispravnom i funkcionalnom stanju. Iako su bili višekratno pozivani da se potpiše ugovor o najmu poslovnog prostora, inventara i opreme , tužitelji su se na to oglušili, kao što su se oglušili i na pozive da uredno plaćaju najamninu. Poriče se da bi tužitelji uredno platili dužni najam predmetnog prostora, inventara i opreme, štoviše, nisu platili niti režijske troškove povezane sa korištenjem poslovnog prostora, a kao što su utrošak električne energije, vode, grijanja. Poriče se da bi tužitelji vršili bilo kakva ulaganja u poslovni prostor, inventar i ugostiteljsku opremu u lokalu. Tužitelji su neodgovorno i nemarno odnosili prema prostoru lokala i aparatima koje su preuzeli, nisu servisirali i održavali aparate, nisu niti redovno čistili prostor. Zbog neurednog održavanja izostanka potrebnog servisiranja pojedini aparati su se pokvarili ili su uništeni. Uništen je bojler, uništen je klima uređaj, popravak perilice za čaše prema izviješću ovlaštenog servisera je nemoguć i potrebno je kupiti novu perilicu za čaše, pokvaren je ventilacijski sustav u lokalu. Tužitelji su bez znanja i dopuštenja tuženika uklonili postojeću nadstrešnicu i postavili drugu koju tuženik nije odobrio i dopustio. Ta nova nadstrešnica nerazmjerno zauzima javni prostor i izgrađena je protivno ranije dobivenoj građevinskoj dozvoli tako da tuženiku prijeti kažnjavanje po komunalnom redarstvu (prijeti opasnost da biciklisti koji koriste pločnik udare glavom u dijelove novopostavljene drvene konstrukcije). Na traženje tuženika tužitelji su odbili tu nadstrešnicu ukloniti i vratiti raniju nadstrešnicu koju su preuzeli zajedno s lokalom. Tužitelji su izrezali 1,5 metara postojećeg hrastovog šanka, odrezali policu za TV, izrezali kutnu klupu u lokalu, a po izlasku iz lokala nisu šank vratil i u prvobitno stanje, iako se to od njih zahtijevalo. Time su bitno narušili izgled postojećeg interijera lokala. Napominje se da su šank, kutna klupa i drugi drveni inventar izrađivani od materijala (hrast) stare drvene kuće pa se radi o skupnom i jedinstvenom materijalu. Intervencijom tužitelja u taj inventar tuženiku je nanesena nepopravljiva šteta. Tužitelji su sa sobom odnijeli 40 gajbi ambalaže za pića. Nisu podmirili iznose pretplate za sportski program prema gospođi MH, koju pretplatu je na zahtjev tužitelja na svoje ime ona ugovorila. Kada su konačno tužitelji napustili posjed lokala 13.6.2019. , ostavili su iza sebe lokal i opremu u rasulu. Tuženik je morao o svom trošku očistiti lokal, oličiti lokal, popraviti ventilacijski sustav u lokalu, kupiti novi bojler, klima uređaj, perilicu za čaše, nabaviti novu ambalažu za pića, platiti neplaćene iznose režijskih troškova. U tom vremenskom periodu od dana dok su trajali radovi tužitelj nije mogao lokal iznajmiti pa je s tog naslova trpio štetu zbog gubitka prihoda od najma lokala i opreme. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zatezn im kamatama.
3. Dana 12. kolovoza 2020. tuženik je podnio i protutužbu u kojoj navodi kao u odgovoru na tužbu i ističe da su stranke ugovorile mjesečnu najamninu za poslovni prostor, opremu i inventar u iznosu od 8.500,00 kn, a kako je to razvidno iz potvrde od 23.10.2017. priložene uz tužbu. Tužitelji su u posjed i korištenje poslovnog prostora, opreme i inventara ušli 1.11.2017., a posjed i korištenje lokala, opreme i inventara su napustili 13.6.2019. Dakle, koristili su poslovni prostor, opremu i inventar lokala u vlasništvu tuženika 19 mjeseci i trinaest dana. Tužitelji su tuženiku trebali na ime ugovorene najamnine od 8.500,00 kn mjesečno za poslovni prostor, opremu i inventar isplatiti iznos od 170.000,00 kn na njegov račun. U tom razdoblju tužitelji su tuženiku platili dana 23.10.2017. iznos od 34.000,00 kn, potom su mu platili tijekom 2018. u tri navrata 24.000,00 kn te u 2019. u dva navrata su mu uplatili ukupno 11.000,00 kn. Ukupno su tužitelji tuženiku na ime najamnine platili 69.000,00 kn. Tuženik prema tužiteljima ima potraživanje u ukupnom iznosu od 156.920,56 kn, i to za neplaćenu najamninu 101.000,00 kn, za demontažu nadstrešnice koju su tužitelji neovlašteno postavili i postavljanje ranije nadstrešnice iznos od 10.000,00 kn, za popravak i uređenje šanka iznos od 15.000,00 kn, za dobavu i montažu novog klima uređaja 11.727,25 kn, za popravak ventilacijskog sustava iznos od 5.393,75 kn, za dobavu perilice za čaše iznos od 6.212,50 kn, za servis ledomata iznos od 537,50 kn, za dobavu novog bojlera iznos od 649,90 kn, za ličenje prostora iznos od 3.750,00 kn, za čišćenje prostora iznos od 1.325,00 kn, za neplaćene pretplate za sportski program prema gospođi MH iznos od 3.500,00 kn, za neplaćene režijske troškove iznos od 2.212,06 kn, za ambalažu iznos od 2.362,50 kn. Predlaže da sud donese presudu kojom će tužiteljima naložiti da mu isplate iznos od 159.920,56 kn sa zateznim kamatama te naknade troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od potražuje iznos od 20.828,31 EUR sa zateznim kamatama.
4. U odgovoru na protutužbu tužitelji-protutuženici su protutužbeni zahtjev osporili u cijelosti navodeći da protutužitelj potražuje iznos od 101.000,00 kuna s naslova navodno neplaćene najamnine u periodu od 1.11.2017. – 13.6.2019. te pritom ističe kako je uplate valjalo vršiti na bankovni račun protutužitelja i prilaže ispis bankovnog prometa po svom računu iz kojeg proizlaze uplate protutuženika u ukupnom iznosu od 35.000,00 kuna. Budući da postoji za to potpisana potvrda o primitku - onu prvotnu isplatu od 23.10.2017. u iznosu 34.000,00 kuna, protutužitelj je morao priznati iako, eto, ona nije plaćena na račun. Protutuženici su prema dogovoru opisanom u tužbi, u cijelosti isplatili sve naknade – najamnine za vrijeme korištenja poslovnog prostora, i to bilo isplatama u gotovini na ruke, bilo isplatama na bankovni račun protutužitelja. Isplate na bankovni račun protutužitelja vršene su uglavnom u onim slučajevima kada se stranke zbog trenutnih okolnosti, odsutnosti, spriječenosti i slično nisu mogle susresti. U redovnom tijeku stvari, protutuženici su isplate vršili u gotovini na ruke protutužitelju. S obzirom da nikakvog ugovora stranke nisu imale, nikakve potrebe nije niti bilo za posebnim evidentiranjem i pisanim potvrđivanjem svake izvršene isplate. Da nikakav dug ne postoji najbolje svjedoči dopis samog protutužitelja od 19. kolovoza 2019. (priložen tužbi) kojim se protutužitelj, putem opunomoćenika, očitovao tužiteljima na opomenu pred utuženje , u kojem dopisu protutužitelj potvrđuje primitak pologa, potvrđuje da polog ne želi vratiti te navodi kako je iz zaprimljenog, a nevraćenog pologa namirio jednu neisplaćenu najamninu te da je preostao polog u iznosu od 17.000,00 kuna. Dakle, 19. kolovoza 2019., nakon što su se stranke već razišle i prekinule svaku suradnju, protutužitelj izjavljuje kako je nakon podmirenja jedne neplaćene najamnine preostao iznos zadržanog pologa od 17.000,00 kuna, da bi sada u protutužbi naveo kako su mu protutuženici ostali dužni gotovo 12 od ukupno 19,5 mjesečnih najamnina. Dogovor kojeg su imali u pogledu naknade – najamnine za korištenje prostora protutuženici su u cijelosti ispoštovali, a podnošenje ovakvog protutužbenog zahtjeva kod kojeg se protutužitelj tek nakon primitka tužbe sjetio da mu protutuženici nisu platili cijelu godišnju najamninu jasno ukazuje da je isključivo riječ o nemoćnom prkosu i obijesnom parničenju. Parnične stranke komunicirale su i mobitelom putem tekstualnih poruka, pri čemu su protutuženici poruke upućivali protutužitelju na broj [broj telefona]. Iz sadržaja poruka jasno proizlazi da se najamnina različitim načinima uplaćivala protutužitelju već prema dogovoru stranaka, kao i da nakon razilaženja nije ostala nepodmirena niti jedna najamnina. Protutužitelj osporava da bi protutuženici vršili ulaganja u poslovni prostor te istovremeno navodi da su protutuženici bez znanja i dopuštenja protutužitelja uklonili postojeću nadstrešnicu i postavili drugu. Potpuna je neistina da su protutuženici bilo što, pa i najmanju intervenciju radili bez znanja i dopuštenja protutužitelja. O svakoj intervenciji protutužitelj je bio obaviješten te je u većini slučajeva bio i prisutan prilikom izvođenja radova. Osim toga, protutužitelj je cijelo vrijeme navraćao u lokal kao gost te čak pri komunikaciji mobitelom s protutuženicima i pisanim porukama hvalio prostor i uređenje. Protutužitelj je uvijek i beziznimno imao isto stajalište koje je višekratno ponavljao, a sažima se u jednoj rečenici: „Dečki to je super, samo nemojte mene tražiti da vam platim majstore“. I protutuženici zaista nisu tražili da im protutužitelj bilo što od poboljšica plaća već su sve izvršili angažiranjem vlastitih sredstava jer su tako pristali, a oni drže do svoje riječi. Stara nadstrešnica bila je hrđavih nosača, pokrivena pločama koje sadrže azbest (čija je upotreba desetljećima već zabranjena) te krajnje neugledna dok su protutuženici utrošili preko 4.000,00 kuna za izradu i montažu nove, o čemu svjedoče i protutužiteljeve fotografije priložene uz protutužbu. Protutužitelj nije uklanjao novu nadstrešnicu, nova nadstrešnica se i danas nalazi na lokalu. Radnjama protutuženika protutužiteljeva imovina se višestruko uvećala, a nipošto umanjila pa da bi imao pravo na bilo kakvu naknadu štete. Temeljna namjera protutuženika je bila unaprijediti poslovanje kafića, a to nije bilo moguće bez uređenja i obnove poslovnog prostora. Nakon što su započeli koristiti lokal protutuženici su nužno morali preurediti stari šank, što je podrazumijevalo i prekrajanje istog s ciljem zamjene rasporeda uređaja i poboljšanja funkcionalnosti pri radu i pri korištenju od strane gostiju. Prema ranijem rasporedu u lokalu, hladnjak je stajao usred prostora za goste lokala i na takav način potpuno nerazumno remetio rad konobara i goste pri konzumaciji. Protutužitelj je o svemu ovome bio obaviješten te sve do primitka opomene pred tužbu nije pomislio uputiti protutuženicima bilo kakav zahtjev o navedenom jer kao i u odnosu na ostale poboljšice nitko razuman ne že li vraćanje iz uređenog u derutno stanje. Dapače, kada su protutuženici predložili izvođenje opisanih radova, protutuženik je višekratno pohvalio ideju i inicijativu protutuženika, dakako, uz napomenu da ne traže od njega da plati te radove. Protutužitelji su postojeći šank prekrojili i platili stolara za stručno izvođenje svih radova uređenja šanka i sanacije. Klima uređaj u predmetnom poslovnom prostoru nije radio već godinama prije nego li će protutuženici uopće započeti koristiti lokal. Protutuženici su bili stalni gosti ovog lokala i ovo im je dobro poznato kao i činjenica da je upravo zakupnik MH (ranije CH) montirala novi klima uređaj u poslovni prostor budući je protutuženikov bio neispravan. Nakon što su počeli koristiti lokal, protutuženici su isplatili MH (ranije CH) dogovorenu vrijednost ovog naknadno ugrađenog klima uređaja kako bi mogli nastaviti koristiti isti. Nakon dovršetka suradnje, kada su odlazili iz lokala, ponudili su protutužitelju da otkupi njihov ugrađeni klima uređaj što je prututužitelj odbio te su protutuženici isti uklonili kako se i vidi na fotografijama priloženima uz protutužbu. Moralo bi biti jasno da niti MH (ranije CH) niti protutuženici ne bi kupovali klima uređaj i držali isti u lokalu u kojem već postoji ispravni klima uređaj. Prema tome, kada protutužitelj govori o uništenom klima uređaju , govori isključivo sam o sebi, jer protutuženici od prvog do zadnjeg dana nisu imali baš ništa s njegovim klima uređajem. Uostalom, u odnosu na klimu kao i za sve druge uređaje, najmodavac je taj koji mora održavati iste u funkcionalnom i ispravnom stanju. Protutuženici ističu kako su tijekom korištenja lokala nebrojeno puta imali problema s radom neispravnog ventilacijskog uređaja. Nakon što su pozvali majstora s ciljem popravljanja ventilatora, dobili su uputu da je predmetni uređaj prestar da bi bio vrijedan popravljanja te im je predloženo da ugrade novi ventilacijski uređaj. Protutuženici su uz znanje protutužitelja, upravo tako i postupili te su ugradili novi ventilacijski uređaj i dan danas je kod protutužitelja ostao u funkciji upravo novi ventilacijski uređaj kojeg su oni montirali, a ne nikakav naknadno kupljeni uređaj od strane protutužitelja. Protutužitelj uz protutužbu dostavlja ponudu za prodaju perilice za čaše te dostavlja potvrdu servisa Promac iz koje proizlazi utvrđenim kako je perilica u vrlo lošem stanju te se preporuča kupnja nove perilice. Protutuženici nemaju prigovora na ovakva utvrđenja u pogledu stanja perilice za čaše te ponovno ističu da se navod o katastrofalnom stanju opreme i inventara jednako odnosi kako na perilicu tako i na drugu dotrajalu opremu koju je protutužitelj dao protutuženicima na korištenje. Predmetnu perilicu su protutuženici višekratno popravljali o svom trošku i ista je uistinu uslijed starosti postala neupotrebljiva radi čega je protutuženici nisu više niti mogli koristiti. Podsjeća se samo protutužitelj – protutuženici su koristili prostor godinu i pol, a predmetna perilica je stara vjerojatno preko 15 godina. Ne misli valjda protutužitelj da su upravo protutuženici krivi za istrošenost i amortizaciju stare perilice te da su mu dužni kupiti potpuno novu perilicu zato što više nisu željeli trošiti svoje novce na popravke koje bi ionako morao plaćati najmodavac, a ne oni? Podudarno s očitovanjem u odnosu na perilicu za čaše, protutuženici ističu kako su im i ledomat i bojler u istrošenom stanju dani na korištenje. Protutuženici su učestalo morali popravljati ledomat kako bi postigli makar kakav zadovoljavajući rad, no trajni popravak nije bio moguć. Bojler star preko 30 godina nije uopće bilo moguće niti popravljati. Predmetni uređaji dani su na korištenje protutuženicima upravo s ciljem obavljanja djelatnosti u kafiću. Dakako, protutuženici nisu odgovorni za pogoršanje stanja poslovnoga prostora, uređaja i opreme koje je nastalo zbog redovitoga korištenja. Protutuženici ističu kako je pohvalno ukoliko je protutužitelj uistinu oličio i očist io prostor nakon što su oni napustili isti. Ovo, stoga, što prije nego li će protutuženici preuzeti prostor isti nije oličen vjerojatno više od 5 godina. Protutuženici su u sklopu uređenja prostora oličili prostor o svom trošku krajem 2018., dakle koristili su prostor još 6 mjeseci nakon ličenja. Nije bilo potrebe za ponovnim ličenjem cijelog prostora niti isto može ići na teret protutuženika. Potpuno je nevjerojatno da protutužitelj potražuje iznos od 2.362,50 kuna za navodno odnesenu ambalažu koji iznos bi otprilike odgovarao vrijednosti preko 50 plastičnih nosiljki (gajbi) s bocama. Ovo je nevjerojatno, naprosto iz razloga što u predmetnom lokalu nema fizički mjesta za smjestiti toliku ambalažu, a kamoli obavljati djelatnost i manipulirati s tolikom ambalažom pri redovnom radu. U odnosu na neplaćene pretplate za sportski program protutuženici ne ulaze u odnose između protutužitelja i MH, protutuženici ističu kako samo djelomično priznaju obvezu plaćanja režijskih troškova. Naime, nakon što su protutuženici ustanovili da nije isplativo daljnje ulaganje u poslovanje lokala, logično su pretpostavili da će sveukupna preostala dugovanja s naslova režijskih troškova platiti nakon što im protutužitelj vrati novac iz pologa kojeg su mu predali. Ubrzo su, međutim, naslutili, a malo kasnije i nedvojbeno ustanovili da protutužitelj ima očitu namjeru izigrati ih pri povratu primljenog pologa. Nakon takvog utvrđenja nipošto nije bilo razumno u cijelosti plaćati dugove s naslova režija radi čega su prepustili da protutužitelj podmiri te dugove kako bi makar djelomično umanjili štetu koju trpe zbog protutužiteljeva protupravnog ponašanja. Napominju da je riječ samo o djelomičnim režijskim troškovima jednog mjeseca, a ne o ukupnom iznosu , budući su mjesečni troškovi lokala cca 6.000,00 kuna. Predlažu odbiti protutužbeni zahtjev te obvezati tuženika-protutužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška.
5. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u potvrdu tuženika (stranica 6 spisa), ponudu br. 02-028-2019 od 13.6.2019. (stranica 23 spisa), potvrde tvrtke PROMAC d.o.o. od 15.6.2019. (stranica 24 spisa), potvrde od 14.6.2019. (stranica 25 spisa),u računa tvrtke PAP-PROMET d.o.o. (stranica 26 spisa), u račun tvrtke Pevec d.o.o. od 27.12.2019. (stranica 27 spisa), u račua tvrtke FERO-TERM d.o.o. od 31.12.2019. (stranica 27 spisa), u račun tvrtke VACCINIUM d.o.o. od 13.1.2020. (stranica 28 spisa), u potvrde o provedenom nalogu za plaćanje od 17.12.2019. (stranica 29 spisa), u račun Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. broj 32432248 (stranica 30 spisa), u potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje od 2.9.2019. (stranica 31spisa), u račun Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. broj 32176831 (stranica 32 spisa),u potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje od 2.9.2019. (stranica 33 spisa), u opomenu br. 2/611- 140250694 (stranica 34 spisa), u račune za potrošnju električne energije (stranica 35- 36 spisa), u potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje od 1.9.2019. (stranica 37spisa), u račun tvrtke Batis d.o.o. br. 17197-002-1 (stranica 38 spisa), fotografije (stranica 39- 42 spisa), u potvrdu o prometu po računu (stranica 44 spisa), u SMS prepiske (stranica 62-63 spisa), proveo je dokaz saslušanjem II. tužitelja (stranica 77-78 spisa), saslušao je prednika I. i II. tužiteljica (stranica 79 spisa), saslušao tuženika (stranica 79-80 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka GH, FH, MH, ČH te NH.
6. Među strankama u odnosu na tužbeni zahtjev nije sporno da su sada pok. RH i III tužitelj-protutuženik SH bili u posjedu poslovnog prostora- ugostiteljskog objekta u vlasništvu tuženika-protutužitelja od 1. studenog 2017. pa sve do lipnja 2019. s ciljem obavljanja ugostiteljske djelatnosti u istome, da su s tog osnova dogovorili plaćanje mjesečnog iznosa od 8.500,00 kn te da su tuženiku-protutužitelju 23.10.2017. isplatili 34.000,00 kn, od čega 8.500,00 kn s naslova plaćanja zakupnine za studeni 2017. te 25.500,00 kn s naslova pologa. Sporno je da li je tuženik u obvezi izvršiti povrat utuženog iznosa od 3.384,43 EUR (ranije 25.500,00 kn) tužiteljima. U odnosu na protutužbeni zahtjev također nije sporno identično navedeno kao i u odnosu na tužbu te da sada pok. RH i III tužitelj-protutuženik SH nisu tuženiku-protuženiku podmirili dio dugovanja s osnova režijskih troškova, a s tog osnova (režijski troškovi) sporna je visina zahtjeva. Sporna je osnova i visina zahtjeva koja se odnosi na neplaćenu zakupninu, za demontažu nadstrešnice, za popravak i uređenje šanka, za dobavljanje i montažu novog klima uređaja, za popravak ventilacijskog sustava, za dobavljanje perilice za čaše, za servis ledomata, za dobavljanje novog bojlera, za ličenje prostora, za čišćenje prostora, za neplaćene pretplate za sportski program prema MH, za ambalažu.
7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja-protuženika djelomično osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja djelomično osnovan.
U odnosu na tužbeni zahtjev (toč. I. i II. izreke):
8. Iz potvrde (list 6 spisa) proizlazi da njome tuženik-protutužitelj potvrđuje da je dana 23. listopada 2017. od SH i RH ukupno zaprimio novčani iznos od 34.000,00 kn, od čega 8.500,00 kn s naslova plaćanja najamnine za studeni 2017. te 25.500,00 kn s naslova pologa za najam poslovnog prostora na adresi [adresa] u vlasništvu tuženika-protutužitelja.
9. Sud prihvaća iskaze svjedoka i iskaze prednika I-II tužiteljica, III tužitelja i tuženika u dijelovima u kojima su oni suglasni, kako međusobno, tako i sa ispravama koje prileže spisu. Sud nije prihvatio iskaze prednika I-II tužiteljica, III tužitelja i tuženika te svjedoka u dijelovima u kojima oni nisu suglasni, kako međusobno, tako i sa dokumentacijom u spisu, budući da u tim dijelovima isti sudu nisu logični, niti životni, a niti uvjerljivi.
10. Na osnovu izvedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su tuženik-protutužitelj kao zakupodavac i sada pok. RH i III tužitelj SH kao zakupoprimci sklopili usmeni ugovor o zakupu poslovnog prostora radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti i to od 1. studenog 2017. pa do 1. lipnja 2019., da su ugovorili mjesečni iznos zakupnine od 8.500,00 kn da su sada pok. RH i III tužitelj SH **.**.2017. tuženiku-protutužitelju predali novčani iznos od 34.000,00 kn, od čega 8.500,00 kn s naslova plaćanja zakupnine za studeni 2017. te 25.500,00 kn s naslova pologa te da im po prestanku zakupa i njihovu izlasku iz poslovnog prostora tuženik-protutužitelj nije vratio novčani iznos od 25.500,00 kn s naslova pologa , smatrajući da navedeni iznos ima pravo zadržati zbog neplaćenih zakupnina, režijskih troškova, troškova vraćanja stanja poslovnog prostora u prvobitno stanje te ostalih troškova koje potražuje protutužbom. Ovaj sud smatra da je zakup poslovnog prostora prestao sporazumom ugovornih stranaka 1. lipnja 2019., kada su zakupoprimci prestali obavljati ugostiteljsku djelatnost u tuženikovom poslovnom prostoru. Iako su tijekom postupka izneseni proturječni navodi kada su pok. RH i III tužitelj SH napustili posjed poslovnog prostora pa je tako u tužbi navedeno da su oni 10. svibnja 2019. odlučili su obustaviti svoj daljnji angažman vezan uz poslovanje caffe bara, pok. RH u svom iskazu navodi da su oni djelatnost tamo obavljali do 1. lipnja 2019., dok tuženik-protuženik navodi da su oni iz lokala izašli oko 13. lipnja 2019., ovaj sud smatra da su pok. RH i III tužitelj SH do 1.lipnja 2019. obavljali ugostiteljsku djelatnost u poslovnom prostoru tuženika jer je taj datum (dakle zadnji dan mjeseca svibnja 2019.) ovom sudu najlogičniji, odnosno ukazuje se posve logičnim i životnim okončati poslovanje, odnosno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u tuđem poslovnom prostoru krajem kalendarskog mjeseca. Prema odredbi čl. 519. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) Ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu. Odredbom čl. 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15, 112/18; dalje: ZZKP) određeno je da ugovor o zakupu mora biti sklopljen u pisanom obliku, a kao posljedica nedostatka navedene forme u st. 4. istog članka propisana je ništetnost. Međutim, obzirom da su sada pok. RH i III tužitelj- protutuženik SH sa tuženikom-protutužiteljem zaključilI usmeni ugovor o zakupu, temeljem kojeg su sada pok. RH i III tužitelj-protutuženik SH držali u posjedu poslovni prostor u kojem su obavljali ugostiteljsku djelatnost i da su tuženiku-protutužitelju plaćali zakupninu, iz čega slijedi da je ugovor o zakupu u cijelosti izvršen, ukazuje se da je i usmeni ugovor o zakupu, koji je izvršavan, valjan i da proizvodi pravne učinke. Takav zaključak utemeljen je na odredbi čl. 294. ZOO kojom je propisano da Ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije zaključen u tom obliku ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo (tako i VSRH u II Rev 174/1998-2 od 30. siječnja 2002.). Ovaj sud smatra da je kod sklapanja ugovora o zakupu ili najmu uobičajeno da zakupoprimac zakupodavcu dade među njima ugovoreni novčani iznos s osnova pologa koji služi za osiguranje ispunjenja obveza s osnove plaćanja mjesečnih zakupnina, tj. najamnina i režijskih troškova te kao osiguranje plaćanja eventualne štete. Ovom sudu su pritom neosnovane i krajnje neživotne i nelogične tvrdnje tužitelja- protutuženika da je polog kojeg je tuženik-protutužitelj preuzeo od tužitelja plaćen samo i isključivo kao osiguranje plaćanja tri zakupnine, a ne kao osiguranje bilo kakvih drugih potraživanja koje bi tuženik- protutužitelj mogao imati prema njegovom stvarnom zakupniku. Naime, krajnje je neživotno i nelogično da bi zakupoprimac predao zakupodavcu iznos pologa samo i isključivo radi osiguranja plaćanja zakupnina, a ne kao osiguranje plaćanja eventualnih režijskih troškova i štete koju zakupoprimac počini tijekom zakupa. Budući da u postupku nije utvrđeno da sada pok. RH i III tužitelj-protutuženik SH ne bi tuženiku-protutužitelju platili sve ugovorene iznose zakupnine te da bi mu za vrijeme zakupa prouzrokovali bilo kakvu štetu u poslovnom prostoru koju bi on imao pravo namiriti iz iznosa pologa te da je tuženik-protutužitelj nedvojbeno primio iznos od 25.500,00 kn s naslova pologa od sada pok. RH i III tužitelja-protutuženika SH, to je I i II tužiteljicima-protutuženima kao pravnim slijednicama pok. RH dužan platiti ½ tog iznosa, odnosno 846,11 EUR svakoj, a III. tužitelju -protutuženom SH drugu polovicu tog iznosa, odnosno iznos od 1.692,21 EUR. Iznose koje tužitelji-protuženici potražuju s osnova uplaćenog, a nevraćenog im pologa valjalo bi umanjiti za neplaćene režijske troškove i troškove pretplate za sportski program koji je tuženik-protutuženik platio MH, no kako tuženik-protutužitelj od tužitelja- protuženika potražuje neplaćene režijske troškove i druge troškove (pa tako i one koje se odnose na pretplatu za sportski program) protutužbom, to iznos potraživan tužbom nije umanjivan za neplaćene režijske troškove i za troškove pretplate za sportski program. O tome iz kojih razloga ovaj sud smatra da su tuženiku-protutužitelju podmireni svi iznosi zakupnine biti će kasnije riječi u dijelu ove presude koji se odnosi na zahtjeve iz protutužbe. Zatezne kamate na iznose koji su tužiteljima dosuđeni teku od 1. lipnja 2019. kao dana s kojim je došlo do prestanka ugovora o zakupu jer iz iskaza pok. RH proizlazi da su on i SH do toga dana obavljali ugostiteljsku djelatnost u poslovnom prostoru tuženika-protužitelja pa im zatezne kamate ne pripadaju od 11. svibnja 2019. kako je zatraženo. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke presude, dok su s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na zatražene iznose tužitelji odbijeni (toč. II. izreke).
U odnosu na protutužbeni zahtjev (toč. III. i IV. izreke):
11. U odnosu na dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 101.000,00 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije, valja napomenuti kako je ovom sudu posve nelogično i neživotno da bi pok. RH i III tužitelj- protutuženik SH bili u posjedu tužiteljeve nekretnine u duljem razdoblju , odnosno od 1. studenog 2017. pa do 1. lipnja 2019. i da ih pritom tuženik -protutužitelj na bilo koji način (telefonski, pisano, usmeno, e-mailom i slično) u tom razdoblju, dakle za vrijeme trajanje zakupa, a niti kasnije, sve do podnošenja protutužbe nije pozivao da mu plate navodno neplaćene iznose zakupnine u pozamašnom iznosu od čak 101.000,00 kn i da bi im istovremeno dozvolio da u njegovu poslovnom prostoru nesmetano obavljaju ugostiteljsku djelatnost kroz čitavo to razdoblje unatoč takvom stanju stvari. Pritom valja napomenuti kako navodni neplaćeni iznosi zakupnine u tom iznosu nisu spominjani čak niti u dopisu punomoćnika tuženika-protutužitelja od 19.8.2019. upućenom punomoćniku ovdje tužitelja-protutuženika, a nakon što se on prethodno opomenom pred tužbu od 11.7.2019. obratio tuženiku-protutužitelju sa zahtjevom za povratom pologa. Također, iz sms prepiske upućene tuženiku - protutužitelju proizlazi da se SH sms porukom obratio tuženiku -protutužitelju navodeći da su on i RH razgovarali te da je jedina prihvatljiva opcija da tuženik- protutužitelj od njihovog pologa uplati dva preostala računa i da im ostatak (obzirom da su sve najamnine riješene) uplati na račun te kako su spremni ne komplicirati s nadstrešnicom i pokloniti mu je. Dakle, i u toj sms poruci III tužitelj ukazuje tuženiku- protutužitelju da su sve zakupnine plaćene (u sms-u navedeno: „sve najamnine riješene), a nema dokaza da bi ovaj navode iz te sms poruke na bilo koji način opovrgunuo, izuzev u tijeku ovog postupka, nakon što su tužitelji već podnijeli tužbu protiv njega radi povrata iznosa pologa. Tuženiku-protutužitelj navodi da su mu zakupoprimici s osnova zakupnine trebali isplatiti iznos od 170.000,00 kn na njegov račun, da su mu 23.10.2017. platili iznos od 34.000,00 kn, da su mu platili tijekom 2018. u tri navrata 24.000,00 kn te u da su mu 2019. u dva navrata uplatili ukupno 11.000,00 kn, odnosno da su mu ukupno s tog osnova platili 69.000,00 kn pa potražuje ostatak od 101.000,00 kn. Ovaj sud ne prihvaća kao istinite i uvjerljive navode tuženika-protutužitelja da su mu zakupoprimici ostali dužni 12 zakupnina (u iskazu navedeno najamnina), da je bio dogovor da mu oni zakupnine plaćaju na račun, da su mu plaćali na račun, na ruke da mu nisu ništa plaćali, jer su takvi navodi, osim iz u ovom odlomku početno iznijetih razloga, posve nelogični i neživotni i kraj činjenice da uplata iznosa od 34.000,00 kn prema potvrdi sa lista 6 spisa nije evidentirana u prometu po računu tuženika-protužitelja za razdoblje od 1.11.2017. do 7.8.2020. (lis 44 spisa), a tuženik-protutužitelj je potvrdio primitak tog iznosa potvrdom pa stoga nema govora da je bio dogovor da bi se svi iznosi zakupnine plaćali na njegov račun pa sud prihvaća kao istinite, uvjerljive i životne navode iskaza III tužitelja SH da su zakupoprimci plaćanje „najamnine“ vršili na ruke tuženiku-protužitelju, da pri tome nisu radili nikakvu potvrdu, a nekoliko zakupnina (u iskazu navedeno najamnina) platili su njegov račun, a to je bilo u slučaju kada on ne bi bio u Zagrebu. Da je tome tako, proizlazi iz navedenog prometa po računu tuženika-protutužitelja kao korisnika računa otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. iz kojeg je vidljivo da je po tom računu 1.6.2018. evidentirana uplata SH s osnova najma u iznosu od 8.000,00 kn, da je 1.8.2018. evidentirana uplata SH s osnova najma u iznosu od 7.000,00 kn, da je 1.8.2018. evidentirana uplata SH s osnova najma u iznosu od 1.000,00 kn, da je 31.8.2018. evidentirana uplata RH s osnova najma u iznosu od 8.000,00 kn, da je 31.1.2019. evidentirana uplata SH s osnova najma u iznosu od 5.500,00 kn. Posve su neuvjerljivi i neživotni navodi tuženika-protutužitelja iz njegova iskaza kada na upit da li je pozivao zakupoprimce na platež zakupnina prije podnošenja protutužbe ili nakon i na koji način odgovara da je on komunicirao sa II - tužiteljem te da ih je teško bilo uloviti, njih vikendom nije bilo jer sviraju. Takvi navodi su krajnje neuvjerljivi i ne ukazuju na logično i očekivano ponašanje zakupodavca kojem zakupoprimci duguju čak 12 zakupnina već je razumno za očekivati da bi u toj situaciji zakupodavac na sve moguće i prihvatljive načine (telefonski, pisano, usmeno, e-mailom i slično), a eventualno i putem suda, još u tom razdoblju, dakle za vrijeme trajanje zakupa od zakupoprimaca tražio da mu plate iznose od čak 12 zakupnina te da bi išao za time da osim plaćanja, zakupoprimci napuste posjed njegovog poslovnog prostora i predaju ga njemu u posjed uslijed neplaćanja zakupnina. Osnovano tužitelji- protutuženici ukazuju da je protivno životnoj logici da bi u svibnju 2019. tuženik naplaćivao jednu neplaćenu zakupninu iz kolovoza 2018., a da do tada niti jednom riječju nije spomenut bilo kakav dug, a kao što to njegov punomoćnik napominje u dopisu od 19.8.2019. (list 8-9 spisa). Iz naprijed iznijetih razloga, neosnovan je dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 101.000,00 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije s osnova neplaćenih zakupnina (u protutužbi navedeno „najamnina“).
12. Neosnovan je dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 10.000,00 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije za demontažu nove nadstrešnice koju su zakupoprimci postavili ispred ulaza u ugostiteljski objekt za vrijeme zakupa jer u postupku nije ničim dokazano da bi tuženik -protutužitelj uopće izvršio demontažu te nadstrešnice, a kamoli da bi mu s tog osnova nastao bilo kakav trošak.
13. Neosnovan je dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 15.000,00 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije za popravak i uređenje šanka jer u postupku nije ničim dokazano da bi tuženik-protutužitelj uopće izvršio popravak i uređenje šanka, a kamoli da bi mu s tog osnova nastao bilo kakav trošak.
14. Neosnovan je dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 11.727,25 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije za pribavljanje i montažu novog klima uređaja jer u postupku nije ničim dokazano da bi tuženik - protutužitelj nakon što su zakupoprimici napustili posjed poslovnog prostora uopće pribavio i montirao novi klima uređaj u predmetni poslovni prostor, a kamoli da bi mu s tog osnova nastao bilo kakav trošak.
15. Iz računa tvrtke VACCINIUM d.o.o. od 13.1.2020. (list 28) proizlazi kupnja ventilatora L250, ventilator L160, spojni elementi -prirubnice, regulator brzine, montažno demontažni radovi, čišćenje klima uređaja-provjera rada, elektoožićenje, zamjena filtera za ukupan iznos od 5.393,75 kn. Iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje od 17.12.2019. (list 29) proizlazi da je tužitelj dana 17.12.2019. tvrtki VACCINIUM d.o.o. izvršio uplatu iznosa od 5.706,25 kn s naslova plaćanja po ponudi. Tužitelji-protuženici su u tijeku postupka istaknuli da su nebrojeno puta imali problema s radom neispravnog ventilacijskog uređaja te da su nakon što su pozvali majstora s ciljem popravljanja ventilatora dobili uputu da je predmetni uređaj prestar da bi bio vrijedan popravljanja te im je predloženo da ugrade novi ventilacijski uređaj te da su uz znanje protutužitelja upravo tako i postupili te ugradili novi ventilacijski uređaj, kao i da je kod protutužitelja ostao u funkciji upravo novi ventilacijski uređaj kojeg su oni montirali, a ne nikakav naknadno kupljeni uređaj od strane protutužitelja. Iako je svjedok LH iskazao kako je on prije otprilike 5-6 godina bio poslovno angažiran od strane tuženika KH da izvrši popravak ventilacije u njegovom ugostiteljskom objektu u Ilici i čišćenje iste te da se radilo se o čišćenju jednog ventilatora koji je bio u jako lošem stanju, pun prljavštine, masnoća i niko tina, a sve uslijed neodržavanja te da je trebao zamijeniti i drugi ventilator koji je bio potpuno neispravan, odnosno izgorio te da je bilo potrebno provesti lokalno, odnosno mehaničko čišćenje ventilacijskog sustava, da je KH dao ponudu za obavljanje navedenih radova, a da je on pristao na tu ponudu, a svjedok je posao za koji je angažiran odradio, ovaj sud smatra da takav iskaz svjedoka kraj istaknutih navoda tužitelja-protutuženika nije adekvatan dokaz da bi uslijed nemarnog ponašanja zakupoprimaca koje se odnosi na održavanje ventilacijskog sustava bilo potrebno ugraditi nove ventilatore i popratne dijelove i izvršiti potrebne radove glede toga. Naime, u postupku nije moguće nedvojbeno i sa sigurnošću utvrditi točan uzrok zbog kojeg je bilo potrebno ugraditi nove ventilatore i popratne dijelove i izvršiti potrebne radove glede toga te kada je nastala potreba za time (za vrijeme trajanja ugovornog odnosa ili kasnije, nakon što su zakupoprimci napustili posjed poslovnog prostora), obzirom da spomenuti nalog za plaćanje datira s 17.12.2019., a zakupoprimci nisu u posjedu poslovnog prostora od 1. lipnja 2019. Dakle, da bi se nedvojbeno utvrdio točan uzrok zbog kojeg je bilo potrebno ugraditi nove ventilatore i popratne dijelove i izvršiti potrebne radove glede toga u poslovni prostor, bilo je potrebno, osim da se po preuzimanju i napuštanju posjeda poslovnog prostora sastave zapisnici u kojima bi se konstatiralo stanje istog te stanje pojedinih aparata i ostalog (pa i ventilacije) u poslovnog prostoru te da se odmah po preuzimanju posjeda od tuženika-protutužitelja provede postupak osiguranja dokaza uz sudjelovanje vještaka odgovarajuće struke u kojem bi se nedvojbeno utvrdio uzrok koji je doveo do potrebe ugradnje novih ventilatora i popratnih dijelova i vršenja radova glede toga, a to nije učinjeno. Pritom uzgredno valja napomenuti kako iz iskaza svjedoka FH proizlazi da je za vrijeme dok su RH i SH bili u zakupu tog lokala ventilacija funkcionirala neko vrijeme, a kasnije je izgorio motor ventilacije, a sud nema nikakvog razloga posumnjati u navedeni dio iskaza svjedoka pa ga ocjenjuje uvjerljivim, obzirom da svjedok ima neposredna saznanja o tome. Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe članka 219. stavak 1. i članka 221.a ZPP ocijenio da tuženik-protutužitelj na kojem je bio teret dokaza te činjenice, nije dokazao da je zatraženi trošak tužitelju nastao uslijed nemarnog ponašanja zakupoprimaca glede održavanja ventilacijskog sustava tijekom trajanja zakupa.
16. Iz ponude br. 02-028-2019 od 13.6.2019. (list 23) proizlazi da je ista naslovljena na Caffe bar Kika, a odnosi se na kupnju perilice čaša Aristarco AF35.25 u iznosu od 6.212,50 kn. Iz potvrde tvrtke PROMAC d.o.o. od 15.6.2019. (list 24) proizlazi kako se njome potvrđuje da je perilica DIHR STAR koja je na njihov servis zaprimljena od strane Caffe bar [obrt] u vrlo lošem stanju te servis na istoj nije moguće izvršiti. Preporuka servisera je kupnja nove perilice. Navedena ponuda nije dokaz da je tužitelj doista pribavio novu perilicu za čaše i ugradio je u predmetni poslovni prostor, a nije niti dokazao da bi do potrebe ugradnje perilice došlo uslijed nemarnog održavanja perilice od strane zakupodavaca ili je pak do toga došlo uslijed dostrajalosti, odnosno starosti iste, posebice kraj činjenice da su tužitelji-protuženici u tijeku postupka istaknuli da nemaju prigovora na utvrđenja u pogledu stanja perilice iz ponude te da se navod o katastrofalnom stanju opreme i inventara jednako odnosi kako na perilicu, tako i na drugu dotrajalu opremu koju je protutužitelj dao protutuženicima na korištenje, perilicu su višekratno popravljali o svom trošku i ista je uistinu uslijed starosti postala neupotrebljiva radi čega je nisu više niti mogli koristiti, prostor su koristili godinu i pol, a predmetna perilica je stara vjerojatno preko 15 godina. Pritom uzgredno valja napomenuti kako iz iskaza svjedoka FH proizlazi da je tada od osoblja radila gospođa U koja se žalila na to da perilica suđa ispravno ne radi. Sud nema nikakvog razloga posumnjati u navedeni dio iskaza svjedoka pa ga ocjenjuje uvjerljivim, obzirom da svjedok ima neposredna saznanja o tome. Slijedom navedenog sud je primjenom odredbe članka 219. stavak 1. i članka 221.a ZPP ocijenio da tuženik-protutužitelj na kojem je bio teret dokaza te činjenice, nije dokazao da je zatraženi iznos kao trošak uopće nastao tužitelju te da bi nastao uslijed nemarnog održavanja perlice za čaše tijekom trajanja zakupa od strane zakupoprimaca.
17. Neosnovan je dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 537,50 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije za servis ledomata jer u postupku nije ničim dokazano da bi tuženik-protutužitelj uopće izvršio servis ledomata, a kamoli da bi mu s tog osnova nastao bilo kakav trošak. Pritom uzgredno valja napomenuti kako iz iskaza svjedoka FH proizlazi da je za vrijeme dok su RH i SH bili u zakupu tog lokala dolazio servisirati ugostiteljsku opremu, servisirao je ledomat i perilicu za čaše koji su bili prilično zapušteni i puni kamenca, odnosno mijenjao je neke dijelove na istima. Sud nema nikakvog razloga posumnjati u navedeni dio iskaza svjedoka pa ga ocjenjuje uvjerljivim, obzirom da svjedok ima neposredna saznanja o tome. Također se napominje kako je i visina tog dijela zahtjeva paušalno naznačena.
18. Iz računa tvrtke Pevec d.o.o. od 27.12.2019. (list 27) proizlazi kupnja raznih artikala te električnog bojlera za ukupan iznos od 687,03 kn, od čega bojler 559,90 kn. Iz računa tvrtke FERO-TERM d.o.o. od 31.12.2019. (list 27) proizlazi kupnja kudelja, rozeta, perlatora, vodokotlića, cijev za bojler, PE vrećica, liv cijev za vodokotlić za ukupan iznos od 439,07 kn. Neosnovan je dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 649,90 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije za pribavljanje novog bojlera jer nije niti dokazao da bi do potrebe ugradnje novog bojlera došlo uslijed nemarnog održavanja istog od strane zakupodavaca ili je do toga došlo uslijed dotrajalosti, odnosno starosti istog, posebice kraj činjenice da su tužitelji- protuženici u tijeku postupka istaknuli da bojler star preko 30 godina nije uopće bilo moguće niti popravljati.
19. Neosnovan je dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 3.750,00 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije za ličenje prostora jer iz njegovog iskaza proizlazi da među strankama ugovora o zakupu nije bio dogovor da bi zakupodavci morali ofarbati lokal prilikom ulaska, a nije bilo ni dogovora da moraju ofarbati lokal prilikom izlaska pa stoga nema govora da bi taj dio protutužbenog zahtjeva bio osnovan kraj takvih navoda tuženika-protutužitelja. Također se napominje kako je i visina tog dijela zahtjeva paušalno naznačena.
20. Neosnovan je dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 1.325,00 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije za čišćenje prostora jer nije dokazao da bi do potrebe čišćenja došlo uslijed nemarnog održavanja istog od strane zakupodavaca, odnosno da bi isti ostavili prostor neočišćen . Također se napominje kako je i visina tog dijela zahtjeva paušalno naznačena.
21. Osnovan je dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 3.500,00 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije za neplaćene pretplate za sportski program prema gospođi MH. Naime iz potvrde od 14.6.2019. (list 25) proizlazi kako njome MH kao najmoprimac potvrđuje primitak od 3.500,00 kn od tuženika-protutužitelja kao najmodavca. Povrh toga, iz iskaza svjedokinje MH proizlazi da zna da je postojao nekakav spor između njih (misleći pritom na stranke iz ugovora o zakupu) glede obveze plaćanja sportskog kanala T- com-u, s tim da su njih dvojica (misleći pritom na zakupoprimce) preuzeli tu obvezu od tuženika-protutužitelja pa je ta opomena od T- com-a bila na njezino ime, nakon čega se ona obratila tuženiku- protutužitelju, on joj je dao novac da to plati, a vjerojatno je onda njima skinuo od pologa ili kako već. Obzirom da su navodi tuženika-protutužitelja glede tog dijela zahtjeva suglasni s dijelom iskaza navedene svjedokinje i sa sadržajem potvrde, to je taj dio zahtjeva osnovan.
22. Iz računa broj 32432248 tvrtke Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (list 30) razvidno je da se isti odnosi na vodne usluge i naknade od 21.5.2019. do 1.6.2019. za kupca " [obrt]" ugostiteljski obrt, vl. CH na adresi mjernog mjesta Ivana Cankara 2 u iznosu od 185,64 kn. Iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje od 2.9.2019. (list 31) proizlazi da je tužitelj toga dana tvrtki Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. izvršio uplatu iznosa od 185,64 kn s naslova plaćanja vodnih usluga. Iz računa broj 32176831 tvrtke Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (list 32) razvidno je da se isti odnosi na vodne usluge i naknade od 17.4.2019. do 21.5.2019. za kupca " [obrt]" ugostiteljski obrt, vl. CH na adresi mjernog mjesta Ivana Cankara 2 u iznosu od 712,79 kn. Iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje od 2.9.2019. (list 33) proizlazi da je tužitelj toga dana tvrtki Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. izvršio uplatu iznosa od 712,79 kn s naslova plaćanja vodnih usluga. Iz opomene od 15.7.2019. (list 34) proizlazi da njome tvrtka GEN-I d.o.o. opominje [obrt] da unatoč poslanoj obavijesti o dugu nije zaprimila uplatu dospjelih mjesečnih obveza za električnu energiju. Opomena sadrži dospjele mjesečne obveze od 10.7.2019. te zaprimljene i proknjižene uplate do 12.7.2019., a dugovanje iznosi 1.076,27 kn. Iz računa koji prileže na listu 35- 36 spisa proizlazi da je tvrtka GEN-I d.o.o. Kika ugostiteljskom obrtu izdala račun za električnu energiju za svibanj 2019. u iznosu od 1.076,27 kn te za lipanj 2019. u iznosu od 159,37 kn. Iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje od 1.9.2019. (list 37) proizlazi da je tužitelj toga dana tvrtki GEN-I d.o.o. izvršio uplatu iznosa od 1.235,58 kn s naslova plaćanja električne energije za [obrt]. Dijelom je osnovan dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 2.134,01 kn u eurskoj protuvrijednosti za neplaćene režijske troškove jer se navedeni računi odnose na razdoblje dok su zakupoprimci još bili u posjedu poslovnog prostora, a i iz potvrde o provedenim nalozima za plaćanje proizlazi kako je tuženik-protutužitelj s tog osnova izvršio ukupnu uplatu iznosa od 2.134,01 kn (185,64 kn + 712,79 kn + 1.235,58 kn), a ne 2.212,06 kn, kako to potražuje pa je za taj preostali iznos odbijen, dok mu je dosuđen iznos od 2.134,01 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije.
23. Neosnovan je dio zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim potražuje iznos od 2.362,50 kn preračunat u EUR prema fiksnom tečaju konverzije za pribvlljanje nove ambalaže jer nije dokazao da bi prilikom ulaska zakupoprimaca u posjed predmeta zakupa uopće istima predao 40 gajbi ambalaže za pića, kao i da bi ta ambalaža pripadala tuženiku-protutužitelju, a ne zakupoprimcima, a kamoli da bi je isti otuđili prilikom napuštanja posjeda predmeta zakupa pa su takvi navodi u cijelosti promašeni i ničim dokazani. Također se napominje kako je i visina tog dijela zahtjeva paušalno naznačena.
24. Dakle, protutužbeni zahtjev je osnovan za iznos od 747,76 EUR (5.634,01 kn) pa je odlučeno kao u toč. III. izreke, dok je za iznos od 20.080,54 EUR neosnovan (toč. IV. izreke). Osnovan je i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos, tekućih od 10. kolovoza 2020. kao dana podnošenja protutužbe pa do isplate. Budući da pasivna solidarnost mora biti propisana zakonom ili ugovorena, što ovdje nije slučaj, zahtjev tuženika-protutužitelja za solidarnom isplatom predmetne tražbine je neosnovan pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke presude.
25. Od saslušanja svjedoka ŽH tuženik-protutužitelj je odustao. Daljnje dokaze sud nije izvodio, budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se može donijeti pravilna i na zakonu osnovana presuda. Sud je naime smatrao da su sve relevantne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene te da nije potrebno izvoditi bilo koje druge dokaze, a osim toga na zadnjoj glavnoj raspravi od 3.2.2026. stranke su navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga. Iz takve dispozicije stranaka proizlazi da su odustali od dokaznih prijedloga o kojima sud nije odlučio (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž-5587/2019-2 od 26.1.2021.).
26. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka valja prvenstveno napomenuti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-915/2023-2 od 16. listopada 2024. ukazao na svoje pravno shvaćanje zauzeto u ranijoj odluci toga suda Rev-1356/21-4 od 26. travnja 2022., ispravljenoj rješenjem broj Rev-1356/21-7 od 11. listopada 2022. prema kojem kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja poći od činjenice da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba pa se i o troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe.
U odnosu na troškove tužbe:
27. Vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbu iznosi 3.384,43 EUR. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na tužbu donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, budući da tužitelji-protutuženici nisu uspjeli samo u neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljima-protutuženicima je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 10.3.2021., 14.6.2021., 16.1.2025., 4.6.2025., 14.10.2025. i 3.2.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za sastavljanje podnesaka od 6.7.2021. i 16.5.2022., 7.1.2025. priznat im je trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku, a ne obrazloženih. Za svaku navedenu radnju je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,15 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 80,30 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Ukupno priznati troškovi glede tužbe iznose 2.057,95 EUR (uključujući i zatražene troškove sudskih pristojbi). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.
27.1. Tužiteljima-protutuženicima nije priznat trošak sastavljanja podneska od 23.10.2020. obzirom da se taj trošak odnosi na protutužbu (a ne na tužbu) . Nije im priznat niti trošak sastavljanja podneska od 22.12.2020. (prigovor na rješenje o pristojbi) jer s tim prigovorom nisu uspjeli. Nije im priznat niti trošak sastavljanja podnesaka od 30.11.2022., 16.3.2023. i 12.4.2024. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.
U odnosu na troškove protutužbe:
28. Vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbu iznosi 20.828,31 EUR. U odnosu na odluku o parničnim troškovima glede protutužbe valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužitelji-protutuženici su u parnici glede protutužbenog zahtjeva uspjeli u mjeri od 89,87 % (83,33 % osnov + 96,41 % visina, podijeljeno sa 2), a u tuženik-protutužitelj u mjeri od 10,13 % (16,66 % osnov + 3,59 % visina, podijeljeno sa 2). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelja-protutuženika) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela ( tuženika-protutužitelja) pa je tuženik-protutužitelj u obvezi naknaditi tužiteljima-protutuženicima trošak u omjeru od 79,74 %. Odluka o omjeru uspjeha tuženika-protutužitelja glede osnova zahtjeva temelji se na činjenici da se tužbeni zahtjev sastojao od 12 osnova (neplaćena zakupnina, demontaža nadstrešnice, popravak i uređenje šanka, dobavljanje i montaža novog klima uređaja, popravak ventilacijskog sustava, dobavljanje perilice za čaše, servis ledomata, dobavljanje novog bojlera, ličenje prostora, čišćenje prostora, neplaćene pretplate za sportski program prema MH, ambalaža), a tuženik- protutužitelj je u postupku u cijelosti (100 %) uspio sa dvije osnove (režijski troškovi i neplaćena pretplata za sportski program prema MH) pa onda omjer uspjeha od 16,66 % glede osnova zahtjeva predstavlja rezultat zbroja uspjeha glede 12 osnova (0 % + 0 % +0 % + 0 % + 0 % + 0 % + 0 % +0 % + 0 % + 0 % + 100 % + 100 %), podijeljen sa 12 osnova (200/12=16,66). Tužiteljima-protutuženicima je priznat trošak sastavljanja odgovora na protutužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 10.3.2021.,14.6.2021., 16.1.2025., 4.6.2025., 14.10.2025. i 3.2.2026. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za sastavljanje podneska od 16.5.2022. priznat im je trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno ne više od 25 bodova, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku, a ne obrazloženih. Za svaku navedenu radnju je priznat PDV po stopi od 25%. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Ukupno priznati troškovi tužitelja-protutuženika s osnova poduzetih radnji po punomoćniku glede protutužbe iznose 4.437,50 EUR. Kako je tuženik- protužitelj u obvezi naknaditi tužiteljima-protuženicima trošak u omjeru od 79,74 %, tako je parnični trošak tužiteljima-protuženicima dosuđen u istom omjeru pa iznosi 3.538,46 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.
28.1. Tužiteljima-protutuženicima nije priznat trošak sastavljanja podneska od 30.11.2022., 16.3.2023. i 12.4.2024. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Nije im priznat niti trošak sastavljanja podneska od 7.1.2025. jer se taj podnesak odnosi na tužbu, a ne na protutužbu. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.
29. Budući da tuženik-protutužitelj nije uspio u sporu niti glede zahtjeva tužbe, a niti zahtjeva protutužbe, to je odlučeno kao u toč. VII. izreke.
U Zagrebu, 19. ožujka 2026.
Sutkinja
Vedrana Kufrin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. tužiteljima-protutuženicima po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 66,36 EUR-III tužitelj i 39,82 EUR-I i II tužiteljice-svaka 2. tuženiku-protutužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 254,73 EUR
