REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1711/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja GEOTHERMAL SOLUTIONS d.o.o., OIB 67407491749, Zagreb, Visoka 6, zastupanog po punomoćniku Saši Čačiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv prvotuženika MB GEOTHERMAL d.o.o., OIB 06506754851, Zagreb, Gajeva ulica 59, zastupan po punomoćniku Vjekoslavu Ivančiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ostermann i Partneri i drugotuženika GEOEN d.o.o., OIB 38872670168, Zagreb, Radnička cesta 34A, radi utvrđenja ništetnosti, i utvrđenja da javnobilježnički akt nema svojstvo javne isprave , nakon javne i glavne rasprave zaključene 4. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika prvotuženika, s danom objave 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da javnobilježnička isprava Sporazum o zasnivanju založnog prava koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9841/2015 od dana 07. listopada 2015. god. nema svojstvo javne isprave.

2. Utvrđuje se da je ništetan Sporazum o zasnivanju založnog prava koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV- 9841/2015 od dana 07. listopada 2015. god. 3. Utvrđuje se da je ništetna tražbina prvotuženika prema tužitelju osigurana Sporazumom o zasnivanju založnog prava solemniziranom po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9841/2015 od dana 07.listopada 2015. godine do iznosa od 960.000,00 EUR-a.

4. Nalaže se prvotuženiku da tužitelju odmah nakon pravomoćnosti ove presude izda potrebne izjave podobnu za brisanje založnog prava koje je stekao temeljem ništetnog Sporazuma o zasnivanju založnog prava koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9841/2015 od dana 07.10.2015.god., ili će iste zamijeniti ova presuda, te se nalaže FINANCIJSKOJ AGENCIJI – SLUŽBI UPISA ZAGREB da izvrši brisanje zaloga na a/ poslovnom udjelu društva Geoen d.o.o. upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 8, nominalnog iznosa 2.000,00 kuna,b/poslovnom udjelu društva Geoen d.o.o. upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 11, nominalnog iznos 1.800,00 kuna i c/ poslovnom udjelu društva Geoen d.o.o. upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 12, nominalnog iznosa 1.800,00 kuna.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 2.312,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2026. godine pa do isplate isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 58.912,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 30. listopada 2020. navodi da su dana 07. listopada 2015. prvotuženik kao Predlagatelj osiguranja, tužitelj GEOTERMAL SOLUTIONS d.o.o. kao protivnik osiguranja, te drugotuženik GEOEN kao društvo čiji su dio udjela založeni, zaključili su Sporazum o zasnivanju založnog prava koji je solemnizirala javna bilježnica Ilinka Lisonek iz Zagreba, istoga dana pod poslovnim brojem OV-9841/2015. Predmetnim Sporazumom osigurana je tražbina prvotuženika prema tužitelju u iznosu od 960.000,00 EUR-a. Temeljem Sporazuma prvotuženik je postao založni vjerovnik na udjelima društva Geoen d.o.o. u vlasništvu tužitelja, i to: a/ poslovnom udjelu upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 8, nominalnog iznosa 2.000,00 kuna, b/ poslovnom udjelu upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 11, nominalnog iznosa 1.800,00 kuna, c/ poslovnom udjelu upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 12, nominalnog iznosa 1.800,00 kuna, a predmetnim Sporazumom osigurane su sve tražbine prvo tuženika, kao vjerovnika, prema tužitelju kao dužniku do iznosa od 960.000,00 EUR-a.

2. Navodi da je u čl.8.2. Sporazuma određeno da '' Protivnik osiguranja ovime izričito ovlašćuje Predlagatelja osiguranja da sukladno odredbama Ovršnog zakona nakon dospjelosti osigurane obveze , a temeljem ovog Sporazuma o zasnivanju založnog prava kao ovršne isprave provede neposrednu i prisilnu ovrhu protiv protivnika osiguranja na svim predmetima ovrhe predviđene Ovršnim zakonom''.

3. Ističe da je ovršna isprava, Sporazum o o zasnivanju založnog prava od dana 07. listopada 2015. solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-10458/2007 od dana 12. rujna 2007. (ispravno OV- 9841 od 7. listopada 2015) ništetan.

4. Nadalje navodi da je odredbom čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99,22/00,73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/ i 94/14; dalje ZOVIDSP) određeno je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koja ovlašćuje svoga nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari. Odredbom čl.298. ZOVIDSP određeno je da založnim pravom može biti opterećeno pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar sposobna za unovčenje kao idealan dio takve stvari. Odredbom čl.305. ZOVIDSP određeno je da se založno pravo osniva na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnog posla osobi čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo) sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom. Odredbom čl.307.st. 1. ZOVIDSP određeno je da Ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, se obvezuje dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnog prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog ili mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Ujedno se obvezuje druga strana da će čuvati pokretni zalog i čim njegova tražbina prestane , vratiti ga zalogodavcu, ili da će učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige, ili da će mu natrag vratiti prenijeto pravo.

5. Smatra da se radi o stvarnom pravu koje je regulirano odredbama ZOVIDSP, pa su zakonske odredbe mjerodavne za ocjenu zakonitosti i valjanosti Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini odredbe toga Zakona , te da nije moguće odnosno protivno je istom ugovoriti odnose suprotne odredbama tog zakona koje reguliraju institut zaloga. Kako je naznačeno, odredbom čl.8.2. Sporazuma određeno je ''da sukladno odredbama Ovršnog zakona nakon dospjelosti osigurane obveze, a temeljem ovog Sporazuma o zasnivanju založnog prava kao ovršne isprave provede neposrednu i prisilnu ovrhu protiv protivnika osiguranja na svim predmetima ovrhe predviđene Ovršnim zakonom''.

6. Ovakva sporna odredba Sporazuma prema tužitelju je zapravo Izjava o jamstvu, koja je institut obveznog prava, i ista ne smije biti sadržana u ugovoru o zalogu, te je protivna biti samog instituta zaloga koji je kako je to naznačeno ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari što za posljedicu rezultira da je taj Sporazum protivan samoj prirodi institutu zaloga i svrsi zaključenja samog akta u kojoj je sadržana takva Izjava. Naime uređenje da se može provesti prisilno namirenje na svim predmetima ovrhe je ne formulacija za točno neodređenu imovinu i ona može biti bilo što, a to je suprotno naravi zaloga kao ograničenom stvarnom pravu na točno određenoj stvari.

7. Ističe kako je odredbom čl.307.st.3. (pogrešno Sporazuma) ZOO-a određeno je da su ništetne sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga i one tražbine koja bi trebala biti osigurana založnim pravom. Iz navedenih razloga tužitelj smatra kako su odredbe ZOVIDSP prisilan propis koji regulira zasnivanje založnog prava, da je Sporazum protivan odredbama istoga, te stoga ništetan, kao što su ništetne i sve tražbine koje su osigurane tim zalogom, a kako proizlazi iz odredaba samog Sporazumom istim su osigurane sve tražbine drugo tuženika, kao vjerovnika, prema drugo tuženiku kao dužniku i tužitelju kao založnom dužniku, do iznosa od 960.000,00 EUR-a ( čl.307.st.3. ZOVIDSP).

8. Navodi nadalje kako je predmetni Sporazum dana 07. listopada 2015. solemnizirala i potvrdila javna bilježnica Ilinka Lisonek iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-9841/2015. U Potvrdi javne bilježnice sadržano je u bitnome da ''potvrđuje da je prednju ispravu ispitala i utvrdila da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da je sudionicima pravnog posla ispravu s prilozima pročitala, te ih upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, te da sudionici izjavljuju da prihvaćaju posljedice koje iz toga proizlaze za njih, i da to odgovara njihovoj volji. ''

9. Poziva se na odredbe Zakona o javnom bilježništvu (NN broj: 79/93,29/1994, 162/198, 16/2007,75/2009, 120/16 i 57/2022; dalje ZJB ) koja uređuje uvjete potvrđivanja, solemnizacije, privatnih isprava što predmetni Sporazum o zasnivanju založnog prava jeste, je odredba čl.59. istoga. Stavkom prvim navedene odredbe određeno je : '' Ako nisu u pitanju pravni poslovi iz članka 53. ovoga Zakona, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom, dovoljno je da privatnu ispravu potvrdi obveznik. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima članka 54. ovoga Zakona ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta''. Stavkom drugim navedene odredbe ZJB određeno je: ''Javni će bilježnik privatnu ispravu ispitati u skladu s odredbama članka 34., 57. i 58. ovoga Zakona i ako za to ne nađe zapreka potvrdit će je'' . Odredbom čl.58. ZJB određeno je : '' Ako stranke hoće da se u javnobilježnički akt unesu nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi mogle dati povoda sporovima, ili koje ne bi bile pravno valjane ili bi se mogle pobijati, ili ne bi imale namjeravani učinak, ili bi se opravdano moglo smatrati da im je svrha da se koja od stranaka ošteti, javni će bilježnik upozoriti na to sudionike i dati im odgovarajuće pouke. Ako oni ipak ostanu kod tih izjava, unijet će ih u javnobilježnički akt, ali će u tom aktu posebno napomenuti da je stranke upozorio na posljedice takvih izjava''.

10. Ističe da sadržaj Sporazuma suprotan je prisilnim odredbama ZOVIDSP , i bez obzira što se radi o privatnoj ispravi koja u svom sadržaju ima izjavu iz čl.54. ZJB, javni bilježnik je prije njezina potvrđivanja morao stranke upozoriti na činjenicu da je sadržaj iste isprave suprotan naznačenim odredbama ZOVIDSP, te da bi stoga mogao dati povoda sporovima, dati im odgovarajuću poduku da je odredba čl. 8. sporna jer je u istoj sadržano u stvari jamstvo, i da izraz ''cjelokupna imovina'' ne može biti dio Ugovora o zalogu jer je zalog stvarno pravo na točno određenoj stvari , obzirom da je taj pojam neodređen i može se odnositi na bilo koji podoban predmet za ovrhu, a ne samo onaj koji je dat od strane založnog dužnika kao zalog, osiguranje za ispunjenje tražbine dužnika. Tek ukoliko bi nakon njegova upozorenja stranke i nadalje ostale kod tih izjava , javni bilježnik je ispravu smio potvrditi, ali uz naznaku napomene da je stranke posebno upozorio na posljedice takvih izjava, a što kako je vidljivo iz Potvrde nije učinio. Takvim propustom javni bilježnik nije postupio na način propisan odredbom čl.59.st.2. ZJB jer je ta isprava imala zapreke koje su navedene i ista nije smjela biti potvrđena.

11. Nadalje, navodi kako su odredbom čl.70. ZJB određene su posljedice povrede pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta. Navedenom odredbom određeno je sljedeće '' javnobilježnički akt pri čijem sastavljanju nisu poštivani zahtjevi iz odredaba članka 59., članka 60. stavka 1., članka 61. stavka 1., članka 62. stavka 1., članka 63. stavka 1. glede poznavanja službenog jezika, članka 64. do 68. i članka 69. stavka 1. točke 5., 6. i 7. ovoga Zakona nema snagu javne isprave. Kako ex lege dakle predmetna isprava radi ne postojanja uvjeta za potvrđivanje nema svojstvo javne isprave takva ne može biti niti podobna za prisilnu naplatu tražbine Vjerovnika prema Dužniku i Založnom Dužniku.

12. Temeljem navedenoga tužitelj ističe da iako je tuženik upisao hipoteku na nekretnini tužitelja da je ta uknjižba utemeljena na nevaljanoj ispravi za takav upis, kao i da se radi o Sporazumu koji je temeljem naznačenih odredbi ZOVIDSP ništetan, kao i što je ništetna tražbina koja je osigurana takvim ništetnim Sporazumom ( čl.307.st.3 ZOVIDSP ), a odredom članka 307.st.1. ZOVIDSP određena je obveza založnog vjerovnika izdati potrebne valjane izjave za brisanje hipoteke čim prestane njegova tražbina. Kako iz prethodno navedenoga proizlazi da je tražbina založnog vjerovnika ništetna, isti je tužitelju dužan izdati potrebne valjane izjave za brisanje hipoteke, kao i sva druga sredstva osiguranja njegove tražbine koja je zaprimio temeljem ništetnog ugovora, i na ime osiguranja tako ništetne tražbine.

13. U odgovoru na tužbu prvotuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. navodi kako je točan navod tužbe da su prvotuženik kao predlagatelj osiguranja i tužitelj kao protivnik osiguranja sklopili Sporazum o zasnivanju založnog prava od 7. listopada 2015. potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-9841/2015 (u daljnjem tekstu: „Sporazum o zasnivanju založnog prava“ ili „Sporazum“) radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 960.000,00 EUR. Međutim, prvotuženik ističe da su utoliko nejasni daljnji navodi tužbe. Naime, tužitelj navodi da je člankom 8.2 Sporazuma kojim je ugovorena opća ovršna klauzula zapravo dana Izjava o jamstvu koja prema shvaćanju tužitelja ne smije biti sadržana u ugovoru o zalogu i čini predmetni Sporazum ništetnim.

14. U odnosu na navedeno, prvenstveno ističe da je tužitelj glavni dužnik tražbine, stoga nije jasno kako bi glavni dužnik ugovaranjem opće ovršne klauzule mogao dati izjavu o jamstvu, te ističe ističe da ugovaranje opće ovršne klauzule u Sporazumu o zasnivanju založnog prava ne čini taj Sporazum ništetnim, o čemu se jasno izjasnila i sudska praksa, i to u predmetu u kojem je opću ovršnu klauzulu dala osoba koja je imala svojstvo založnog dužnika. Konkretno, prvotuženik ukazuje na recentnu sudsku odluku – presudu Županijskog suda u Splitu Gž-108/2019 od 16. siječnja 2020. u kojoj sud navodi: „Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama od 30 ožujka 2004. i Dodatka I. Sporazumu o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama od 29. rujna 2004. iz razloga jer da odredba članka 11. Sporazuma sadrži izjavu o jamstvu koja da prema mišljenju tužitelja ne smije biti sadržana u ugovoru o zalogu. Prvostupanjski je sud u cijelosti odbio kao neosnovan i glavni i eventualne tužbene zahtjeve smatrajući da sudionici u prometu slobodno uređuju svoj obvezni odnos i da nijednim propisom nije zabranjeno u istoj ispravi ugovoriti osnivanje založnog prava i jamstva pa stoga da u konkretnom slučaju unošenjem tzv. opće ovršne klauzule u ugovor o osiguranju stjecanjem založnog prava da nije došlo do postupanja suprotnog Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva… Ovaj drugostupanjski sud prihvaća sva činjenična utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava.

15. Kako je prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva; kako nema imperativne odredbe o zabrani sklapanja u istoj ispravi i ugovora o zalogu i ugovora o jamstvu te kako nema zapreke da vjerovnik svoju tražbinu osigura sa više različitih instrumenata osiguranja (a pri provedbi prisilnog namirenja svoje tražbine ima pravo izbora između više ugovorenih instrumenata osiguranja tražbine), a kada se imaju u vidu naprijed iznijeti novčani iznosi tražbine; to doista proizlazi da u konkretnom slučaju ni Sporazum ni Dodatak I. nisu ništetni kao ni odredbe članka 11. Sporazuma i članka 5. Dodatka I.

16. U odnosu na tvrdne tužitelja da su odredbe Sporazuma protivne prisilnim propisima (što evidentno nisu), i da je javni bilježnik na to trebao upozoriti stranke prilikom potvrđivanja Sporazuma, ističe da ugovaranje opće ovršne klauzule predmetnim Sporazumom o zasnivanju založnog prava nije suprotno prisilnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, niti je isto suprotno odredbama drugih propisa, pa da su u cijelosti su neosnovani navodi tužitelja o navodnim propustima javnog bilježnika koji bi Sporazumu oduzeli svojstvo solemnizirane privatne isprave.

17. Također prvotuženik dodatno ističe da su nejasni navodi točke 11. tužbe kojima „tužitelj ističe da iako je tuženik upisao hipoteku na nekretnini tužitelja da je ta uknjižba utemeljena na nevaljanoj ispravi za takav upis…,“ s obzirom na to da je u konkretnom slučaju nije upisana hipoteka na nekretnini tužitelja, već su u zalog dani poslovni udjeli protivnika osiguranja (ovdje tužitelja), stoga navodi kako tužitelj ničime nije dokazao osnovanost tužbe, stoga predlaže naslovnom sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

18. Drugotuženik, nije podnio odgovor na tužbu, niti je sudjelovao u daljnjem tijeku postupka.

19. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u: Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava (list 8-13 spisa), presliku knjige poslovnih udjela (list 14 spisa), potvrdu o popisu članova trgovačkog društva list 15-17 spisa) izvadak iz sudskog registra (list 18-24 spisa), sudsku praksu (list 40-44 spisa) izvadak iz sudskog registra list 51-81 spisa).

20. Sud nije proveo dokaz saslušanjem javne bilježnice Ilinke Lisnonek na okolnost je li ista upozorila potpisnike ugovora na odredbe čl. 8. t.2. Sporazuma, kao ni zastupnicu po zakonu tužitelja PD na okolnost bi li ista potpisala sporazum da je bila upozorena od strane javne bilježnice, budući sud zaključuje da saslušanje istih nije neophodno za utvrđenje svih relevantnih činjenica, kao i da u spisu postoji dovoljno materijalnih dokaza temeljem kojih sud može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari, a kako to proizlazi iz obrazloženja ove presude.

21. Sud je svu priloženu dokumentaciju u spisu, ocijenio navode stranaka iz podnesaka koji prileže spisu te sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25: dalje ZPP-a), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Predmet ove tužbe je zahtjev tužitelja na utvrđenje da javnobilježnička isprava Sporazum o zasnivanju založnog prava solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek pod poslovnim brojem Ov-9841/2015 od 7. listopada 2015. godine između predlagatelja MB GEOTHERMAL d.o.o. i protivnika GEOTERMALL SOLUTIOBS d.o.o. i GEOEN d.o.o. kao društva, nema svojstvo javne isprave, zahtjev na utvrđenje da je predmetni Sporazum ništetan, te zahtjev na utvrđenje da je ništetna tražbina prvo tuženika prema tužitelju osigurana predmetnim Sporazumom, te nalaganje tuženiku da tužitelju izda potrebne izjave podobne za brisanje založnog prava koje je stekao temeljem tog Sporazuma.

23. Među strankama nije sporno da su dana 07. listopada 2015. prvo tuženik kao predlagatelj osiguranja, tužitelj GEOTERMAL SOLUTIONS d.o.o. kao protivnik osiguranja, te drugo tuženik GEOEN kao društvo čiji su dio udjela založeni, zaključili Sporazum o zasnivanju založnog prava koji je solemnizirala javna bilježnica Ilinka Lisonek iz Zagreba, istoga dana pod poslovnim brojem OV- 9841/2015.

24. Nije sporno da je predmetnim Sporazumom osigurana tražbina prvotuženika prema tužitelju u iznosu od 960.000,00 EUR-a.

25. Nije sporno da je temeljem tog Sporazuma prvotuženik postao založni vjerovnik na udjelima društva Geoen d.o.o. u vlasništvu tužitelja, i to: a/ poslovnom udjelu upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 8, nominalnog iznosa 2.000,00 kuna, b/ poslovnom udjelu upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 11, nominalnog iznosa 1.800,00 kuna, c/ poslovnom udjelu upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 12, nominalnog iznosa 1.800,00 kuna.

26. Nije sporno da su predmetnim Sporazumom osigurane sve tražbine prvo tuženika, kao vjerovnika, prema tužitelju kao dužniku do iznosa od 960.000,00 EUR-a.

27. Nije sporno da je čl.8.2. Sporazuma određeno da neovisno o odredbi iz čl. 8.1. Sporazuma '' protivnik osiguranja ovime izričito ovlašćuje predlagatelja osiguranja da sukladno odredbama Ovršnog zakona u slučaju dospijeća osigurane obveze , a temeljem ovog Sporazuma o zasnivanju založnog prava kao ovršne isprave provede neposrednu i prisilnu ovrhu protiv protivnika osiguranja na svim predmetima ovrhe predviđene Ovršnim zakonom''.

28. Među strankama je sporno da li Sporazum od 7. listopada 2015. godine ima svojstvo javne isprave, da li je Sporazum ništetan te da li je tražbinaprvotuženika ništetna, pri čemu je sud uzeo u obzir određene odredbe ZVDSP), ZJB, kao i odredbe Ovršnog zakona.

29. Odredbom čl. 297. ZVDSP određeno je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koja ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu ne bude li mu o dospijeću ispunjena namiri iz vrijednosti te stvari.

30. Članak 298. ZVDSP određuje da založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar sposobna za unovčenje kao idealan dio takve stvari.

31. Članak 305. ZVDSP određuje da se založno pravo osniva na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju: pravnog posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom.

32. Članak 307. SVDSP st.1. propisuje da ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnog prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Ujedno se obvezuje druga strana da će čuvati pokretni zalog i čim njegova tražbina prestane, vratiti ga zalogodavcu, ili da će učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige, ili da će mu natrag prenijeti pravo. Stavak 3. istog članka propisuje da su ništave sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga i one tražbine koje bi trebale biti osigurane založnim pravom.

33. Članak 8. 2. predmetnog Sporazuma glasi " neovisno o odredbi iz čl. 8.1. Sporazuma Protivnik osiguranja ovime izričito ovlašćuje Predlagatelja osiguranja da sukladno odredbama Ovršnog zakona u slučaju dospijeća osigurane obveze , a temeljem ovog Sporazuma o zasnivanju založnog prava kao ovršne isprave provede neposrednu i prisilnu ovrhu protiv protivnika osiguranja na svim predmetima ovrhe predviđene Ovršnim zakonom''.

34. Člankom 8.1. Sporazuma je propisano da protivnik osiguranja (ovdje tužitelj) izričito daje svoju suglasnost i dozvoljava predlagatelju osiguranaj ovdje prvotuženiku da sukladno odredbama Ovršnog zakona nakon dospijeća osigurane tražbine provede neposrednu i prisilnu ovrhu na predmetima osiguranja iz čl. 4.1. i 4.2. ovog Sporazuma i to na temelju ovog Sporazuma sa potvrdom ovršnosti izdanom u skladu sa odredbama ovog Sporazuma.

35. Člankom 2. Sporazuma određeno je na kojim se poslovnim udjelima protivnika osiguranja osniva založno pravo te sud utvrđuje da predmetni Sporazum ispunjava sve uvjete valjanosti založnog ugovora propisane citiranom odredbom čl. 307. ZVDSP-a.

36. Naime, čl. 8. Sporazuma predstavlja opću ovršnu klauzulu, a isprava koja ju sadržava uz ispunjene uvjete iz čl. 54.st.1. ZJB-a predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje se može pokrenuti ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika nakon što javni bilježnik na tu ispravu stavi potvrdu ovršnosti.

37. Nadalje, odredba čl. 59. ZJB-a uređuje uvjete potvrđivanja, solemnizacije privatnih isprava što i je ovaj Sporazum, te u stavku 1. propisuje: "ako nisu u pitanju pravni poslovni iz čl. 53. ovog Zakona, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih mogu isprave u pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Za osnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom dovoljno je da privatnu ispravu potvrdi obveznik. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima čl. 54. ZJB-a ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta."

38. Članak 57. ZJB-a propisuje postupak pri sastavljanju javnobilježničkog akta kojim se određuje da javni bilježnik mora, ako je to moguće ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik će izjave sudionika potpuno jasno i određeno sastaviti pismeno i onda sam pročitati strankama i neposrednim pitanjima uvjeriti da li sadržaj javnobilježničkog akta odgovara volji stranaka. Prilozi će se pročitati samo na zahtjev stranaka, što se utvrđuje i u samom javnobilježničkom aktu.

39. Članak 58. ZJB-a propisuje da ako stranke hoće da se u javnobilježnički akt unesu nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi mogle dati povoda sporovima ili koje ne bi bile pravno valjane, ili bi se mogle pobijati, ili ne bi imale namjeravani učinak, ili bi se opravdano moglo smatrati da im je svrha da se koja od stranaka ošteti, javni bilježnik će upozoriti na to sudionike i dati im odgovarajuće pouke. Ako oni ipak ostanu kod tih izjava, unijet će ih u javnobilježnički akt, ali će u tom aktu posebno napomenuti da je stranke upozorio na posljedice takvih izjava.

40. Uvidom u Sporazum, točnije u članak 8. istoga, razvidno je da je jasno i razgovjetno tko daje ovlast za prisilnu ovrhu na predmetima osiguranja iz čl. 4.1. i 4.2. Sporazuma radi naplate osigurane tražbine, odnosno takvu ovlast tužitelj koji je ujedno i vlasnik poslovnih udjela u društvu GEOEN d.o.o. daje radi naplate određene tražbine i točno na kojim stvarima ( udjelima) se može pokrenuti ovrha – pa tako nema u Sporazumu dvosmislenih i nerazgovjetnih odredbi koje bi mogle dati povoda sporovima ili koje bi bile pravno nevaljane ili bi se mogle pobijati ili ne bi imale namjeravani učinak, ili bi se opravdano moglo smatrati da im je svrha da se koja od stranaka ošteti.

41. Stoga prema stavu ovog suda nije ni postojala obveza javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba koja je solemnizirala Sporazum, da postupa sukladno čl. 58. ZJB. Tužitelj nije dokazao da je javni bilježnik prilikom solemnizacije Sporazuma postupio suprotno odredbi čl. 59. ZJB, pa da Sporazum ne bi imao snagu javne isprave sukladno čl. 70. st. 1. ZJB, a teret dokaza je bio upravo na tužitelju.

42. Nadalje, neosnovana je tvrdnja tužitelja da je ništena tražbina prvotuženika prema tužitleju osigurana Sporazumom. Tražbina je navedena u članku 1. Sporazuma, odnosno da predlagatelj osiguranja ovdje prvotuženik ima potraživanja prema protivniku osiguranja ovdje tužitleju u iznosu od 960.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti utvrđenoj prema srednjem tečaju HNB na dan dospijeća odnosno dana 7. listopada 2015.

43. Članak 307. st. 3. ZVDSP-a propisuje da su ništave sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga i one tražbine koja bi trebala biti osigurana založnim pravom, iz čega proizlazi da je neosnovano tumačenje da ništavost odredaba založnog ugovora povlači ništetnost tražbine osigurane založnim pravom. Takvo tumačene čl. 307. st. 3. ZVDSP-a nije u skladu s gramatičkim i teleološkim tumačenjem tog članka, kao niti s naravi dobrovoljnog založnog prava i založnog ugovora kako je to propisano čl. 297. do 310. ZVDSP-a. Založno je pravo akcesorno pravo i svrha dobrovoljnog založnog prava je osiguranje tražbine pa je stoga suprotno naravi i svrsi založnog prava kao akcesornog prava da ništetnost odredbi založnog ugovora povlači i ništetnost tražbine koja se založnim pravom osigurava iz čega proizlazi da tražbina prvotuženika prema tužitelju osigurana Sporazumom nije ništena.

44. Člankom 4.2. Sporazuma ugovoreno je da protivnik osiguranja ovim daje svoju brzuvjetnu, neopozivu i izričitu suglasnost da predlagatelj osiguranja na temelju ovog Sporazuma neposredno upiše založno pravo u iznosu od 960.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti utvrđenoj prema srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, uvećano za pripadajuće zakonske kamate i sve ostale troškov eosiguranja, osigurane tražbine na založenim poslovnim udjelima i na založnom pravu na udjelu u dobiti društva u upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim i nepokretnim stvarima i pravima koje vodi financijska agencija FINA te drugi mjerodavni upisnik ili registar.

45. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 7. listopada 2015. valjan, da ima svojstvo javne isprave jer je javni bilježnik postupio u skladu s odredbom čl. 59. st. 2. ZJB, da Sporazumom sukladno odredbi čl. 70. ZJB ima snagu javne isprave. Također tražbina prvotuženika osigurana založnim pravom na udjelima u društvu GEOEN nije ništetna jer je navedenu tražbinu imao na osnovi odobrenog zajma prema tužitelju, stoga je neosnovan i tužbeni zahtjev za izdavanje potrebne izjave podovne za brisanje založnog prava, kao i brisanje zaoga.

46. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te je riješio kao u točki I. izreke presude.

47. Odluka o trošku temelji se na čl. 154., čl. 155. i 164. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: OT).

48. Tuženiku je obzirom da je u cijelosti uspio u sporu priznat trošak te se isti odnosi na trošak zastupanja tuženika po odvjetniku u odnosu na vrijednost predmeta spora od 26.690,56 EUR (vrijednost predmeta spora utvrđena raspravnim rješenjem od 4. veljače 2026., i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr.8.1. OT), sastav podneska od 28. prosinca 2022. u iznos od 250,00 EUR ( Tbr.8.3. OT), zastupanje na ročištu dana 25. listopada 2021. i 4. veljače 2026. u iznosu od po 500,00 EUR, svako (Tbr.9.1. OT), zastupanje na ročištu dana 25. studenog 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a ( Tbr.9.5. OT), dakle ukupno 1.850,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25% ukupno iznosi 2.312,50 EUR-a, sve za zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 19. ožujka 2026. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a , stoga je odlučeno kao u točki II izreke.

49. Tuženik je odbijen sa prekomjerno zatrazenim troškom, za podnesk od 28. prosinca 2021. u iznosu od 312,50 EUR s uračunatim PDV-om jer mu za navedeni podnesak pripada nagrada po Tbr. 8.3. Tužitelj je nadalje za sve poduzete radnje zatražio trošak po VPS 960.000,00 EUR, međutim sud je raspravnim rješenjem utvrdio VPS u iznosu od 26.690,56 EUR-a , stoga je sud odbio prvotuženika za prekomjerno zatraženi trošak u iznosu od ukupno 58.912,50 EUR kao u točki III izreke.

U Zagrebu,19. ožujka 2026.

Sudac

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu VPS 26.690,56 eur

-tuženiku po odvj.