P-2600/2018-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja ĐV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Dobrili Primorac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicama i odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Dobrile Primorac, odvjetnice i punomoćnika tužene CV, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu , a po objavi presude dana 19. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 16.10.2018.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj ĆV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da solidarno tužitelju isplati iznos od 14.110,79 EUR sa zakonsk im zateznim kamatama, i to od 4.5.2009. do 15.8.2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 postotnih poena, a od 16.8.2015. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3-postotna poena, po iznosima, kako slijedi:

- iznos od 1.327,23 EUR od 4.5.2009. do isplate

- iznos od 1.327,23 EUR od 5.5.2009. do isplate

- iznos od 1.327,23 EUR od 3.6.2009. do isplate

- iznos od 573,51 EUR od 4.6.2009. do isplate

- iznos od 33,63 EUR od 16.6.2009. do isplate

- iznos od 1.327,23 EUR od 29.6.2009. do isplate

- iznos od 851,17 EUR od 4.8.2009. do isplate

- iznos od 703,96 EUR od 2.9.2009. do isplate

- iznos od 35,32 EUR od 10.9.2009. do isplate

- iznos od 66,36 EUR od 21.9.2009. do isplate

- iznos od 1.327,23 EUR od 1.10.2009. do isplate

- iznos od 1.327,23 EUR od 5.10.2009. do isplate

- iznos od 1.327,23 EUR od 5.10.2009. do isplate

- iznos od 1.327,23 EUR od 6.10.2009. do isplate

- iznos od 265,45 EUR od 16.10.2009. do isplate

- iznos od 530,89 EUR od 13.11.2009. do isplate

- iznos od 265,45 EUR od 13.1.2010. do isplate

- iznos od 132,72 EUR od 9.2.2010. do isplate

kao i naknadi parnični trošak, po istoj kamatnoj stopi, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate.".

II. Nalaže se tužitelju ĐV, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženoj ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u predmetu ovog suda P-89/2018 podnio protutužbu (sada tužbu) u odnosu na koju je je rješenjem od 9. lipnja 2021. postupak razdvojen radi vođenja odvojenog postupka i nastavljen pod gornjim poslovnim brojem. Tužitelj u tužbi i u podnesku od 16.10.2018. navodi da je jasno da je tužena uplaćivala na svoj račun novac sa tužiteljevog računa. U tijeku postupka tužitelj je dostavio izlist Splitske banke d.d. isplata po tekućem računu tužitelja iz kojeg je nesporno vidljivo da su na račun tužene u razdoblju od cca 6 mjeseci isplaćivani iznosi sa računa tužitelja i to počev od 5 dana nakon isplate kredita u iznosu od 110.043,69 kn na račun tužitelja, iz čega nesporno proizlazi da je upravo tužena, nakon isplate iznosa kredita na račun tužitelja, koristeći se njegovim tokenom, na svoj račun pomalo prenosila iznose, dok nije prenijela iznos čitavog kredita te potom napustila životnu zajednicu sa tužiteljem. Tužena da tužbom od tužitelja potražuje novac kojeg je sama potrošila, a kredit je vraćao tužitelj. Upravo stoga tužitelj postavlja protutužbeni zahtjev prema tuženoj. Nema nikakve pravne osnove da bi u ovom slučaju postojala zastara potraživanja. S obzirom da je u ovom slučaju tužena nesporno s računa tužitelja na svoj račun prebacivala sredstva, tužitelju je načinila štetu te je za tu štetu odgovorna, a nadalje, kako je ta sredstva zadržala za sebe, tako je došlo do stjecanja bez osnove, stoga tužitelj može zahtijevati isplatu temeljem stjecanja bez osnove pa nije u zastari. Predlaže da sud donese presudu kojom će tuženoj naložiti da mu isplati iznos od 106.317,77 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1.6.2013. do isplate te da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

1.1. Podneskom od 16.10.2018. predlaže da sud donese presudu kao u toč. I izreke te da mu tužena naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate. Tim podneskom tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev jer sada zahtijeva zatezne kamate na pojedine iznose glavnice te je tijek kamata drugačiji u odnosu na ranije podneseni tužbeni zahtjev . Sud je dopustio preinaku, smatrajući da bi ista bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, sve temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) pa je riješeno kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu (ranije protutužbu) tužena je osporila osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako je tužba nedopuštena te predlaže istu odbaciti. Nije uopće jasno niti to iz ičega proizlazi da bi tužena uplaćivala na svoj račun novčana sredstva s računa tužitelja, posebice s obzirom na to da je tužitelj taj koji je vlasnik predmetnog računa s kojim slobodno raspolaže pa tako i s novčanim sredstvima na računu. Ističe da ni u jednom trenutku nije imala pristup računu pa tako i novčanim sredstvima na računu tužitelja te stoga nije, niti je mogla istima raspolagati. Ukoliko bi tužitelj tvrdio suprotno, dužan je to i dokazati, što u dosadašnjem tijeku postupka nije učinio. Ističe da je tužba u cijelosti nejasna te da ne sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj uopće moglo postupiti, a sve sukladno čl. 106. Zakona o parničnom postupku. Tužbeni zahtjev, pored činjenice da nije jasno što se točno potražuje i na temelju čega, nije u vezi s tužbenim zahtjevom, niti se ti zahtjevi mogu prebiti, odnosno, tužbom se ne traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu. U cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, prvenstveno iz razloga što osnova tužbe nije poznata te je u tom dijela tužba neuredna, dok je visina tužbenog zahtjeva u cijelosti neobrazložena te nije jasno na temelju čega bi tužena bila dužna isplatiti tužitelju navedeni iznos. Tužena ističe prigovor zastare, budući da je, uz pretpostavku da je tužba temeljena na izlistima Splitske banke koje je tužitelj dostavio uz svoj podnesak 6.2.2018., tužitelj sve navodne uplate izvršio na račun tužene u razdoblju od 4.5.2009. do 12.7.2010. Dakle, protekli su svi zastarni rokovi predviđeni Zakonom o obveznim odnosima te tužitelj ne može potraživati nikakvu svoju navodnu tražbinu od tužene. Ističe da tužitelj ne može konstruiranjem datuma dospijeća mijenjati činjenicu da su zastarni rokovi u svakom slučaju istekli pa tužitelj osim što sasvim neosnovano potražuje iznos od 106.317,77 kn, pogrešno potražuje kamatu na navedeni iznos od 1.6.2013. do isplate, a sve kako bi pogrešno prikazao da bi navodno njegovo potraživanje nastalo u 2013., što je u cijelosti pogrešno, neutemeljeno i paušalno postavljeno. U cijelosti se protivi tužbi tužitelja te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, sve sukladno prethodno iznesenom te obvezati tužitelja na nadoknadu troškova sastava odgovora na tužbu.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu od dana 24. travnja 2009. (list spisa 5-7), podatke o izvršenoj platnoj transakciji (list spisa 9-22), izvod iz računa (list spisa 23-24), opomene po kreditu (list spisa 25-230), izvod iz računa (list spisa 44-53), proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka (list spisa 89-93), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AV, MV, (list spisa 100-101), ZV (list spisa 69-70), izvršen je uvid u predmet ovog suda poslovni broj P-2042/23, u kojem predmetu su povrh navedenih dokaza, izvedeni dokazi saslušanjem svjedokinja ĐVA, ĆVA (list spisa 71-73 priklopljenog spisa), UV (list spisa 81 priklopljenog spisa), NV (list spisa 89 priklopljenog spisa).

4. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita sa Societe Generale-Splitskom bankom d.d. kao kreditorom dana 24. rujna 2009. sklopio ugovor o kreditu na iznos od 16.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uz rok otplate od 120 mjeseci, u kojem kreditu je tužiteljica bila sudužnik (solidarni dužnik) te da je za ispunjenje obveza iz Ugovora o kreditu odgovarala samostalno-neograničeno solidarno i istovjetno kao korisnik kredita (odredba čl. 8.3. Ugovora o kreditu) . Također, nije sporno niti da je tužiteljica na ime podmirenja obveza iz Ugovora o kreditu podmirila ukupan iznos od 21.953,00 kn. Nije sporno niti da je kreditor na ime Ugovora o kreditu tužitelju dana 28.4.2009. stavio na raspolaganje iznos od 110.043,69 kn na njegov tekući račun otvoren kod kreditora, od čega je nakon isplate kredita, odnosno u razdoblju od 4.5.2009. pa zaključno do 9.2.2010. s računa tužitelja na račun tužene, na račun Erste card cluba d.d. i na račun American express start card prenesen, odnosno uplaćen iznos od 106.317,77 kn, prema pojedinim iznosima i vremenskim intervalima navedenim u tužbi od 16.10.2018. Sporno je da li je je tužena navedeni novčani iznos sa računa tužitelja prenijela na svoj račun bez znanja i dopuštenja tužitelja, odnosno da li je otuđila taj iznos s računa tužitelja i da li je taj iznos potrošila za svoje potrebe. Sporno je i da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Valja napomenuti kako su se stranke usuglasile da se u ovom postupku koriste kao dokazi svi dokazi koji su izvedeni u predmetu ovog suda poslovni broj P- 20242/2023 pa tako i iskazi stranaka te iskazi svjedoka koji su saslušani u tom postupku.

7. Pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-2042/23-45 od 4. siječnja 2024. naloženo je tamo tuženiku (ovdje tužitelju) ĐV da tamo tužiteljici (ovdje tuženoj) ĆV isplati iznos od 2.913,66 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama. Predmet spora je bio zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 2.913,66 EUR/ 21.953,00 kn. Tužiteljica je u tom postupku tvrdila da je sudužnik iz Ugovora o kreditu od 24. rujna 2009. kojeg je tuženik ĐV sklopio sa Societe Generale- Splitskom bankom d.d. te da je ispunila obvezu koju je tuženik imao prema navedenoj banci u iznosu od 21.953,00 kn te zahtijevala da joj tuženik navedeni iznos isplati zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose.

8. U odnosu na iznose koje tužitelj potražuje protutužbom, valja napomenuti kako iz prometa po tekućem računu tužitelja otvorenom kod Societe Generale- Splitskom bankom d.d. za razdoblje od 1.1.2009. do 31.12.2010. proizlazi da je 28.4.2009. na tekući račun tužitelja 28.4.2009. uplaćen iznos od 110.043,69 kn na ime ostatka kredita. S tekućeg računa tužitelja na tekući račun tužene 2330003- 3243078103 prenesen je dana 4.5.2009. iznos od 10.000,00 kn, 5.5.2009. iznos od 10.000,00 kn, 29.6.2009. iznos od 10.000,00 kn, 21.9.2009. iznos od 500,00 kn, 1.10.2009. iznos od 10.000,00 kn, 5.10.2009. iznos od 10.000,00 kn, 5.10.2009. iznos od 10.000,00 kn, 6.10.2009. iznos od 10.000,00 kn, 16.10.2009. iznos od 2.000,00 kn, 13.11.2009. iznos od 4.000,00 kn, 13.1.2010. iznos od 2.000,00 kn na ime rata za AHČ, 9.2.2010. iznos od 1.000,00 kn. Dana 3.6.2009. s tekućeg računa tužitelja na račun 24025006-110479680 Erste card cluba d.d. uplaćen je iznos od 10.000,00 kn za ĆV koji se odnosi na račun za lipanj 2009., dana 4.6.2009. na isti račun uplaćen je iznos od 4.321,12 kn koji se odnosi na račun za lipanj 2009., dana 4.8.2009. na isti račun uplaćen je iznos od 6.413,14 kn koji se odnosi na račun za kolovoz 2009., dana 2.9.2009. na isti račun uplaćen je iznos od 5.304,00 kn za ĆV koji se odnosi na račun za rujan 2009., dana 10.9.2009. na isti račun uplaćen je iznos od 266,10 kn koji se odnosi na račun za rujan 2009. Dana 16.6.2009. s tekućeg računa tužitelja na račun 2340009-1100163456 American express start card uplaćen je iznos od 253,41 kn za ĆV koji se odnosi na račun za lipanj 2009.

9. Tužitelj svoje potraživanje temelji na institutu stjecanja bez osnove, navodeći da je, s obzirom da je u ovom slučaju tužena nesporno s računa tužitelja na svoj račun prebacivala sredstva, tužitelju načinila štetu te je za tu štetu odgovorna, a nadalje, kako je ta sredstva zadržala za sebe, tako je došlo do stjecanja bez osnove pa da stoga tužitelj može zahtijevati isplatu temeljem stjecanja bez osnove.

10. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11. Sud je prihvatio iskaze stranaka i svjedoka u dijelovima u kojima su oni suglasni kako međusobno, tako i sa dokumentacijom u spisu, budući su u tom dijelu isti sudu logični, životni i uvjerljivi. Sud nije prihvatio iskaze stranaka i svjedoka u dijelovima u kojima oni nisu suglasni kako međusobno, tako i sa dokumentacijom u spisu, budući da u tim dijelovima isti sudu nisu logični, niti životni, a niti uvjerljivi.

12. Imajući u vidu navode iz iskaza samog tužitelja da je on imao pristup svom tekućem računu, da nije tuženoj dao punomoć prema kojoj bi ona mogla podizati sredstva sa njegovog računa, da joj nije dao niti PIN da bi se mogla ulogirati i koristiti sredstva sa njegovog računa, da sam u podnesku od 16.10.2018. navodi da je imao token, da nema objašnjenja kako su uplate s njegovog računa prenašane na račun tužene i nakon 6 mjeseci kada je dobio opomenu da nema sredstava na računu, da nakon što je saznao da tih novaca nema, da nije promijenio PIN-ove, tokene i slično te da ne zna zašto to nije učinio, ovaj sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema govora da bi tužena novac ostvaren kreditom na ime tužitelja kao korisnika kredita u više navrata prenosila na svoj račun koristeći se njegovim tokenom, odnosno da bi to činila bez znanja i suglasnosti samog tužitelja, odnosno da bi uopće to činila. Sud smatra da je tužitelj sam prenosio ta sredstva na račun tužene, a radi podmirenja troškova zajedničkog života, uređenja stana te podmirenja ostalih obveza stranaka. Taj dio iskaza tužitelja suglasan je dijelu iskaza tužene u kojem navodi da ona nije imala punomoć ili PIN ili neki drugi način na koji bi mogla samostalno podizati sredstva s tuženikovog tekućeg računa, a on je imao svoje kartice. Tužena još navodi da je tužitelj sam koristio svoje kartice i išao na bankomat radi podizanja novaca, a da je ona imala svoj tekući račun i tužitelj nije imao niti punomoć niti karticu za njezin račun, a niti ona za njegov. S obzirom na prethodno navedene navode tužitelja iz njegova iskaza, ovaj sud takve navode tužene ocjenjuje kao istinite i uvjerljive. Dakle, u situaciji kada sam tužitelj iskazuje navedeno, posve su neosnovani navodi tužitelja da bi tužena novčani iznos ostvaren kreditom pomalo prenosila na svoj račun koristeći se njegovim tokenom, odnosno da bi to činila bez znanja i suglasnosti samog tužitelja, odnosno da bi uopće to činila pa da bi se radilo o stjecanju bez osnove . Po stajalištu ovog suda, novac koji je prenesen s računa tužitelja na račun tužene prenesen je na temelju jasne volje samog tužitelja, uz njegovo znanje, a tužitelj nije dokazao da bi sama tužena to činila, bez znanja i suglasnosti tužitelja. Sama okolnost da je dio novca ostvarenog kreditom u korist tužitelja prenesen s računa tužitelja na račun tužene ne znači da je u konkretnom slučaju došlo do stjecanja bez osnove jer tužitelj nije dokazao da bi dio novčanih sredstava ostvarenih isplatom kredita u korist tužitelja tužena bez znanja, suglasnosti i odobrenja tužitelja prenijela sa njegovog računa na svoj račun te da bi taj novac potrošila isključivo za svoje potrebe, odnosno zadržala za sebe pa da bi time došlo do stjecanja bez osnove. Valja napomenuti kako je token sigurnosni uređaj koji se koristi za identifikaciju korisnika prilikom prijave u sustav te za autorizaciju financijskih transakcija. Token je zaštićen PIN-om duljine 4 znamenke, kako bi se onemogućilo njegovo neovlašteno korištenje. Tužitelj niti ne navodi da bi došlo do neovlaštenog korištenja njegovog PIN-a od tužene ili treće osobe te da bi glede toga poduzimao određene radnje u cilju povrata novčanih sredstava koja bi mu bila bez njegova znanja, odnosno suglasnosti otuđena s tekućeg računa u korist tužene. Pritom valja ukazati da je novac ostvaren kreditom isplaćen na tekući račun tužitelja, a da tužitelj, iako je od banke kod koje je imao otvoren tekući račun šest mjeseci po ishođenju kredita obaviješten da je po tekućem računu u minusu te da je po primitku opomene otišao u banku, tražio ispis prometa po tekućem računu i na tom ispisu vidio prijenos novaca sa njegovog tekućeg računa na račun tužene , prvi puta navodni protupravni prijenos novčanih sredstava sa svog računa na račun tužene spominje u podnesku (odgovoru na tužbu) od 6.2.2018., dakle 9, odnosno 10 godina nakon što je došlo do spornog prijenosa novčanih sredstava, a da pritom niti otuđenje novčanih sredstava prijavljuje nadležnoj policijskoj postaji, a niti tuženu na bilo koji način (sms- om, mailom, usmeno, pisano i slično) poziva na povrat istih, što bi bila posve logična i životna reakcija osobe kojoj su novčana sredstva otuđena s tekućeg računa. Ujedno se napominje kako se, među ostalim, radi i o većim novčanim iznosima koji su preneseni na račun tužene (7 x 10.000,00 kn, 1 x 500,00 kn, 2 x 2.000,00 kn, 1 x 4.000,00 kn, 1 x 1.000,00 kn) pa tužitelju nije moglo ostati nepoznato da su mu je s računa otuđen pozamašan iznos, a osim toga sam navodi da je na ispisu stanja tekućeg računa vidio prijenos novaca sa njegovog tekućeg računa na račun tužene . Dio tužiteljeva iskaza u kojem navodi da je potom pitao tuženu što je s tim novcem te da je ona rekla da ne zna ovaj sud ocjenjuje kao neuvjerljiv, nelogičan i neživotan iz svih naprijed iznijetih razloga. Ujedno se napominje kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da je upravo tužena s računa tužitelja otuđila novčani iznos koji se potražuje tužbom. Posve su neosnovani navodi tužitelja da se novac putem računala prebacivao na račun tužene s njegova računa, a da je to činila tužena koja mu za to nije rekla, a niti je za to imala dozvolu. Takve tvrdnje nisu dokaz da da je novac s računa tužitelja na račun tužene prenesen bez znanja i suglasnosti tužitelja, odnosno da je novac tužitelju otuđen i da ga je tužena otuđila. Valja nadodati da su tužitelj i tužena bili u emotivnoj vezi od 2003. do 2010. te da su živjeli zajedno u stanu tužiteljevog oca u razdoblju od 2009. do 2010., dakle upravo u razdoblju kada je došlo do prijenosa dijela novčanih sredstava ostvarenih kreditom s računa tužitelja na račun tužene pa su već samim time bili upućeni na vođenje zajedničkog kućanstva te na podmirenje troškova vođenja istog te da su u to vrijeme, između ostalog, uređivali stan tužiteljevog oca u kojem su zajednički živjeli opremajući ga novim namještajem. Sud prihvaća kao uvjerljive i logične navode iz iskaza tužene da su stranke troškove zajedničkog života zajedno snosile, da među njima nije postojao neki točno određeni dogovor, da je nekad tužitelj išao u dućan, a nekad ona, da je nekad ona plaćala dio režija, a nekad tužitelj . Po stajalištu ovog suda, novac koji je prenesen s računa tužitelja na račun tužene prenesen je uz znanje i suglasnost samog tužitelja, odnosno ovaj sud smatra da ga je sam tužitelj prenosio dobrovoljno, u dogovoru s tuženom s kojom je u to vrijeme bio u emotivnoj vezi te su stranke živjele zajedno, a sve radi podmirenja određenih osobnih i zajedničkih troškova stranaka, a pri čemu nije niti zahtijevao, a niti očekivao da mu tužena taj novac vrati pa nije riječ o stjecanju bez osnove i ne postoje pretpostavke da se odredi vraćanje onog što je uplaćeno na račun tužene.

12.1. Zaključno se napominje, da iako se činjenični supstrat tužbe temelji na tome da tužitelj tužbom potražuje novčane iznose koji su iz sredstava kredita ostvarenog na ime tužitelja s računa tužitelja preneseni na račun tužene, iz prometa po tekućem računu tužitelja otvorenom kod Societe Generale-Splitskom bankom d.d. za razdoblje od 1.1.2009. do 31.12.2010. proizlazi da su s tekućeg računa tužitelja u korist računa Erste card cluba d.d. i American express start card uplaćeni određeni novčani iznosi u svrhu podmirenja određenih mjesečnih računa. Valja napomenuti kako tužitelj niti jednim navodom tijekom postupka ne obrazlaže iz kojeg razloga potražuje te novčane iznose, o čijoj bi se kartici radilo (tužiteljevoj ili onoj od tužene) te na koje troškove se računi koji su podmireni tim uplatama odnose. Ujedno valja ukazati kako sam tužitelj u svom iskazu navodi kako je u to vrijeme imao American kreditnu karticu pa je za pretpostaviti da je novčanim iznosom uplaćenim u korist računa American express start card pomiren mjesečni račun upravo s osnova uporabe tužiteljeve American kreditne kartice. Obzirom da izostaju bilo kakvi činjenični navodi ili objašnjenja tužitelja glede uplata s njegova računa u korist računa navedenih kartičnih tvrtki, a sud je vezan činjeničnim supstratom tužbe, neosnovan je i dio potraživanja koji se odnosi na uplate novčanih iznosa s računa tužitelja na račun tih tvrtki.

13. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO), a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO). Rok određen u godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca (čl. 300. st. 2. ZOO). Odredbom čl. 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Zahtjevi koji se temelje na stjecanju bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina (tako i VSRH U Rev-319/08 od 25.2.2009., Rev-352/07 od 3.5.2007. i Rev- 610/06 od 15.11.2006.).

14. Čak i da se radi o stjecanju bez osnovo, a što nije dokazano, u konkretnom slučaju nastupila je zastara koja je počela teći u trenutku saznanja tužitelja za izvršene prijenose novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tužene, odnosno na račun Erste card cluba d.d. te na račun American express start card. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je nakon 5-6 mjeseci dobio obavijest od njegove banke da je po tom tekućem računu u minusu, da je kada je dobio tu opomenu otišao u banku i tražio ispis prometa po tekućem računu te da se na tom ispisu vidjelo prebacivanje novca sa njegov tekućeg računa na račun tužene. Dakle, imajući u vidu da je tužitelj za izvršene prijenose novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tužene, odnosno na račun Erste card cluba d.d. te na račun American express start card saznao najkasnije nakon 5-6 mjeseci od ishođenja kredita kada je dobio opomenu od banke kod koje je imao otvoren tekući račun da na istom nema novčanih sredstava, to zastarni rok počinje teći najkasnije od tada. No ovaj sud smatra da je s obzirom na utvrđenja navedena u odlomku 12. i 12.1. ove presude, tužitelj nedvojbeno znao za svaki navedeni iznos koji je uplaćen na račun tužene i na račun navedenih kartičnih kuća pa stoga zastara nedvojbeno počinje teći sljedećeg dana od dana kada je pojedina uplata izvršena. Obzirom da je najranija uplata novčanog iznosa koji se potražuje tužbom izvršena 4.5.2009., a najkasnija 9.2010., a tužba je podnesena 10. svibnja 2018., to je nedvojbeno protekao petogodišnji rok koji se primjenjuje kod zahtjeva koji se temelje na stjecanju bez osnove pa je tužbeni zahtjev, osim iz razloga navedenih u odlomku 12. i 12.1. obrazloženja ove presude, neosnovan i zbog navedenog razloga.

15. Imajući u vidu utvrđenja iz zadnja dva odlomka ove presude, ovaj sud nije detaljno analizirao iskaze saslušanih svjedoka jer je već iz iskaza stranaka i materijalne dokumentacije u spisu stekao uvjerenje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja .

16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP. Tuženoj je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 14.10.2020. i 3.2.2026. u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa) za svako ročište. Za svaku navedenu radnju tuženoj je priznat PDV po stopi od 25 %. Zatezne kamate na iznos parničnih troškova nisu dosuđene jer nisu zatražene, točnije zatražene su samo u odnosu na tužbeni zahtjev od 8.1.2018., a na u odnosu na zahtjev koji je podnio tužitelj. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 187,56 EUR

2. tuženoj po punomoćnici