Poslovni broj: Us I-2041/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) TP, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenika tuženika a u odsutnosti tužitelja, dana 19. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/25-03680806362, Urbroj: 341-99-06/2-25-960 od 17. srpnja 2025.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/25-03680806362, Urbroj: 341-99-06/2-25-960 od 17. srpnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/24- 03/03680806362 Urbroj: 341-18-06/2-24-19851 od 07. siječnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1960., pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da se u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja navodi da je tužitelju priznat status RVI 70% stalno temeljem medicinske dokumentacije u postupku vještačenja, ali da vijeće vještaka svojim mišljenjem utvrđuje da kod tužitelja ne postoj smanjenje radne sposobnosti, da je nakon toga Vijeće viših vještaka cijenilo da se ipak radi o potpunom gubitku radne sposobnosti, ta ocjena da je poslana Povjerenstvu za reviziju ocjene radne sposobnosti koje da je suglasno sa prvobitnim nalazom, odnosno da Povjerenstvo neutemeljeno cijeni da potpuni gubitak radne sposobnosti nije nastao kao posljedica ozljede zadobivene u obrani suvereniteta. Tužitelj izražava nezadovoljstvo osporavanim drugostupanjskim rješenjem. Ističe naime da mu nije priznat status po važećim zakonskim propisima, iako da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji nedvojbeno proizlazi da ima status invalida V grupe, kao i prema dokumentaciji koja postoji u spisu i koju da komisija uopće nije cijenila čime da je grubo prekršen postupak medicinskog vještačenja, a da je trebala biti uzeta u obzir cjelokupna medicinska dokumentacija jer da su te okolnosti uzete u obzir komisija da bi nesumnjivo utvrdila da je on nesposoban za rad zbog trajnih tjelesnih i psihičkih oboljenja koje su posljedice rata, kao i posljedica povreda zadobivenih u ratu, te da mu je čak potrebna skrb druge osobe, što da jasno proizlazi iz medicinske dokumentacije. Nalaz i mišljenje da je neutemeljen jer da visina i oštećenja organizma i ne nepriznavanje prava iz Zakona nisu pravilno utvrđeni temeljem dostavljene medicinske dokumentacije i medicinske dokumentacije koju je predao na vještačenje, odnosno da nisu cijenjene sve okolnosti njegova slučaja. Činjenično stanje da nije pravilno utvrđeno odnosno da je samo površno pregledana medicinska dokumentacija bez sagledavanja svih dostavljenih dokaza i uz površan ili nikakav pregled čime da su učinjene i povrede postupka o utvrđivanju prava po osnovu zakona. Da je činjenično stanje pravilno utvrđeno da bi uz propisane procedure bilo nedvojbeno utvrđeno da je u ratu teško povrijeđen, da je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti a što da je utvrdilo vijeće viših vještaka odnosno da bi se utvrdilo da je teško narušeno njegovo fizičko i psihičko zdravlje, koje da se svakim danom, sve više pogoršava, da je prema zdravstvenom stanju i mišljenju liječnika koji ga liječe, teški invalid i kojemu su potrebni liječnički tretmani, lijekovi i stalni nadzori a što da jasno proizlazi i iz nalaza u spisu. Naime, pored toga što je teški invalid njegovo zdravstveno stanje da se zbog rata pogoršava pa da je i tu činjenicu potrebno cijeniti prilikom utvrđivanje njegovog teškog invaliditeta odnosno prilikom utvrđivanja prava koja ga temeljem Zakona pripadaju. Misli da je u njegovom slučaju nenamjerno učinjena omaška u sagledavanja njegovog stanja. Poziva se na mjerodavne odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, koje i citira, te smatra da je osporavanim rješenjem povrijeđeno načelo zakonitosti te da obrazloženje istoga nije u skladu sa odredbama ZUP-a. Predlaže da se tužba usvoji, da se osporavano drugostupanjsko rješenje, koje je priloženo uz tužbu, poništi.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u bitnome ponavlja navode koje je iznio u žalbi na prvostupanjsko rješenje od 7. siječnja 2025. Smatra da tužba nije osnovana, u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužitelj na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
6.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.
7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8.Tužitelj, a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.
11.Među strankama nije sporno da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 29. veljače 2024. za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, 121/17., 98/19., 84/21, 156/23 - dalje ZHBDR).
12.Prema članku 142. stavku 1. ZOHBDR-a pripadnici borbenog sektora HVO- a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Prema st. 2. istog članka pravo na invalidsku mirovinu imaju i pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Pravo iz navedenog članka se ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ( čl. 142. st. 4.).
13.Prema odredbi članka 39. stavka 1. ZOMO, smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Odredbom članka 39, stavka 2 ZOMO je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka I. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu j sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Prema članku 39. stavku 3. ZOMO, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka I. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Nadalje, prema odredbi članka 39. stavka 4, ZOMO, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
14.Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora, obrazloženja osporavanog rješenja odnosno podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom je razvidno te među strankama nije sporno:
-da je tužitelj rođen **.**.1960., da je hrvatski državljanin, da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) u razdoblju od 04. travnja 1992. do 22. travnja 1996., da je bio pripadnik borbenog sektora HVO;
-da je tužitelj bio zaposlen u Bosni i Hercegovini u tvrtki "Ceste" d.o.o. na poslovima fizičkog radnika na održavanju regionalnih cesta u svim vremenskim uvjetima, da se rad obavljao ručnim alatom samostalno ili uz pomoć strojeva, da je obavljao i poslove uklanjanja prepreka sa cesta, rad motorikom, fizički poslovi u svezi održavanja ceste (Izjava tužitelja od 21. veljače 2024. o opisu poslova koje je obavljao);
-da je rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Sarajevo, tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70 % vojnog invaliditeta po osnovu povrede zadobivene za vrijeme službe u Oružanim snagama (HVO) te da mu prava priznata tim rješenjem pripadaju od 18. studenog 2021.;
-da je tužitelj kao pripadnik HVO-a na vojnoj dužnosti Brigadi „Rama” ozlijeđen i obolio 10.06.1993. na način da je prilikom dostave municije i hrane na prvu crtu na konjima, granata pala u neposrednoj blizini te da je pao niz liticu, ozlijedio lijevo rame, nogu, kralježnicu i glavu te doživio psihički šok (uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Prozor- Rama, broj 07/63-4111-23212024 od 20.02.2024.; uvjerenje Uprave za obranu Mostar, Odjel – Služba za obranu Prozor-Rama, broj: 17-22-8-41-1-104/06-3 od 08. lipnja 2006.);
-da je prvostupanjsko tijelo postupajući po zahtjevu tužitelja pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavoda za vještačenje), Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja 1132220 od 28. listopada 2024. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti;
-da je potom prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu;
-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu, koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe, a povodom koje žalbe je sukladno odredbi članka 133. stavak 3. ZOMO-a tuženik pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1259980 od 26. svibnja 2025. kojim je nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja ocijenjen nepravilnim te Vijeće viših vještaka u svom nalazu i mišljenju navodi: „Temeljem uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju te lzjavu od 21.2.2024. Vijeće vještaka je mišljenja da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti u svezi bolesti navedenih pod rednim brojem 9. ovog NIM-a. Vijeće viših vještaka po uvidu u navode iz žalbe te uvida u kompletan spis navodi: Žalitelj rođ. 1960. god., radio kao fizički radnik, cestar. Sudionik rata kao pripadnik HVO. Za vrijeme sudjelovanja, 1993.god. je zadobio ozljede glave, ramena, kralježnice i noge. Priznat mu je status RVI 70% stalno temeljem NIM LK za medicinsko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite od 16.9.2021.god. radi postraumatske encefalopatije, pogoršanja simptomatologije radikulopatije te razvojem pareze n. femoralisa. Provodio je procedure fizikalne terapije a bio je u skrbi psihijatra radi progresije depresivnih simptoma, a isto je razvidno iz psihofarmakoterapije. CT mozga potvrđuje atrofične promjene, a EEG je dizritmičan. Vijeće viših vještaka cijeni: Potpuni gubitak radne sposobnosti. Uzrok je 100% ozljeda po ZOHBDR Datum je 14.10.2024. Kontrola nije potrebna. Molim spis uputiti u MHB”;
-da je, obzirom da nalaz i mišljenje o invalidnosti na temelju kojega se stječe pravo na invalidsku mirovinu prije donošenja rješenja o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe obvezno podliježe reviziji, Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja (dalje: Povjerenstvo pri MHB) dana 03. srpnja 2025. obavilo je reviziju te je donijelo nalaz i mišljenje, Klasa: 140-01/25-02/332, Ur.broj: 522-4/4-25-2, kojim se nije suglasilo sa nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda od 26. svibnja 2025. te je predmet vraćen na ponovni postupak jer je ocijenjeno da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prouzročen ozljedom zadobivenom u obrani suvereniteta, a svoj nalaz i mišljenje Povjerenstvo obrazlaže navodeći: „Nakon uvida u medicinsku i ostalu dokumentaciju spisa, te prema nalazu i mišljenju Povjerenstva potpuni gubitak radne sposobnosti nije nastao kao posljedica ozljede zadobivene u obrani suvereniteta. Imenovani je ozlijeđen 10. lipnja 1993. godine blastom uslijed eksplozije granate u neposrednoj blizini i padom na tvrdu podlogu. Tom prigodom došlo je do ozljede mekih česti glave, trupa i ekstremiteta. Isti dan je pregledan po liječniku postrojbe ( dr.LP).Od terapije ordinirani analgetici, daljnje kontrole u pravilu jedanput godišnje do 2007. godine po somatskim tegobama, a redovito po psihijatru do 2021, godine. Medicinska dokumentacija nakon ozljede ne održava očekivani tijek dijagnostike liječenja i rehabilitacije primjeren vrsti i razini ozljede odnosno blasta. Sva relevantna dijagnostička obrada učinjena s velikim vremenskim odmakom od trenutka ozljede. Bez podataka o frakturi kostiju, bez neurovaskularnih lezija i bez neuroloških ispada. Nije bilo potrebe za aktivním kirurškima liječenjem, bolničkom opservacijom ili hospitalizacijom. Postoji izraziti diskontinuitet liječenja u zadnjih 18 godina. Sijedom navedenog Povjerenstvo cijeni da je stanje po navedenoj ozljedi u cijelosti kompenzirano, bez zaostalih posljedica i bez utjecaja na radnu sposobnost. Ne nalazimo objektivnih pokazatelja o postojanju organskog posttraumatskog moždanog sindroma. Imenovani nema utvrđen status RVI s naslova bolesti, pa se ratni PTSP zbog pravnih zapreka ne može vještačiti po ZOHBDR-u. Uzrok invalidnosti su bolesti (Degenerativne promjene kralježnice s politopnim diskopatijama i pratećim radikulopatijama, degenerativne promjene lokomotornog aparata očekivane za životnu dob, stanje iza preboljelog infarkta miokarda i promjene psihičkog stanja zdravlja) koje nisu predmet ocjene sukladno odredbama članka 142. ZOHBDR-a. Navedeno se temelji na nalazima ortopeda, radiologa, neurologa, fizijatra, interniste, kardiologa, neuropsihijatra, psihijatra i psihologa.“;
-da je potom vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, a uvažavajući nalaz i mišljenje Povjerenstva pri MHB, donijelo nalaz i mišljenje evidencijski broj vještačenja: 1285652 od 14. srpnja 2025., kojim je nalaz i mišljenje vijeća vještaka u prvostupanjskom postupku ocijenilo pravilnim te u bitnome ponavlja obrazloženje nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja, obrazloženje svog nalaza i mišljenja te obrazloženja nalaza i mišljenja Povjerenstva pri MHB zaključno navodeći da su uzrok invalidnosti bolesti kao degenerativne promjene kralježnice i lokomotornog aparata očekivane za životnu dob, stanje iza preboljelog infarkta miokarda i da promjene psihičkog stanja nisu predmet ocjene sukladno članku 142. ZHBDR-a.
-da je tuženik, s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, invalidnost po osnovi povrede ili bolesti (članak 142. stavak 2. ZOHBDR-a ), osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.
15.Tužitelj u suštini osporava nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje te smatra da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno jer da nije uzeta u obzir sva medicinska dokumentacija odnosno ista da je samo površno pregledana.
16.Po ocjeni ovog suda, a suprotno prigovorima tužitelja, nalazi i mišljenja u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, doneseni su temeljem pregleda cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu upravnog tijela, nalazi i mišljenja su dostatno obrazloženi i sadrže valjane razloge ocjene da s u uzrok invalidnosti kod tužitelja bolesti kao degenerativne promjene kralježnice i lokomotornog aparata očekivane za životnu dob, stanje iza preboljelog infarkta miokarda i promjene psihičkog stanja a koje nisu predmet ocjene sukladno članku 142. ZHBDR-a. Činjenica je i da tužitelj, iako u tužbi tvrdi da nije pregledana sva medicinska dokumentacije, ne navodi koja to dokumentacija nije pregledana radi čega se navedene tvrdnje tužitelja ukazuju paušalnim. Valja cijeniti i okolnost da tužitelj, iako je na istome teret predlaganja relevantnih dokaza, u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovome sporu nije osnovano osporio stručno-medicinska utvrđenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje odnosno isti nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na sporne činjenice medicinske naravi (npr. vještačenje po sudskim vještacima odgovarajuće specijalnosti). Štoviše, tužitelj, iako uredno pozvan nije pristupio na raspravu održanu dana 20. veljače 2026.
17.Slijedom navedenog, a budući da su ovlašteni vještaci, po ocjeni ovoga suda, postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 123. do 130., članka 133. ZOMO-a, mjerodavnim odredbama ZHBDR-a, te Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23), a uzimajući u obzir svu pregledanu medicinsku i drugu dokumentaciju, to ovaj sud ista u cijelosti kao stručna prihvaća, te su ista služila kao valjan temelj za donošenje rješenja u upravnom postupku, pa stoga nema osnove za uvažavanje prigovora tužitelja na nalaze i mišljenja vještaka i donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
18.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir citirane odredba ZHBDR-a i ZOMO-a kao i sva prednja utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje osporavano drugostupanjsko rješenje pravilnim i zakonitim. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
19.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 19. ožujka 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
