Poslovni broj: Us I-1265/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja FZ, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) DZ, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/25-03/01406218220, Urbroj: 341-99-06/2-25-703 od 5. svibnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141- 02/2403/01406218220, Urbroj: 341-18-06/2-24-37795 od 8. siječnja 2025.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/25-03/01406218220, Urbroj: 341-99-06/2-25-703 od 5. svibnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/24- 03/01406218220, Urbroj: 341-18-06/2-24-37795 od 8. siječnja 2025., (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1972., pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija navedeno drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko, rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se navodi kronologija postupanja u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, ističe se da tužitelju nisu dostavljeni nalazi i mišljenja vještaka u prvostupanjskom postupku: evidencijski broj vještačenja 1151110 od 19. studenog 2024. kao ni u drugostupanjskom postupku: evidencijski broj vještačenja 1241010 od 25. travnja 2025., u kojem da vijeće viših vještaka navodi da ne postoji niti jedan oblik smanjenja radne sposobnosti jer stanje po ranjavanju ni na koji način ne ometa radni proces učitelja – defektologa. Tužitelj smatra da mu nije omogućeno da se očituje na dva dokaza temeljem kojih su donesena pobijana rješenja kojima se odlučuje o njegovom pravu na invalidsku mirovinu odnosno kojim se odbija njegov zahtjev za priznavanje prava koja da mu nesporno pripadaju u skladu sa zakonom, dokazima u spisu i njegovim fizičkim i psihičkim stanjem koje da je direktna posljedica sudjelovanja u ratu u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i ranjavanjem u istome. Medicinska dokumentacija da je pogrešno ocijenjena, iz iste da je vidljivo da kod njega postoji trajni gubitak radne sposobnosti, te nemogućnosti obavljanja osnovnih životnih potreba, obavljanja djelatnosti, odnosno opće nesposobnosti za rad izravno uzrokovano stradanjem u ratu radi čega smatra da Liječnička komisija nije na ispravan način utvrdila stanje njegova organizma, a što da se moglo utvrditi da je izvršen pregled u skladu sa pravilima medicinske struke i da je liječnička komisija cijenila svu relevantnu medicinsku dokumentaciju. Uzimajući u obzir njegovu medicinsku dokumentaciju da se može zaključiti da zbog posljedica koje je zadobio prošavši kao aktivni sudionik kroz sve strahote rata i da su do danas prisutne posljedice katastrofične ratne traume, radi čega da je predlagao da ga, prije nego se donese oduka po žalbi, liječničko povjerenstvo pozove i izvrši pregled kako bi se utvrdile nesporne posljedice na njegovu organizmu, te nakon ocjene cjelokupne medicinske dokumentacije prizna pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a osobito imajući u vidu da su se posljedice vremenom pogoršale, što da ima utjecaja na njegovo zdravstveno stanje, a što da je liječnička komisija bila dužna cijeniti prilikom donošenja pobijanog rješenja. Tužitelj zaključno navodi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbi članka 30., 51., 52. i 54. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te predmet vrati na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u bitnome ponavlja navode koje je iznio u žalbi na prvostupanjsko rješenje od 8. siječnja 2025. Smatra da tužba nije osnovana, u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8.Tužitelj je na raspravi predao pisani podnesak u kojem u bitnome navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe te predlaže da sud donese odluku kako je to navedeno u tužbi, a sve imajući u vidu dokumentaciju koja je sastavni dio spisa i koja da je trebala biti cijenjena prilikom donošenja pobijanih rješenja.

6.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i spisu upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu e komunikacijom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.

11.Među strankama nije sporno da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 27. svibnja 2024. za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, 121/17., 98/19., 84/21, 156/23 - dalje ZHBDR).

12.Prema članku 142. stavku 1. ZOHBDR-a pripadnici borbenog sektora HVO- a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Prema st. 2. istog članka pravo na invalidsku mirovinu imaju i pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Pravo iz navedenog članka se ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ( čl. 142. st. 4.).

13.Prema odredbi članka 39. stavka 1. ZOMO, smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Odredbom članka 39, stavka 2 ZOMO je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka I. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu j sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Prema članku 39. stavku 3. ZOMO, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka I. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Nadalje, prema odredbi članka 39. stavka 4, ZOMO, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

14.Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora, obrazloženja osporavanog rješenja odnosno podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je tužitelj rođen **.**.1972., da je hrvatski državljanin, da je bio pripadnik postrojbi HVO, da je bio pripadnik borbenog sektora HVO;

-da je tužitelj magistar opće defektologije zaposle u Osnovnoj školi za djecu sa posebni potrebama u [adresa] kao učitelj defektolog, da u školi predaje matematiku, biologiju, zemljopis i povijest učenicima sa teškoćama, da Odjeli u kojima predaje broje 5 do 6 učenika, da nastavu obavlja u zatvorenim učionicama, nekad stojeći a nekad sjedeći za stolom ovisno o teškoći učenika te da u radu koristi bilježnice, udžbenike, kredu i didaktičke materijale;

-da je pravomoćnim rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za upravno rješavanje, praćenje rada liječničkih komisija i pomoć u liječenju , Sarajevo, broj UP-1 03-41-ZKZ-4280/12-1 od 07. listopada 2019. ukinuto konačno rješenje Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara , broj: UP-I — 09-43-2567/06 od 19.04.2007. i tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta na osnovu ozljede zadobivene za vrijeme službe u oružanim snagama HVO i da kao takav ima pravo na osobnu invalidninu od 07.10.2019. i ostala prava propisana Zakonom, dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava;

-da je tužitelj kao pripadnik oružanih snaga HVO u razdoblju od 01.04.1992. do 27.04.1996. na vojnoj dužnosti, povrijeđen dana 03.11.1994. u mjestu Gaj-Kupreško polje, kao pripadnik postrojbe 1. GMTBR, izvršavajući zapovjedi na prvoj crti bojišnice, pri punjenju granate u top tenka, zbog ranijeg opaljenja nastala povreda šake lijeve ruke sa prijelomom kosti (uvjerenja Federalnog Ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, broj: 07/15-45/8-225/24-02 od 15.02.2024.),

-da je povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavoda za vještačenje), Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 1151110 od 19. studenog 2024, prema kojem kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti uz obrazloženje da unatoč postojanju anatomsko-funkcionalnog oštećenja organa i organskih sustava, kao i medicinskih kontraindikacija koja ta oštećenja uzrokuju, osiguranik može raditi na poslovima koje obavlja;

-da je potom prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu odbijen;

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu, koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe, a povodom koje žalbe je tuženik sukladno odredbi čanka 133. stavak 3. ZOMO-a pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1241010 od 25. travnja 2025., kojim je nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja ocijenjen pravilnim, a svoj nalaz i mišljenje vijeće viših vještaka obrazlaže navodeći: „Vijeće vještaka zaključuje kako se radilo o lakšoj ozljedi desne šake koja za sada nema utjecaja na njegovu radnu sposobnost, odnosno poslove učitelja-defektologa, kao niti stanje nakon infarkta miokarda koje je kompenzirano i bez znakova ishemije. Vijeće viših vještaka po uvidu u navode iz žalbe te uvida u kompletan spis navodi: Pripadnik HVO. Ima priznat status RVI-a 30% trajno temeljem ozljede lijeve šake. Po nalazu nadležne Ljekarske komisije Federacije od 30.11.2018. o okolnostima stradavanja navodi se kako je 03.11.1994. zadobio ozljedu šake lijeve ruke. lsti dan obrađen u DZ Tomislavgrad kada se RTG- om utvrdi prijelom baze Ill MC kosti. Provedeno je konzervativno liječenje s posljedičnim deformitetom (dorzalni gibus) nalaz od 03.07.1997., isto stanje se opisuje i u nalazu traumatologa 20.06.2012, ortopeda od 12.03.2024. i neurologa od 06.03.2024. u kojima se ne opisuje ispada funkcije lijeve šake. U lipnju 2013. prebolio je infarkt miokarda, nastavno se redovito prati po kardiologu, zadnji nalaz kardiologa je od 06.10.2023. EF oko 75%, ergometrija bez znakova ishemije, kardiopulmonalno kompenziran. Vijeće viših vještaka potvrđuje nalaz vijeća vještaka da se ne nalazi niti jedan oblik smanjenja radne sposobnosti po ZOHBDR jer stanje po ranjavanju ni na koji način ne ometa radni proces učitelja defektologa.”

-da je tuženik, s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, invalidnost po osnovi povrede ili bolesti (članak 142. stavak 2. ZOHBDR-a ), osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.

15.Tužitelj u tužbi prigovara da mu nalazi i mišljenja nikada nisu dostavljeni odnosno da sa istima nije upoznat, da nije pregledan od strane vještaka, da da mu nije dana mogućnost izjašnjavanja, da su povrijeđene odredbe članka 30., 51., 52. i 54. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP) te u suštini osporava nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja na kojima su utemeljena osporavana rješenja te smatra da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno jer da se iz medicinske dokumentacije jasno vidi da kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti koje da je direktno povezano sa njegovim sudjelovanjem u ratu.

16.Po ocjeni ovog suda, a suprotno prigovorima tužitelja, nalazi i mišljenja u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, doneseni su temeljem pregleda cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu upravnog tijela, nalazi i mišljenja su dostatno obrazloženi, izrađeni su sukladno pravilima medicinske struke te su u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom u spisu i sadrže valjane razloge ocjene da kod tužitelja ne postoji niti jedan oblik smanjenja radne sposobnosti po ZHBDR jer stanje po ranjavanju ni na koji način ne ometa radni proces učitelja defektologa. Činjenica je i da tužitelj, iako u tužbi tvrdi da nije pregledana sva medicinska dokumentacije, ne navodi koja to dokumentacija nije pregledana radi čega se navedene tvrdnje tužitelja ukazuju paušalnim. Ovaj sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila. Valja cijeniti i okolnost da tužitelj, iako je na istome teret predlaganja relevantnih dokaza, u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovome sporu nije osnovano osporio stručno-medicinska utvrđenja na kojima su utemeljena osporavana rješenja odnosno isti nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na sporne činjenice medicinske naravi (npr. vještačenje po sudskim vještacima odgovarajuće specijalnosti.

17.Vezano za navode tužitelja da mu nalazi i mišljenja u upravnom postupku nisu dostavljeni odnosno da sa istima nije upoznat za reći je da je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedena ocjena vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, Područnog ureda u Splitu, od 19. studenog 2024. te da je u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja citirano obrazloženje nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda od 25. travnja 2025. Tužitelj se o nalazu i mišljenju prvostupanjskog tijela vještačenja izjasnio u žalbi na prvostupanjsko rješenje te se i u predmetnoj tužbi izjasnio o nalazima i mišljenjima vještaka u upravnom postupku. Osim toga ukazati je tužitelju da je odredbom članka 84. stavak 1. ZUP-a propisano da stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akta koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili treće osobe.

18.Nadalje, vezano za tužbene navode koji se odnose na neposredan pregled za reći je da je tuženik u osporavanom drugostupanjskom rješenju pravilno ukazao tužitelju da je postupak vještačenja propisan odredbom članka 13. stavka 3. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj: 96/2023 -dalje Uredba) prema kojoj, za osobe s boravkom u inozemstvu vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije ili detaljnog medicinskog izvješća dostavljenog od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. U drugostupanjskom postupku , ako Vijeće viših vještaka utvrdi da se iz nalaza i mišljenja vijeća vještaka ne može nedvojbeno utvrditi stvarno stanje i funkcioniranje osobe, predložiti će nadležnom tijelu da predmet vrati na ponovni postupak odnosno na ponovno vještačenje u prvom stupnju (čl. 50. st. 1. Uredbe).

19.Slijedom navedenog, a budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 123. do 130., članka 133. ZOMO-a, mjerodavnim odredbama ZHBDR-a, te Uredbom, a uzimajući u obzir svu pregledanu medicinsku i drugu dokumentaciju, ovaj sud ista u cijelosti kao stručna prihvaća, te su ista, po ocjeni ovog suda, služila kao valjan temelj za donošenje rješenja u upravnom postupku, pa stoga nema osnove za uvažavanje prigovora tužitelja na nalaze i mišljenja vještaka i donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

20.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir citirane odredba ZHBDR-a i ZOMO-a kao i sva prednja utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilnim i zakonitim. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

21.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 19. ožujka 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju, putem opunomoćenika za prijam pismena: RZ, [adresa],

-tuženiku,

-u spis.