Poslovni broj: Us I-599/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja LL, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) AL, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-03/24-03/03124479569, Urbroj: 341-99-06/2-24-4673 od 19. veljače 2025.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-03/24-03/03124479569, Urbroj: 341-99-06/2-24-4673 od 19. veljače 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-140-03/24- 03/03124479569, Urbroj: 341-18-06/2-24-11211 od 14. lipnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1976., za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.

2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da pobija navedeno drugostupanjsko rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U tužbi ukratko navodi kronologiju postupanja u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu. Tuženik da u drugostupanjskom rješenju navodi činjenice iz izvještaja prof. dr. ĆL da se tužitelj liječi od postvirusnog sindroma kroničnog umora kao i zbog poremećaja autonomnog živčanog sustava, umjereno teške autonomne neuropatije (stupanj 2-3) a koja dijagnoza (ME/CFS G693.3) da je postavljena 24. rujna 2019., dakle, prije smrti njegova oca koji je umro **.**.2019. te da zaključuje da nije zadovoljen kriterij za potpuni gubitak radne sposobnosti. To da je potpuno ignoriranje bolesti koja da je dijagnosticirana te činjenice da je dijagnosticirana prije smrti njegova oca. Tužitelj ukazuje da je bolest počela i ranije od dana postavljene dijagnoze. Sindrom kroničnog umora da je bolest na nivou onkološke bolesti i HIV-a koja da je onesposobljavajuća i da dovodi do invaliditeta. Ističe i da postoje četiri stupnja bolesti te se poziva na šire objašnjenje prof. dr. UL o bolesti mijalgični encefalomijelitis/sindrom kroničnog umora (ME/CFS) kao i pisani video materijal na CD-u i USB memorijskoj kartici o 2. internacionalnom simpoziju o sindromu kroničnog umora koji da je od međunarodnog značaja jer da je organiziran pod pokroviteljstvom Europske mreže pacijenata i eksperata (EMEA). Taj simpozij da je održan 22. studenog 2024. a na istom da su sudjelovali stručnjaci raznih profila. Smatra da je osporavanim drugostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu te predlaže da se isto poništi i vrati na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u bitnome ponavlja navode koje je iznio u žalbi na prvostupanjsko rješenje od 14. lipnja 2024. Smatra da tužba nije osnovana, u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

4.1.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi (opunomoćen za zastupanje samo na raspravi) naveo da su osporavanim rješenjem te postupanjem tuženika povrijeđena prava i interesi tužitelja. Sukladno čl. 125. st. 2. ZOMO-a da nije propisana revizija nakon koje se donosi rješenje o činjenici ne postojanja radne sposobnosti; da vijeće viših vještaka prije donošenja nalaza i mišljenja nije, sukladno ovlasti iz odredbe članka 125. st.6. istog Zakona, zatražilo od dr. med. provođenje odgovarajuće dodatne medicinske obrade, a i provjeru medicinske dokumentacije priložene zahtjevu. Ističe da je nedvojbeno da bi isto pridonijelo pravilnom utvrđenju činjeničnog stanja te otklonilo mogućnost pogreške te prigovore tužitelja. Dakle drugostupanjsko tijelo i Zavod se nijednom riječju nisu očitovali zašto su smatrali potrebnim ne postupiti po toj odredbi. Slijedom navedenog zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i da je došlo do povrede pravila postupka radi čega predlaže da se osporavano rješenje, koje je priloženo tužbi, poništi.

4.2.Tuženik je po svom opunomoćeniku ostao pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja navodeći da je isto utemeljeno na nalazu i mišljenju ovlaštenih vještaka Hrvatskog zavoda za vještačenje. Navodi i da je u osporavanom rješenju označen OIB tužiteljevog oca sada pok. IL od kojeg se povlači predmetno pravo.

4.3.Nadalje je tužitelj po svom opunomoćeniku, u odnosu na gornje navode tuženika, naveo da je osporavano rješenje, jednako kao i prvostupanjsko rješenje, manjkavo i formalno neodrživo, jer da je iz istih vidljivo da OIB tužitelja nije naznačen na pravilan način već da je isti povezan s drugom osobom.

4.4.Ovaj sud je na raspravi tužitelju predočio podatke iz JRO RH (str. 34 spisa) koji se odnose na tužitelja LL, rođ. **.**.1976. u [adresa], koji nema OIB već JMBG [jedinstveni matični broj građana], a koji je tužitelj naznačio u tužbi. Tužitelj je osobno potvrdio točnost navedenih podataka.

4.5.Stranke su se na raspravi suglasno izjavile da nemaju daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza, predloženo je da se rasprava zaključi i odluka donese prema stanju u spisu.

5.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i spisu upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu e komunikacijom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

6.Tužitelj je zatražio i popisao trošak ovog spora dok tuženik to nije učinio.

7.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.

9.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj dana 06. listopada 2023. nadležnoj ustanovi u Republici Srbiji podnio zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca EL, da je tužiteljev otac rođen **.**.1936. te da je umro **.**.2019. kao korisnik starosne mirovine koja mu je bila priznata rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj 0083077 od 13.09.2002. počevši od 2001 10.Odredbom članka 69. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022 – dalje ZOMO) propisano je: Dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti i nakon navršene 15. godine života u razdobljima kada nije zaposlen, ali najduže do 18. godine života (stavak 1.). Dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ovoga Zakona, do dobi iz stavka 1. ovoga članka, ima pravo na obiteljsku mirovinu za vrijeme dok traje potpuni gubitak radne sposobnosti (stavak 2.). Dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti (stavak 3.).

11.Prema odredbi članka 39. stavak 4. ZOMO-a potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

12.Nadalje je iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je prvostupanjsko tijelo postupajući po zahtjevu tužitelja pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područnog ureda Zagreb, evidencijski broj vještačenja: 1069912 od 05. lipnja 2024., kojom je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ZOMO-a;

-da je potom prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu;

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik, u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO, pribavio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1199626 od 13. veljače 2025. kojim je nalaz i mišljenje vijeća vještaka ocijenjen pravilnim, te vijeće viših vještaka u obrazloženju svog nalaza i mišljenja navodi: "Vijeće viših vještaka po uvidu u navode iz žalbe te uvida u kompletan spis navodi: Na osnovu dostupne i dostavljene medicinske dokumentacije i tiskanice SRB/HR 207 od 15.01.2024. vještači se po zahtjevu od 06.10.2023. za obiteljsku mirovinu nakon smrti oca koji je preminuo **.**.2019. lnozemni nositelj osiguranja nije priznao pravo na invalidsku mirovinu. Žalitelj se liječi zbog sindroma post virusnog kroničnog umora kao i zbog poremećaja autonomnog živčanog sustava, umjereno teške autonomne neuropatije.(gr II-III). lsto je razvidno iz nalaza neurologa 7.2. 2023. Potrebna je daljnja dijagnostika te kontinuirano liječenje. Vijeće viših vještaka razmatra zdravstveno stanje na dan prije smrti oca a ono u svojoj prezentaciji ni na koji način ne zadovoljava kriterij za potpuni gubitak radne sposobnosti, te potvrđujemo nalaz vijeća vještaka da na dan prije smrti oca se ne nalazi potpuni gubitak radne sposobnosti.";

-da je tuženik, s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno da potpuni gubitak radne sposobnosti nije utvrđen prije smrti oca kao ni prije navršene 15. godine života, osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu te potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja navodeći da nije ispunjen uvjet za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema članku 69. ZOMO-a.

13.Tužitelj u suštini osporava nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje te smatra da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno jer da mu je bolest počela prije postavljene dijagnoze te da je dijagnosticirana prije smrti njegova oca.

14.Po ocjeni ovog suda, a suprotno prigovorima tužitelja, nalazi i mišljenja u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku, doneseni su temeljem pregleda cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu upravnog tijela, iz koje, kako je to utvrđeno vještačenjem u upravnom postupku, proizlazi da se tužitelj liječi zbog sindroma post virusnog kroničnog umora kao i zbog poremećaja autonomnog živčanog sustava, umjereno teške autonomne neuropatije.(gr II-III) što je razvidno iz nalaza neurologa 7.2. 2023. Dakle, jasno proizlazi da ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno da potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja nije utvrđen prije smrti njegova oca, koji je umro **.**.2019. Nalazi i mišljenja u upravnom postupku su dostatno obrazloženi i sadrže valjane razloge ocjene da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno da potpuni gubitak radne sposobnosti nije utvrđen prije smrti njegova oca, koji je umro **.**.2019.

15.Suprotno tužbenim prigovorima ovaj sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila. Valja cijeniti i okolnost da tužitelj, iako je na istome teret predlaganja relevantnih dokaza, u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovome sporu nije osnovano osporio stručno-medicinska utvrđenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje odnosno isti nije dostavio niti predložio izvođenje relevantnih dokaza na sporne činjenice medicinske naravi.

16.Slijedom navedenog, a budući da su ovlašteni vještaci u upravnom postupku, po ocjeni ovoga suda, postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 123. do 130., članka 133. ZOMO-a, te Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23), a uzimajući u obzir svu pregledanu medicinsku i drugu dokumentaciju, to ovaj sud ista u cijelosti kao stručna prihvaća i smatra u dostatnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno da potpuni gubitak radne sposobnosti nije utvrđen prije smrti njegova oca, koji je umro **.**.2019. te stoga nije ispunjen uvjet za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema članku 69. ZOMO-a.

17.Osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, suprotno tvrdnjama tužitelja, nije manjkavo jer u istome nije označen OIB tužitelja. Naime, na raspravi održanoj dana 20. veljače 2026. tužitelju se predočeni podaci iz JRO RH (str. 34. spisa) kojima je utvrđeno da za tužitelja LL, rođ. **.**.1976. u [adresa], nema OIB [osobni identifikacijski broj]a već postoji JMBG [jedinstveni matični broj građana], a koji je tužitelj naznačio u tužbi. Tužitelj je na raspravi osobno potvrdio istinitost navedenih podataka.

18.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene odredbe ZOMO-a kao i sva prednja utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilnim i zakonitim. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

19.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točko I. izreke ove presude.

20.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu to je temeljem odredbe članka 147 stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 19. ožujka 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.