REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: P-65/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Dominiku Brekalo odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Grada Požege, OIB: 95699596710 iz Požege, Trg Svetog Trojstva 1 zastupan po opunomoćenici TO djelatnici grada Požege, radi utvrđenja nasljednog prava i isplate nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 17.veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice Dominika Brekala odvjetnika u Požegi, i opunomoćenika tuženika TO, dana 19.ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao neosnovan koji glasi:

1.Utvrđuje se da je ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] jedina zakonska nasljednica iza pokojnog ĆO, sin Ž, rođenog **.**.1942., a umrlog **.**.2021..

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prizna pravo da je tužiteljica jedina zakonska nasljednica iza pokojnog ĆO, sin Ž, rođenog **.**.1942., a umrlog **.**.2021..

3. Nalaže se tuženiku tužiteljici ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u posjed nekretninu i grobno mjesto navedeno u rješenju o nasljeđivanju O-807/2023-10, te izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, te isplatiti sva novčana sredstva sa svih računa navedenih u rješenje o nasljeđivanju O-807/2023-10.

4. Nalaže se tuženiku Grad Požega, Trg Svetog Trojstva 1, Požega, OIB: 95699596710, da tužiteljici, ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove ovog parničnog postupka, u roku od 15 dana. II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] ( dalje u tužbi: tužiteljica), je podnijela tužbu protiv tuženika Grada Požege, OIB: 95699596710 iz [adresa] radi utvrđenja nasljednog prava i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je 05. siječnja 2022. godine provedena ostavinska rasprava iza pokojnog ĆO, sin Ž, rođenog **.**.1942., a umrlog **.**.2021. kod javnog bilježnika Nike Bagarića, pod poslovnim brojem O-905/21, UPP/OS- 281/21. Javni bilježnik je utvrdio rodoslovlje sa prisutnom nasljednicom, ovdje tužiteljicom, te je utvrdio kako je upozorio tužiteljicu da u četvrtom nasljednom redu po čl. 17. i čl. 18. Zakona o nasljeđivanju prestaje pravo predstavljanja. U konačnici je donio rješenje kako će se temeljem članka 218. zakona o vlasništvu objaviti oglas u narodnim novinama kojim će se pozvati druge osobe koje polažu pravo na nasljedstvo. 21. siječnja 2022. godine javni bilježnik je objavio oglas u Narodnim novinama.

1.2. Dana 08. lipnja 2022. godine, tužiteljica se putem opunomoćenika javila na oglas u Narodnim novinama, a Općinski sud u Požegi je rješenjem prekinuo ostavinski postupak iza pokojnog ĆO, te je uputio tužiteljicu da pokrene parnični postupak radi utvrđenja njenog nasljednog prava.

1.3. Tužiteljica je pokrenula parnični postupak radi utvrđenja njenog nasljednog prava, koji se vodio pod poslovnim brojem P-349/2022, te je tužiteljica u konačnici povukla tužbu i tužbeni zahtjev. Nakon toga je Općinski sud u Požegi, održao ostavinsku raspravu i u konačnici donio rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O- 807/2023, kojim rješenjem je tuženiku uručena sva ostavinska imovina pokojnog ĆO.

1.4. Nesporna je činjenica kako tužiteljica i pokojni ĐO imaju zajedničkog pretka, i to prabaku RO. Prabaka RO je imala dvije kćerke, i to DO, udana LO i FO, udana PO. DO, udana LO je imala tri kćerke, i to LO, udana T i FO i RO koje su umrle bez nasljednika. FO, udana PO je imala dvije kćerke, i to PO, udanu ĐO i ŠO koja se nikada nije udavala te je umrla bez nasljednika. LO, udana T je imala jednu kćerku, tužiteljicu ŽO, a PO, udana ĐO je imala jednoga sina, ĆO koji je umro, nikada se nikada nije oženio, nije imao djece niti je ostavio oporuku.

1.5. Treba istaknuti i kako su tužiteljica ŽO, kao i njezin suprug, jedini skrbili o pokojnom ĆO, na način da su mu financijski pomagali, održavali urednim prostor u kojemu je pokojni boravio, pripremali mu obroke, vozili kod doktora na preglede, kupali ga, presvlačili, hranili, kupovali mu kućanske potrepštine, itd., i to punih sedam godina, a u konačnici platili apsolutno sve dugove i troškove koji su nastali u vezi sahrane pokojnog. Nakon smrti ĆO, tužiteljica je platila iznos od 27,00 EUR u ime i za račun pokojnog ĆO i to caritasu požeške biskupije. Nadalje, tužiteljica je platila iznos od 60,00 EUR na ime takse troškova sahrane pokojnog ĆO i mise zadušnice. Ista je platila i iznos od 870,00 EUR trgovačkom društvu Marcelja d.o.o. za cjelokupni sprovod pokojnog, iznos od 50,00 EUR klesarstvu Dautović za graviranje slova i brojki na spomeniku, te iznos od 220,00 EUR obrtu [obrt] za karmine u spomen na pokojnog ĆO. Dakle, tužiteljica je sveukupno platila iznos od 1.227,00 EUR na ime raznih troškova sahrane za pokojnog ĆO.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Navodi da je točno da je Grad Požega nakon provedenog ostavinskog postupka iza smrti ĆO proglašen njegovim jedinim nasljednikom. Tužiteljica je 2021. godine još tijekom ostavinskog postupka prema uputi javnog bilježnika pokrenula parnični postupak radi utvrđenja njenog prava na nasljeđivanje, međutim u tom parničnom postupku ista je povukla svoju tužbu i tužbeni zahtjev, da bi sada ponovo pokrenula ovaj parnični postupak i tražila isto kao i u navedenom ranijem pokrenutom postupku.

2.1. U odnosu na pravno pitanje prava na nasljedstvo iza smrti ostavitelja, Grad Požega smatra da tužiteljica nema zakonsko pravo biti proglašena njegovim nasljednikom te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Budući da je tužiteljica potomak prabake ostavitelja, odnosno potomak osobe koja pripada četvrtom nasljednom redu, nije zakonski nasljednik i nema pravo na nasljeđivanje sukladno Zakonu o nasljeđivanju.

2.2. Uostalom, tužiteljica je upozorena i od strane javnog bilježnika i od strane nadležnog suda u ranije parničnom postupku da pravo predstavljanja sukladno zakonskim odredbama prestaje u četvrtom nasljednom redu. Iz tog razloga tužiteljica je i povukla svoju tužbu. Navedeno jasno proizlazi i iz odredbi Zakona o nasljeđivanju, članka 17. i 18. gdje se navodi da zakonsko nasljeđivanje završava sa pradjedom i prabakom bez prava na zakonsko nasljeđivanje od strane njihovih potomaka (u ovom slučaju tužiteljice). Iza pradjedova i prabaka ostavitelja nasljeđuju njegovi daljnji predci.

2.3. U odnosu na navode tužiteljice da je ista uzdržavala ostavitelja za njegova života, tuženik Grad Požega navodi da to nije niti bitno niti odlučno za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari, ali opreza radi napominje da to nije niti točno. Tužiteljica tako navodi da je financijski pomagala ostavitelja, čistila ga, kupala i hranila, što nikako ne odgovara istini. Posebno se ističe tvrdnja da su ona i njen suprug održavali urednim prostor u kojemu je pokojni boravio. Da je riječ o neistini tuženik se uvjerio kad je stupio u posjed nekretnine koju je naslijedio i uz svoj odgovor na tužbu ovdje prilaže fotografije kuće u kojoj je ostavitelj živio do svoje smrti. Fotografije su nastale od strane službenika Grada Požege, prilikom prvog ulaska i posjeta kući, nakon pravomoćnosti Rješenja o nasljeđivanju i nakon što je Grad Požega u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

2.4. Iz priloženih fotografija jasno je vidljivo da je ostavitelj živio u jako lošim životnim i higijenskim uvjetima, sve prostorije u kući su bile zapuštene, prljave, neuredne i pune krša. Tuženik nema saznanja da li je ostavitelj prije smrti bio teže bolestan ili nepokretan, međutim iz fotografija je jasno vidljivo i čini se nespornim da o njemu kao čovjeku u smislu kako to tužiteljica navodi nitko nije vodio računa. Nasljednik iza smrti ĆO proglašen je jedino tuženik Grad Požega i to pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nakon što je u ostavinskom postupku nedvojbeno utvrđeno da se radi o ošasnoj imovini sukladno zakonu o nasljeđivanju. Slijedom svega navedenog predlaže se naslovnom sudu da tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-807/2023-10 od 19.prosinca 2023., potvrde o uplati za sprovod, medicinska dokumentacija pokojnog ĆO, rješenje ovog suda, poslovni broj O-905/2021-7 od 5.srpnja 2022., te u sve priloge i podneske u spisu.

4.Nakon provedenog dokaznog postupka, Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP ocijenio tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da je tužiteljica ŽO rođakinja ostavitelja ĆO po prabaki, odnosno potomak osobe koja pripada četvrtom nasljednom redu.

6. Sporno je u ovom postupku da li pravo predstavljanja sukladno zakonskim odredbama prestaje u četvrtom nasljednom redu odnosno može li tužiteljica biti zakonska nasljednica pokojnog ĆO koja je rođakinja po prabaki.

7. Na ročištu koje je održano 17.veljače 2025.opunomoćenik tužiteljice naveo je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te kod svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga.. Tužiteljica se poziva na sudsku praksu i zakonske odredbe koje govore o tome da sukladno načelu priraštaja tužiteljica bi u konkretnom slučaju imala pravo na nasljeđivanje jer je nesporna činjenica kako tužiteljica i pokojni imaju zajedničkog pretka – prabaku, te da su rođaci u trećem koljenu, a koju činjenicu i sam tuženik ne spori. U priručniku za praktičnu primjenu ostavinskog postupka koji provode javni bilježnici kao sudski povjerenici, kojega je izdala sutkinja Općinskog suda u Zagrebu ŽOO u rujnu 2003. godine za peti nasljedni red navedeno je da "ako nema nasljednika ni IV nasljednog reda, nasljeđuju daljnji preci ostavitelja, redom i po pravilima kao u IV. nasljednom redu." Navedeno se potvrđuje i u Zakonu o nasljeđivanju s komentarima, poveznicama, sudskom praksom, prilozima, primjerima i abecednim kazalom pojmova autora KO, TOO i IO, [adresa], 2015. godine, gdje na str. 26. za čl. 19. navedeno da: "daljnji nasljedni redovi dolazili bi u obzir ako iza ostavitelja ne bi bilo pradjedova i prabaka, pri čemu za daljnje nasljedne redove vrijede ista pravila nasljeđivanja kao u četvrtom nasljednom redu, dakle u slučaju nasljeđivanja ostavitelja od pradjedova i prabaka." Načelo priraštaja "jača" položaj najbližih živih srodnika te je dominantno od trećeg nasljednoga reda pa nadalje, u odnosu na načelo predstavljanja koje "čuva obiteljsku liniju". U konačnici, u petom neslijednom redu koji se u zakonu o nasljeđivanju spominje kao "ostali nasljedni redovi", a u koji pripada i tužiteljica, pripadaju prapradjedovi i praprabake, a ako oni nisu živi nasljeđuju ih njihovi potomci. Dakle, od 3. nasljednog reda vrijedi načelo priraštaja koje kaže da ostavitelja nasljeđuju najbliži živi srodnici, što u konkretnom slučaju znači da ako ostavitelj nema nikog živog iz 1., 2., 3. i 4. nasljednog reda, tada se gleda 5. nasljedni red a kao nisu živi prapradjed i praprabaka, nasljeđuju njihova djeca, a ako oni nisu živi, nasljeđuju njihovi potomci, odnosno rođaci u 3. i 4. koljenu, odnosno daleki rođaci po istoj krvnoj lozi, a što je u konačnici primjenjivo u ovom predmetu.

8. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice da se saslušaju ona i svjedoci JO, SO , AO, ŽOOD, EO na okolnosti navedene u tužbi kao i zdravstvenog stanja pokojnog ĆO jer se radi o pravnom pitanju. Navodi o tome da je tužiteljica sedam godina skrbila o pokojniku, hranila ga i čistila, za ovaj su postupak ocijenjeni kao "niti bitni niti odlučni". Zakonsko nasljeđivanje temelji se isključivo na srodstvu u granicama koje postavlja zakon, a ne na zaslugama ili kvaliteti odnosa s pokojnikom.

9. Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35//05,127/13, 33/15 i 14/19), koji propisuje tko ulazi u krug zakonskih nasljednika četvrtog nasljednog reda, propisano je da ostavitelja koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, ni djeda i baku, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi pradjedovi i prabake.

10.Odredbom čl. 18. ZON propisano je da od dijela koji pripada ostaviteljevim pradjedovima i prabakama s očeve strane jednu polovicu nasljeđuju na jednake dijelove roditelji njegova djeda po ocu, a drugu polovicu roditelji njegove bake po ocu, na koji način nasljeđuju i pradjedovi i prabake s majčine strane, a ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da je živ nasljeđuje predak koji mu je bio bračni drug. Nadalje, ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im pripali da su živi nasljeđuje drugi par iste loze, a ako nema pradjedova i prabaka jedne loze, dio ostavine koji bi im pripao da su živi nasljeđuju pradjedovi i prabake druge loze .

11. Odredbom čl. 19. ZON je propisano da iza pradjedova i prabaka ostavitelja nasljeđuju daljnji njegovi predci, redom, po pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i njegove prabake.

12. Iako tužiteljica iznosi opširnu pravnu argumentaciju temeljenu na načelu priraštaja i pravnim komentarima, Sud u dostavljenim izvorima ostaje pri stavu da tužbeni zahtjev nije osnovan. Pravo predstavljanja zakonskog nasljednika koji je umro prije ostavitelja (ius representationis) iz čl. 10. ZON predviđeno je za prvi nasljedni red. To pravo određeno je i za drugi nasljedni red (čl. 12. st. 1. i st. 2. i čl. 13. ZON) i za treći nasljedni red (čl. 15. st. 2. i st. 3. i čl. 16. ZON). To pravo nije određeno za četvrti nasljedni red (čl. 17. i čl. 18. ZON), a niti za ostale nasljedne redove (čl. 19. ZON) isto kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 37/2024.

13. Sud svoju odluku temelji izravno na člancima 17. i 18. ZON. Prema tim odredbama, u četvrtom nasljednom redu (pradjedovi i prabake) pravo predstavljanja prestaje. To znači da, za razliku od prva tri nasljedna reda, potomci predaka u četvrtom redu (poput tužiteljice) ne mogu stupiti na mjesto svojih umrlih predaka. Zakon predviđa da ako jedan par pradjedova i prabaka nije živ, njihov dio ne prelazi na njihove potomke (pravo predstavljanja), već prirasta drugom paru predaka iz istog reda. Dakle, načelo priraštaja u četvrtom redu funkcionira između samih predaka, a ne u korist njihovih potomaka. Sud je nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica potomak osobe koja pripada četvrtom nasljednom redu (prabake). Budući da je njezina veza s ostaviteljem preko prabake, na nju se primjenjuje zakonsko ograničenje o prestanku prava predstavljanja upravo u tom redu. Kako u četvrtom nasljednom redu nije bilo živih predaka, a pravo predstavljanja za njihove potomke ne postoji, Sud je potvrdio da se radi o ošasnoj imovini koja pripada Gradu Požegi.

14. U pogledu troškova postupka, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak. Tužiteljica na naknadu nema pravo jer je izgubila parnicu, dok tuženik, unatoč uspjehu u sporu, nije postavio zahtjev za naknadu troškova te je odlučeno kao u točki II izreke presude

U Požegi, 19.ožujka 2026.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Dominik Brekalo, Požega

2. Grad Požega, Trg Svetog Trojstva 1, Požega