REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj P-10475/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB 38922958547, radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave dana 3. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja NN, Su-50/12 i punomoćnika tuženika AN, Su- 567/2024, dana 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, svotu od 2.196,21 euro sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe do isplate, u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, te naknaditi mu troškove parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za trošak parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva njegovim povišenjem kako je to tužitelj učinio podneskom od 10.10.2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22.11.2023. godine navodi da je rješenjem tužitelja od 11.3.2010. osiguraniku tužitelja MN priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 29.12.2009. kod kojeg je djelomično zbog bolesti (30%), a djelomično zbog ozljede izvan rada (70%) nastala opća nesposobnost za rad. Navedenom osiguraniku rješenjem tužitelja od 30.7.2014. utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 100% kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći. Ozljeda izvan rada osiguranika tužitelja dogodila se dana 28.3.2007. i uzrokovana je stradavanjem osiguranika tužitelja kao pješaka na način da je navedenog dana prilikom prelaska državne ceste na ulazi u mjesto Kraljevica u blizini benzinske stanice Europetrola nepoznato vozilo udarilo i oborilo ga na cestu pri čemu je zadobio teške tjelesne ozljede. Vezano uz navedene ozljede osiguranik tužitelja vodio je postupak pri Općinskom sudu u Rijeci pod posl.br. P-1643/09 protiv ovdje tuženika te je navedenom presudom pravomoćno utvrđena suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 50%. Predmet ove tužbe je šteta koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine kao i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku MN u razdoblju od 1.11.2021. do 31.10.2023. godine, a koja šteta prema obračunu isplata iznosi po osnovi invalidske mirovine 1.850,85 EUR odnosno iznos od 5.288,13 EUR umanjen za 70% utjecaja ozljeda na invalidnost te umanjen za 50% po osnovi doprinosa osiguranika tužitelja te iznos od 345,36 EUR po osnovi naknade za tjelesno oštećenje odnosno to je iznos od 690,73 EUR umanjen za 50% po osnovi doprinosa osiguranika tužitelja. Slijedom izloženog predlaže da mu sud pruži zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenice donošenja rješenja tužitelja, ozljeđivanje osiguranika tužitelja te utvrđenu suodgovornost osiguranika tužitelja kao i isplate po pravomoćnim presudama na koje se poziva tužitelj. Međutim tuženik upire na zauzeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske te najnovijoj sudskoj praksi prema kojoj je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. To iz razloga što se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koje uskraćuju tužitelju pravo na naknadu štete, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Ističe da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan uzevši u obzir jasnu i izričitu odredbu važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji uređuje pitanje prava na naknadu štete nastale od strane neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva te izričito navodi da su zavodi za zdravstveno, mirovinsko invalidsko osiguranje te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenja tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, nalaz i mišljenje vještaka o tjelesnom oštećenju, zapisnik o očevidu, službenu zabilješku MUP-a o saslušanju MN, prometno tehničko vještačenje od 5.12.2011. u predmetu Općinskog suda Rijeci posl.br. P- 1643/09, obračun isplate invalidske mirovine, obračun isplate naknade za tjelesno oštećenje te podneske stranaka.

4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja kojim potražuje naknadu iznosa isplaćenih svojem osiguraniku na ime invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje temeljen na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

6. Izvršen uvid u naprijed spomenutu dokumentaciju potvrđuje navode tužitelja da je osiguranik tužitelja MN stradao u prometnoj nesreći dana 28.3.2007. od strane nepoznatog vozila pri čemu je zadobio tjelesne ozljede kao i to da je istome rješenjima tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu i tjelesno oštećenje uz utvrđenu suodgovornost osiguranika tužitelja.

7. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva točnije da li se u konkretnom slučaju na utvrđenje postojanja visine obveze tuženika primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to smatra tužitelj ili odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu kako to smatra tuženik.

8. Vezano uz navedeno Vrhovni sud Republike Hrvatske ujedinio je svoje pravno stajalište da se u predmetu kao što je ovaj imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. U ovoj pravnoj stvari mjerodavan je propis koji regulira materije osiguranja točnije Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, prema navedenom stajalištu u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske i obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. U predmetnom slučaju tužiteljeva tražbina zapravo predstavlja subrogacijsku tražbinu koja je odredbom čl. 44 st. 5 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu isključena iz obveze tuženika za namirenjem. Spomenutom odredbo čl. 44 st. 5 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je uređeno pitanje prava na naknadu štete nastale od strane neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva određeno je da Zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstava nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Generacijskog fonda. Navedeno znači da je spomenutom odredbom izričito navedeno tko je isključen od prava da od Hrvatskog ureda za osiguranje zahtijeva ispunjenje obveze po osnovi štete nastale od nepoznatog vozila na teritoriju Republike Hrvatske pa kako se isključenje odnosi i na tužitelja, to se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim. U konkretnom slučaju tužiteljev zahtjev nije upravljen prema društvu za osiguranje. Tužiteljeva tražbina predstavlja subrogacijsku tražbinu koja je naprijed citiranom odredbom čl. 44 st. 5 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu isključena iz obveze tuženika za namirenje.

9. Nije sporno da je tužitelj temeljem svojih rješenja izvršio isplate invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje, a što proizlazi i iz obračuna isplate invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje te ispis iz banke doznačenih mirovinskih primanja i naknada,međutim imajući u vidu ranije izloženo tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se neosnovanim što je bio razlog odluke suda kao u toč. I izreke ove presude.

10. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sudskog postupka budući isti troškovi nisu nastali što je bio razlog odluke suda kao u točki II izreke ove presude.

11. Vezano uz rješenje suda valja reći da je tužitelj svojim podneskom od 10.10.2024. godine povisio tužbeni zahtjev time da sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva njegovim povišenjem budući isto nije bilo svrsishodno za predmet spora.

U Zagrebu, 19. ožujka 2026.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku