REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-721/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Aleksandri Gumzej, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja MAG- COMMERCE d.o.o., OIB: 57269622478, Šenkovec, Maršala Tita 6, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova 80A, protiv tuženika ELGAM ENERGY d.o.o., OIB: 23727071299, Zagreb, Gorjanska ulica 1, radi isplate iznosa od 2.825,00 EUR, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u [adresa] NP, pod brojem UPP/OS-Ovrv-1271//2024 od 16. prosinca 2024. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 2.825,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 2. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 912,20 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javna bilježnica u [adresa] NP donijela je 16. prosinca 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj UPP/OS- Ovrv-1271//2024 (sudski predmet: Ovrv-92572/2024) kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 2.825,00 EUR te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je, a nakon što se Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Povrv-234/2025-2 od 11. travnja 2025. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-721/2025-3 od 30. srpnja 2025. navedeno rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu , navodi da djelomično prigovara i djelomično osporava pobijano rješenje o ovrsi odnosno osnovu i visinu ovrhovoditeljevog potraživanja. Navedeno se osporava jer da ovrhovoditelj nije dokazao visinu potraživanja ni pravni temelj za tražbinu koju potražuje u ovoj pravnoj stvari, a tuženik je naveo i da pobija troškove postupka.

4. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 29. kolovoza 2025. (listovi 50-71 spisa) činjenično obrazložio tužbeni zahtjev te se očitovao na navode iz odgovora na tužbu . Tužitelj navodi da se utuženo potraživanje temelji na uredno izdanom i dospjelom računu, odnosno na otvorenim stavkama koje su uredno evidentirane u poslovnim knjigama tužitelja. Iz te dokumentacije da proizlazi da tuženik predmetno potraživanje nije podmi rio pa da je stoga neosnovana tuženikova tvrdnja da visina i osnova potraživanja nisu dokazani. Nadalje, tužitelj ističe da kao pravni temelj tražbine prilaže ponudu koju je tuženik prihvatio, a isporuka predmeta kupoprodaje evidentirana je otpremnicom i radnim nalogom br. 67/24/MK od 29. veljače 2024. te radnim nalogom br. 71/24/MK od 4. ožujka 2024., potpisanim od strane radnika tuženika, a koji da predstavljaju osnovu za obračun obavljenih radova. Slijedom navedenoga, da je tuženik podmirio veći dio obveze proizašle iz računa br. 2389/02/4 u iznosu od ukupno 18.831,25 EUR, a što da potvrđuju i priložene potvrde o uplati u ukupnom iznosu od 16.006,25 EUR. Upravo na temelju tih uplata da proizlazi da je preostali iznos od 2.825,00 EUR ostao nepodmiren. Stoga, da navodi tuženika da osnova i visina tražbine nisu dokazani su neosnovani i paušalni, budući da se upravo iz dostavljene dokumentacije- ponude, otpremnice, otvorenih stavki i potvrda o djelomičnim uplatama- nedvojbeno utvrđuje postojanje i iznos neplaćenog potraživanja tužitelja. Zaključno, tužitelj je predložio održavanje glavne rasprave te da se po zaključenju iste održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice NP u [adresa] poslovni broj Ovrv-92572/2024, odnosno UPP/OS-Ovrv-1271/2024 od 16. prosinca 2024. i to za iznos od 2.825,00 EUR te zakonske kamate, kao i da se obveže tuženik da tužitelju po zaključenju glavne rasprave nadoknadi prouzročene troškove parničnog i ovršnog postupka.

5. Tuženiku je podnesak tužitelja od 29. kolovoza 2025. dostavljen 19. rujna 2025., međutim nije se očitovao na navode i dokazne prijedloge tužitelja, iako je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-721/2025-3 od 30. srpnja 2025. bio upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Osim toga, iako je uredno zaprimio poziv, tuženik nije pristupio ni na ročište održano 3. veljače 2026., čime je pokazao potpunu pasivnost u ovome parničnom postupku.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava : izvoda otvorenih stavki od 30. listopada 2024. (list 7 spisa), izvoda otvorenih stavki od 26. kolovoza 2025. (listovi 53-55 spisa), računa broj 2389/02/4 od 27. listopada 2023. (list 56 spisa), otpremnice broj 2023/1934 od 27. listopada 2023. (list 57 spisa), predračuna broj 23-747 (listovi 58-59 spisa), radnog naloga broj 71/24/MK od 4. ožujka 2024. (list 60 spisa), radnog naloga broj 67/24/MK od 29. veljače 2024. (list 61 spisa) e-mail korespondencije između stranaka (listovi 62-66 spisa), zapisnika o provedenoj edukaciji korisnika za korištenje agregata (list 67 spisa) i potvrda banke o izvršenom plaćanju (listovi 68-71 spisa).

7. S obzirom na to da je tužitelj tijekom postupka odustao od prijedloga da se izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu parničnih stranaka, sud je izveo sve dokaze koje je tužitelj predložio, dok tuženik nije stavio nikakve dokazne prijedloge.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 2.825,00 EUR, a koji iznos se odnosi na neisplaćeni dio cijene po računu br. 2389/02/4 od 27. listopada 2023. za agregat koji je tuženik kupio od tužitelja te puštanje u rad navedenog stroja.

10. Između stranaka je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, a tuženik je osporio i nastali trošak postupka.

11.1. Iz dostavljenih isprava, konkretno e-mail komunikacije između stranaka (listovi 62-66 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj dostavio DP kao ovlaštenom voditelju radova- inženjeru gradilišta tuženika ponudu za traženi agregat prema troškovniku te da je tužitelj izdao predračun br. 23-747 u ukupnom iznosu od 18.831,25 EUR i to za Emsa agregat E BD EM 0165 te puštanje u rad (listovi 58 -59 spisa), a nakon čega je tužitelj je 27. listopada 2023. izdao račun broj 2389/02/4. Uz račun izdana je i otpremnica broj 2023/1934 od 27. listopada 2023., međutim ista nije potpisana po preuzimatelju. Potom je tuženik u e-mailu od 12. listopada 2023. dao uputu tužitelju da navedeni agregat dostavi na gradilište na adresi Hrvatski zavod za javno zdravstvo (dalje u tekstu: HZJZ), [adresa].

11.2. Uvidom u radne naloge tužitelja br. 67/24/MK od 29. veljače 2024. te br. 71/24/MK od 4. ožujka 2024., sud je utvrdio da se predmetni nalozi odnose na agregat (EMSA E BD EM) naveden na računu broj 2389/02/4 i da je u nalozima opisano njegovo puštanje u rad za potrebe tuženika na adresi [adresa], pri čemu je kao kontakt osoba naveden DP. Oba radna naloga ovjerena su za tuženika kao kupca po zaposleniku FP.

11.3. Nadalje, iz e-mail poruke tuženika od 11. ožujka 2024. (list 62 spisa) sud je utvrdio da je tuženik naveo da investitor- Hrvatski zavod za javno zdravstvo traži da se napravi obuka za isporučeni agregat, a o čemu je sastavljen zapisnik (list 67 spisa) u kojem je navedeno da je 26. ožujka 2024. u prostoru okoliša zgrade HZJZ, na poziciji smještaja agregata, održana edukacija korisnika o sustavu upravljanja agregatom od strane tužitelja kao ovlaštenog servisera.

12. Sve pročitane isprave sud je prihvatio kao vjerodostojne budući da su knjigovodstvene isprave (predračun br. 23-747, račun br. 2389/02/4 i otpremnica br. 2023/1934) te radni nalozi izdani na poslovnom papiru tužitelja te da je kao kupac odnosno korisnik usluge naznačen tuženik. U odnosu na e -mail korespondenciju, iz iste proizlazi da su zaposlenici stranaka koristili službene mailove ([adresa elektroničke pošte] i [adresa elektroničke pošte]), a da je u potpisu DP kao ovlaštene osobe tuženika korišten logo tuženika te naziv, adresa, OIB, e-mail i web stranica tuženika. S tim u vezi ističe se i da tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio, a time ni dokazivao, da navedene isprave nisu vjerodostojne.

13. Odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je člankom 252. ZOO-a određeno vrijeme sklapanja ugovora, a to je trenutak kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu. Odredbom članka 376. ZOO-a određeno je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

14. Iz isprava navedenih u točki 11. obrazloženja razvidno je da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja za agregat, pri čemu su stranke ugovorile da u cijenu od 18.831,25 EUR, osim samog stroja, ulazi i njegovo puštanje u rad. Iako otpremnica br. 2023/1934 od 27. listopada 2023. nije potpisna po tuženiku, činjenicu da je tužitelj predao kupljenu stvar je sam tuženik učinio nespornom u e-mailu od 11. ožujka 2024. u kojem je od tužitelja zatražio da napravi obuku korisnika za isporučeni agregat. Također, iz radnih naloga je razvidno da je tužitelj izvršio i obvezu puštanja u rad predmetnog uređaja te da je pri tome bio prisutan zaposlenik tuženika. Na temelju navedenoga ovaj je sud utvrdio da su parnične stranke sklopile ugovor o kupoprodaji Emsa agregata E BD EM 0165 te su dogovorile da tužitelj navedeni uređaj pusti u rad. Također, iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj uredno ispunio svoje obveze, odnosno da je prenio predmetni uređaj u vlasništvo tuženika te ga pustio u rad. Ovdje valja istaknuti da je tuženik u pretežnom dijelu podmirio račun tužitelja, a nije ni životno ni logično da bi izvršio plaćanja u iznosu od 16.006,25 EUR da stranke nisu bile u poslovnom odnosu. Također, prigovor tuženika u dijelu u kojem se osporava pravna osnova tužbenog zahtjeva je paušalan i ničime dokazan, a slijedom svega navedenoga sud je utvrdio da je osporavanje pravne osnove neosnovano.

15.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je pročitao račun broj 2389/02/4 od 27. listopada 2023. koji je izdao tužitelj za agregat i puštanje u rad u iznosu od 18.831,25 EUR, dakle za stavke i u iznosu koji je naveden na predračunu br. 23 -747, s dospijećem 1. prosinca 2023.

15.2. Iz bankovnih izvoda proizlazi da je tuženik izvršio plaćanje po ponudi broj 23 - 747 u dva navrata i to 11. rujna 2023. u iznosu od 3.506,25 EUR te 23. veljače 2024. u iznosu od 7.500,00 EUR, a da je jednako tako u dva navrata izvršio plaćanja za koja je u opisu plaćanja naveo „po računu“ i to 18. travnja 2024. u iznosu od 3.000,00 EUR te 24. svibnja 2024. u iznosu od 2.000,00 EUR. Uvidom u navedene isprave sud je utvrdio da je tuženik u preteženom dijelu, točnije u iznosu od 16.006,25 EUR, podmirio račun broj 2389/02/4 te da je ostao nepodmiren iznos od 2.825,00 EUR, odnosno iznos koji tužitelj potražuje u ovome postupku.

15.3. Uvidom u izvod otvorenih stavki tužitelja na dan 30. listopada 2024. (list 7 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj evidentirao potraživanje prema tuženiku u iznosu od 2.825,00 EUR, dakle u iznosu koji je predmet ovog spora, pri čemu je na izvodu navedeno da je na temelju računa broj 23-2389/02/4 dugovanje tuženika iznosilo 18.832,25 EUR te da je tuženik izvršio plaćanje u ukupnom iznosu od 16.006,25 EUR, nakon čega je preostalo dugovanje po navedenom računu u iznosu od 2.825,00 EUR.

16. Ističe se da se predmetni izvadak iz poslovnih knjiga i naknadno dostavljeni računi tužitelja, sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje u tekstu: OZ), smatraju vjerodostojnom ispravom, a u njima su u smislu odredbe članka 31. stavak 2. OZ-a naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Slijedom navedenoga, tužitelj je u predmetnoj pravnoj stvari dokazao ispravama navedenim u prethodnoj točki obrazloženja visinu tužbenog zahtjeva.

17. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

18. Tijekom postupka tužitelj je dostavljenim ispravama dokazao da je tuženiku predao u vlasništvo agregat i pustio ga u rad te je time otklonio tuženikovo osporavanje izneseno u prigovoru, dok tuženik, na kojemu je bio teret dokaza tvrdnji kojima pobija navode tužitelja, nije dokazao ni da stranke nisu bile u ugovornom odnosu ni da tužitelju ne duguje iznos koji potražuje u ovome postupku odnosno da je istome prigovarao, a niti je u tom smislu predložio bilo kakve dokazne prijedloge. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je tuženik dužan isplatiti tužitelju nepodmireni dio računa za prodanu stvar i izvršenu uslugu puštanja u rad kupljenog uređaja u iznosu od 2.825,00 EUR.

19. Odredba članka 65. ZOO-a propisuje da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Stoga je ovaj sud na temelju odredbe članka 367. u vezi s člankom 65. ZOO-a, ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

20. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a odredbom članka 29. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. O stopi zateznih kamata sud je odlučio primjenom odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, pri čemu je viša stopa zatezne kamate određena s obzirom na to da predmetno potraživanje proizlazi iz trgovačkog ugovora. Stoga, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću, dužan je osim glavnice platiti i zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon dolaska u zakašnjenje pa do isplate.

21. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP - a u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a kojim je naloženo tuženiku isplatiti glavnicu u iznosu od 2.825,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 2. prosinca 2023. do isplate, sve kao u točki I. izreke.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredb i članka 154. stavka 1. ZPP- a kojom je određeno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, a u vezi s člancima 151., 155. i 164. stavkom 2. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: OT), visina naknade troškova za rad javnog bilježnika na temelju Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj: 9/2021., 18/2022. i 154/2022., dalje u tekstu: Pravilnik) te visina sudskih pristojbi na temelju Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/2023., dalje u tekstu: TSP) i zahtjeva tužitelja (list 74 spisa).

23. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a te članaka 154. st. 1., 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP -a. Tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka u zatraženom iznosu od 275,00 EUR i to za sastav prijedloga za ovrhu u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 11. točka 1. Tarife), a što je sukladno Tbr. 54. Tarife 200,00 EUR i uz uvećanje za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 250,00 eura te predujam naknade javnog bilježnika i ostatak naknade sukladno odredbi članka 7. u vezi s člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj: 9/2021., 18/2022. i 154/2022.), sve uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

24. S time u vezi, naglašava se da se, sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (troškovima parničnog postupka) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 16. prosinca 2024. do 18. ožujka 2026., kao dana koji je prethodio donošenju ove odluke.

25. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je, vodeći računa o vrijednosti predmeta spora i zahtjevu tužitelja (list 74 spisa), priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom i to za sastav obrazloženog podneska od 29. kolovoza 2025. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 3. veljače 2026. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) i na ročištu 19. ožujka 2026. na kojem je objavljena presuda u vrijednosti od 25 bodova (Tbr. 9.3. Tarife). Ovdje valja istaknuti da sukladno Tbr. 9.3. Tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade Tbr. 7. toč.1., što bi u konkretnom slučaju iznosilo 50 bodova, međutim tužitelju je, sukladno njegovu traženju, priznato 25 bodova. Uzimajući u obzir da sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a te da je na nastali trošak zastupanja potrebno obračunati PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno je tužitelju po osnovi troškova zastupanja u parničnom postupku priznat iznos od 562,50 EUR.

26. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,70 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. ZSP i Tbr. 2.1. TSP, jer je tužitelj obveznik plaćanja te pristojbe kao stranka koja je uspjela sa zahtjevom u sporu.

27. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 912,20 EUR (ovršni troškovi u iznosu od 275,00 EUR i troškovi parničnog postupka u iznosu od 637,20 EUR).

28. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a za ostale odnose, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

29. S druge strane, tužitelju nije priznat trošak parničnog postupka u razlici vrijednosti do priznatih 100 bodova za sastav obrazloženog podneska od 29. kolovoza 2025. i za zastupanje na ročištu 3. veljače 2026. (za svaku navedenu parničnu radnju tužitelj je zatražio trošak u vrijednosti od 200 bodova).

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Gumzej

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a)