Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

P-409/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antei Barešić, u pravnoj stvari tužitelja UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Valter Šram, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja Ane Buljan, odvjetnice u Zadru i punomoćnika tuženice Filipa Fuština, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija Zagreb, na ročištu za objavu presude od 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan:

- dio odredbe iz članka 2 ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 56/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 06. lipnja 2006. koji glasi:

”….u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ...“;

- dio odredbe iz članka 7 ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 56/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 06. lipnja 2006. godine koji glasi: „…po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…“

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

isplati iznos

od

4.796,39

(četiritisućesedamstotinadevedesetšesteuratridesetdevetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koju određuje Zakonom o kamatama i važeće Uredbe o visini zakonske zatezne kamate do dana 31. prosinca 2007., a od dana 01. siječnja 2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 01. kolovoza 2015., a od 01. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, i to:

- na iznos od 10,83 EUR-a od dana 01. studenog 2007. godine do isplate;

- na iznos od 11,02 EUR-a od dana 01. prosinca 2007. godine do isplate;

- na iznos od 10,77 EUR-a od dana 01. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos od 11,04 EUR-a od dana 01. veljače 2008. godine do isplate;

- na iznos od 21, 67 EUR-a od dana 01. ožujka 2008. godine do isplate;

- na iznos od 22,14 EUR-a od dana 01. travnja 2008. godine do isplate;

- na iznos od 21,89 EUR-a od dana 01. svibnja 2008. godine do isplate;

- na iznos od 21,06 EUR-a od dana 01. lipnja 2008. godine do isplate;

- na iznos od 21,20 EUR-a od dana 01. srpnja 2008. godine do isplate;

- na iznos od 20,87 EUR-a od dana 01. kolovoza 2008. godine do isplate;

- na iznos od 20,70 EUR-a od dana 01. rujna 2008. godine do isplate;

- na iznos od 20,57 EUR-a od dana 01. listopada 2008. godine do isplate;

- na iznos od 21,71 EUR-a od dana 01. studenog 2008. godine do isplate;

- na iznos od 24,16 EUR-a od dana 01 prosinca 2008. godine do isplate;

- na iznos od 20,76 EUR-a od dana 01. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos od 36,18 EUR-a od dana 01. veljače 2009. godine do isplate;

- na iznos od 36,23 EUR-a od dana 01. ožujka 2009. godine do isplate;

- na iznos od 30,81 EUR-a od dana 01. travnja 2009. godine do isplate;

- na iznos od 30,88 EUR-a od dana 01. svibnja 2009. godine do isplate;

- na iznos od 31,03 EUR-a od dana 01. lipnja 2009. godine do isplate;

- na iznos od 28,30 EUR-a od dana 01. srpnja 2009. godine do isplate;

- na iznos od 36,60 EUR-a od dana 01. kolovoza 2009. godine do isplate;

- na iznos od 32,92 EUR-a od dana 01. rujna 2009. godine do isplate;

- na iznos od 35,52 EUR-a od dana 01. listopada 2009. godine do isplate;

- na iznos od 32,85 EUR-a od dana 01. studenog 2009. godine do isplate;

- na iznos od 34,02 EUR-a od dana 01. prosinca 2009. godine do isplate;

- na iznos od 33,50 EUR-a od dana 01. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos od 39,37 EUR-a od dana 01. veljače 2010. godine do isplate;

- na iznos od 41,98 EUR-a od dana 01. ožujka 2010. godine do isplate;

- na iznos od 41,01 EUR-a od dana 01. travnja 2010. godine do isplate;

- na iznos od 44,24 EUR-a od dana 01. svibnja 2010. godine do isplate;

- na iznos od 47,06 EUR-a od dana 01. lipnja 2010. godine do isplate;

- na iznos od 48,18 EUR-a od dana 01. srpnja 2010. godine do isplate;

- na iznos od 55,29 EUR-a od dana 01. kolovoza 2010. godine do isplate;

- na iznos od 54,83 EUR-a od dana 01. rujna 2010. godine do isplate;

- na iznos od 69,76 EUR-a od dana 01. listopada 2010. godine do isplate;

- na iznos od 767,75 EUR-a od dana 12.listopada 2010.godine do isplate;

- na iznos od 48,18 EUR-a od dana 01. studenog 2010. godine do isplate;

- na iznos od 49,82 EUR-a od dana 01. prosinca 2010. godine do isplate;

- na iznos od 58,72 EUR-a od dana 01. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos od 59,30 EUR-a od dana 01. veljače 2011. godine do isplate;

- na iznos od 55,82 EUR-a od dana 01. ožujka 2011. godine do isplate;

- na iznos od 57,46 EUR-a od dana 01. travnja 2011. godine do isplate;

- na iznos od 57,39 EUR-a od dana 01. svibnja 2011. godine do isplate;

- na iznos od 63,11 EUR-a od dana 01. lipnja 2011. godine do isplate;

- na iznos od 75,52 EUR-a od dana 01. srpnja 2011. godine do isplate;

- na iznos od 87,58 EUR-a od dana 01. kolovoza 2011. godine do isplate;

- na iznos od 102,93 EUR-a od dana 01. rujna 2011. godine do isplate;

- na iznos od 78,09 EUR-a od dana 01. listopada 2011. godine do isplate;

- na iznos od 69,59 EUR-a od dana 01. studenog 2011. godine do isplate;

- na iznos od 69,18 EUR-a od dana 15. studenog 2011. godine do isplate;

- na iznos od 1.975,30 EUR-a kuna od dana 29. studenog 2011. godine do isplate; sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnički trošak u iznosu od 2.850,23 eura (slovima: dvijetisućeosamstotinapedeseteuradvadesettricenta) u roku od 15 dana od presuđenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom 06. lipnja 2006. sklopio ugovor o namjenskom kreditu broj 7103173623 prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita namjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti od 32.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Rok otplate je ugovoren od deset godina te je čl. 2 ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. dok je odredbom čl. 7 ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Redovna kamatna stopa se od početnih 4,90 posto godišnje tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Navedenim promjenama kamatne stope mijenjan je iznos mjesečnih anuiteta čime je tužitelj pretplatio mjesečne anuitete. Takva odredba, koja je dala mogućnost tuženiku da promijeni ugovorene kamate isključivo svojom odlukom, uzrokuje neravnopravan položaj tužitelja i neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene jer za to nije imao nikakve egzaktne kriterije. Kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika bez suglasnosti tužitelja čime je kamata postala promjenjivi element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjenjive kamatne stope. Osim toga tužitelju prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Tužitelj smatra da tuženik kao jača strana i sastavljač ugovora nije postupio u dobroj vjeri. Tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik CHF nego je mislio da svaka strana sklapanjem ugovora prihvaća samo opći valutni rizik. Ugovor o kreditu sadrži dva promjenjiva elementa - valutnu klauzulu vezanu uz CHF i promjenu kamatne stope što ukazuje na činjenicu da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama za koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora nije mogao znati. Uslijed tih promjena tuženik je na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli po svakom mjesečnom anuitetu neosnovano stekao nepripadni iznos. Tužitelj se pozvao na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda broj P-1402/2012 od 04. srpnja 2013. te odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Nakon samostalnog izračuna pretplate tužitelj je utvrdio da se radi o tražbini u iznosu od 4.796,39 eura. Slijedom navedenoga predlaže da sud utvrdi da je ništetan dio odredbe iz čl. 2 ugovora o namjenskom kreditu broj 7103173623 sklopljenog 06. lipnja 2006. i to dio koji glasi ”….u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ...“; te dio odredbi iz čl. 7 koji glasi: - dio odredbe iz članka 7 ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 56/06 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 06. lipnja 2006. koji glasi: „…po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…“. Nadalje, predlaže da sud naloži tuženici da isplati tužitelju preplaćeni iznos od 4.796,39 eura.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 31. listopada 2019. osporava zahtjeve tužitelja kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojim tužitelj obrazlaže tužbu. Osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Ističe prigovor zastare. Zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala a ističe protekom pet godina od svake pojedine uplate. Kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka pa sve do podnošenja predmetne tužbe ne postoji nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarivanje njegovog prava. Valutna klauzula je zakonom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena ona ne može postati ništetna zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Također je i kamata zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Banka nije znala niti morala znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF je bio stabilan dugi niz godina, stabilnost tečaja CHF prema EUR je bio primarni cilj Švicarske narodne banke pa tuženik nije mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti obraniti tečaj CHF u odnosu na EUR. Sve potrebne informacije su bile javno dostupne u nizu novinskih članaka tijekom 2005. Tužena je informirala tužitelja u okviru primjene obveznih smjernica za informiranje klijenata i u skladu s edukacijom koju su osobni bankari prošli u pripremi za uključivanje kredita u CHF u kreditnu ponudu. Svaka promjena kamatne stope učinjena je u skladu sa zakonom i ugovorom. Slijedom navedenoga, tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj je tokom postupka naveo da je presudom Vrhovnog suda broj Rev- 2221/2018-11 izražen pravni zaključak da su banke, uključujući i tuženika, povrijedile kolektive interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne odredbe – ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica u CHF a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo, iz čega proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Predmetni kredit je tužitelj podigao kao fizička osoba za adaptaciju stana u vlasništvu njegove supruge FF.

4. Tužena je tokom postupka osporila svojstvo potrošača tužitelju, istaknula prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na one uplate evidentirane u prometima po kreditu koje se nesporno ne mogu povezati s tužiteljem budući nije naznačeno tko je uplatitelj na uplatama vršenim u banci. Stjecatelj može vratiti stečeno bez osnove samo onome od koga je nešto stekao bez osnove. Tužitelj je bio vlasnik obrta [obrt] te kao obrtnik/poduzetnik visokoobrazovan na području ekonomije zasigurno razumje ekonomske pojmove poput promjenjive kamatne stope ili valutne klauzule. Valutna klauzule je, prema odluci Suda EU broj C-81/19 od 9. srpnja 2020., isključena od kontrole nepoštenosti.

5. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P- 2072/2019-46 od 14. studenog 2023. utvrđeno je da je ništetan: - dio odredbe iz članka 2 ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 56/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 06. lipnja 2006. godine koji glasi: ”….u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ...“; - dio odredbe iz članka 7 ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 56/06 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 06. lipnja 2006. godine koji glasi: „…po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…“, te je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 4.796,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom I. rješenja je odbijen prigovor zastare, točkom II. je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa dok je točkom III. odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

5.1. Po žalbi tuženika, Županijski sud u Varaždinu je rješenjem broj Gž-124/2024-2 od 7. veljače 2024. ukinuo spomenutu presudu te rješenje u točkama I. i III. Predmet je vraćen na ponovno suđenje uz obrazloženje da nedostaju razlozi o prigovoru promašene aktivne legitimacije, o prigovoru da se uopće ne radi o potrošačkom ugovoru te da se sud nije referirao na prigovor o potrebi uračunavanja u tužiteljevu tražbinu negativnih tečajnih razlika. U obrazloženju navedene drugostupanjske odluke se navodi da nije jasno na osnovu čega je sud dosudio zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose od dana dospijeća do isplate.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o namjenskom kreditu broj 56/06 (l.s. 8-12), pregled promjena kamatnih stopa od 30. travnja 2019. godine (l.s.13-23), novinski članci (l.s. 76-81), opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (l.s. 82-89), izvadak iz knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] (l.s. 168), izvadak iz obrtnog registra za obrt [obrt] od 29. travnja 2021. godine (l.s. 196), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo Martine Mate od 07. listopada 2022. (l.s. 212-221), dopunu nalaza i mišljenja od 09. prosinca 2022. (l.s. 249-253), te je saslušao tužitelja. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem osobnog bankara MF.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 2 i čl. 7 ugovora o namjenskom kreditu broj 7103173623 sklopljenog između stranaka dana 6. lipnja 2006. te potraživanje tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 4.132,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama na ime pretplata tužitelja po spomenutom kreditu uslijed postojanja ništetne odredbe toga ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovora o namjenskom kreditu broj 56/06 prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita namjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti od 32.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita kojom prilikom je ugovorena kamatna stopa od 4,90%, promjenjiva. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija, početak tijeka zakonskih zateznih kamata na potraživane iznose, nastup zastare potraživanja tužitelja te ima li tužitelj status potrošača u ovom sporu.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da su banke, među kojima je i tuženica, u ugovorima o kreditu kojeg su banke sklapale s potrošačima, ugovaranjem promjenjive kamatne stope odredbama koje nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, uzrokovale neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

11. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima

12. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužene banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13. Naveden odluke, donesene u postupku u povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, u skladu s čl. 502 c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje: ZPP).

14. Da bi utvrdio status potrošača sud je u ponovljenom postupku saslušao tužitelja iz čijeg iskaza slijedi da je njegova supruga radila u poreznoj upravi i radi toga dobila stan na korištenje. Kako je stan bio korišten bilo ga je potrebno renovirati. Za potrebe renovacije tužitelj je podigao kredit. Budući da je od ranije bio klijent tuženika odlučio je kredit podići upravo u toj banci. U razgovoru s djelatnicima banke je došao do zaključka da je kredit u CHF najpovoljniji jer je imao povoljnu kamatu. Računao je da je švicarski franak stabilna valuta i da nema razlike u odnosu na druge kredite jer je sve to Europska unija. Ugovor o kreditu je pripremila banka, tužitelj nije utjecao na sadržaj ugovora nego ga je prihvatio pripremljenog. Javni bilježnik također tužitelju nije pojašnjavao odredbe ugovora. Knjigovodstveni servis koji ima tužitelj nema veze s predmetnim kreditom. Kredit je podigao isključivo za renovaciju stana na Bilom brigu u kojem i danas stanuje sin tužitelja a kancelarija knjigovodstvenog servisa se nalazi na drugoj adresi, pored zgrade socijalnog osiguranja u [adresa] i tamo je od 2002. Sredstva dobivena po predmetnom kreditu nikada nisu korištena za knjigovodstveni servis već isključivo za obiteljski stan. Tužitelj je naveo da je po struci ekonomist pa da je znao što je valutna klauzula i što znači promjenjiva kamatna stopa ali nije znao što utječe na promjenu kamate ni koliko se ona može mijenjati. Kredit je vraćao tužitelj.

14.1. Iskaz tužitelja sud je cijenio kao životan, logičan i uvjerljiv te ga je u cijelosti prihvatio.

15. Iz prethodno navedenog proizlazi da je tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nastupao u svojstvu potrošača jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao u svrhu adaptacije obiteljskog stana, dakle u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, čime je dokazao status potrošača iz čl. 3 ZZP. Predmetni kredit nije korišten za potrebe knjigovodstvenog servisa koji tužitelj, sredstva kredita su korištena isključivo za adaptaciju obiteljskog stana dok je sjedište knjigovodstvenog servisa oduvijek prijavljeno na adresi različitoj od one na kojoj se nalazi obiteljski stan tužitelja. Tužitelj, iako po struci ekonomist, nije znao što utječe na promjenu kamatne stope i kolika se ista može mijenjati. Nadalje, iz citiranih pravomoćnih odluka proizlazi da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zajamčene ZZP, što je uzrokovalo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača.

16. Analizom ugovora o namjenskom kreditu broj 56/06 kojeg je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s tuženom kao kreditorom dana 6. lipnja 2006. utvrđeno da je se radi o tipskom ugovoru, ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane tužene. Odredba koja je sadržana u tipskim ugovorima koje je koristila tužena, a na temelju koje se cijena određuje prema jednostranoj odluci banke, bez jasnih parametara koji utječu na takvu odluku, protivna je i čl. 81 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je ništavost sukladno čl. 87 ZZP. Slijedom navedenoga, primjenom navedenih zakonskih odredbi odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

17. Sukladno čl. 81 st. 4 ZZP, teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, kakav je predmetni ugovor o kreditu, pojedinačno pregovaralo je na tuženici. Iako je tuženica tokom postupka isticala da je tužitelja jasno, potpuno i točno informirala o odredbama ugovora, tuženica nije predložila niti jedan dokaz na ove okolnosti. Dostavljeni novinski članci nisu dokaz da je tuženica tužitelja informirala o svim rizicima i uvjetima sklapanja predmetnog ugovora a novinski članici koji su objavljeni u medijima ne oslobađaju tuženicu obveze potpunog i jasnog informiranja. Vodeći računa da tuženica nije dokazala da se o pojedinim odredbama ugovora pregovaralo s tužiteljem i da je tužitelj mogao utjecati na sadržaj samog ugovora te cijeneći sadržaj predmetnog ugovora, njegov oblik te izraze u njemu korištene, sud utvrđuje da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed sastavljen od strane tuženice prema unaprijed pripremljenom obrascu, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati. Ovdje se napominje da je tuženica, na kojoj je bio teret dokaza da se o odredbama ugovora pregovaralo, odustala od dokaza saslušanjem osobnog bankara MF.

18. Imajući u vidu prethodno navedena utvrđenja iz kojih slijedi da su odredbe čl. 2 i 7 ugovora o kreditu ništetne sud je, na temelju čl. 323 st. 1 ZOO-a, prihvatio zahtjev tužitelja da mu je tužena dužna vratiti ono što je primila na temelju takvih ugovornih odredbi.

19. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, bankarstvo i računovodstvo Martine Mate iz čijeg nalaza i mišljenja od 7. listopada 2022. slijedi da pretplata tužitelja, kako po osnovi promjene kamatne stope tako i po osnovi tečajne razlike u odnosu na CHF prema HRK u razdoblju od 15. studenog 2006. do 29. studenog 2011. ukupno iznosi 4.796,71 eur, od čega je iznos od 953,12 eura pretplata po osnovi promjene kamatne stope a iznos od 3.843,59 eura pretplata po osnovu promjene tečaja CHF za HRK tijekom otplate. Ukupna zatezna kamata na preplaćene iznose tekuća od datuma uplate istoga do 1. listopada 2022. iznosu 4.787,91 eura.

19.1. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da je vještak uzeo u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita. Uzimanje u obzir samo činjenica koje idu u korist tužitelju a ne i onih koje idu u korist tuženiku nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke.

19.2. U odnosu na prigovor tuženika stalni sudski vještak Martina Mate je dostavila očitovanje dana 9. prosinca 2022. u kojem je navela da je nalaz i mišljenje izrađen sukladno nalogu suda i da prigovor tuženika predstavlja prigovor na nalog suda. Sudu je dostavila dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je prikazala i tzv. „negativne razlike“ odnosno izračun kada je tečaj CHF na dan podmirenja obveze bio niži od tečaja na dan prvog korištenja kredita. Ukupna negativna razlika iznosi 181,02 eura.

19.3. Nakon dopune nalaza i mišljenja stranke nisu imale prigovora na isti već je tuženik istaknuo da bi u svrhu točnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja svakako trebalo uzeti u obzir dopunu nalaza i mišljenja odnosno izračun tzv. negativnih razlika. Na visinu konačne novčane tražbine ne utječe samo eventualno istaknuti protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja (instituti procesne naravi) već i materijalnopravni prigovori kao što je to u konkretnom slučaju.

19.4. Sud je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Martine Mate cijenio kao objektivan, argumentiran, izrađen u skladu s pravilima struke i određenim zadatkom pa ga je u cijelosti prihvatio.

19.5. Po provedenom financijskom vještačenju, tužitelj je podneskom od 15. studenog 2022. uredio tužbeni zahtjev. Prema uređenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje iznos od 4.796,39 eura koji je u tom tužbenom zahtjevu bio naznačen u kunama. Potom je tužitelj podneskom od 13. travnja 2023. uredio tužbeni zahtjev na način da je isti specificirao u valuti eur te je na ročištu 29. rujna 2023. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na oznaku broja predmetnog ugovora o kreditu.

20. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) je propisano da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka zakona je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

21. Člankom 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Tuženik kao pravna osoba koja nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja je nesavjestan stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana plaćanja mjesečnih anuiteta pa je dužan platiti tužitelju zatezne kamate od dana plaćanja svakog mjesečnog anuiteta (čl. 1115. ZOO).

23. U odnosu na istaknut prigovor zastare za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 na sjednici 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok, ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača i to neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

24. Zastara potraživanja prema tuženiku je s osnove isplate zbog ugovorenih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 13. lipnja 2014. (kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna) dok je s osnova isplate zbog ugovaranja valutne klauzule u kojoj je glavnica vezana za valutu CHF počela teći 14. lipnja 2018. (kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.). Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019. odnosno unutar zastarnog roka od pet godina propisanog čl. 225 ZOO, prigovor tuženika glede zastare nije osnovan.

25. Nadalje, u odnosu na nedostatak aktivne legitimacije za navesti je da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je upravo tužitelj vraćao predmetni kredit, što je u skladu i s prometom po kreditu/specifikacijom uplata koja je dostavljen u spis (l.s.19-23).

26. U odnosu na prijedlog tužene da bi sud trebao uzeti u obzir i negativne razlike ističe se da bi sud mogao odlučivati o potraživanju jedne od stranaka ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno kako se radi o tuženici da postavi protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja ili prigovor prijeboja. Budući da tužena nije istaknula ništa od navedenoga to nema pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Obzirom na navedeno, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

27. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP pa je tužitelju, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), priznat trošak: sastav tužbe-100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 08. ožujka 2021., 28. travnja 2021., 28. listopada 2022., 15. studenog 2022. -400 bodova (Tbr. 8. toč.1. Tarife), trošak pristupa ročištu 28. travnja 2022., 06. travnja 2023., 04. veljače 2026.-300 bodova (Tbr. 9. toč.1. Tarife), trošak sastava podneska od 13. travnja 2023.-50 bodova (Tbr. 8. toč.3. Tarife), pristup ročištu 29. rujna 2023. - 50 bodova (Tbr.9. toč.2. Tarife), što sve ukupno uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV, iznosi 2.250,00 eura. Tužitelju su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 398,17 eura, te trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 202,06 eura (Tbr.1.Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi Narodne novine br. 53/19., 92/21., 37/23. i Tbr.2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi Narodne novine br. 37/2023) koliko je tužitelj i uplatio na ime sudskih pristojbi.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 08. ožujka 2021., 29. srpnja 2022., 06. prosinca 2023., 05. travnja 2023., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka a podnesak od 05. travnja 2023. je predan dan prije ročišta stoga nije bilo zapreke da se sadržaj podneska iznese na samoj raspravi. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. travnja 2022. i 15. veljače 2023. budući da se istima samo ponavljaju navodi izneseni tokom postupka, kao ni sastav podneska od 08. listopada 2025. jer isti predstavlja požurnicu koja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka. Za sastav podnesak od 13. travnja 2023. tužitelju je priznat trošak od 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč.1. budući da se radi o petom obrazloženom podnesku (Tbr.8. toč.2. Tarife) a za ročište od 13. travnja 2023. je priznata nagrada sukladno Tbr.9. toč.2. budući da je ročište odgođeno prije raspravljanja o glavnoj stvari.

Zadar, 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Antea Barešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćnicima.