Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-3177/2019-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Andreji Krstinić, odvjetnici iz Raba i Slavku Milardoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, Org. dio banke: Podružnica Riadria Rijeka, Đure Šporera 3, Rijeka , radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, objavljene dana 19. ožujka 2026., temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su ništetna i bez pravnog učinka odredba iz točke 4. i 7. Ugovora o kreditu 9012198652 koji je sklopljen dana 28.12.2006. godine između tužitelja KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, PODRUŽNICA RIADRIA RIJEKA, kao Banke, u dijelu u kojem ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika, i dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i plaćanje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika.

II. Utvrđuje se osnovanim potraživanje tužitelja i nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9012198652 sklopljenom dana 28.12.2006. godine, isplati iznos od 10.142,18 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje po stopi od 15% godišnje teku u razdoblju od 01. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, od 01.siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 79,39 EUR od 31.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,34 EUR od 30.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,32 EUR od 31.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,30 EUR od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,29 EUR od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,99 EUR od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,00 EUR od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,49 EUR od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 150,79 EUR od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 151,58 EUR od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 151,66 EUR od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 151,52 EUR od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 151,34 EUR od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 151,06 EUR od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 150,65 EUR od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,93 EUR od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,23 EUR od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,20 EUR od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,18 EUR od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 148,85 EUR od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 148,87 EUR od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 157,61 EUR od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 160,10 EUR od 06.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 161,97 EUR od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 161,93 EUR od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 161,90 EUR od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 161,82 EUR od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 161,64 kuna od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 161,06 EUR od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 160,94 EUR od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 160,51 EUR od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 160,58 EUR od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 160,62 EUR od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 166,24 EUR od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,76 EUR od 12.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 177,90 EUR od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 177,83 EUR od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 177,83 EUR od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,71 EUR od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 145,62 EUR od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 147,71 EUR od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,63 EUR od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 152,73 EUR od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 157,29 EUR od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 158,74 EUR od 07.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 139,61 EUR od 18.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 142,41 EUR od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 150,13 EUR od 28.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,52 EUR od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,48 EUR od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,92 EUR od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,40 EUR od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,37 EUR od 03.01.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 106,58 EUR od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 107,83 EUR od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 107,08 EUR od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 107,33 EUR od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 107,95 EUR od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 107,66 EUR od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,81 EUR od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,69 EUR od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,33 EUR od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,40 EUR od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,35 EUR od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,41 EUR od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,33 EUR od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,25 EUR od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,18 EUR od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,48 EUR od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,32 EUR od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,95 EUR od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,25 EUR od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,42 EUR od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,44 EUR od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,52 EUR od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,46 EUR od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,67 EUR od 31.12.2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se osnovanim potraživanje tužitelja i nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9012198652 sklopljenom dana 28.12.2006. godine, isplati iznos od 10.190,95 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje po stopi od 15% godišnje teku u razdoblju od 01. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, od 01.siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 13,04 EUR od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,26 EUR od 06.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,76 EUR od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,76 EUR od 31.08.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 25,76 EUR od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,64 EUR od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,25 EUR od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,69 EUR od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,48 EUR od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,32 EUR od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,69 EUR od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,91 EUR od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,23 EUR od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,51 EUR od 12.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,18 EUR od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,14 EUR od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,32 EUR od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,03 EUR od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,83 EUR od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,49 EUR od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,61 EUR od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,93 EUR od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,50 EUR od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 120,93 EUR od 07.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 145,24 EUR od 18.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 157,55 EUR od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 190,97 EUR od 28.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 191,49 EUR od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 196,88 EUR od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 194,38 EUR od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 160,13 EUR od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 155,01 EUR od 03.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 164,21 EUR od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 172,01 EUR od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 168,01 EUR od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,94 EUR od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 174,04 EUR od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 172,76 EUR od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,44 EUR od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,14 EUR od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 167,40 EUR od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 162,14 EUR od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 168,52 EUR od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,39 EUR od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,41 EUR od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 169.43 EUR od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,47 EUR od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 171,93 EUR od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 152,68 EUR od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 150,85 EUR od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 153,47 EUR od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 155,03 EUR od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 155,72 EUR od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 156,75 EUR od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 156,96 EUR od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 158,75 EUR od 31.12.2013. godine pa do isplate.

- na iznos od 156,54 EUR od 31.01.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 157,19 EUR od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 156,75 EUR od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 156,81 EUR od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,83 EUR od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 163,12 EUR od 27.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 166,80 EUR od 25.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,83 EUR od 31.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,83 EUR od 30.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,83 EUR od 31.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,83 EUR od 30.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 170,36 EUR od 31.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 176,32 EUR od 31.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 176,67 EUR od 28.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 176,67 EUR od 31.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,61 EUR od 28.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,92 EUR od 30.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,92 EUR od 16.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,92 EUR od 31.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,92 EUR od 30.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,92 EUR od 31.10.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.225,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovanim do iznosa od 8.287,50 EUR (za iznos od 1.062,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom).

V.-Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika istaknuta procesnim prigovorom radi prebijanja prema tužitelju u visini od 6.137,98 EUR s osnova razlike priznate u provedenoj konverziji i sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2015. do isplate.

-Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika istaknuta procesnim prigovorom radi prebijanja prema tužitelju u visini od 334,95 EUR, za period kada je tečaj bio niži i sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2008. pa do namirenja,

koje tražbine se stavljaju u procesno pravnu kompenzaciju s tražbinom tužitelja prema postavljenom tužbenom zahtjevu.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da sa tuženikom 28.prosinca 2006. zaključio ugovor o kreditu koji je solemniziran kod javnog bilježnika, da se predmetnim ugovorom tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti u CHF po srednjem tečaju tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita, kredit je bio namjenski – stambeni, s rokom otplate na 360 mjeseci, ugovorena je kamatna stopa promjenjiva odlukom banke, prema početnom otplatnom planu i zaključenom ugovoru kamatna stopa iznosila je 4,2 %. Tužitelj navodi da prema odredbi čl. 81.st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP /03 i čl. 96. st. 1. ZZP/07), da je propisano, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako su u načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj dalje navodi daje presudom Trgovačkog suda u zagrebu posl.br. P-1401/12 koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH PŽ-7129/13 od 13.6.2014. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.12.2008. koja povreda traje i dalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kredita, zaključujući ugovora koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze mijenjala se jednostranom odlukom banke valja utvrđena ništetnom a da je i presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 utvrđena i ništetnost odredbe u odnosu na valutnu klauzulu CHF jer da je takva odredba nerazumljiva i da stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da je protivna načelu savjesnosti i poštenja, jer da je banka znala za rizik tečaja CHF ali da je prešućivala tužitelju kao ugovornoj strani tečaj kako će se mijenjati kroz razdoblje otplate kredita. Tužitelj navodi da je 10.12.2015. zaključio dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim ugovorom su stranke izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirale u EUR, ugovorile kamatnu stopu koja se sastoji od fiksnog dijela i promjenjivog dijela, da su stranke utvrdile da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 46.878,82 kn, da se navedeni iznos ne odnosi na preplaćenu kamatu, predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, koji će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, protivi se provođenju financijskog vještačenja kao nepotrebnom, navodi da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka jer da je obeštećen konverzijom, osporava da bi se odluke iz kolektivnog spora mogle primjenjivati na ovaj pojedinačni spor, dalje tijekom postupka ističe prigovor zastare, prigovara da bi tužitelj bio potrošač, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te ističe prigovor radi prebijanja s osnova tzv. negativne razlike i razlike utvrđene u konverziji, koju će specificirati nakon provedenog financijskog vještačenja.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o kreditu zaključen između parničnih stranaka (list 15-20 spisa), uvid u otplatni plan sa prikazom efektivne kamatne stope (list 21-27 spisa), uvid u dodatak ugovora o kreditu (list 35-39 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 422 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije MČ dipl. oec. vlasnik obrta za usluge [obrt] sa zadaćom kao na (listu 436 i 437 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka (list 442-453 spisa), sastavni dio je i dodatak 1. rekonstruirani otplatni plan, usporedba sa realiziranim (list 454-456 spisa)., tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja 1. prosinca 2025. precizirao tužbeni zahtjev, osporava osnovanost procesnog prigovora radi prebijanja,koji je tuženik precizirao podneskom od 17.6.2025. (list 478 i 479 spisa).

4.Iz iskaza tužitelja kao stranke u bitnome proizlazi da je kredit podigao za kupnju stana za stanovanje s obitelji, nikada stambeni prostor nije korišten u poslovne svrhe, službenica u banci je kazala da s obzirom na količinu novca koja mu je potrebna, najbolje je uzeti kredit koji je vezan za valutu CHF jer da je to stabilna valuta pa da se tečaj nije mijenjao sigurno 30 godina, niti se kamata mijenjala od kada se kredit takve vrste emitira, izračunala je ratu kredita mjesečno od cca 3.600,00 KN i dobio je otplatni plan za 30 godina, nije mu objašnjavano da rata se može povećati na iznos od 5.000,00 do 6.000,00 KN, što se počelo dešavati nakon nekoliko mjeseci od zaključenja ugovora, vjerovao je da je istina što je kazala službenica u banci, niti kod javnog bilježnika nisu mu pojašnjavali kada i pod kojim uvjetima može doći do promjene kamate ili tečaja, u banci su mi samo dali ugovor i kazali da ga ovjeri kod javnog bilježnika, nakon što je rata narasla na 6.000,00 KN išao je interesirati se u banku što je moguće učiniti, kazali su da mu ne mogu objasniti zbog čega je došlo do toga i da više nije moguće utjecati na odredbe ugovora, kredit je konvertirao i nije obeštećen konverzijom, stoga je ustao tužbom, traži da mu se isplati sve što je platio više radi promjene kamatne stope i tečaja u odnosu na prvobitno ugovorene, pa do konverzije, nakon što je izvršio konverziju nakon izvjesnog vremena pozajmio je novac kako bi zatvorio kredit da mu se ne bi desila ista situacija kao i ranije.

5.Neopsnovan je prigovor da tuženik ne bi bio pasivno legitimiran u ovoj parnici, tuženik je ugovorna strana i iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da je tužitelj preplatio iznose i radi promjene kamate i radi promjene tečaja u utuženom periodu, pa je svakako taj novčani iznos stekao tuženik kao stranka, jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala odnosno da je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je na ime kamata do konverzije uplatio više iznos od 10.142,18 EUR, a pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita do konverzije tečaj CHF nije mijenjao, odnosno, da je bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je na ime tečajnih razlika uplatio više 10.190,95 EUR. Nalaz i mišljenje prihvatile su parnične stranke, prihvaća ga i ovaj sud jer drži da je sačinjen po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću.

6.Na temelju ocijene provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, koji je preciziran podneskom od 1.12. 2025. sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

7. Po utvrđenju ovog suda, tuženik je sačinilo ugovor o kreditu kao trgovac u smislu odredbe članka 3. Stavak 1.točka 8. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti zaključio s tužiteljem kao potrošačem,, pa je isti ugovor potrošački u smislu članka 3. stavak 1. točka 7 ZZP, jer se radi o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i mjeseče rate, što proizlazi iz iskaza tužitelja kao stranke,a i uvidom u ugovor o kreditu sud utvrđuje, da nije navedena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamatne stope, niti je bilo vidljivo kako će se mijenjati tečaj za vrijeme otplate kredita ,pa je tužitelj bio doveden u neravnopravan položaj u ugovornom odnosu u odnosu na tuženika, pa je tako bez pravnog osnova tuženik stekao veći novčani iznos i radi promjene kamatne stope i radi promijene tečaja u odnosu na prvobitno ugovoreni, o čemu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale, pa se takva ugovorna odredba utvrđuje nepoštenom i ništetnom a što proizlazi iz odluke Visokog trgovačkog suda RH,posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Prema odredbi članka 49 stavak 1. ZPP- a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenim, osim ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a prema odredbi članka 87 ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Prema odluci Visokog trgovačkog suda RH,poslovni broj Pž-4432/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je, da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba, jer da su banke znale za rizik koji nosi CHF ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Ovo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci VSRH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. ,u kojoj se navodi, da su banke povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne, i nepoštene ugovorene odredbe, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke, pa u tome ugovornom odnosu,stranke nisu bile ravnopravni sudionici,što je jedno od osnovnih načela u obveznom odnosu,kao i načelo savjesnosti i poštenja,koje je svakako izostalo,pa su takve odredbe ništetne ,kroz primjenu čl.322 Zakona o obveznim odnosima(ZOO-a),jer su protivne prisilnom propisu i konačno moralu društva,a kroz primjenu odredbe čl.323 st.1 ZOO-a,tužitelj bi imao pravo na povrat onoga što je uplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi,jer, prema odredbi članka 323 stavak 1 ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora a ako nije moguće ima se dati odgovarajuća nagrada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugi ne određuje. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev prema vještačkom nalazu , jer je sudski vještak za financije utvrdio ukupnu visinu preplaćenih mjesečnih anuiteta i radi promjene kamatne stope i radi promjene tečaja u odnosu na prvobitno ugovorene parametre, sve sukladno zadaći suda, stoga, po stavu suda dosuđeni iznos tuženik je stekao bez pravnog osnova, a prema odredbi članka 1115.Zakona o obveznim odnosima( ZOO), kada se vraća ono što je stečeno bez osnova ,moraju se vratiti plodovi i vratiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Po stavu suda, kako je naprijed obrazloženo, tuženik je bio nepošten stjecatelj, stoga je tužitelju dosuđen zakonska zatezna kamata na svaki anuitet od dospijeća pa do isplate.

8. Sud dalje utvrđuje, da je neosnovan prigovor tuženika, da se tužitelj neosnovano poziva na odluke iz kolektivnog spora, to iz razloga, jer temeljem odredbe Članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 500a stavak 1. ZPP-a, tako da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pa će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Kroz primjenu naprijed citiranih odredbi ZPP-a i naprijed citiranih odluka Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, koje obvezuju i ovaj sud, sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao osnov potraživanja, dok je u odnosu na visinu tražbine provedeno financijsko vještačenje, kako je već naprijed obrazloženo.

9. Neosnovan je prigovor da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem ove parnice, da je konverzijom obeštećen, jer je ovaj sud stava, da zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu, tužitelj se nije odrekao potraživanja temeljem utvrđenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu, konverzijom je izmijenjena samo valutna odredba, kamatna stopa i preostala neotplaćena glavnica, što znači, da nije izgubljen pravni interes za vođenje ove parnice, a iz nalaza i mišljenja vještaka izračunati su preplaćeni iznosi u odnosu na prvobitno ugovoreni tečaj i kamatu, što upućuje na zaključak, da tužitelj nije obeštećen konverzijom kredita a o čemu se izjasnila i recentna sudska praksa (VSRH Rev-809/2021-2 od 21.12.2022.)

10. Neosnovan je prigovor zastare tražbine, jer je Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., zauzeo stav, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, došlo do prekida zastare na temelju Članka 241 ZOO-a, jer zastara se prekida podnošenjem tužbe ili svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom i drugim nadležnim tijelom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, te zastara restitucijskih individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka po pravomoćnosti sudske odluke, donesene u povodu te tužbe. Presuda VTS (Pž-7219/13 ) pravomoćna je 13. lipnja 2014., a presuda Pž-6632/17 pravomoćna je 14. lipnja 2018., pa kroz primjenu članka 225. ZOO-a, primjenjuje se zastari rok od 5 godina a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13. lipnja 2019., dakle u okviru zastarnog roka, a i prema pravnom shvaćanju sjednice građanskog odijela VSRH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojim su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Sud je tužitelju dosudio na preplaćeni iznos kamate i tečaja, zateznu kamatu, kroz primjenu odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, koja odredba normira,da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope reguliran je odredbom članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a.

11. Po stavu ovog suda ,bio bi osnovan prigovor zastare koji ističe tužitelj u odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja,jer,plaćanjem po nižem tečaju i nižoj kamatnoj stopi,tužitelj i dalje nije stjecatelj ,pa nema mjesta stjecanju bez osnova,a takva tražbina tuženika bi bila u zastari,jer učinak prijeboja nastaje u trenutku ispunjenja pretpostavki za isti,odnosno kada su se tražbine međusobno susrele,odnosno suprotstavile, pa je tako potencijalna tražbina tuženika suprotstavila se tražbini tužitelja tek pravomoćnošću presude VTS RH PŽ-6632/17 od 14.6.2018 i Pž-7129/13 od 13.6.2014., kada su kamata i tečaj anulirani na početno ugovoreni,kao jedino relevantno među strankama,a to datira iz perioda ugovaranja kredita, mjesec prosinac 2006.,.,pa je svakako nastupila zastara potraživanja istaknuta prigovorom radi prebija o čemu se izjasnila i sudska praksa (ŽS Varaždin,GŽ-553/22).Osim toga i prema recentnoj sudskoj praksi VSRH, Rev-549/23 od 18.12.2023.,ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i čl.155 ZPP-a. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku sa lista 500 spisa i to za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku Tarifni broj 7/1 Tarife 500,00 Eur, sastav 4 obrazložena podneska po pun.odvjetniku svaki podnesak 500,00 Eur, Tarifni broj 8/1 Tarife (podnesak od 15.6. 2020., 13.8.2021.,23.11.2023., 1.12. 2025.), prema Tbr.8/3 200,00Eura-a za svaki podnesak po pun.odvjetniku od(9.11.2020,14.3.2022,13.8.2024,13.1.2025,)trošak pristupa na 4 ročišta po punomoćniku odvjetniku, svako ročište 500,00 Eur Tarifni broj 9/1 Tarife (ročište 5.6.2024, 3.10.2024,8.10.2025,10.2.2026),uvećano za 1325,00 Eur-a,s osnova PDV-a, uvećano za trošak vještačenja 600,00 Eur ,što ukupno iznosi 7225,00Eur-a,dok se sa preostalim dijelom odbija kao neosnovanim.

13. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zateznu zakonsku kamatu sve prema tužbenom zahtjevu tužitelja , sukladno odredbi članka 151 stavak 3. ZPP-a, 30 stavak 3. Ovršnog zakona.

U Opatiji, 19. ožujka 2026.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika