Posl. br. P-108/2025-25
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], kbr. 184, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnik zastupa Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 6. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu održanom radi objave presude dana 19. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DL iz [adresa], kbr. 184, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog korištenja njegovog suvlasničkog dijela nekretnina za koje je presudom Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž‐ 2083/2018 od 29. travnja 2020. utvrđeno da spadaju u ostavinsku masu pok. ČL, isplati iznos od 263,23 € mjesečno počevši od 1. kolovoza 2015. pa do predaje opisanih nekretnina u suposjed tužitelj, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 1. dana sljedećeg mjeseca pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB‐a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu tužba odbija.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom 23. ožujka 2016., tada pod posl. br. P- 295/2016, tada tužitelji, pri čemu se napominje da je o tužbi ranije tužiteljice ŽL odlučeno djelomičnom presudom na temelju odricana pod posl. br. P-543/2021 od 23. srpnja 2024. koja je postala pravomoćna 31. kolovoza 2024., navode da su oni djeca rođena u braku između sada pok. ČL i njegove bivše supruge EL rođ. D, dok je tužena SL druga supruga pok. ČL, a u kojem braku je rođen sada pok. LL i ranije tužena ZL. U odnosu na tuženu ZL dana 13. rujna 2024. pod posl. br. P-543/2021 donesena je djelomična presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, a koja presuda je u ovom dijelu postala pravomoćna dana 15. siječnja 2025. Tužena SL i pok. ČL zaključili su brak 24. siječnja 2002. koji je trajao sve do smrti ČL, međutim njihova je veza trajala mnogo dulje, a sve imajući u vidu da je njihovo prvo zajedničko dijete, sada pok. LL, rođen u mjesecu siječnju 1997. U ovakvoj bračnoj zajednici tužene i pok. ČL, navodi se dalje u tužbi, stečeno je niz nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina]. Stoga, a imajući u vidu doprinose pok. ČL i tužene u njihovom braku, tužitelji procjenjuju kako bi udio svakog u toj imovini iznosio 1/2 dijela. Kako su tužitelji, zajedno sa tuženima, zakonski nasljednici pok. ČL, po tom im osnovu pripada po 1/5 dijela njegove ostavine. Kada se u obzir uzme činjenica da je pok. LL umro nakon ČL svakog od tužitelja pripada i daljnja 1/4 od 1/5 dijela ostavinske imovine ČL. Kako su tužitelji po navedenom osnovu suvlasnici svih predmetnih nekretnina isti su se tuženima obratili radi predaje u suposjed istih, međutim tužene tužiteljima odbijaju predati u suposjed ove nekretnine. Iz navedenog je očito kako u razdoblju nakon smrti ČL, pa do podnošenja tužbe, tužene protiv volje tužitelja koriste sve navedene nekretnine, pa tako tužiteljima na ime njihovog pripadajućeg suvlasničkog dijela pripada i određena naknada i to u iznosu za kojeg su se tužene neosnovane obogatile koristeći suvlasnički dio ovih nekretnina koji pripada tužiteljima. Osim navedenog tužene odbijaju tužiteljima dati relevantne podatke o tijekovima imovine i prava odnosno plodova iz te imovine, pa tako tužitelji ustaju predmetnom tužbom pri čemu zahtijevaju da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženima da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljima polože račune ili daju na pregled isprave, o imovini i pravima, odnosno priopće sve što im je poznato o pravnim, knjigovodstvenim i financijskim neprikazanim i prikazanim tijekovima imovine vezano uz sve nekretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu ČL. Nadalje, tužitelji predlažu da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženima da solidarno i u roku od 15 dana predaju tužiteljima u suposjed sve navedene nekretnine, te da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplate tužiteljima iznos za koji su se neosnovano obogatili koristeći se dijelom nekretnina koji pripada tužiteljima kao i da tužiteljima naknade prouzročeni parnični trošak.
1.1. Kao što je već ranije navedeno, dana 23. srpnja 2024. donesena je djelomična presuda na temelju odricana pod posl. br. P-543/2021, a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tadašnje tužiteljice ŽL, kao i rješenje kojim je utvrđeno da su tužitelji odustali od manifestacijskog zahtjeva za donošenje rješenja kojom bi se tuženicama naložilo da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, u svezi predmetnih nekretnina, tužiteljima polože račune ili daju pregled isprava, imovine i prava, odnosno priopće sve što im je poznato o pravnim, knjigovodstvenim i financijski neprikazanim i prikazanim tijekovima imovine (prava i obveza), a koja je postala pravomoćna 31. kolovoza 2024. Također, a dana 13. rujna 2024. pod posl. br. P-543/2021, donesena je i djelomična presuda i rješenje kojom je naloženo tuženoj SL da tužitelju CL preda u suposjed nekretnine za koje je pravomoćnom presudom ovog suda pod posl. br. P-192/2016 utvrđeno da spadaju u bračnu stečevinu ČL, odnosno u njegovu ostavinsku masu, kojom je u odnosu na tada tuženu ad 2/ ZL tužba odbijena, te je ujedno rješenjem određen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari dok se pravomoćno ne okonča ostavinski postupak iza smrti ČL i LL koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. O-453/2016 ili dok kad sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 15. siječnja 2025. posl. br. Gž- 995/2024 potvrđena je djelomična presuda ovog suda od 13. rujna 2024. pod posl. br. P- 543/2021 u dijelu točke I. izreke u kojem se naloženo tuženoj SL da tužitelju CL preda u suposjed nekretnine navedene točki I. izreke te presude, dok je ova točka presude dijelom preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženoj SL predaja primjeraka svih ključeva ili predaja posjeda na drugi adekvatan način. Ujedno je rješenjem prihvaćena žalba tužene SL te je ukinuto rješenje u odluci o prekidu postupka do okončanja ostavinskog postupka pod posl. br. O-453/2016 te je u tom dijelu predmet vraćen sudu radi nastavka postupka. Stoga je u ovom postupku preostalo još odlučiti o zahtjevu tužitelja AL prema tuženoj SL o naknadi za neovlašteno korištenje njegovog dijela nekretnina za koje je pravomoćnom odlukom suda utvrđeno da spadaju u ostavinsku masu ČL.
1.3. Tužene se u svom odgovoru na tužbu od 15. lipnja 2016., protive navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, prvenstveno poričući da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu ČL, već tvrde da iste predstavljaju posebnu imovinu SL, pa smatraju kako je zbog navedenog neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na predaju nekretnina u suposjed kao i zahtjev za isplatu naknade na ime upotrebe tuđe stvari. Međutim, a nakon pravomoćnosti ovosudne djelomične presude od 13. rujna 2024. posl. br. P-543/2021, tužena SL putem svog punomoćnika, a u podnesku od 4. veljače 2026., ističe kako tužitelj kao naknadu za korištenje svog dijela na predmetnim nekretninama potražuje najmanje 6.636,14 € mjesečno, a koji zahtjev je očito pretjeran i neosnovan. Ovo iz razloga što iz odluke Županijskog suda u Karlovcu proizlazi kako su za predmetne nekretnine sklopljeni važeći ugovori o zakupu koji se i nadalje izvršavaju, a temeljem kojih se ove nekretnine nalaze u posjedu treće osobe i to tvrtke Viganj Commerce d.o.o. Stoga ukupna ugovorena zakupnina za predmetne nekretnine predstavlja jedini stvarni prihod kojeg tužena ostvaruje od predmetnih nekretnina, pa se stoga protivi provođenju vještačenja na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj kao jedan od nasljednika ČL može jedino stupiti u poziciju zakupodavca te stoga po tom osnovu eventualno ostvariti samo pravo na dio zakupnine koja je određena ugovorima o zakupu. Kako su predmetne nekretnine ujedno i predmetom ostavinskog postupka koji se vodi pod posl. br. O-453/2016, pri čemu je tužitelj doista zakonski nasljednik oba ostavitelja iz ovog postupka, to njegovo pravo na isplatu ne može premašiti razmjerni dio ugovorene zakupnine prema njegovom nasljednom dijelu, pa tužena ne osporava pravo tužitelja na dio ugovorene zakupnine koji bi tužitelju po tom osnovu pripao.
2. U nastavku postupka tužitelj je ustrajao u svom novčanom potraživanju prema tuženoj i to na ime korištenja njegovog dijela predmetne nekretnine bez osnove, pa je na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u nastavku postupka predložio provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika i građevinskog vještaka te provođenje dokaza financijskim vještačenjem u svrhu utvrđenja visine stvarne dobiti koje od predmetnih nekretnina ostvaruje tužena, dok je tužena ustrajala u svojim navodima koji su navedeni u podnesku njenog punomoćnika od 4. veljače 2026.
3. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: Ugovor o zakupu zemljišta od 9. prosinca 2015., Ugovor o zakupu zemljišta od 20. srpnja 2013., Aneks br. 1. Ugovora o zakupu zemljišta ovjeren u potpisu stranaka 10. prosinca 2015., Ugovor o iznajmljivanju zemljišta od 21. prosinca 2004., Ugovor o zakupu zemljišta od 10. kolovoza 2008., Aneksa broj 1 Ugovora o zakupu zemljišta koji je u potpisu stranaka ovjeren pred javnim bilježnikom 10. prosinca 2015., pregledan je cjelokupni spis ovog suda pod posl. br. P-192/2016 te je izvršen uvid u spis ostavinskog postupka pod posl. br. O-453/2016. Raspravnim rješenjem suda od 6. veljače 2026. odbijeno je daljnje provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanja mjernika vještaka i građevinskog vještaka, provođenje dokaza financijskim vještačenjem kao i uvidom u ovosudni spis posl. br. P-244/2025, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. 80/22 i 155/23, dalje ZPP)). Provedbom navedenih dokaza te njihovom ocjenom svakog pojedinačno kao i u njihovoj međusobnoj vezi, sve uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev dijelom osnovan, a dijelom neosnovan.
3.1. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su parnične stranke zakonski nasljednici ČL i LL, pri čemu je sadašnji tužitelj sin iz prvog braka ČL sa EL, koji brak je završen razvodom, dok je tužena druga žena ČL, a ranije tužena ZL je kći ČL i sada tužene. Osim nje ČL i SL imali su i sina LL koji je umro nakon ČL. Ostavinski postupci iza smrti ČL i LL spojeni su radi zajedničkog raspravljanja, pri čemu je ČL umro **.**.2015., LL je umro **.**.2015., a ostavinski postupak iza njihovih smrti vodi se pred ovim sudom pod posl. br. O-453/2016, te do danas nije pravomoćno okončan. Među parničnim strankama više nije sporno ni koje nekretnine predstavljaju vlasništvo sada pok. ČL, i to kao njegova bračna stečevina koja potječe iz braka sa sada tuženom, a ovo iz razloga što je isto utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda od 6. rujna 2018. posl. br. P-192/2016, koja je u tom dijelu potvrđena i Presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici posl. br. Gž-2083/2018 od 29. travnja 2020., pa je stoga sada pravomoćnom djelomičnom presudom ovog suda od 13. rujna 2024. posl. br. P-543/2021 i naloženo tuženoj da tužitelju ove nekretnine preda u suposjed. Stoga je u ovom postupku još preostalo odlučiti o zahtjevu tužitelja naspram tužene za naknadu zbog korištenja njegovih suvlasničkih dijelova na predmetnim nekretninama. Među strankama je nesporno da navedene nekretnine ne posjeduje tužena, već ih posjeduje, a temeljem ugovora o zakupu zemljišta, tvrtka Viganj Commerce d.o.o., pri čemu je tuženoj, po prirodi stvari, i ranije bilo poznato da određeni dio ovih nekretnina mora predstavljati bračnu stečevinu ČL, što je zasigurno bilo poznato i tvrtci Viganj Commerce d.o.o., odnosno odgovornim osobama iz ove tvrtke, budući je jedini osnivač, a ujedno i član uprave ove tvrtke upravo tužena, kako to proizlazi iz neslužbenog Izvatka iz sudskog registra za ovu tvrtku. Da predmetno zemljište drži u posjedu tvrtka Viganj Commerce d.o.o., jasno proizlazi i iz Ugovora o zakupu zemljišta od 9. prosinca 2015., Ugovora o zakupu zemljišta od 20. srpnja 2013. te Aneksa br. 1 Ugovora o zakupu zemljišta od 10. prosinca 2015., čime je u odnosu na te nekretnine, sukladno čl. 10. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/0, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), tužena postala njihova posredna posjednica, a tvrtka Viganj Commerce d.o.o. njihov nesamostalni neposredni posjednik. Da tužena u posjedu ne drži predmetne nekretnine svjestan je i tužitelj, zbog čega je pokušao subjektivno preinačiti tužbu na način da umjesto ranije tužene ZL, kao novog tuženika označio tvrtku Viganj Commerce d.o.o., a koji prijedlog je odbijen rješenjem suda od 26. rujna 2022. posl. br. P-543/2021.
3.2. Tužitelj je trenutkom smrti svog oca ČL (**.**.2015.) i trenutkom smrti svog polubrata po ocu LL (**.**.2015.), odnosno otvaranjem njihovog nasljedstva, stekao zajedničko vlasništvo, ali i suposjed, nasljednog dijela nekretnina koje čine njihovu imovinu, i to temeljem odredbi čl. 3. st. 1., čl. 4. st. 1. i 4. te čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN), pa on od tog trenutka prema tuženoj, kao suvlasnici i nepoštenoj posrednoj posjednici, može postavljati sve zahtjeve koji mu pripadaju kao suvlasniku nekretnina, bez obzira na to koliki je njegov suvlasnički dio. Tako može postavljati i zahtjeve sadržane u čl. 165. st. 1. ZV-a) za predaju suposjeda kao i naknade koristi koju je tužena imala, i još uvijek ima, za vrijeme svog posjedovanja tih suvlasničkih dijelova, pa čak i one koje bi te nekretnine dale da ih one nisu zanemarile. Naime, otvaranjem nasljedstva iza pok. ČL i LL, na suvlasničkom dijelu nekretnina koje su pripadale ostaviteljima, temeljem čl. 141. st. 1. ZN-a nastala je nasljednička zajednica tužitelja i tužene na cjelokupnoj ostavinskoj imovini koju čine i predmetne nekretnine, a koja do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iz ovosudnog postupka posl. br. O- 453/2016 i utvrđivanja suvlasničkih dijelova nasljednika ima karakter njihovog zajedničkog vlasništva, a nasljednici imaju položaj zajedničara na takvoj imovini, pa se njihova prava i obveze određuju sukladno odredbama čl. 57. do čl. 65. ZV-a. Kako je temeljem čl. 62. st. 1. ZV-a propisano da svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova zajedničkoga vlasništva, a čl. 65. ZV- a je propisano da se na odnose zajedničara podredno primjenjuju pravila postavljena za suvlasnike, pri čemu je čl. 46. st. 1. ZV-a određeno da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati drugim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva, to je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu usmjerenom na isplatu naknade za korištenje suvlasničkih dijelova nekretnina tužitelja prethodno bilo nužno utvrditi koliki je točno suvlasnički dio tužitelja na predmetnim nekretninama stečen nasljedstvom iza smrti oca i polubrata, a iz kojeg razloga je sud rješenjem od 13. rujna 2024. pod posl. br. P-543/2021 i odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka pod posl. br. O-453/2016. Međutim, a kako je to već ranije rečeno, rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 15. siječnja 2025. posl. br. Gž-995/2024 rješenje o prekidu postupka je ukinuto te je predmet vraćen ovom sudu radi nastavka postupka. Iz obrazloženja odluke Županijskog suda u Karlovcu proizlazi kako se postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu zbog korištenja nekretnina koje čine ostavinu u razdoblju od smrti ostavitelja do predaje u suposjed, odnosi na razdoblje u kojem su stranke u nasljedničkoj zajednici koja prestaje donošenjem rješenja o nasljeđivanju, kada će takva zajednica postati suvlasnička. Po zahtjevu tužitelja kao nasljednika za isplatu naknade zbog korištenja stvari iz ostavine protiv drugog nasljednika koji stvar koristi kroz razdoblje trajanja nasljedničke zajednice, kao i nakon njenog prestanka, prethodno je pitanje postojanje ili nepostojanje pravne osnove po kojoj tužena drži predmetne nekretnine, a o čemu je odlučeno djelomičnom presudom od 13. rujna 2024. pod posl. br. P-543/2021, a iz kojih razloga nije bilo mjesta prekidu postupka do okončanja ostavinskog postupka.
3.3. Radi utvrđenja nasljednog dijela sada tužitelja na ostavinskoj masi ČL izvršen je uvid u ovosudni spis pod posl. br. O-453/2016. Uvidom u ovaj ostavinski spis, a isto je među strankama i nesporno, utvrđeno je kako je ČL umro bez oporuke pa je stoga nasljeđivanje iza njegove smrti zakonsko. Od zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda isti je iza svoje smrti ostavio udovu SL, djecu ZL i LL, a koji su ujedno i djeca SL, te djecu RL i ŽL, a koji su djeca ostavitelja iz njegovog ranijeg braka. Prema odredbi čl. 9. ZN-a nasljednici ostavitelja prvog nasljednog reda nasljeđuju njegovu ostavinu na jednake dijelove, pa bi stoga SL, ZL, BL, CL i ŽL pripadala po 1/5 dijela ostavinske mase ostavitelja ČL. Među strankama nije sporno da je LL umro nakon svog oca ČL te da iza svoje smrti nije ostavio nasljednika prvog nasljednog reda, pa bi stoga njegovi zakonski nasljednici temeljem odredbe čl. 12. ZN-a bili SL za 1/2 dijela dok bi preostali dio njegove imovine na jednake dijelove pripao ZL, PL i ŽL. Kako je LL u trenutku smrti svog oca stekao 1/5 dijela njegove imovine (ili 6/30 dijela), to se ovaj njegov dio nakon njegove smrti raspoređuje na njegove nasljednike i to na način da SL pripada 3/30 dijela, što uz njen dio kojeg je naslijedila od ČL (1/5 ili 6/30 dijela) čini ukupno 9/30 dijela. Po istoj osnovi ZL pripada 1/30 dijela imovine naslijeđene od LL, što uz njen dio kojeg je naslijedila od ČL (6/30 dijela) čini ukupno 7/30 dijela. Isti dio kao i ZL naslijeđen od oca i polubrata pripada i CL i ŽL, pa tužitelju obzirom na navedeno pripada pravo na naknadu zbog korištenja stvari iz ostavine u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a za 7/30 dijela, pri čemu je među strankama ostalo sporno koliko iznosi naknada, odnosno kolika je korist koju tužena ostvaruje od korištenja ovih nekretnina. Upravo radi utvrđenja ove sporne okolnosti sud je i proveo dokaze pregledom Ugovora o zakupu nekretnina koji su priloženi u spisu, time što je odbijen prijedlog tužitelja da se provede uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika i građevinskog vještaka, a ovo iz razloga jer je među strankama nesporno koje nekretnine predstavljaju predmet spora.
3.4. Pregledom Ugovora o zakupu zemljišta od 9. prosinca 2015., koji je u potpisu ugovornih strana ovjeren pred javnim bilježnikom 10. prosinca 2015. pod posl. br. Ov- 7534/15, utvrđeno je da je ovaj Ugovor sklopljen između zakupodavca SL, odnosno sada tužene, te zakupnika tvrtke Viganj Commerce d.o.o. Predmetom ovog Ugovora su nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a prema odredbama ovog Ugovora zakupodavac je predmetne nekretnine dao u najam zakupniku na 30 godina počevši od dana zaključenja ugovora. Dakle, ovaj ugovor o zakupu zemljišta sklopljen je do dana 10. prosinca 2045., a prema čl. 2. Ugovora stranke su ugovorile zakupninu od tada 2.000,00 kn mjesečno, odnosno sada od 765,44 € mjesečno (sve prema tečaju 1 € = 7,53454 kn). Kako je 1/2 dijela ovih nekretnina utvrđena kao vlasništvo sada pok. ČL pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P-192/2016, to bi po ovom osnovu sada pok. ĆL pripadala mjesečna naknada od 132,73 €, a kako je tužitelj njegov presumptivni zakonski nasljednik za 7/30 dijela to tužitelju po osnovu izvršavanja ovog ugovora pripada naknada od 30,97 € mjesečno. Pregledom Ugovora o zakupu zemljišta od 20. srpnja 2013., a koji je u potpisu stranaka ovjeren pred matičnim uredom u [adresa] 31. srpnja 2013., utvrđeno je kako je ovaj ugovor sklopljen između zakupnika Viganj Commerce d.o.o., tada zastupanog po SL i zakupodavca SL, te da su predmetom zakupa nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Prema odredbama ovog Ugovora zakupodavac je navedene nekretnine dao u najam zakupniku na neodređeno vrijeme, time što je ovaj ugovor aneksiran aneksom broj 1 ugovora o zakupu zemljišta od 10. prosinca 2015., i to baš u pogledu vremena zakupa, tako da ovaj ugovor traje 25 godina počevši od dana zaključenja ugovora dakle do 2045. Prema čl. 3. ovog Ugovora stranke su ugovorile zakupninu od tada 8.000,00 kn mjesečno, odnosno sada 1.061,70 € mjesečno, a kako je 1/2 dijela ovih nekretnina utvrđena kao vlasništvo sada pok. ČL pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P-192/2016, to bi po ovom osnovu sada pok. ĆL pripadala mjesečna naknada od 530,89 €. Kako je tužitelj njegov presumptivni zakonski nasljednik za 7/30 dijela to tužitelju po osnovu izvršavanja ovog ugovora pripada naknada od 123,87 € mjesečno. Pregledom Ugovora o zakupu zemljišta od 10. listopada 2008. utvrđeno je kako je ovaj ugovor sklopljen između zakupnika Viganj Commerce d.o.o., tada zastupanog po SL i zakupodavca SL, te da su predmetom zakupa nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Prema odredbama ovog Ugovora zakupodavac je navedene nekretnine dao u najam zakupniku na neodređeno vrijeme, time što je ovaj ugovor aneksiran aneksom broj 1 ugovora o zakupu zemljišta od 10. prosinca 2015., i to baš u pogledu vremena zakupa, tako da ovaj ugovor traje 30 godina počevši od dana zaključenja ugovora dakle do 2038. Prema čl. 3. ovog Ugovora stranke su ugovorile zakupninu od tada 7.000,00 kn mjesečno, odnosno sada 929,05 € mjesečno, a kako je 1/2 dijela ovih nekretnina utvrđena kao vlasništvo sada pok. ČL pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P-192/2016, to bi po ovom osnovu sada pok. ĆL pripadala mjesečna naknada od 464,53 €. Kako je tužitelj njegov presumptivni zakonski nasljednik za 7/30 dijela to tužitelju po osnovu izvršavanja ovog ugovora pripada naknada od 108,39 € mjesečno. Slijedom svega navedenog sud nalazi kako tužitelju zasigurno pripada naknada za korištenje njegovog dijela zemljišta u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a, a u vezi sa odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) kojom je propisano da kad netko tuđu stvar upotrijebi u svoju korist vlasnik te stvari može zahtijevati, nezavisno o prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe stvari. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva sud je naknadu tužitelju utvrdio pregledom navedenih ugovora o najmu zemljišta, budući da tužena kao neposredni posjednik predmetnih nekretnina ne može od uporabe zemljišta imati nekakvu drugu korist, a eventualnu drugu korist od uporabe ovog zemljišta može ostvariti zakupnik zemljišta, dakle tvrtka Viganj Commerce d.o.o. Iz navedenih razloga je sud odbio u dokaznom postupku provesti financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine koristi koju tužena ima od uporabe zemljišta. Isto tako sud je u dokaznom postupku odbio provesti dokaz pregledom ovosudnog spisa pod posl. br. P-244/2025, a ovo iz razloga što je iz navoda punomoćnika tužene koji je predložio provođenje ovog dokaza vidljivo da se radi o postupku u kojem tužitelj po istoj pravnoj osnovi od zakupnika Viganj Commerce d.o.o. traži naknadu za korištenje njegovog dijela nekretnina, pa će se stoga o takvom zahtjevu tužitelja odlučiti u tom postupku neovisno o ishodu ove parnice. Slijedom navedenog sud je dosudio tužitelju naknadu u ukupnom mjesečnom iznosu od 263,23 €, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen. Na tako utvrđeni iznos tužitelju pripada i pravo na zateznu kamatu koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa, s time da je stopa zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.
4. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi člana 154. stav 4. ZPP-a, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima kada se u odnos stavi uspjeh tužitelja u osnovu zahtjeva i uspjeh tužene u visini zahtjeva, pa je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove kako je to i navedeno u točki II. izreke presude.
U Korčuli, 19. ožujka 2026.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
