REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-71/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina u pravnoj stvari tužitelja TRGOVINA KRK d.d., Malinska, Dubašljanska 80, OIB: 66548420466, zastupanog po punomoćnici Jadranki Meštrović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Zorana Badovinca, odvjetnika i tuženika osobno uz punomoćnicu Anamariju Udiljak, odvjetnicu te presude javno objavljene 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju TRGOVINA KRK dioničko društvo za maloprodaju i veleprodaju, OIB: 66548420466, Dubašljanska 80, Malinska plati iznos od 7.258,09 Eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 02.01.2022. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do namirenja po stopi zateznih kamata sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku osam dana naknaditi tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi zateznih kamata sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

II Nalaže se tužitelju TRGOVINA KRK d.d., Malinska, Dubašljanska 80, OIB: 66548420466, naknaditi tuženiku OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 1.714,52 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik Željko Petrušić donio je dana 16. kolovoza 2022. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-15501/2022 kojim je naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku da namiri tražbinu ovrhovoditelju, ovdje tužitelju u iznosu od 54.686,10 kuna / 7.258,09 eura zajedno sa zateznim kamatama i odmjerenim troškovima.

2. Tuženik navedeno rješenje o ovrsi pobija prigovorom u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. U odnosu na vjerodostojnu ispravu tj. knjigovodstvenu karticu temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi ističe da ista nije podobna za ovrhu. U vjerodostojnoj ispravi nisu naznačeni svi potrebni podaci propisani člankom 31. stavkom 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; dalje u tekstu: OZ). Nadalje, ističe da iz same vjerodostojne isprave nije vidljivo koji je točno temelj potraživanja, već je samo paušalno navedeno "potraživanja od poslovođe za manjkove". Isto tako, iz navedene isprave također nije vidljivo na koje se razdoblje odnosi potraživanje, niti koji je datum dospijeća, pa ističe prigovor zastare. Tuženik ukazuje da ukoliko se potraživanje tužitelja kao poslodavca prema tuženiku kao radniku odnosi na manjkove odnosno štetu na radu, tada se to potraživanje ne može temeljiti na vjerodostojnoj ispravi, tj. izvatku iz poslovnih knjiga pozivajući se pritom na odredbu članka 13. Zakona o računovodstvu. Tuženik nadalje navodi da bi radnik odgovarao za štetu mora postojati pravno relevantna uzročna veza između radnje ili propuštanja radnika i nastale štete. Osnova odgovornosti radnika za štetu koju na radu ili u vezi s radom prouzrokuje poslodavcu jest krivnja, a koju Zakon o radu svodi na namjeru i krajnju nepažnju. Za štetu uzrokovanu običnom nepažnjom radnik ne odgovara, a na poslodavcu je teret dokazivanja da je prouzročena šteta posljedica radnikove namjere ili krajnje nepažnje. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu da ukine predmetno rješenje o ovrsi i odbaci prijedlog za ovrhu, uz naknadu troškova postupka ovršeniku.

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-587/2022 od 10. studenog 2022., stavljeno je izvan snage gore citirano rješenje o ovrsi, u dijelu kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio žalbu. Povodom izjavljene žalbe Županijski sud u Puli donio je Rješenje poslovni broj: Gž-1272/2022 od 5. prosinca 2022. kojim je odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu te potvrdio pobijano Rješenje. Tijekom postupka Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu Povrv-587/2022 od 27. ožujka 2023. utvrđeno je nastupanje prekida postupka u odnosu na prijašnjeg tužitelja TRGOSTIL d.d. te nastavak postupka s pravnim slijednikom tužitelja TRGOVINA KRK d.d. Nadalje, spis je dostavljen ovom sudu na daljnje postupanje, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-587/2022 od 29. rujna 2023. kojim je riješeno da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te će se postupak nastaviti kao po tužbi.

4. Tužitelj se tijekom postupka podneskom od 23. ožujka 2023. očitovao na navode tuženika i dodatno obrazložio svoje potraživanje pri čemu ističe da u pogledu nedostataka u ovršnom prijedlogu, odnosno neosnovanosti prijedloga za ovrhu, elementi prijedloga za ovrhu te eventualne nepravilnosti istog ne podliježu preispitivanju u parničnom postupku (čl. 1. ZPP) niti utječu na odluku o osnovanosti konkretne tražbine, jer se u konkretnom predmetu odlučuje po osnovi isplate. Tuženik je osim toga uložio žalbu na rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-587/2022 od 10. studenog 2022. kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a koja žalba je rješenjem Županijskog suda u Puli Gž-1272/2022 odbijena i citirano rješenje potvrđeno. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu nedostataka vjerodostojne isprave ističe kako je odredbom članka 41. OZ-a propisano da je vjerodostojna isprava prema ovom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata, dok je stavkom 2. određeno kako je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Knjigovodstvena kartica od 20. srpnja 2022. koja je potpisana od ovlaštene osobe tužitelja sadrži sve elemente propisane navedenim člankom i kao takva je podobna za ovrhu, a sve kako je to podrobno obrazloženo u navedenom podnesku.

Nadalje, tužitelj navodi da među strankama nije sporno da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu poslovođe prodavaonice broj 141 u Brezovici. U konkretnom slučaju, tuženik se tereti za manjkove po pet provedenih inventura i to: 1. Inventura od 11. travnja 2017., 2. Inventura od 13. rujna 2018., 3. Inventura od 25. rujna 2019., 4. Inventura od 21. siječnja 2020. i 5. Inventura od 28. listopada 2020. Ukupni iznos duga od 54.686,10 kn odnosi se na dug za inventurni manjak utvrđen na prethodno navedenim inventurama, a sastoji se od manjka robe i manjka novčanih sredstava, i to: 1. Na inventuri od 11. travnja 2017. godine utvrđeni inventurni manjak iznosio je 8.712,08 kn (manjak robe u iznosu od 8.694,22 kn i manjak novčanih sredstava u iznosu od 17,86 kn), 2. Na inventuri od 13. rujna 2018. godine utvrđeni inventurni manjak iznosio je 14.678,94 kn (manjak robe u iznosu od 14.924,72 kn umanjen za višak novčanih sredstava u iznosu od 245,78 kn), 3. Na inventuri od 25. rujna 2019. godine utvrđeni inventurni manjak iznosio je 13.357,78 kn (manjak robe), 4. Na inventuri od 21. siječnja 2020. godine utvrđeni inventurni manjak iznosio je 7.547,25 kn (manjak robe) i 5. Na inventuri od 28. listopada 2020. godine utvrđeni inventurni manjak iznosio je 10.390,05 kn (manjak robe). Odgovornost tuženika kao poslovođe predmetne prodavaonice temelji se na Pravilniku o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova i zadataka, točnije, opisu poslova radnog mjesta poslovođe prodavaonice, koje čini sastavni dio navedenog Pravilnika. Uz opis poslova, navedenim je Pravilnikom regulirana i odgovornost poslovođe, pa se tako navodi da je isti odgovoran materijalno za vrijednosti zaliha roba i sredstava rada u prodavaonici. Pored toga, u konkretnom slučaju odgovornost tuženika proizlazi i iz dokumentacije o provedenim inventurama. Tužitelj također ukazuje i da se odgovornost tuženika zasniva na odredbi čl. 107. Zakona o radu, pri čemu ističe da je tuženik kao poslovođa bio odgovoran za redovitu predaju utržaka, a kako to proizlazi i iz opisa njegovog radnog mjesta, te je odgovoran za vrijednost zaliha i sredstava rada u prodavaonici. Njegova upornost u izvršenju nedopuštenih radnji predstavlja namjeru, iako je radnik odgovoran i za štetu nastalu krajnjom nepažnjom. Postupanje tuženika u konkretnom slučaju predstavlja u najmanju ruku krajnju nepažnju, jer bi se svaki prosječan radnik koji obavlja poslove poslovođe morao ponašati tako da čini ono što je propisano tj. da kontrolira ne samo stanje robe nego i druge zaposlene u prodavaonici. Tuženik je kao poslovođa bio odgovoran za materijalno-financijsko te administrativno poslovanje prodavaonice, što znači da je bio dužan organizacijom i kontrolom rada radnika u prodavaonici osigurati njezino uredno poslovanje. Uz navedeno, u konkretnom slučaju odgovornost tuženika proizlazi iz dokumentacije o provedenim inventurama, pa tužitelj prilaže Zapisnike o provedenim inventurama, Odluke o terećenju odgovorne osobe za manjak za robu, Zapisnike o inventuri novčanih sredstava, Izvještaje, Rješenja o imenovanju komisije za izvanredni popis robe i Inventurnu dokumentaciju po svih provedenih pet inventura.

Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu prema tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 24. ožujka 2025., naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 7.258,09 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2022. do isplate, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

5. Tuženik se tijekom postupka u odnosu na navode tužitelja očitavao da su isti u cijelosti neosnovani. Prvenstveno, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanja tužitelja za inventurne manjkove provedene na dane 11. travnja 2017. i 13. rujna 2018. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ukazuje kako je između stranaka sporno koje je poslove i od kada obavljao u prodavaonici tužitelja u Brezovici, budući da s tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o radu za obavljanje poslova poslovođe, već za radno mjesto prodavač. Tuženik ističe da on kao radnik nikako ne može biti odgovoran za bilo kakvu štetu nastalu tužitelju kao njegovom poslodavcu u periodu od 27. kolovoza 2020 pa do 2. studenog 2011., jer je u tom vremenu bio na bolovanju, a u manjem dijelu je koristio godišnji odmor. Tuženik smatra dao on u konkretnom slučaju ne može biti odgovoran za utvrđene inventurne manjkove obrazlažući to organizacijom rada nametnutom od strane tužitelja. Naime, tužitelj je organizirao rad na način da u prodavaonici posao obavljaju dva djelatnika, i to svaki u jednoj smjeni. Tako je tuženik obavljao rad prodavača u jednoj smjeni, a istovremeno je u istoj smjeni trebao obavljati i poslove poslovođe. Nadalje, tuženik ukazuje sudu na otežane uvjete rada u kojima je radio, te o kojima je od početka obavljanja poslova poslovođe ukazivao svom poslodavcu. Otežane uvjete rada tuženik pojašnjava time da je tužitelj neposredno prije nego što je on počeo obavljati poslove poslovođe, uređaj na koji se vodila evidencija robe (narudžbe, zaprimanje robe, ispis cijena i sl.) spojio s uređajem za naplatu (blagajna) i to na način da su se sve opisane radnje mogle obavljati isključivo na jednom uređaju – blagajni. Uz sve to, program koji je bio korišten nije funkcionirao, odnosno zbog grešaka u sustavu rad je bio izrazito otežan uslijed čega tuženik nije mogao koncentrirano obavljati poslove poslovođe, jer bi kod svakog ulaska kupca u prodavaonicu morao prekinuti svoj rad, izaći iz programa za unos podataka i ući u drugi program radi naplate robe kupcu, te se potom vraćati u prethodni program radi unosa podataka. Zbog toga je nebrojeno puta ostajao raditi i prekovremeno, a za prekovremene sate nije nikada dobio naknadu. O svemu navedenom tuženik je u više navrata upozoravao svoje nadređene, kao i na druge probleme i to činjenicu da drugi djelatnici (GU, koja je radila u drugoj smjeni) ne obavljaju posao odgovorno, odnosno da je ista otuđivala robu iz prodavaonice, o čemu postoji i pismeno upozorenje. Tuženik nadalje navodi da je on svog poslodavca upozoravao i molio da u poslovnicu postave "ogledala" kako bi se moglo lakše uočiti ako kupci kradu robu, što nije neuobičajeno. Usprkos tome, tužitelj se oglušivao na sva upozorenja i molbe tuženika. Navedeno potvrđuju i navodi tuženika sa svih zapisnika o utuženima inventurama kojim je prisustvovao u kojima ističe da se on ne smatra odgovornim za utvrđene manjkove, dok inventuri provedenoj dana 28. listopada 2020. nije prisustvovao. Zaključno, tuženik ističe da se trudio svoj posao obavljati maksimalno odgovorno i s dužnom pažnjom.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da po provedenom postupku odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: knjigovodstvenu karticu tužitelja za razdoblje knjiženja od 01.01.2022. do 20.07.2022., Izvadak iz sudskog registra za tužitelja, Zapisnike tužitelja sastavljene dana 11.04.2017., dana 13.09.2018., dana 25.09.2019., dana 21.01.2020., dana 28.10.2020. u prodavaonici broj 141 u Brezovici, Zapisnik tužitelja sastavljen dana 31.12.2020. za prodavaonicu broj 141 iz Brezovice, Izvještaje nakon izvršenog popisa zaliha robe u prodavaonici broj 141 u Brezovici od 11.04.2017., od 13.09.2018., od 25.09.2019., od 21.01.2020., od 28.10.2020., Odluke o terećenju odgovorne osobe za nastali manjak tužitelja od 30.03.2018., od 31.01.2019., od 07.09.2020., od 31.01.2020., od 31.01.2021., Rješenje o imenovanju komisije za izvanredni popis od 23.10.2020., Knjige popisa o nabavi i prodaji robe / Lager liste od 11.04.2017., od 13.09.2018., od 25.09.2019., od 21.01.2020., od 28.10.2020. za prodavaonicu 141, Inventurne količine za inventuru br. 3 / Inventurne razlike za inventuru br. 3 od 28.10.2020., Inventurne količine za inventuru br. 1 / Inventurne razlike za inventuru br. 1 od 28.10.2020., Zapisnik o inventuri novčanih sredstava od 31.12.2018., od 31.12.2019., Zapisnik sastavljen dana 31.12.2019. u predmetu utvrđivanja obračuna poslovanja za prodavaonicu broj 141 u Brezovici, Rješenje o imenovanju komisije za redovni godišnji popis od 20.09.2019., Zapisnik sastavljen dana 31.12.2018. u predmetu utvrđivanja obračuna poslovanja, Rješenje o imenovanju komisije za redovni godišnji popis od 11.09.2018., Inventurne količine za inventuru br. 1 / Inventurne razlike za inventuru br. 1 od 13.09.2018., Zapisnik o inventuri novčanih sredstava od 31.12.2017., Zapisnik sastavljen dana 31.12.2017. u predmetu utvrđivanja obračuna poslovanja, Rješenje o imenovanju komisije za izvanredni popis od 10.04.2017., Inventurne količine za inventuru br. 1 i br. 3 / Inventurne razlike za inventuru br. 1 i br. 3 od 11.04.2017., Zapisnik sastavljen dana 07.09.2020. u predmetu utvrđivanja obračuna poslovanja, Rješenje o imenovanju komisije za izvanredni nadzor od 20.01.2020., Inventurne količine za inventuru br. 1 / Inventurne razlike za inventuru br. 1 od 21.01.2020., Pravilnik o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova i zadataka s Prilogom – naziv poslova i radnih zadataka, Ugovor o radu na određeno vrijeme od 07.08.2014., Aneks br. 1. ugovora o radu od 04.11.2014., Aneks br. 2. ugovora od radu od 04.02.2015., Aneks br. 3. ugovora od radu od 06.05.2015., Aneks br. 4. ugovora od radu od 27.11.2015., Aneks br. 5. ugovora od radu od 29.03.2016., Aneks br. 6. ugovora od radu od 30.05.2016., Aneks br. 7. ugovora od radu od 30.12.2016., Aneks br. 8. ugovora od radu od 12.01.2017. i od 08.02.2017., Aneks br. 9 ugovora o radu od 29.10.2021., Odluku o rasporedu radnika na rad u drugo mjesto od 15.01.2016., liječničku potvrdu od 26.04.2023., e- mail poruku tuženika od 29.03.2017., Ugovore o radu na neodređeno vrijeme od 31.12.2022. i od 03.10.2022, Obavijest o trajanju i rasporedu godišnjeg odmora od 30.08.2021., saslušani su svjedoci: ZU, TU, BU, MU, JU, IU, HU te tuženik OU, u svojstvu stranke u postupku te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca prema tuženiku kao radniku za naknadom imovinske štete u iznosu od 7.258,09 eura koja je nastala nakon utvrđenih inventurnih manjkova.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja u utuženom razdoblju na radnom mjestu prodavača i poslovođe prodavaonice, kao niti činjenica da je tužitelju nastala šteta u utvrđenom iznosu od 7.258,09 eura.

9. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno postojanje uzročno- posljedične veze između štetne radnje i počinjene štete tj. postojanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Iz dokumentacije koja prileži spisu te iz iskaza svjedoka i tuženika, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tuženik bio prodavač, a potom poslovođa u prodavaonici tužitelja u Zagrebu, Brezovica, kako to slijedi iz Aneksa br. 8 ugovora o radu te iz njegovog iskaza i iskaza svjedoka ZU, prodavačice u toj trgovini;

- da je tuženik u razdoblju od 27. kolovoza 2020. do 31. kolovoza 2021. bio na bolovanju što je učinjeno nespornim između parničnih strana na pripremnom ročištu od 26. ožujka 2025., a da je nakon toga koristio godišnji odmor u razdoblju od 1. rujna 2021. do 5. listopada 2021. što proizlazi iz Obavijesti o trajanju i rasporedu godišnjeg odmora;

- da je radno vrijeme trgovine bilo organizirano u dvije smjene na način da je u svakoj smjeni radio po jedan radnik i to jedan radnik u jutarnjoj smjeni, a drugi u popodnevnoj smjeni, kako to slijedi iz jasnog iskaza tuženika. Iskaz tuženika potvrđuju svjedoci ZU, BU, MU i JU. Iz iskaza svjedoka ZU i JU proizlazi da je površina ove trgovine otprilike 30 m² do 40 m². U sklopu prodavaonice se nalazi i skladište, u koje je tuženik morao povremeno odlaziti, a koje je bilo smješteno u drugoj prostoriji, kako to proizlazi iz iskaza tuženika i svjedoka HU;

- da je tuženik tijekom radnog vremena radio sam u jednoj smjeni, te je tom prilikom obavljao poslove koje obavlja prodavač, a što uključuje posluživanje kupaca, rad na blagajni, slaganje robe na police, preuzimanje robe od dobavljača što obuhvaća i kontrolu robe koja ulazi u prodavaonicu, naručivanje kruha te voća i povrća, rad na suhomesnatom odjelu i čišćenje trovine kako to slijedi iz iskaza samog tuženika. Svjedoci ZU, BU i JU u svojim iskazima potvrđuje ove navode. Sumirajući ove iskaze nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik kao poslovođa obavljao i sve poslove koje obavlja prodavač, jer je notorna činjenica da poslovođa u trgovini ne obavlja samo poslove poslovođe. Ovdje valja ukazati da iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova i zadataka iz ožujka 1996. u bitnom slijedi da poslovođa trgovine organizira rad u prodavaonici i odgovoran je za isti, nabavlja, prima i organizira smještaj i predaju robe, prodaje robu, vodi evidenciju u prodavaonici, kontrolira evidenciju o zaduženju i razduženju prodavaoce, brine o pravilnosti pakiranja, mjerenja robe i obračunavanja cijena za prodanu robu, brine o ispravnosti uređaja i opreme, te zaštitnim sredstvima i dr., brine o čistoći osoblja, prodavaonice i kruga koji pripada prodavaonici, brine o redovitoj prodaji utrška, nadzire rad cjelokupnog osoblja, brine o opskrbljenosti prodavaonice robom, te o pravilnom isticanju cijena robe, brine o izdavanju računa, o zalihama robe, njenoj ispravnosti i valjanosti za prodaju, te obavlja i druge poslove kako je to sadržano u opisu poslova u citiranom Pravilniku;

- da je za vrijeme dok je tuženik obavljao poslove poslovođe, rad u trgovini bio otežan uslijed toga što je u jednom uređaju bila spojena blagajna i terminal koji je služio za evidenciju i naručivanje robe. Iz iskaza tuženika proizlazi da je s navedenim uređajem bilo problema u radu, a osobito kada bi se tijekom rada na "programu trgovina" koji se odnosi na zaduživanje i naručivanje robe, prilikom dolaska kupca u trgovinu, moralo prekinuti i prebaciti u "program prodaje", a nakon toga ponovno vratiti u prethodni program. Navedene tvrdnje tuženika potvrđuju i svjedoci ZU i MU. Iz iskaza tuženika također proizlazi da se je znalo dogoditi da je neka roba bila dvostruko evidentirana i da se pobrišu podaci, o čemu je tuženik morao obavještavati nadležne službe, što mu je sve oduzimalo dosta vremena. O navedenom postoji i e- mail poruka koju je tuženik uputio dana 29.3.2017. (str. 281 spisa). Iz iskaza samog tuženika, te iz iskaza svjedoka ZU i BU proizlazi da je tužitelj navedene uređaje razdvojio nakon dolaska gđe. BU za poslovođu;

- da se postupak inventure u prodavaonici provodi na način da članovi komisije popisuju zatečeno stanje u prodavaonici tako da se sva roba popisuje putem skenera. Nakon što se sva zatečena roba u prodavaonici popiše, tada se uspoređuje sa knjigovodstvenim stanjem te se utvrđuje postoje li razlike odnosno da li postoji višak ili manjak robe te da li postoji kalo koji je zakonski dozvoljen, što slijedi iz iskaza svjedoka TU, JU i IU. U konkretnim slučajevima bio je utvrđen manjak robe u prodavaonici;

- inventurni manjkovi koji su bili utvrđeni, a za koje se tereti tuženik su se odnosili na manjak robe u prodavaonici, a ponajviše na robu kojoj je istekao rok trajanja. Za robu kojoj ističe rok trajanja, postoji obveza poslovođe da prije isteka roka trajanja, o navedenom obavijesti službu komercijale ili izravno dobavljača. Tuženik je u svom iskazu naveo da je o robi kojoj istječe rok trajanja obavještavao službu komercijale, ali da je zbog opsega cjelokupnog posla za koji je bio zadužen i problema u organizaciji rada bilo kašnjenja sa praćenjem rokova za robu kojoj istječe rok trajanja. Navedene tvrdnje tuženika potvrdio je u svojem iskazu i svjedok MU;

- da je tijekom rada tuženika u trgovini za razdoblja u kojima su utvrđeni inventurni manjkovi bilo i krađa. U slučaju krađe potrebno je ustanoviti koja je roba točno ukradena putem kamera, policijskog zapisnika ili svjedoka, te se u tom slučaju radi otpis što ide na teret samog Društva, dok u protivnom ako se ne može utvrditi o kojoj je robi riječ, se provodi inventura i tada ta roba ulazi u manjak što ide na teret poslovođe, a sve kako to proizlazi iz iskaza svjedoka IU i JU. U pogledu krađa tuženik je u svom iskazu naveo da je njemu bilo vrlo teško ustanoviti da li nešto nedostaje budući da je to trebalo odmah ustanoviti i dokumentirati, a video nadzor nije postojao. Tuženik je zahtijevao od svojih nadređenih postavljanje ogledala kao sredstvo odvraćanja od sitnih krađa i postavljanje folija na stakla kao sredstvo zaštite robe od sunca. Navedene tvrdnje tuženika potvrdili su u svojim iskazima i svjedoci ZU te HU;

- da iz zapisnika sastavljenih 11.04.2017., 13.09.2018., 25.09.2019., 21.01.2020. i 28.10.2020., u trgovini broj 141 proizlazi da se radi o inventurnim zapisnicima koji su sastavljeni od strane inventurne komisije u samoj trgovini na dan inventure, kako to slijedi iz iskaza svjedoka MU, IU i JU (str. spisa 338 i 343-345), dok su zapisnici i odluke (str. spisa 61.-63., 77-80., 94.-97., 113.-116., 132.-134.) sastavljeni u računovodstvu i istima je utvrđen konačni manjak nakon provedenih usklađenja i utvrđenog porezno priznatog kala, a kako to slijedi iz iskaza svjedoka IU. Prema zapisniku od 11.04.2017., utvrđen je inventurni manjak u ukupnom iznosu od 8.712,08 kuna, koji se sastoji od manjka robe u iznosu od 8.694,22 kune te manjka novčanih sredstava u iznosu od 17,86 kuna. Prema zapisniku od 13.09.2018., utvrđen je inventurni manjak od 14.924,72 kuna što umanjeno za višak novca u iznosu 245,78 kuna iznosi 14.678,94 kuna. Prema zapisniku od 25.09.2019., utvrđen je inventurni manjak od 13.357,78 kuna. Prema zapisniku od 21.01.2020., utvrđen je inventurni manjak od 7.547,24 kuna, te je prema zapisniku od 28.10.2020., utvrđen inventurni manjak od 10.390,05 kuna. Sveukupno se pokazuje manjak od 54.686,10 kuna, za koji manjak u ovom sporu tužitelj tereti tuženika po osnovi naknade štete;

- da je o utvrđenim navedenim manjkovima tužitelj donio Odluke o terećenju odgovorne osobe za nastali manjak koje prileže spisu, a kojima se obvezuje tuženik da taj manjak podmiri tužitelju;

- da je tuženik bio prisutan na inventurama provedenim 11.04.2017., 13.09.2018., 25.09.2019. i 21.01.2020., dok na inventuri provedenoj 28.10.2020. nije prisustvovao. U zapisnicima o provedenim inventurama na kojima je bio prisutan, tuženik je naveo da se ne smatra odgovornim za utvrđene manjkove zbog uvjeta rada i načina rada u samoj prodavaonici, kao i odnosima između nadređenih osoba i osoblja u prodavaonici. Na Zapisniku o provedenoj inventuri od 11.04.2017. tuženik je također naveo da je manjku doprinijela radnica ĐU, na što je on otpočetka upozoravao poslodavca.

12. Sud je u cijelosti ocijenio iskaz tuženika i iskaze svih saslušanih svjedoka kao vjerodostojne, budući da su isti uvjerljivi, međusobno suglasni u pogledu odlučnih činjenica, podudaraju se, te odgovaraju priležećoj dokumentaciji u spisu. Svu priloženu dokumentaciju sud je također ocijenio vjerodostojnom, a vjerodostojnost iste stranke nisu osporavale, izuzev prigovora tuženika u pogledu postojanju dva Aneksa br. 9 ugovora o radu, što nije bilo od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom predmetu. Iz provedenih dokaza i priloženih isprava, a s obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sud je utvrdio da činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

13. Odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu propisana je odredbom članka 107. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZoR) kojim je određeno da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. Dakle, pretpostavke radnikove odgovornosti su šteta koja mora biti uzrokovana na radu i u vezi s radom, koja mora nastati krivnjom radnika, a protupravna radnja radnika kojom je prouzročena šteta mora biti u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Jedna od pretpostavki radnikove odgovornosti jest da šteta mora nastati njegovom krivnjom, a zahtijevani stupanj krivnje je namjera ili krajnja nepažnja. Namjera je takva vrsta krivnje kod koje je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu. Nepažnja se također dijeli na dva stupnja tako da se kod krajnje nepažnje radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik, a kod obične nepažnje radnik ne primjenjuje pažnju dobrog stručnjaka ili gospodarstvenika. Krajnja nepažnja predstavlja ponašanje radnika kada on u svom postupanju zanemari i ne upotrijebi ni onoliku pažnju koju bi upotrijebio prosječno pažljiv radnik.

14. Prema članku 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano je načelo predmnijevane krivnje, slijedom čega se smatra da je štetnik odgovoran za nastalu štetu pa je na njemu teret dokaza da je šteta nastala krivnjom drugoga. Međutim, prema stavku 2. iste zakonske odredbe, predmnijeva se samo najblaži stupanj krivnje, dakle obična nepažnja počinitelja štete za koju radnik ne odgovara s obzirom na propis iz članka 107. stavak 1. ZoR-a. Stoga slijedi zaključak da radnik odgovara poslodavcu po načelu dokazane krivnje pa je na poslodavcu teret dokaza da je radnik štetu počinio s namjerom ili iz krajnje nepažnje.

15. Prema stavu ovoga suda, sud nije našao da bi šteta na koju se poziva tužitelj bila posljedica ponašanja tuženika kao odgovorne osobe u trgovini, koje bi se moglo okarakterizirati kao namjera ili krajnja nepažnja. Da bi se postupanje tuženika na radu kao poslovođe smatralo krajnjom nepažnjom, trebalo bi biti utvrđeno da je tuženik propustio primijeniti onu pažnju s kojom bi postupao svaki prosječni poslovođa. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao ni jednu od radnji koje je tuženik poduzeo s namjerom kako bi došlo do manjka u poslovanju u prodavaonici, kako u pogledu robe, tako i u odnosu na manjak novca. Isto tako, nije utvrđeno da postoje bilo kakvi propusti od strane tuženika koji bi ukazivali da je isti postupao s krajnjom nepažnjom uslijed čega je došlo do imovinske štete tužitelju u vidu inventurnih manjkova. Ovdje valja naglasiti da opis poslova radnog mjesta tuženika, na kojeg je tužitelj tijekom postupka upućivao, sam po sebi nije dovoljan za zaključak o postojanju odštetne odgovornosti tuženika. Naime, činjenica da je tuženik kao radnik prema opisu poslova svog radnog mjesta materijalno odgovoran za manjkove robe na inventurama, ne otklanja obvezu tužitelja kao poslodavca da dokaže da je šteta nastala upravo namjerom ili krajnjom nepažnjom tuženika kao radnika, a što tužitelj u ovom postupku nije uspio dokazati. Naime, kako je utvrđeno tijekom postupka, radilo se o trgovini u kojoj je rad bio organiziran u dvije smjene na način da je u svakoj smjeni radio jedan radnik. Imajući u vidu ukupni opseg poslova kojeg je obavljao tuženik, za zaključiti je kako tuženik nije bio u mogućnosti tijekom redovnog radnog vremena s uspjehom obavljati sve poslove prodavača i poslove za koje je bio zadužen kao poslovođa. Pritom valja ukazati, kako su postojali i neadekvatni uvjeti rada u trgovini u vidu činjenice da je bilo problema s uređajem za naplatu te evidenciju i naručivanje robe, a na što je tuženik ukazivao poslodavcu. Isto tako, tuženik je ukazivao poslodavcu i na problem krađa te je predlagao ugradnju ogledala kako bi došlo do smanjenja krađa, a ukazivao je i na problem s radnicom ĐU. Naposljetku, tijekom postupka je utvrđeno, a što između stranaka nije sporno, da je tuženik od 27. kolovoza 2020. do 31. kolovoza 2021. bio na bolovanju, uslijed čega isti ne može biti odgovoran za inventurne manjkove utvrđene tijekom inventurnog nadzora dana 28. listopada 2020.

16. Slijedom svega navedenog, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o obveznim odnosima, te Zakona o radu, ovaj sud smatra kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje štetne radnje tuženika, odnosno da je isti postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom. Također, nije dokazano niti postojanje uzročne veze između nastanka štete i postupanja tuženika. Stoga, budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 107. ZoR-a za naknadu štete, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

17. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora.

Tako su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi – 100 bodova po Tbr. 8/1, sastav obrazloženog podneska od 28.4.2023. – 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu dana 29.9.2023. – 50 bodova po Tbr. 9/2, zastupanja na ročištu dana 26.3.2025., dana 17.7.2025., dana 17.12.2025. te dana 11.2.2026. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, dakle ukupno 650 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.625,00 eura. Tuženiku je kao trošak priznato i plaćanje sudske pristojbe za prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 59,52 eura te trošak za pristup svjedoka KU na ročište u iznosu od 30,00 eura. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tuženiku iznos od 1.714,52 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe od 17.11.2022. protiv Rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi budući da je ista bila odbijena kao neosnovana. Tuženiku nije priznat niti trošak sastava podneska od 18.9.2025. kojim predlaže sudu da naloži tužitelju dostavu podataka o adresama svjedoka, budući da isti prema stavu ovog suda nije bio nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Valja reći i da tuženiku nije priznat unaprijed zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući da stranke mogu zatražiti troškove koji su im nastali do zaključenja glavne rasprave sukladno članku 164. stavak 3. ZPP-a, a zatraženi trošak ročišta nije niti nastao, niti dospio do dana zaključenja glavne rasprave kada je ovaj trošak zatražen, jer je neizvjesno hoće li stranka pristupiti na ročište za objavu ili neće. O navedenom trošku po zahtjevu stranke, sud će odlučiti dopunskim rješenjem.

18. Na dosuđeni parnični trošak, tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

19. Tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška, budući da u sporu nije uspio.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.