Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-125/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-6/2026-15 od 23. veljače 2026., u sjednici održanoj 19. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŽŽ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a protiv optuženog ŽŽ produljio istražni zatvor koji mu traje od uhićenja 20. studenog 2025. u 15,00 sati.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ŽŽ putem branitelja Frana Ježića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-152/2026 od 13. ožujka 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik smatra da u pobijanom rješenju nisu razjašnjene okolnosti koje bi upućivale na istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a i da nije dostatno obrazloženo zbog čega se svrha produljenja istražnog zatvora ne bi mogla postići primjenom blažih zakonskih mjera, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, mada se izrijekom ne poziva na tu žalbenu osnovu i naprijed naznačenu zakonsku odredbu. Međutim, valja odgovoriti žalitelju da je sud prvog stupnja u točkama 6.1. i 8. obrazloženja pobijanog rješenja iznio vrlo jasne, određene, konkretne i nedvosmislene razloge vezano uz postojanje tzv. iteracijske opasnosti, dok je u točkama 9., 9.1., 9.2. i 10. isto tako argumentirano obrazložio nužnost da se u konkretnom slučaju protiv optuženika i nadalje primijeni upravo ova najteža mjera procesne prisile, slijedom čega žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije prihvaćena.

6. Nije u pravu optuženik niti kada žalbom osporava zakonske pretpostavke na temelju kojih mu je u ovom slučaju produljen istražni zatvor.

6.1. U dijelu pravnog lijeka u kojem optuženik spominje da se u konkretnom slučaju radilo o njegovom postupanju u nužnoj obrani i da je kritične zgode reagirao isključivo radi zaštite vlastitog tjelesnog integriteta, optuženik zapravo opovrgava postojanje osnovane sumnje u počinjenje predmetnih delikata, na što mu treba reći da relevantni stupanj vjerojatnosti u njegovo počinjenje konkretnih inkriminacija proizlazi iz činjenice da se ovaj kazneni postupak već nalazi u raspravnoj fazi na temelju potvrđene optužnice, što znači da ova temeljna zakonska pretpostavka za daljnju primjenu istražnog zatvora proizlazi iz činjenica i dokaza na kojima se temelji osnovanost optužnog akta. Uz to valja žalitelju skrenuti pozornost da se sudovi u situaciji kada odlučuju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u preispitivanje činjeničnih utvrđenja ili ocjenu vjerodostojnosti dokaza, jer je to u isključivoj ingerenciji raspravnog suda.

6.2. S druge strane, prvostupanjski je sud također ispravno zaključio da kod optuženika i nadalje egzistira istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti, a koja proizlazi iz nepobitne činjenice da se optuženik pojavljuje u svojstvu višestrukog kaznenog opće i specijalnog povratnika, dakle, da je ovdje riječ o osobi koja je već bila kazneno osuđivana zbog istih ili istovrsnih kaznenih djela s elementima nasilja (prijetnja, nasilje u obitelji) i to u razdoblju od 2017. do 2023. Upravo pak taj kontinuirani kazneni recidivizam ujedno opravdava ocjenu suda prvog stupnja o neophodnosti daljnje primjene istražnog zatvora protiv optuženika, jer i po uvjerenju ovoga žalbenog suda blaže zakonske mjere u postojećoj situaciji ne predstavljaju dovoljno pouzdanu i sigurnu garanciju u prevenciji utvrđene tzv. iteracijske opasnosti. Naime, kada optuženika od počinjenja predmetnih delikata, doduše, za sada na razini osnovane sumnje, nisu odvratile dosadašnje kaznene sankcije, tada je i nerealno očekivati da će ga od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela odgovoriti mjere opreza koje se sugeriraju žalbom.

6.3. Što pak se tiče žalbenih prigovora koji se odnose na optuženikovo zdravstveno stanje, izrazito teške obiteljske i socijalne okolnosti, skrb o bolesnoj majci i gubitak zaposlenja, optuženik se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na argumentaciju suda prvog stupnja iznijetu u točkama 9.1. i 9.2. obrazloženja osporenog rješenja, koju je ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvatio.

7. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic