Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-207/2024

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Vuke Adžića Katalinića kao predsjednika vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZD, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2024. br. K-1745/2022, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Žalba oštećenika DD odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se žalba optuženog ZD kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K-1745/2022 od 5. ožujka 2024. optuženi ZD proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11, pa je na temelju zakonske odredbe iz članka 139. stavka 3. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, time da je optuženom ZD primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako isti u roku od tri godine od pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje: ZKP/08) određeno je da se oštećeni DD sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

3. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 naloženo je optuženiku u roku od 15 dana od pravomoćnosti pobijane presude podmiriti paušalni iznos troškova kaznenog postupka iznosu od 398, 17 eura.

4. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je oštećeni DD osobno, kako iz sadržaja žalbe proizlazi zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud optuženiku izreče bezuvjetnu kaznu zatvora.

5. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je i optuženi ZD po braniteljici Kristini Starčević Pavelki odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu optuženika, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno „preinači i/ili okrivljenika osudi na blažu kaznu“.

6. Na žalbu nije podnesen odgovor.

7. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

8. Žalba oštećenika je nedopuštena, dok žalba optuženika nije osnovana.

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

9. Oštećenik pobija predmetnu prvostupanjsku presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji. Međutim, u skladu s člankom 464. stavkom 4. ZKP/08 oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka, odluke o imovinskopravnom zahtjevu te ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati, a što konkretno nije slučaj. Prema tome s obzirom da je oštećenik podnio žalbu zbog žalbene osnove zbog koje nema zakonsku ovlast podnijeti žalbu, to je njegova žalba u smislu naprijed citirane zakonske odredbe nedopuštena, pa ju je na temelju članka 481. stavka 2. ZKP/08 trebalo odbaciti.

U odnosu na drugostupanjsku presudu

10. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju dokaza koji prileže spisu predmeta i samih tih isprava te su u pobijanoj prvostupanjskoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, dok su izloženi razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, iako u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale. Suprotno tomu, pobijana presuda je u svemu jasna i razložna, bez proturječnosti, a prvostupanjski je sud utvrdio i obrazložio sve odlučne činjenice.

11. Nadalje, optuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kada nije izveo dokaze ispitivanja svjedoka VD, KD, PD i ŠD čime optuženik zapravo upire na povredu prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Međutim, iz spisa predmeta proizlazi da obrana (optuženik) na jedinoj raspravi koja je održana 4. ožujka 2024. nije predložio da se ispitaju svjedoci VD, KD, ID i ŠD, pa prvostupanjski sud nije ni imao obvezu odlučivati o njihovom ispitivanju, zbog čega nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

12. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrdio da niti jedna takva povreda nije počinjenja, pa je neosnovana žalba optuženika izjavljena iz ovog žalbenog osnova. Također, ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 nije našao niti povrede materijalne naravi na koje pazi po službenoj dužnosti.

13. Optuženik je podnio žalbu iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenika, optuženika i materijalne dokumentacije su logični, zakoniti i pravilni, pa su slijedom toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

13.1. Naime, pobijajući valjanost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, žalitelj u stvari sa svoga subjektivnog stajališta preocjenjuje iskaz oštećenika, obranu optuženika i materijalnu dokumentaciju izvedenu u ovom kaznenom postupku. Pored toga optuženik u žalbi tvrdi da inkriminirane riječi prijetnje nisu ozbiljne jer se optuženika tereti da ih je uputio oštećeniku tijekom „jutra/dana“, na javnom mjestu punom ljudi, a uz to optuženik i oštećenik trideset godina žive u susjedstvu bez da komuniciraju.

13.2. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, na temelju iskaza oštećenika, kojeg je doveo u vezu sa specijalističkim nalazom oštećenika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, klinike za psihijatriju od 7. rujna 2022., nedvojbeno utvrdio da je optuženik inkriminirane prigode postupajući s očitom namjerom da zastraši oštećenog, prišao mu s leđa, a zatim oštećenom DD, koji mu je brat i s kojim je u narušenim odnosima, uputio riječi prijetnje „čuvaj me se dobro jer ćeš nestati, ne spominji me nigdje“. U takvoj situaciji, izrečene riječi su u svemu podobne da na strani oštećenika izazovu strah i bojazan za vlastiti život, što se uostalom i dogodilo budući da iz specijalističkog nalaza oštećenika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, klinike za psihijatriju od 7. rujna 2022. proizlazi da je istom uslijed inkriminiranog događaja dijagnosticiran poremećaj prilagodbe. U tako opisanom ponašanju optuženika, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvarila su se sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 1. KZ/11, pa obranu optuženika u kojoj je isti negirao počinjenje djela, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje usmjerenom ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.

14. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio te na njemu donio zakonitu odluku kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 1. KZ/11.

15. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni tvrdeći u žalbi da je izrečena kaznena sankcija prestroga jer je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti, a podcijenio olakotne okolnosti. Pri tome sud treba cijeniti da je optuženik u inkriminirano vrijeme imao 85 godina, da je do tada vodio uredan život, da je kažnjavan jedino za isto djelo protiv istog oštećenika, da je odgojio troje djece, da je teško bolestan te se priprema za „životno-ugrožavajuću“ operaciju.

16. Odluka o kazni uvijek mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga je ispravno prvostupanjski sud olakotnim optuženiku cijenio da je osoba starije životne dobi i lošeg zdravstvenog stanja, a otegotnim raniju osuđivanost na štetu istog oštećenika dok je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne propustio posebno otegotnim utvrditi da je optuženik prethodno pravomoćno osuđen zbog istog kaznenog djela. No, bez obzira na takvo utvrđenje, nije dovedena u pitanje vrsta i visina izrečene kazne optuženiku jer je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a koja se neće izvršiti ako isti u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečena kaznenopravna sankcija je u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra te će se upravo tako izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije propisane člankom 41. KZ/11. Pri tome treba napomenuti da pravilno prvostupanjski sud nije olakotnim cijenio činjenicu da je optuženik otac troje djece (iz spisa predmeta proizlazi četvero) jer je riječ o punoljetnim osobama o kojima više optuženik nema dužnost zakonske skrbi.

17. Naposljetku, pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o troškovima kaznenog postupka obvezujući optuženika na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 398,17 eura imajući u vidu trajanje kaznenog postupka i imovno stanje optuženika (ima mjesečna primanja u iznosu od 1000 eura i vlasnik je stana), a što je rezultat osuđujuće presude i složenosti postupka. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, s obzirom da je prema Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne Novine“ br. 145/2011) paušalna naknada određena u rasponu od 300,00 kuna/ 39,82 EURA1 do 50.000,00 kuna/ 6.636,14 EURA1, dosuđeni minimalni paušalni iznos troška kaznenog postupka nije toliki da bi njegovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika. Ovo ne ograničava optuženika da u smislu odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08 naknadno zatraži donošenje posebnog rješenja o oslobađanju dužnosti naknade troškova kaznenog postupka uz dostavljanje potvrde o imovinskom stanju i prihodima od porezne uprave.

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 481. stavka 2. i članka 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Vuko Adžić Katalinić