REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja Petra Krešimira IV br. 2

21300 Makarska

P-226/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI, Split Sukojišanska br. 4, protiv tuženika 1. EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kod KZ, [adresa], 2. OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po pun. Nikoli Pervanu, odvjetniku u Vrgorcu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 27. siječnja 2026., uz sudjelovanje tužitelja pod 1. ĐZ, punomoćnika tužitelja, tuženika pod 1. EZ i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez prave valjanosti Ugovor o darovanju zaključen između ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice i DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja, a koji ugovor je datiran Vrgorac, 4. listopada 2018. godine i ovjeren istog dana pod brojem OV-5273/2018 kod SZ, javnog bilježnika u [adresa], a temeljem kojega ugovora je darovateljica „svoj suvlasnički dio 1/3 nekretnine, upisane u posjedovni list br. 1845 KO [katastarska općina] – Makar označene kao čest. zem. [katastarska čestica], kuća i dvorište, darovala daroprimatelju.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez prave valjanosti Ugovor o darovanju zaključen dana 17. veljače 2023. godine između EZ kao darovatelja i OZ kao daroprimatelja, a kojim Ugovorom je darovatelj darovao daroprimatelju nekretninu označenu kao zk čest. 1716/21 ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije provedbe ugovora iz članka 1. i 2. ove tužbe koje je provedeno rješenje navedenog zemljišnoknjižnog odjela pod brojem: Z-1016/2023 na način da se briše upisano pravo vlasništva sa imena tuženika te provede upis prava vlasništva na ŽZ.

IV. Utvrđuje se da su tužitelji ĐZ i FZ, suvlasnici za po 1/6 daljnjih dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar, te su ovlašteni temeljem ove presude izvršiti upis prava suvlasništva svaki za po daljnjih 1/6 dijela ove nekretnine na svoje ime, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika.

V. Ovlašćuju se tužitelji ĐZ i FZ da temeljem ove presude izvrše upis brisanja zabilježbi navedenih u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj pod br. Z-1016/23 i Z-1152/23, a u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar.

VI. Nalaže se tuženima da prestanu sa uznemiravanjem tužitelja u ostvarivanju njihovih stvarnih prava a u odnosu na suvlasnički dio od 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar.

VII. Dužni su tuženi u roku od 15 dana i solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 7.850,00 EUR, i to sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu tužitelji navode da nekretnina označena kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar uknjižena je kao suvlasništvo tužitelja ad.1 za 1/3 dijela, tužiteljice ad.2 za 1/6 dijela, te tužitelja ad.3 za 1/6 dijela. Preostalih 1/3 dijela uknjiženo je na ŽZ, majku tužitelja pod 1., svekrvu tužiteljice pod 2. i baku tužitelja pod 3. Kao dokaz predlaže se uvid u izvadak iz zemljišne knjige, koji se ovdje prilaže. U zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela Makarska upisane su dvije aktivne plombe i to: Z-1016/2023, a sadržaj prijedloga je: uknjižba prava vlasništva, time da je podnositelj prijedloga tuženik ad.1., te stranica: Z-1152/2023, a sadržaj prijedloga je zabilježba spora, P-209/23, a podnositelj prijedloga je tuženik ad.2. Predlaže se zatraži spise ovog suda Z-1016/23, te Z-1152/23. Tužitelji su izvršili uvid u citirane spise te su utvrdili da je pravni osnov u spisu Z-1016/23 Ugovor o darovanju sklopljen dana 4. listopada 2018. godine u Vrgorcu između ŽZ, kao darovateljice i EZ, kao daroprimatelja, a koji ugovor je ovjeren kod SZ, javnog bilježnika u [adresa] dana 4. listopada 2018. godine pod brojem OV-5273/2018. Isto tako, u spisu pod brojem Z-1152/23 traži se provesti zabilježbu spora br. P-209/23, a radi se o tužbi tužitelja OZ, protiv tuženika EZ.

2. Ističe se dalje kako ŽZ čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj], darovateljica iz Ugovora o darovanju, u međuvremenu je umrla, a njeni zakonski nasljednici su upravo tužitelji. Dakle, pok. ŽZ je majka tužitelja ad.1, svekrva tužiteljice ad.2, te baka tužitelja ad.3. Upravo stoga, kao i iz drugih razloga tužitelji su aktivno leg itimirani u ovom postupku. Ugovor o darovanju sklopljen 4. listopada 2018. godine u Vrgorcu između ŽZ kao darovateljice i DZ kao daroprimatelja je ništetan pravni posao. Tog dana pok. ŽZ nije bila u Vrgorcu i nije sudjelovala u sastavljanju ovog Ugovora, istog nije potpisala, a u svakom slučaju imenovana nije bila ni svjesna utanačenja iz Ugovora, a niti je bila sposobna shvatiti značenje Ugovora, sve zbog zdravstvenog stanja. Osim toga, nije niti izvršena prava predaja po ovom ugovoru. Predlaže se pored uvida u medicinsku dokumentaciju za pok. ŽZ zatražiti zdravstveni karton iste, te provesti psihijatrijsko vještačenje po sudskom vještaku psihijatru, a saslušati stranke i po potrebi saslušanje svjedoka.

3. Nakon smrti pok. ŽZ, tuženik ad.1 EZ postavio je dana 14.2.2023. godine prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, a temeljem citiranog ugovora. Dakle, više od 4 godine nakon sastavljanja ugovora. Predmet ugovora je: odgovarajući suvlasnički dio 1/3 dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade i dvorišta upisane u posjedovni list br. 1845 KO [katastarska općina] – Makar, označene kao kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište. Temeljem tog ugovora neće biti moguća uknjižba prava vlasništva, pa se tuženik ad.1. dosjetio te je očito u dogovoru sa tuženikom ad.2 . pokrenuta parnica kod Općinskog suda u Makarskoj pod brojem P-209/23 i to po tužbi OZ protiv tuženika EZ. Tužbeni zahtjev je upis prava vlasništva za 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar. Dakle, sin tuži oca, za upis prava vlasništva, a kao osnov navodi se Ugovor o darovanju od 4. listopada 2018. godine. Jasno, ni tu neće moći provedena uknjižba, jer jednostavno u postupku ne sudjeluju stvarni i pravi suvlasnici predmetne nekretnine,a to su ovdje tužitelji. Predlaže se uvid u spis pod brojem P-209/23. Po mišljenju tužitelja i Ugovor od 17. veljače 2023. godine je ništetan pravni posao. Radi se o nedopuštenoj pobudi, a osim toga ni taj ugovor nije materijaliziran. Tužitelji su aktivno legitimirani za utvrđenje ništetnosti i tog ugovora.

4. U odgovoru na tužbu tuženici se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao potpuno neutemeljenoj i neosnovanoj. Tuženi navode kako nisu osnovani navodi iz tužbe tužitelja kako je Ugovor o darovanju sklopljen 04. listopada 2018.god. u Vrgorcu između ŽZ kao darovateljice i EZ kao daroprimatelja ništetan pravni posao. Naime, navedeni Ugovor o darovanju darovateljica ŽZ je pročitala, izjavila je da je to njezina volja, te ga je vlastoručno potpisala, te je njezin potpis ovjeren u uredu Javnog bilježnika SZ iz [adresa], a koji je njezin potpis na navedenom ugovoru o darovanju ovjerio svojim službenim pečatom i potpisom, zbog čega su potpuno nebitni navodi iz tužbe tužitelja koji navodi kako pok. ŽZ tog dana ni je bila u Vrgorcu i kako nije sudjelovala u sastavljanju navedenog ugovora, a obzirom da je navedeni ugovor sklopljen na njezino traženje i po njezinoj volji, a nakon čega je pok. ŽZ ugovor pročitala, izjavila da je to njezina volja i osobno ga potpisala u znak prihvata.

5. U odnosu na navode tužitelja iz tužbe kako po navedenom ugovoru nije izvršena prava predaja nekretnine ističe se kako je pok. ŽZ i nakon sklapanja navedenog ugovora nastavila živjeti u svojoj kući, te je I-tuženika i njegovu suprugu ŽZ isti dan uvela u posjed, te im predala primjerak ključa navedene nekretnine, a nakon čega su I-tuženik i njegova obitelj povremeno dolazili u posjetu pok. ŽZ. Posebno se ističe kako je I-tuženik po navedenom ugovoru o darovanju platio porez u iznosu od 51.526,14 kuna, dok je predmeta nekretnina procjenjena na iznos od 1.288.153,60 kuna, a sve sukladno poreznom rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda u

Splitu, Ispostava Makarska Klasa: UP/I-410-20/2018-001/00780, urbroj:513-007-17-02- 2019-0003 od 02. ožujka 2019.god., a koje se porezno rješenje dostavlja u prilogu ovog odgovora na tužbu, zbog čega svi navodi tužitelja u vezi zakonitosti i valjanosti sklapanja navedenog ugovora nisu osnovani, te su s tim u vezi tužitelji očito p renisko postavili VPS u ovoj pravnoj stvari.

6. Na navedene okolnosti, i to kako je navedeni ugovor sklopljen na traženje i po zahtjevu pok. ŽZ, te kako je ista predmetni ugovor pročitala, izjavila da je to njezina volja, te kako je osobno potpisala, te kako je ovjera njezinog potpisa na ugovoru vjerodostojna, predlaže se saslušanje javnog bilježnika SZ iz [adresa], I- tuženika kao parnične stranke, te supruge I-tuženika ŽZ koja je bila prisutna u uredu javnog bilježnika prilikom potpisa navedenog ugovora o darovanju, iako prema mišljenju tuženih te okolnosti ne bi trebale biti sporne. Posebno nisu osnovani navodi iz tužbe kako pok. ŽZ nije bila sposobna shvatiti značenje Ugovora o darovanju zbog svog zdravstvenog stanja budući je pok. ŽZ, iako je u vrijeme sklapanja ugovora bila u poznim godinama, bila je samostalna i vrlo razumna osoba, te svakako svjesna svojih postupaka, a to što je navedeni ugovor sklopila s I-tuženikom EZ bez znanja tužitelja i njima „iza leđa“, a kako sada tužitelji žele prikazati, neka se tužitelji sami zapitaju zašto je pok. ŽZ to učinila i zašto njima nije ostavila predmetnu nekretninu već je I-tuženiku darovala za života, a što svakako ne može biti razlog ništetnosti navedenog ugovora kako to tužitelji žele prikazati u ovom postupku. U svakom slučaju pok. ŽZ, a koja je bila strina I-tuženika, je u više navrata pred drugim osobama znala izjaviti kako će svoju kuću u [adresa] darovati I-tuženiku EZ koji je bio bratić od njezinog supruga pok. PZ (suprug pok. ŽZ pok. PZ i otac tužitelja OZ su braća), te njegovoj obitelji koju je jako voljela i cijenila, pa se na ove okolnosti predlaže saslušati kao svjedoke UZ iz [adresa], NZ iz [adresa], KZ iz [adresa], te će tuženi po potrebi predložiti saslušanje i drugih svjedoka. Točno je da je I-tuženik tek nakon smrti pok. ŽZ zatražio provedbu navedenog ugovora u zemljišnim knjigama suda, ali to je učinio upravo na zamolbu i traženje pok. ŽZ, i to zbog toga što bi tužitelji najvjerojatnije, a što je sada očito iz ovog postupka, vršili pritisak na pok. ŽZ i zasigurno je prisiljavali da raskine navedeni ugovor o darovanju kojeg je sklopila s I- tuženikom EZ, pa kako bi pok. ŽZ izbjegla neugodnosti i šikaniranja od tužitelja, I-tuženik je kako bi je zaštitio od toga, te kako bi ispoštovao njezinu volju, nije predao na provedbu predmetni ugovor o darovanju pred zk odjelom suda za života pok. ŽZ, te je provedbu zatražio tek nakon njezine smrti. U svakom slučaju, okolnost kada će netko provesti i hoće li uopće provoditi ugovor kojim je stekao vlasništvo nekretnine u zemljišnim knjigama, nije niti može biti od utjecaja na zakonitost i valjanost tog ugovora, pa tako činjenica da je I-tuženik navedeni ugovor dao provesti u zemljišnim knjigama nakon četiri godine od njegovog sklapanja, ne može utjecati na valjanost tog ugovora i svakako zbog toga ne može biti osnovano tražiti ništetnost takvog ugovora, a posebno to ne mogu tražiti osobe koje nisu sudjelovale u sklapanju tog ugovora i nisu stranke tog ugovora, u ovom slučaju tužitelji, zbog čega se ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja u ovom parničnom postupku. Isto tako, činjenica da je I-tuženik nekretninu koju je stekao navedenim ugovorom o darovanju sklopljnim s pok. ŽZ darovao svome sinu OZ, pa makar i zbog toga što će temeljem presude uspjeti upisati pravo vlasništva sporne nekrentine u zemljišnim knjigama, nije protupravno niti nezakonito, a niti je protivno moralu društva, te u tom postupku uknjižbe osim I-tuženika i II-tuženika, a koji su spornu nekretninu stekli na valjan i zakonit način iza stvarnog i pravog vlasnika pok. ŽZ, odnosno I-tuženika EZ ne mogu sudjelovati treće osobe, pa tako niti tužitelji koji sebe u tužbi potpuno neosnovano i neutemeljeno predstavlaju kao stvarne i prave vlasnike predmetne nekretnine, a unatoč činjenici upisa koji stoji u zk. izvatku za spornu nekrentinu na ime pok. ŽZ, te valjanom i zakonito sklopljenom ugovoru o darovanju temeljem koje je vlasnik I-tuženik, odnosno sada II- tuženik.

7. Tužni ističu da su obzirom na sve naprijed navedeno neosnovani navodi iz tužbe tužitelja u dijelu u kojem se navodi kako je ugovor o darovanju sklopljen između I-tuženika i II-tuženika ništetan pravni posao, a posebno nisu osnovani navodi kako bi tužitelji bili aktivno legitimirani za utvrđenje ništetnosti tog ugovora, kao što nisu legitimmirani niti za utvrđivanje ništnosti ugovora o darovanju od 04. listopada 2018.god., zbog čega se i u ovom slučaju ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimaije tužitelja u ovom parničnom postupku, posebno zbog okolnosti, a koju tužitelji ističu u svojoj tužbi, i to kako ostavinski postupak iza pok. ŽZ nije okončan.

8. Na pripremnom ročištu održanom pred ovim sudom 20. studenoga 2024. godine, tužitelji su predložili ovom spisu pripojiti predmet P-232/2023, obzirom je riječ o istim strankama te istoj nekretnini. Dodatno se predlaže saslušati svjedoka ĆZ, [adresa], te pribaviti sve predmete na koje se tužitelj pozvao u tužbi i podnesku od 11. studenoga 2024. Tuženici su ostali kao u odgovoru na tužbu te osporili navode iz podneska tužitelja od 11. 11. 2024. , protivili se prijedlogu tužitelja za saslušanjem svjedoka koji su predloženi u navedenom podnesku budući nije jasno na koje okolnosti bi se trebali saslušati svjedoci. Tuženi su se protivili i povećanju tužbenog zahtjeva tužite lja iz navedenog podneska koji se ima smatrati preinakom tužbe a istaknuli su i prigovor litispedencije, budući da se pred ovim sudom vodi parnični predmet između istih stranaka radi iste predmetne nekretnine broj P- 232/2023, zbog čega se tuženi protive i prijedlogu za spajanjem navedenog predmeta ovom predmetu. Nadalje, tuženi su pored prijedloga za saslušanjem parničnih stranaka predlažili i saslušanje svjedoka i to ŽZ , [adresa] ([adresa]) Središte 193, ĐZM iz [adresa], IZ iz [adresa], RZ iz [adresa], CZ iz [adresa], HZ iz [adresa] republike 75, KZ iz [adresa], te JB SZ iz [adresa], sve na okolnosti odnosa između tužitelja i pok. ŽZ, njenoga zdravstvenog stanja te sklapanja predmetnog ugovora o darovanju. Obzirom na ove navode tuženika, tužitelji su potom u odnosu na predložene svjedoke naveli da bi se isti imali saslušati na okolnosti kako predmetni ugovor nije realiziran, nije izvršena predaja u posjed nekretnine. Nadalje, da nije dvojbeno kako je ugovor potpisan suprotno zakonskoj odredbi koja nalaže potpisivanje ugovora u formi javnobilježničkog akta. Ugovor je isključivo ovjeren u potpisu pa samim time uvažavajući činjenicu da je daroprimateljica do svoje smrti ostala živjeti u predmetnoj nekretnini u kojoj daroprimatelj nikada nije ni živio odnosno nije ušao u posjed iste ugovor je nedvojbeno ništetan. Sve navedeno potvrđuje i sam dopis pun. tuženika tužitelju od 26. ožujka 2024., a navedeno bi se prema navodima tužitelja imalo dokazati saslušanjem predloženih svjedoka. Nema niti jednog razloga da sud ne bi spojio postupka gdje je riječ o istim dokazima, istoj nekretnini, a u pogledu litispedencije riječ je o različitim zahtjevima tužitelja stoga ne može biti riječ o činjenici da se istovremeno vode dva istovjetna postupka u objektivnom i subjektivnom smislu.

9. Sud je potom pribavio spis ovog suda P-232/23, u kojem tužitelji ĐZ i FZ ističu da nekretnina označena kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar uknjižena je kao suvlasništvo tužitelja ad.1 za 1/3 dijela, tužiteljice ad.2 za 1/6 dijela, te tužitelja ad.3 za 1/6 dijela. Preostalih 1/3 dijela uknjiženo je na ŽZ, majku tužitelja pod 1., svekrvu tužiteljice pod 2. i baku tužitelja pod 3., što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, koji je priložen spisu. Pored toga, da je pred ovim sudom u tijeku je parnica pod br. P-209/23, između OZ ovdje tuženika ad/2 kao tužitelja i EZ ovdje tuženika ad/1, kao tuženika, a radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar. Citiranom tužbom traži se utvrđenje prava vlasništva, te ovlaštenje za uknjižbu prava vlasništva uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena ŽZ. Navodi se da je ŽZ umrla prije podizanja citirane tužbe, a njeni zakonski nasljednici su ovdje tužitelji i to svaki za po ½ dijela njenog suvlasničkog dijela. Tužitelj ad/1 je sin pok. ŽZ, a tužitelj ad/2 je unuk pon. ŽZ, odnosno sin njenog pok. sina. Dakle, radi se o zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda, pa su stoga tužitelji aktivno legitimirani za ovu tužbu koja u biti predstavlja tužbu iz čl. 198. ZPP -a. Predlaže se izvršiti uvid u spis ovog suda pod br. P-209/23. Predmet parnice pod br. P-209/23 je suvlasnički dio 1/3 dijela nekretnine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar. U odredbi čl. 198 ZPP-a, propisano je da – osoba koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi. Prema tome, radi se o tužbi glavnog miješanja. Stvarni i pravi vlasnici navedenog suvlasničkog dijela od 1/3 dijela predmetne čestice su tužitelji, na jednake dijelove, odnosno svaki za po 1/6 dijela. Pravo vlasništva stekli su nasljeđivanjem iza smrti svoje majke, odnosno bake pok. ŽZ. Obzirom da ostavinski postupak nije završen, a kako su nasljednici – tužitelji vlasnici već nakon trenutka smrti ostaviteljice, a imajući u vidu i odredbu čl. 198 ZPP-a, isti su ovlašteni ustati ovom tužbom protiv tuženika. Nadalje, nakon smrti pok. ŽZ, tuženik ad.1 EZ postavio je dana 14.2.2023. godine prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, a temeljem citiranog ugovora, dakle, više od 4 godine nakon sastavljanja ugovora. Predmet ugovora je: odgovarajući suvlasnički dio 1/3 dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade i dvorišta upisane u posjedovni list br. 1845 KO [katastarska općina] – Makar, označene kao kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište. Navodi se da temeljem tog ugovora neće biti moguća uknjižba prava vlasništva, pa se tuženik ad.1. dosjetio te je očito u dogovoru sa tuženikom ad.2. i pokrenuta parnica kod Općinskog suda u Makarskoj pod brojem P-209/23, i to po tužbi OZ protiv tuženika EZ. Tužbeni zahtjev je upis prava vlasništva za 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar. Prema tome, sin tuži oca, za upis prava vlasništva, a kao osnov navodi se Ugovor o darovanju od 4. listopada 2018. godine. U zemljišnoj knjizi zemljišnoknjižnog odjela [adresa], upisane su dvije aktivne plombe i to:

Z-1016/2023 a sadržaj prijedloga je: Uknjižba prava vlasništva, time da je podnositelj prijedloga tuženik ad/1, te Z-1152/2023, a sadržaj prijedloga je zabilježba spora, P-209/23, a podnositelj prijedloga je tuženik ad/2. Predlaže se stoga zatražiti spis Z-1016/23 te spis Z-1152/23, a radi svega navedenog traži se od suda da nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da su tužitelji suvlasnici za po 1/6 daljnjih dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar, te su ovlašteni temeljem ove presude izvršiti upis prava suvlasništva svaki za po daljnjih 1/6 dijela ove nekretnine na svoje ime, uz istodobni izbris tog prava sa imena ŽZ, oib: [osobni identifikacijski broj]. Nadalje, da se ovlašćuju tužitelji da temeljem ove presude izvrše upis brisanja zabilježbi navedenih u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj pod br. Z-1016/23 i Z-1152/23, a u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar. Osim toga, traži se i donošenje presude kojom se nalaže tuženima da prestanu sa uznemiravanjem tužitelja u ostvarivanju njihovih stvarnih prava a u odnosu na suvlasnički dio od 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar, uz obvezivanje na plaćanje troškova parničnog postupka.

10. U tom spisu, u odgovoru na tužbu od 15. 3. 2023. godine, tuženici se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao potpuno neutemeljenoj i neosnovanoj. Prvenstveno se ističe kako činjenica da su tužitelji zakonski nasljednici prvog nasljednog reda pok. ŽZ, tužiteljima ne daje pravo na aktivnu legitimaciju u ovom parničnom postupku, a budući je pok. ŽZ predmetnu nekretninu, i to svoj stan u prizemlju kuće i dvorište na adresi [adresa] u [adresa] za svoga života darovala I- tuženiku EZ, zbog čega navedena nekretnina ne predstavlja njezinu ostavinu, pa se ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja u ovom parničnom postupku, te se stoga tuženi protive miješanju tužitelja u parničnom postupku koji teče između tuženih u parničnom predmetu posl.br.P-209/23. Pok. ŽZ, a koja je strina prvotuženiku EZ, za vrijeme života darovala je navedenu nekretninu prvotuženiku EZ, a koji je po navedenom ugovoru o darovanju p latio porez u iznosu od 51.526,14 kuna, dok je predmeta nekretnina procijenjena na iznos od 1.288.153,60 kuna, a sve sukladno poreznom rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu, Ispostava Makarska Klasa: UP/I -410-20/2018- 001/00780, urbroj:513-007-17-02-2019-0003 od 02. ožujka 2019.god., a koje se porezno rješenje dostavlja u prilogu ovog odgovora na tužbu, a iz čega je očito kako je prvotuženik zakoniti vlasnik predmetne nekretnine. Pored navedenog ističe se kako ostavinski postupak iza pok. ŽZ još uvijek nije okončan, što tužitelji i navode u tužbi, ali i da je pravomoćno okončan, to opet ne daje za pravo tužiteljima da budu akt ivno legitimirani u ovom parničnom postupku budući da predmetna nekretnina ne predstavlja ostavinu pok. ŽZ jer je ista navedenu nekretninu darovala prvotuženiku EZ za svog života, zbog čega su potpuno neutemeljeni navodi iz tužbe tužitelja kako su tužitelji pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli iza smrti svoje majke, odnosno bake pok. ŽZ. Tuženi predlažu da se na okolnosti iz ovog odgovora na tužbu u ovom parničnom predmetu saslušaju kao svjedoci HZ iz [adresa] Republike 75, UZ iz [adresa], JZ iz [adresa], KZ iz [adresa], te da se saslušaju parnične stranke. Ne spori se da je prvotuženik tek nakon smrti pok. ŽZ zatražio provedbu navedenog ugovora u zemljišnim knjigama suda, ali to je učinio upravo na zamolbu i traženje pok. ŽZ, i to zbog toga što bi tužitelji najvjerojatnije, a što je sada očito iz ovog postupka, vršili pritisak na pok. ŽZ i zasigurno je prisiljavali da raskine navedeni ugovor o darovanju kojeg je sklopila s prvotuženikom EZ, pa kako bi pok. ŽZ izbjegla neugodnosti i šikaniranja od tužitelja, prvotuženik je kako bi je zaštitio od toga, te kako bi ispoštovao njezinu volju, nije predao na provedbu predmetni ugovor o darovanju pred zk. odjelom suda za života pok. ŽZ, te je provedbu zatražio tek nakon njezine smrti. U svakom slučaju, okolnost kada će netko provesti i hoće li uopće provoditi ugovor kojim je stekao vlasništvo nekretnine u zemljišnim knjigama suda, te da li će tu nekretninu darovati nekome, bilo svome sinu kao što je učinio prvotuženik ili kao što je to učinila pok. ŽZ od koje je prvotuženik kao svoje strine primio na dar predmetnu nekretninu, nije niti može biti od utjecaja na zakonitost i valjanost takvog ugovora, a to što tužitelji tvrde suprotno, za takve svoje tvrdnje tužitelji bi sudu osim paušalnih i ničim utemeljenih navoda u svojoj tužbi, morali ponuditi dokaze. Slijedom navedenog, očito je kako su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja potpuno neosnovani i neutemeljeni, zbog čega se predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, te naloži tužiteljima da tuženima naknade troškove ovog parničnog postupka.

11. Na ročištu održanom 16. siječnja 2025. godine sud je odredio spajanje postupaka koji se vode pred ovim sudom pod brojem P-226/2023 i P-232/2023 radi zajedničkog raspravljanja te je odlučeno da se navedeni postupci vode pod brojem P-226/2023, a nakon što je prethodno pribavio predmetni spis ovog suda P-232/2023. Tužitelji su istaknuli kako su u međuvremenu od ovog suda zaprimili poziv za davanje odgovora na tužbu u predmetu P-880/2024, po tužbi tuženika u ovom predmetu pa se predlaže i navedeni predmet pribaviti radi pregleda u ovom spisu. Ujedno su predlažili kao svjedoke saslušati dr. VZ, [adresa], koji je kao specijalist oftamolog se brinuo o zdravstvenom stanju pok. ŽZ te dr. BZ kao izabranoj liječnici, dr. obiteljske medicine, pok. ŽZ koja je neposredno prije smrti iste učestalo dolazila na predmetnu adresu po pozivu tužitelja u ovom postupku te kako bi se uvjerila i propisala adekvatnu terapiju u odnosu na zdravs tveno stanje pok. ŽZ. Tužitelji ističu da svi navedeni dokazi upućuju da je ista do svoje smrti živjela u predmetnoj nekretnini u kojoj je i preminula pa samim time ugovor na koji se poziva tuženik nije sastavljen sukladno zakonskim propisima jer predaja u posjed nije nikada izvršena. Tuženici su osporili navode pun. tužitelja, obzirom da je tužitelj predložio novi dokaz saslušanjem izabrane liječnice pok. ŽZ te su predložili da se od Doma zdravlja Makarska pribavi zdravstveni karton pok. ŽZ.

12. Sud je potom donio rješenje kojim se prihvaćaju dokazni prijedlozi stranaka navedeni u tužbi, odgovoru na tužbu i na pripremnim ročištima održanim pred ovim sudom, radi utvrđenja spornih činjenica kako je to i predloženo od stranaka, s napomenom kako sud tijekom postupka može odustati od izvođenja ponuđenih dokaza ako to smatra suvišnim, te je potom i zaključen prethodni postupak. Odlučeno je najprije pribaviti med. dokumentacija za pok. ŽZ, odnosno zdravstveni karton za istu u skladu s predloženim i od strane tuženika na današnjem ročištu, te je odlučeno pribaviti spise pod broj P-209/2023, P-868/2024, P-880/2024, O-116/2023, Z-1601/2024 u skladu s prijedlogom tužitelja a potom i izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka u skladu s prijedlogom tužitelja iznesenom u tužbi kao i predloženih svjedoka.

13. Po provedenom postupku, sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, saslušanjem parničnih stranaka na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. ožujka 2025. godine, saslušanjem predloženih svjedoka, ČZ iz [adresa], MZ iz [adresa] na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. svibnja 2025. godine, saslušanjem svjedokinje ŽZ iz [adresa], svjedokinje LZ iz [adresa] i svjedokinje ĆZ iz [adresa], na ročištu za glavnu raspravu 16. rujna 2025. godine, saslušanjem svjedoka SZ iz [adresa], AZM iz [adresa], TZ iz [adresa], KZ iz [adresa] na ročištu za glavnu raspravu 25. studenoga 2025. godine, te svjedokinje dr. BZ na ročištu za glavnu raspravu 27. siječnja 2026. godine. Pribavljen je zdravstveni karton pacijenta (pok. ŽZ), dostavljen od Doma zdravlja Makarska 13. svibnja 2025. godine, te je izvršen i uvid u spise ovog suda P-209/2023, Z-1601/2024, O-116/2023, te P-880/2024, kako je to prethodno predloženo od stranaka a ovaj sud prihvatio.

14. Tužbeni zahtjev je utemeljen.

15. Stranke su popisale parnični trošak.

16. Predmet sporenja među strankama jest zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim i bez prave valjanosti Ugovor o darovanju zaključen između pok. ŽZ, kao darovateljice i EZ, kao daroprimatelja, a koji ugovor je datiran Vrgorac, 4. listopada 2018. godine i ovjeren istog dana pod brojem OV-5273/2018, kod SZ, javnog bilježnika u [adresa], a temeljem kojega ugovora je darovateljica svoj suvlasnički dio 1/3 nekretnine, upisane u posjedovni list br. 1845 KO [katastarska općina] – Makar označene kao čest. zem. [katastarska čestica], kuća i dvorište, darovala daroprimatelju, da se utvrdi da je ništetan i bez prave valjanosti Ugovor o darovanju zaključen dana 17. veljače 2023. godine između EZ kao darovatelja i OZ kao daroprimatelja, a kojim Ugovorom je darovatelj darovao daroprimatelju nekretninu označenu kao zk. čest. 1716/21 ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije provedbe ugovora iz članka 1. i 2. ove tužbe koje je provedeno rješenje navedenog zemljišnoknjižnog odjela pod brojem:

Z-1016/2023 na način da se briše upisano pravo vlasništva sa imena tuženika te provede upis prava vlasništva na ŽZ. Uvažavajući da je spisu ovog suda pr ipojen i spis P- 232/2023, valjalo je utvrditi i da li su tužitelji suvlasnici za po 1/6 daljnjih dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar, te kao takvi ovlašteni temeljem presude izvršiti upis prava suvlasništva svaki za po daljnjih 1/6 dijela ove nekretnine na svoje ime, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika odnosno da su ovlašteni tužitelji da temeljem presude izvrše upis brisanja zabilježbi navedenih u zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda pod br. Z-1016/23 i Z-1152/23, a u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar. [katastarska općina]

– Makar uz naknadu troškova postupka. Tuženici osporavaju u cijelosti traženje tužitelja ističući se ne može raditi o ništetnom pravnom poslu obzirom da je pok. ŽZ svojom voljom vlastoručno potpisala Ugovor o darovanju, da je isti ugovor sklopljen na njezino traženje, isticali su prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja jer ne mogu osnovano tražiti ništetnost takvog ugovora osobe koje nisu stranke tog ugovora, a istaknuli su i prigovor litispendencije jer se vodi postupak pod brojem P-232/2023, pred ovim sudom.

17. Nije sporno među strankama da su u trenutku podnošenja tužbe u ovom postupku na dan 22. veljače 2023. godine, kao suvlasnici s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Makar, bili upisani ĐZ za 1/3 dijela, pok. ŽZ sa 1/3 dijela, ŽZ AZ (tužiteljica pod 2.) s 1/6 dijela te FZ s 1/6 dijela. Nije sporno niti da su tužitelji ĐZ i FZ zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza pok. ŽZ obzirom da takvo što proizlazi i prema pregledu i čitanju pribavljenog spisa ovog suda O - 116/2023, ali i prema odgovoru na tužbu od strane tuženika (odgovor u spisu ovog suda P-232/2023). Prema podatcima iz priložene smrtovnice iza pok. ŽZ, razvidno je da su navedeni nasljednici ĐZ, sin preminule kao i FZ, sin preminulog ŠZ, dakle sina pok. ŽZ. Razvidno je isto i prema rješenju o nasljeđivanju O-116/2023-7, od 31. svibnja 2023. godine, prema kojem su iza pok. ŽZ isti utvrđeni kao nasljednici temeljem zakona a pored ostalog i na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], položene u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] -Makar za 1/3 dijela, nakon što je sud utvrdio ostavinsku imovinu. Međutim, nakon što je zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda dostavljeno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju O-116/23, iza smrti pok. ŽZ, prijedlogu se nije moglo udovoljiti pa je isti odbijen rješenjem Z -4553/2023, od 28. veljače 2024. godine.

18. Po izvršenom pregledu i čitanju spisa ovog suda broj: Z-1016/2023, sud je utvrdio da je rješenjem Z-1016/2023-4, od 23. veljače 2024. godine, u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Makar dopušten upis temeljem Ugovora o darovanju od 4. listopada 2018. godine, broj OV-5273/2018, te je dopušten upis uknjižbe prava vlasništva za 1/3 dijela čestice zemljišta i to u korist DZ, ovdje prvotuženika uz istodobno brisanje tog prava s imena DZ Đ. Dakle, tužitelji ĐZ i FZ po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju broj: O-116/2023-7, od 31. svibnja 2023. godine nisu mogli ostvariti uknjižbu svog prava na navedenoj nekretnini jer je prethodno izvršen upis uknjižbe prava vlasništva na prvotuženika (pet dana prije), pa je stoga zemljišnoknjižni sud pozivom na odredbu članka 45. Zakona o zemljišnim knjigama kojom je propisano da su dopušteni upisi samo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis u zemljišnoj knjizi vlasnik ili nositelj prava na zemljištu glede kojeg se upis zahtijeva. Uvažavajući naprijed navedeno, tužitelji u ovom postupku jesu aktivno legitimirani na podnošenje tužbe, jer su neposredno zainteresirane osobe i imaju pravni interes za vođenje ovog postupka, o čemu su naveli točno još u historijatu tužbe navodeći upisane zemljišnoknjižne suvlasnike na predmetnoj nekretnini te s napomenom da je baš pok. ŽZ majka tužitelja ĐZ, svekrva tužiteljice AZ te baka tužitelja FZ što ih jasno čini aktivno legitimiranim u ovom postupku.

19. Nadalje, po izvršenom pregledu i čitanju pribavljenog spisa ovog suda broj: P - 209/2023, godine, sud je utvrdio da je u tom postupku tuženik OZ podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige protiv EZ a koja tužba i zahtjev odnosi se na nekretninu oznake zk.č. 1716/21, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Makar, pa da je isti ovlašten i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena ŽZ u odnosu na suvlasnički dio od 1/3 navedne nekretnine. U tom postupku ovaj sud je i donio presudu na temelju priznanja 6 P-209/2023-5, od 21. travnja 2023. godine kojom je i prihvaćen taj zahtjev a presuda je pravomoćna 18. svibnja 2023. godine. Dakle, točno i osnovano navode tužitelji a pravilno je i usmjeren zahtjev i u ovom postupku upravo protiv naznačenih tuženika.

20. Nadalje, po izvršenom uvidu u spis ovog suda P-880/2024, koji se vodi po tužbi EZ protiv ĐZ, AZ i FZ (preslika spisa, list. 114. -118. spisa), sud je utvrdio da je podnesena tužba radi isplate a u tužbi se navodi kako se isplata traži kao naknada za korištenje tužiteljevih stvari odnosno dijela predmetne nekretnine č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar, odnosno najamnine koju bi tužitelj realno mogao ostvariti da mu nije oduzet posjed nekretnine za koju se navodi da je u posjedu tuženika odnosno tužitelja u ovom postupku.

21. U odnosu na protivljenje tuženika u vezi sa spajanjem postupaka pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-226/2023, te P-232/2023, kako je prethodno obrazloženo, valja napomenuti da su smatra iste neutemeljenima. Na pripremnom ročištu održanom 20. studenoga 2023. godine, tuženi su istaknuli protivljenje i povećanju tužbenog zahtjeva koji bi se imao smatrati preinakom. Međutim, za sud nije osnovan takav prigovor. Naime, nema razloga da sud ne bi odlučio o spajanju ovih postupaka obzirom da se radi o zahtjevima usmjerenim na istu nekretninu oznake č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar, te da su u pitanju identično stavljeni dokazni prijedlozi od stranaka. U tom pravcu za navesti je da sud tijekom postupka vodi računa i o koncentraciji postupka ali vodeći računa i o tome da se postupak vodi učinkovito uz što manje troškove za stranke kako je to uostalom propisano odredbom članka 10. stavak 1. ZPP-a. Prvenstveno za sud nije bilo dvojbe da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 313. stavak 1. ZPP-a, pa je stoga i odlučeno o spajanju postupaka jer se radi o dvije parnice između istih osoba, za koje je predviđena ista vrsta postupka u kojima sudi sudac pojedinac. Kako bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi sud je radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke i postupio na taj način. Pored toga, točno navode tužitelji i kada ističu da su u pitanju različiti zahtjevi tužitelja u ta dva postupka pa se stoga ne radi o činjenici da se istovremeno vode dva istovjetna postupka u objektivno i subjektivnom smislu niti je riječ o litispendenciji kako to neosnovano ističu tuženici. U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti da sud po spajanju postupaka po provedenom postupku i donese odluku o svim zahtjevima tužitelja jer su za to ispunjeni uvjeti. Pregledom i čitanjem postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja razvidno je kako se u konkretnom slučaju ne radi o litispendenciji.

22. Stoga je sud u nastavku postupka imao za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za što su i predloženi odgovarajući dokazi od stranaka. U odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju a kako to proizlazi iz točke I. i II. tužbenog zahtjeva valjalo je izvršiti pregled i čitan je predmetnih ugovora priloženih spisu Z-1601/24, te spisu P-209/2023.

22.1. Pregledom i čitanjem Ugovora o darovanju između pok. ŽZ kao darovateljice te EZ kao obdarenika, sklopljenog 4. listopada 2018. godine, te ovjerenog od javnog bilježnika SZ iz [adresa] istog dana pod OV - 5275/2018, sud je utvrdio da darovateljica daje u vlasništvo i u posjed obdareniku odgovarajući suvlasnički dio 1/3 nekretnine što uključuje zemljište, zajedničke dijelove zgrade i dvorišta upisane u posjedovni list 1845, k. o. [katastarska općina]-Makar označen kao kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište ukupne površine 390 m2, koji je povezan s vlasništvom posebno dijela nekretnine kojega u naravi predstavlja stan u prizemlju kuće površine oko 130 m2, dvorište ispred kuće površine oko 20 m2, te 1/3 garaže površine oko 20 m2, kao i dvorište koje se nalazi iza stana u prizemlju naprijed opisane kuće površine oko 40 m2, a sve u [adresa] na adresi [adresa]. Ovlastila je darovateljica obdarenika na traženje upisa u zemljišnim knjigama a obdarenik je potvrdio da je upoznat sa zemljišnoknjižnim stanjem nekretnine koje je predmet darovanja odnosno da isto nije sređeno te da je darovateljica izvanknjižni vlasnik kako je to razvidno iz članka 5. Ugovora.

22.2. Po izvršenom pregledu i čitanju Ugovora o darovanju između EZ kao darovatelja i OZ kao obdarenika, razvidno je da se darovanje odnosi upravo na nekretninu koju je EZ stekao temeljem darovnog ugovora od 4. listopada 2018. godine a koji je sklopljen s ŽZ te je u pitanju suvlasnički dio 1/3 nekretnine oznake 1716/21, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Makar, površine 380 m2 a kako to proizlazi jasno iz članka 1. Ugovora.

23. Tužitelji ističu i traže da se utvrdi ništetnost ovakvih ugovora. Prije svega da pok. ŽZ nije bila sposobna niti svjesna utanačenja iz Ugovora niti je zbog zdravstvenog stanja bila sposobna shvatiti značenje ugovora. Pored toga, da nije niti izvršena prava predaja po ugovoru.

24. U tom smislu ovaj sud je i prije zaključenja prethodnog postupka prihvatio dokazne prijedloga stranaka što se osobito odnosilo na prijedloge radi saslušanja parničnih stranaka ali i saslušanja predloženih svjedoka.

24.1. Na ročištu održanom 18. ožujka 2025. godine, sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka, pa tako iz iskaza prvotužitelja ĐZ proizlazi da pok. ŽZ nije sudjelovala u sastavljanju darovnog ugovora, da on u to sumnja kao i da bi ga potpisala, sigurno da nije bila svjesna utanačenja iz ugovora. Njezino zdravstveno stanje doista nije bilo dobro a problemi su po lako počeli još nakon smrti njegovog pok. oca, negdje od 2010. kada je pok. Đ bila sve slabijeg zdravstvenog stanja, uzimala je lijekove za šećer (Algurab) u pitanju je bio visoki pritisak a nerijetko se znalo dogoditi da bi morali je voziti i do Hitne pomoći. Negdje 2013. godine, kako je ista imala problema, praktično je i ostala bez vida na jedno oko, to oko joj je operirano a isto tako da su cijelo vrijeme vodili računa o njoj, brinuli se davali kapi obilazili je a ista je živjela u prizemlju obiteljske kuće gdje je smješten i on s obitelji, pa je tako i kontakt s njom bio svakodnevni. Za ovaj darovni ugovor da je saznao tek nakon smrti pok. majke. Od tog trenutka nastali su problemi, zbog toga i jesu u sudskom postupku, a komunikacija između stranaka ne postoji. Naveo je kako tuženi EZ i OZ nisu nikada živjeli u obiteljskoj kući a koliko zna isti žive u [adresa]. Nadalje, da od 2018. kuću koristi on i AZ, njegova supruga, nećak i nitko drugi, kao i za razdoblje prije, a tuženi baš nikada nisu bili ,niti koristili tu kuću. Tek da bi par puta EZ do smrti pokojne ŽZ možda došao na kavu ali nikada nije prespavao u toj kući. Kazao je kako je pok. ŽZ do smrti živjela u ovoj kući te kako nikakav diobeni ugovor niti etažiranje vezano za ovu kuću ne postoji. Pored toga, da se dio zdravstvenih problema odnosio na vid pok. ŽZ, a u pitanju je bila i demencija kod pok. Đ, što bi se znalo očitovati "kada bi isti pružali brigu na način da bi joj osigurali prehrambene proizvode, te bi tako frižider uvijek bio pun hrane a znalo bi se dogoditi da bi već sutradan ta hrana znala biti oko kuće , da bi ona isto znala tako hraniti mačke i druge životinje pa bi onda ponavljali taj proces i ponovno kupovali hranu koje sutradan već ne bi bilo…". Naveo je kako je za pok. Đ bila svakodnevna briga i njega i to od strane njegove supruge i njega a što se liječničke pomoći i obraćanja tiče, da ju je vodio kod oftalmologa VZ, kod dr. BZ, a bila je i situacija kada su sumnjali na srčane probleme pa su se obratili kardiologu dr. A koji dolazio je kod dr. F u [adresa], a isto tako, da se u tom smislu tuženici nikada nisu brinuli o pok. Đ. Po riječima prvotužitelja, stanje u pogledu ove obiteljske kuće oduvijek je bilo isto i da se tu ništa nije promijenilo jer su baš tužitelji živjeli i koristili tu kuću koja je oduvijek i bila pok. ŽZ do njene smrti, a osobito da nakon 2018. godine, te su tuženici možda u dva navrata dolazili do te obiteljske kuće i nikakve veze oni nisu imali sa ovom kućom i to prije i poslije 2018. godine. Prema riječima prvotužitelja, pok. Đ živjela je u prizemlju kuće, da je AZ na I. katu kuće a on živi na II. katu kuće. Što se tiče srodstva s tuženima, u pitanju su djeca od dva brata, nadalje kako se predmetna kuća počela graditi još 70 -tih godina prošlog stoljeća da da bi po prilici bila završena 2000. godine, kada su stavili krov na kuću a prilikom gradnje da su razni ljudi sudjelovali a i on sam. Nadalje, kako je postojala komunikacija s tuženicima za života pok. ŽZ. Tužitelj je naveo kako su njegovi roditelji pokopani u [adresa], da je na sprovodu vidio tuženoga a on je sudjelovao u organizaciji tog sprovoda u [adresa] pok. Đ posebno što je to bilo zgodnije za organizaciju , jer on tamo i živi u. Pok. ŽZ za života je dolazila u [adresa], jer su bili prije toga dobri odnosi a može kazati kako je od početka gradnje kuće pa negdje do rata on i pok. ŽZ živjeli u [adresa], od 70-tih godina pa tako do rata, a da u ovoj kući ožive d proljeća 1992. godine. Po riječima prvotužitelja, obitelj EZ do 2018. je znala dolaziti i boraviti u kući u [adresa], a od 2018. pa nadalje, da to nije bio slučaj.

24.2. Iz iskaza tužiteljice AZ proizlazi da sumnja na sposobnost pok. ŽZ, da bi ista uopće sudjelovala u sastavljanju ovog ugovora, da ga je i potpisala i bila svjesna značenja tog ugovora. Istaknula je kako je baš stalno do smrti pok. ŽZ bila briga i s njene strane oko pokojne Đ, znala bi pokojna tako prespavati i kod nje, a da je ona na I. katu obiteljske kuće, dok je pok. ŽZ živjela u prizemlju. Bila je svakodnevna briga oko kuće, lijekova, hrane i morala je stalno voditi računa gdje je ona, pa se radilo o pružanju brige od 24 sata dnevno. Tuženici po riječima drugotužiteljice u tom smislu nikada nisu pružali brigu i skrb na ovaj način prema pokojnoj ŽZ, a osobito da bi od 2018., pa nadalje, tuženici nikada nisu niti dolazili do ove obiteljske kuće. Za darovni ugovor da je saznala odmah iza pokopa pok. ŽZ i to od djevera. Kazala je tužiteljica da je pok. ŽZ rođena **.**.1931., kako je ona doista imala zdravstvenih problema koji su se manifestirali godinama prije darovnog ugovora 2018. godine, posebno kada je u pitanju zaboravnost, tu je se to najbolje vidjelo. Izjavila je kako se dosta toga može vidjeti iz zdravstvenog kartona ŽZ, a njezina liječnica bila je BZ. Negdje 2017. godine da je pok. ŽZ izgubila sina, koji je preminuo, a njezino i onako loše zdravstveno stanje se tada naglo pogoršalo. Dodala je kako u ovoj kući živi od 1992. i to od 14. travnja 1992. godine, kada su došli u kuću i uvijek je situacija je bila ista što se tiče ljudi koji su živjeli u kući, tako su pored svekra (i svekrve - pok. ŽZ), tu od tog perioda pa do danas njen suprug i sin i takva je situacija već godinama, a osobito i iza zaključenja darovnog ugovora. Upitana drugotužiteljica je potvrdila da tuženici nakon 2018. nisu dolazili do ove kuće, a to je slučaj "kada se zapravo i dogodila ova situacija oko darovnog ugovora a nakon pokopa pok. ŽZ…". Navela je kako jest u srodstvu sa tuženima a pojašnjava da je njezin pok. suprug ŠZ, prvi rođak od tuženika i to od dva brata djeca. Tužiteljica je navela da je u kuću tuženika u [adresa] znala odlaziti s obitelji, možda jednom godišnje, kada bi znao biti organiziran ručak, a da ona nikada nije čula da bi pok. ŽZ rekla da bi ostavila kuću ovdje EZ.

24.3. Prema iskazu prvotuženika EZ proizlazi da ga je negdje 25. ili **.**.2018., pok. ŽZ zvala da dođe do nje i to telefonskim putem. Njegova supruga, koja se isto zove ŽZ i on da su se uputili u [adresa], te su tako došli do pok. Đ i da može opisati točno kako je ušao u prostoriju, u sobu gdje je ona baš uvijek bila, i tada da ju je tu zatekao, a ona mu se obratila odmah na način da je rekla !kako je odlučila dati sve ovo meni i ja sam bio iznenađen time na što je pok. Đ rekla…", nadalje, "oni su dobili svoje a ja ovo tebi darivam", na što mu je pok. Đ rekla kako je i njen brat E savjetovao da bi tako možda i bilo najbolje da napravi. Nakon toga rekla mu je da skine kofer s ormara i da nađe "papire od toga" što je on i napravio. Nadalje, kako joj je rekao da mora naći odvjetnika radi ovoga, a pok. Đ mu je rekla kako mu dariva njen dio ispred i iza kuće i garažu. Da se potom obratio odvjetniku Nikoli Pervanu pa da su i napravili darovni ugovor. S tim ugovorom da su došli do pok. Đ, nakon toga otišli do Javnog bilježnika u [adresa], pa kada je Javni bilježnik pročitao ovaj ugovor tada su ga i potpisali. Nakon toga otišli su u kafić "Romana" u [adresa], tu da su sjeli, a pok. Đ mu se obratila na način: "evo sada sam ja tvoj podstanar…", a tu je bio i KZ koji je isto tu sjedio na terasi, pa su nakon toga popili kavu i da je on pok. Đ vratio kući. Pok. Đ da mu je dala jedan ključ od kuće ali kako se on i bez tog ključa osjećao svaki put kada bi dolazio, kao da dolazi u svoju kuću. Mjesečno bi netko odlazio do pok. Đ, najčešće njegova supruga a da je on zbog posla bio u nešto drugoj situaciji. Što se tiče ovog ugovora, naveo je kako je ĐZ znao za isti, a od strane pok. ŽZ da je bio zamoljen da ništa ovo ne provodi dok ona ne umre. Iza pokopa pok. Đ, da su se sastali ĐZ i on a bile su tu i njihove supruge, on da je šutio vezano za sam ugovor a kada ga je pitao o tome, obratio mi se riječima "nemaš ti što o tome, to je naše", te od tada kontakta nema, a da on u kuću nije dolazio. Nadalje, da je od tog trenutka bilo jasno da će biti problema i da bi on mogao izgubiti ovo što mu je bilo darivano, pa je radi same provedbe ovog ugovora to htio prebaciti na OZ, kako bi on to do kraja izgurao, jer da je on bolestan i smatrao je da će on bolje reagirati na isto, kao mlađi. Naveo je da nipošto nije htio probleme, jer je policijski službenik, te je naveo vezano za odnose i komunikaciju, da do kuće nije odlazio, tek da bi znao proći ulicom gdje se nalazi ta kuća. On sa svojom obitelji živi u [adresa], da tu nije živio (u [adresa]), međutim, da bi on dolazio u ovu kuću i znao boraviti ljeti 5-7 dana. Isto tako, naglasio je kako se dolazilo redovito od strane njegove obitelji u [adresa], a "da bi isto tako oni dolazili u Drinovce…". Međutim, da od sklapanja darovnog ugovora, pok. Đ je tu nastavila živjeti, on i njegova obitelj tu nisu živjeli, jer "zašto bi on tu živio kada ima svoju kuću", a na pitanje pun. tužitelja da bi od sklapanja darovnog ugovora on i njegova supruga dolazili možda jednom u dva mjeseca posjetiti pok. Đ. Naveo je kako je od trenutka sklapanja darovnog ugovora, pa do smrti ŽZ, svakodnevnu brigu o pokojnom pružala obitelj ovdje tužitelja. Dodao je kako u pogledu korištenja kuće on ne zna što bi se imalo eventualno promijeniti, niti kakvo je stanje kuće, jer on pristupa nema, tek može kazati što bi bilo u smislu stanja kuće do smrti pok. ŽZ , koje nije bilo promijenjeno. Potvrdio je upitan od pun. tužitelja da je vlasništvo prenio na sina putem darovnog ugovora. Nadalje, kako je pok. ŽZ točno darovala prizemlje, prostor iza i ispred kuće i dio garaže, a zatim je detaljno opisao razmještaj prostorija, sve od ulaza s južne strane, opisujuće gdje se nalaze stepenice, prostorije u kući , u odnosu na kuhinju s desne strane, sobu s lijeve strane, gdje se nalazi kupatilo, kao i da su u pitanju dva manja apartmana a isto tako je opisao i stanje oko kuće gdje je zasađeno jedno stablo smokve i mandarine. Nadalje, da on može kazati kako je dojma da je sve bilo dobro dok nije umro pok. ŠZ, a da je pok. ŽZ baš po njegovoj smrti tako doš lo da bi ona tako raspolagala, to da je njegovo mišljenje. Ona bi često znala dolaziti i u [adresa] kao u svoju kuću, to je tako bilo, a isto bi znao dolaziti i pok. PZ (brat njegova oca) i da može reći kako je i s njegovim pok. ocem bio izuzetno dobar odnos. Prema riječima prvotuženika pok. ŽZ sama je živjela u svom stanu, ona jest bila boležljiva i imala je probleme s okom, međutim, da je psihički bila u redu i mogla se brinuti o sebi i sama sebi kuhati. Pojašnjavajući dio iskaza u kojem je naveo: "oni su dobili svoje", da se odnosilo na to, da bi svatko od njih imao svoj kat ove kuće a u pitanju je i kuća u [adresa] , koja je ista tako njima išla a radilo se o podjeli između dva brata. Što se tiče ove kuće u [adresa], da je gradnja bila ranih 70-tih godina a da je prvi dio radova izvodio baš njegov otac, dok su ovdje tužitelji bili u [adresa], a da bi došli ovamo negdje za vrijeme rata, negdje 1992. godine. Kazao je kako je sudjelovao u organizaciji sprovoda pok. ŽZ koji je bio na groblju u [adresa], groblje Bartuluša. Da je tada i njegov sin bio prisutan a da je odlazio u [adresa], u ovu kuću, još kao dijete kako je to u iskazu i naveo. Pored toga, da je struju, vodu, komunalije plaćala pok. Đ do svoje smrti.

24.4. Prema iskazu drugotuženika OZ kako je sve bilo u redu sa pok. ŽZ te da je ista bila svjesna svojih postupaka i prisebna kada ju je htjela darovati. Isto tako, da njega uopće nije iznenadilo ovo darovanje o čemu je bio obaviješten od oca a bili su tu i njegova sestra i brat u trenutku kada im je on to priopćio. Dok je bio sasvim mali, mogao se toga prisjetiti, kako je i suprug pok. ŽZ, pok. PZ, često znao reći, pa i u šali, da bi on to ostavio baš njemu jer sam mu bio drag kao dijete i redovito je znao dolaziti u [adresa], osobito ljeti, kada bi znao ostati i po mjesec dana kada su bili praznici. On i njegov brat i ja često su znali ostajati pa i pomagati sada pokojnima Đ i PZ , najčešće se radilo o čišćenju iza kuće, u pitanju je bilo dvorište. Nakon smrti pok. Đ da nije bio u [adresa] do kuće i nije tamo odlazio, a nedugo nakon ovog darovanja obratio mu se otac koji ima poteškoća sa zdravljem, pa je smatrao da bi bilo najbolje da ovaj cijeli proces završi on, pa utoliko i jest ovo darovanje na njega. Izjavio je kako se on može slobodno pridružiti svim navodima od strane njegovog oca prilikom davanja iskaza, te da se zapravo ništa nije promijenilo u vidu korištenja ove kuće i prije i poslije darivanja a odnosi se na ugovor o darovanju iz 2018. godine, s tim da je potvrdio da je isti pokrenuo parnicu protiv svog oca a baš vezano za uknjižbu. Naveo je kako nije bio u predmetnoj kući nakon sprovoda jer je i sam vidio kako ne bi bio dobrodošao a to je mogao naslutiti i po razgovoru koji je prethodno i njegov otac vodio sa ĐZ. Upitan od pun. tuženika, naveo je da pored dolazaka ljeti, da je znao redovito dolaziti i tijekom vikenda i zimi kako bi oni mogli i to do 2023. godine. Kazao je da se pok. ŽZ mogla sama brinuti o sebi do svoje smrti, a znala je dolaziti i u [adresa].

25. Na ročištu održanom 13. svibnja 2025. godine, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedokinje ČZ, iz kojeg iskaza proizlazi da poznaje ĐZ, zna za njegovu obitelj, a isto tako i za ŽZ koju je dobro poznavala. To poznanstvo postoji otkad su se doselili u [adresa], te počeli graditi kuću. Živjeli su po riječima svjedokinje u istoj kući, a pri tome misli na ĐZ i njegovu obitelj, te su se brinuli o ŽZ. Navela je da su uvijek bili bliski odnosi u obitelji, te nije znala za nikakve probleme a pored toga ŽZ je bila bliska i s njenom majkom, kojoj se znala povjeravati, pa bi i na taj način znala za bilo kakav problem, da ga je bilo. Kazala je i da je ĐZ znao nerijetko znao zamoliti je da se brinem o Đ, na način da kad ne bi bili prisutni u [adresa], ostavio bi joj uvijek napisan raspored za lijekove, obzirom na terapiju koja je ona imala, a isto tako i sa zamolbom da svrati do nje kako je to trebalo. Potvrdila je da se radi o obitelji ĐZ a da je osim njega u pitanju bio i njegov pokojni brat, njegova žena i sin, te su se oni brinuli o ŽZ. Svjedokinji nije poznato bilo što o ugovorima o darovanju niti o ljudima koji bi bili stranke, odnosno daroprimatelji. Svjedokinja je kazala kako je u prizemlju kuće živjela pok Đ a bio je tu i pok . brat od ĐZ, sa ženom i sinom, dok su poviše živjeli ĐZ i njegova supruga, te da nitko drugi tu nije živio. Ovo stanje nije se mijenjalo ni prije ni poslije 2018. godine, po pitanju korištenja kuće, s tim da je tu prije živio i pok otac od ĐZ. Upitana o zdravstvenom stanju pok ŽZ ista je odgovorila da je prije smrti pok. Đ sasvim onemoćala, te je tada bila kod ĐZ i njegove žene, dakle bila je s njima na katu, oni su se brinuli o njoj, pa su tako joj mijenjali pelene, hranili je, davali lijekove a ŽZ je i umrla baš kod ĐZ, tada je bila na njegovom katu. Isto tako, izjasnila se o gospođi koja radi u udruzi za starije, koja je znala obići pok Đ, igrom slučaja je prijateljica od njene nevjeste, pa tako to zna, a koja je i sama rekla kako je znala obići ŽZ te da je ista bila kod ĐZ koji se i brinuo o njoj kao i njegova supruga. Navela je da je pok Đ umrla možda prije 2-3 godine, da ne zna točno, ali je bila na sprovodu. Kazala je svjedokinja kako je kod ĐZ pok. ŽZ prešla na kat i bila kod njega možda nekih godinu dana prije smrti. Upitana o psihičkom stanju ŽZ, svjedokinja je navela kako se osjećala demencija, pa je tome možda bilo tako i nekoliko godina prije smrti, možda 4 ili 5 godina, te da može reći jer je i sama imala sličnu situaciju sa svojom majkom pa tako prepoznaje te stvari. Kazala je svjedokinja da je ŽZ u svakom trenutku imala skrb koja joj je bila potrebna, pa je navela da u trenutcima kada bi ĐZ, koji je brinuo o njoj bio odsutan, da bi druga nevjesta kuhala i brinula, pa je na taj način pok. Đ u svakom trenutku imala skrb. Svjedokinja je navela kako je pok ŽZ pokopana u Hercegovini, a da je ona bila ovdje na sprovodu u [adresa].

25.1. Prema riječima saslušanog MZ proizlazi da poznaje ĐZ, dok mu nisu poznati EZ ni OZ. Isto mu je poznato jer je i sam susjed u neposrednoj blizini, odnosno da živi u kući koja se nalazi poviše, te je tako imao priliku vidjeti i znati o stanju koje je bilo u kući gdje je živjela pok. ŽZ. Naveo je da je tako od sredine 90-tih kada je trajnije u [adresa], gdje je završio srednju školu, pa tako zna da su tada u prizemlju na početku živjeli pok. Đ i njen suprug pok. PZ, kasnije je pok. Đ nastavila živjeti sama u prizemlju, dok je na katu te kuće živio pok. K, nevjesta i sin dok je na samom vrhu kuće bio ĐZ kojeg zna kao " O", kao i njegova supruga. Bilo je puno navrata kada su bili u neposrednom kontaktu s pok. Đ, jer su prvi susjedi, osobito njegova majka koja ga je nerijetko znala uputiti da istoj odnese i nešto hrane, osobito kada bi nešto ostalo od ručka i uvijek bi se znala sjetiti pok. Đ, što bi on i učinio. Kontakt je bio i tako što bi viđali pok. Đ koja bi izlazila iz prizemlja kuće a najčešće baš prema sjevernoj strani na koju stranu gledaju neposredno, kao susjedi poviše, pa bi tako i komunicirali, brinuli se o mačkama i slično te da se toga sjeća. Po riječima ovog svjedoka pok. Đ se već počela lagano gubiti i nije raspoznavala, a tome je sigurno tako bilo barem godinu prije smrti, jer kada bi po uputi majke znao doći kod nje i nositi joj hranu, da se ista uopće ne bi sjetila tko je on. Svjedok je naveo kako se prije 2018. te poslije 2018. godine ništa nije mijenjalo po pitanju korištenja ove kuće a upitan o zdravstvenom stanju pok. Đ svjedok je naveo kako on sam nije bio upućen toliko o detaljima vezanim za lijekove ili skrb u tom smislu, međutim, da zna po svojoj majci koja bi razgovarala, kako s nevjestom a tako i sa ĐZ o tome , pa tako i drži da bi oni pružali skrb u tom smislu. Kazao je ovaj svjedok kako je pok. ŽZ je živjela u prizemlju kuće do same smrti, a da je ista umrla ima sigurno 3 godine, te da je ista ukopana u Hercegovini, što jako dobro zna s obzirom da je prvi susjed.

26. Na ročištu održanom 16. rujna 2025. godine, sud je saslušao ŽZ suprugu tuženika pod 1) i majka tuženika pod 2), koja je izjavila da je upoznata sa svime, te da je negdje 2012. godine pok. Đ koja je bila strina njenom mužu EZ zvala da dođu u [adresa] i da su oni i došli a ona je rekla kako će dati prizemlje kuće u [adresa] , a to je zapravo i uvijek i govorila da će napraviti. Ona je voljela EZ i osjećala je potrebu da takvo što napravi. Kada su došli u [adresa], ona je dala papire od kuće, pa je muž otišao kod odvjetnika u Vrgorac, a kada se vratio u [adresa], da su otišli kod javnog bilježnika s pok. Đ i da se ona tada opet suglasila s tim da ostavi to prizemlje kuće kako je već kazala. Kada je to bilo završeno kod javnog bilježnika, ona je tada naglasila da je to njegovo prizemlje (njenog supruga), i da može, "u šali je tako rekla…", počastiti pićem. Bio je tu prisutan i prijatelj KZ, a pok. Đ je bila vidno sretna i zadovoljna i šalila se cijelo vrijeme. Kazala je kako su ĐZ i obitelj pok. K znali za ovo, kao za njezinu namjeru jer je ona uvijek govorila da će prizemlje kuće ostaviti EZ, zatim je dala i ključ kuće s tim da je rekla da će ona tu ostati do daljnjega. Navela je da su je oni zvali da dođe s njima u [adresa] ali je ona inzistirala na tome da ostane u [adresa]. Nakon toga, da su dolazili u [adresa], najčešće vikendom, ona i djeca a muž je dolazio nešto rijeđe, jer je tada radio u policiji pa je bio i više zauzet. U tom periodu da je dolazila s djecom, tu je donijela i ostavila robu i neke potrepštine a pomagala je pok. Đ je iako se ona mogla i prilično brinuti o sebi i bila je sposobna, te da je tako to bilo sve do njene smrti. Nakon toga, njen muž je organizirao sprovod a problemi su nastali nakon sprovoda kada je njenom mužu rečeno "da nemamo mi što tu dolaziti…", i to od strane ĐZ. Upitana o zdravstvenom stanju pok. Đ, navela je da je ona bila potpuno sposobna, kako u trenutku zaključenja ovog ugovora a njeno stanje je bilo u redu u tom smislu i pred samu smrt. Kazala je da se njena pomoć ogledala najčešće u obavljanju kupovine namirnica i pomoć oko pranja i čišćenja, dok je recimo sama bila u stanju uzimati tablete i brinuti se u tom smislu o svom zdravlju. Kazala je da s obitelji živi u [adresa] od 1992. godine, a na pitanje o prebivanju u [adresa], svjedokinja je ostala kod toga da je ona dolazila u [adresa] vikendom, da joj tu obitelj nije živjela a da su i ranije dolazili. Ova svjedokinja je navela da je nekih 10 godina prije smrti pok. ŽZ, pa do trenutka smrti stanje u kući što se tiče prebivanja bilo da su u prizemlju kuće živjeli pok. Đ i njen suprug. Na prvom katu da su bili pok. K njegova supruga i sin, a kat poviše ĐZ i njegova supruga, dok na pitanje o tome da li se mijenjalo stanje po tom pitanju svjedokinja je navela da su neki u međuvremenu umrli. Na pitanje o plaćanju struje, vode i troškova oko komunalija, da ih je do smrti plaćala ŽZ a da su joj oni pomagali u tome, kasnije po njenoj smrti nisu sudjelovali u tom plaćanju jer su bili onemogućeni pristupiti kući a na pitanje o tome da li su joj poznati razlozi da bi se sklopio ugovor između EZ i OZ i to 10 dana nakon smrti pok. Đ , svjedokinja je kazala da se o tome jest razgovaralo u kući a da je namjera Damirova bila dati to svom sinu. Kazala je da je zapravo sukob između ĐZ i njenog supruga nastao nakon sahrane, do tada su odnosi bili u redu a sukob se dogodio možda nekih 10 dana nakon sprovoda, ne zna točno, ali to je bilo nakon sahrane svakako kad je ĐZ došao kod njih u kuću. Kazala je kako kod ovog zaključenja ugovora o darovanju nije bilo ništa oko obveze uzdržavanja niti je to bila njihova dužnost, pok. Đ se mogla brinuti o sebi a oni su joj pomagali onda kada bi dolazili u [adresa]. Svjedokinja je dalje kazala da je pok. PZ, suprug od ŽZ, umro 2010. godine, a da je pok. Đ i pred njim znala govoriti kako će to jednom dati baš EZ. Svjedokinja je dodatno navela kako baš nakon zaključenja ugovora kod javnog bilježnika i to u trenucima kada su sjedili na piću da je se pok. ŽZ znala šaliti pa je tako i u šali tada rekla : "evo sada sam ja podstanar kod tebe DZ nakon što su zaključili ugovor…", to da je bilo rečeno u šali, a nikakvo podstanarstvo niti najam se nije u tom smislu plaćao.

26.1. Svjedokinja LZ, kazala je sudu da je upoznata sa situacijom jer je susjeda neposrednoj blizini i u [adresa], tako, nekih 30 godina, mislim od 1995. Da je bila u jako dobrim odnosima s ŽZ, ona je bila starija od mene a postojalo je međusobno poštivanje i uvažavanje. Njeno zdravstveno stanje da je u početku bilo dosta dobro a kasnije je postalo lošije što smatra normalnim jer to tako prirodno dolazi zbog starosti a nije mogla točno reći u kojem vremenu je došlo do pogoršanja njenog zdravstvenog stanja. Kao primjer je navela da bi joj često znala odnijeti nešto za pojesti, ono što je ona jako voljela, međutim znalo se događati da bi ona to jednostavno bacila ili davala mačkama kao da više nije prepoznavala nešto što je prije voljela. O samom darovanju ona nikada ništa nije govorila niti je svjedokinja uopće znala za ovaj ugovor. Navela je da nije znala niti za EZ i OZ i to tako do sprovoda, pa da i u trenutku održavanja ročišta na kojem je saslušanja doslovno ne bi prepoznala čovjeka. Navela je kako ih nikada prije nije viđala a ako bi oni dolazili kod pok. ŽZ u [adresa], to je doista bilo rijetko a to je ona sama znala spomenuti da nisu dolazili. Što se tiče pok. Đ , brigu i skrb o njoj vodili su uglavnom pok. K i sin ĐZ (svjedokinja opetovano navodi O) te je to tako bilo do njene smrti. Svjedokinja je kazala da je u prizemlju kuće živjela Đ s pok. PZ njenim suprugom, a na I. katu da je pok. K s obitelji a na II. katu ĐZ sa suprugom. Kazala je kako je pok. Đ primala terapiju, da se o svemu uglavnom brinuo ĐZ, on joj je davao lijekove i isto tako on je i stalno bio prisutan kada je pok. Đ bila u pitanju, a ona je doista pred samu smrti bila u jako lošem stanju pa se više sama o sebi nije mogla brinuti a upravo je ĐZ ili O kako ga zove brinuo o njoj, s tim da je Đ bila kod ĐZ neposredno prije smrti kod njega na katu, te je tako pok. Đ u ovoj kući živjela do same smrti. Navela je dalje da bi ona sigurno znala da bi netko kod nje tako često dolazio vikendom, ali da to nije bio slučaj. Kazala je i kako je njena kuća sa stražnje strane u odnosu na kuću gdje je živjela pok. ŽZ i tako da ona sama ne vidi direktno ulaz u kuću a ona bi najčešće dolazila kod pok. Đ kada bi joj ova doslovno viknula i kada bi je pozvala i otvorila vrata a to sve kako ne bi išla okolo i da bi bilo zgodnije jer praktično ima i ulaz s druge strane kuće. Dodala je da je pok. Đ prije smrti bila jako loše i to par godina tako sigurno, pred samu smrt bila je kod ĐZ ali nije mogla reći točno koliko je to vremenski bilo, ali da je svakako bila kod ĐZ.

26.2. Svjedokinja ĆZ kazala je sudu da je pok. Đ bila njena teta pa vezano za ovaj poziv radi svjedočenja i pitanje u vezi s ugovorom o darovanju, da ona praktično o tome nije niti znala do samog poziva za svjedočenje u ovom postupku i da je to kada je primila poziv za nju bilo šokantno, pa je kazala da se ne može o tome da bi ikada čula ili bi znala za bilo kakvu namjeru pok. Đ o ovakvom raspolaganju i ponovila je da je to za nju šok. Tijekom 2019. i 2020. godine, nešto češće je dolazila kod pok. Đ, jer je tada radila u dućanu "Tommy", pa je rekla kako se znalo dogoditi da bi posjetila pok. Đ a da bi ona već dva dana nakon toga je znala nazvati i pitati kako nisam dolazila. Svjedokinja je izjavila kako ona nije liječnik ali da su po njoj ovo naznake osobe koja bi imala demenciju. Kazala je da zna da je pok. Đ imala nekih zdravstvenih problema, glaukom to da može reći, bila je jednom prilikom i pala pa je bila potrebna i pomoć a ono što sigurno može potvrditi je da bi svaki put kada bi ona dolazila tu bio prisutan ZZ i TZ, i to baš svaki put. Ona da je praktično tako dolazila sve do njene smrti a nekako u tom periodu se i njena majka razboljela pa je onda imala svojih obveza i morala se brinuti o njoj, pa je nešto rijeđe i odlazila, da nije bila na sahrani pok. Đ, a nije niti bila u mogućnosti jer je bila kod sestre u Njemačkoj. Ponovila je da ništa o ovome nije znala pa je tako njen šok veći. Svjedokinja je navela kako ona nije u srodstvu s EZ i OZ. Kazala je da poznaje EZ i gospođu, praktično se radi o susjedstvu a da je EZ i suprugu što se tiče odnosa sa drugim strankama u ovom postupku vidjela jednom zajedno i to na sprovodu pok. ŠZ (Ivice). Što se tiče pok. Đ da ona doista nije mogla samostalno živjeti i brinuti se o sebi pred samu smrt, pa je bila kod ZZ i živjela je u kući do svoje smrti. Nadalje, da su u kući pored pok. Đ u prizemlju na I. katu živjeli pok. ŠZ, njegov sin i supruga mu, a na II. katu O (ĐZ) i supruga, s tim da se to stanje nije mijenjalo i nitko drugi se nije useljavao koliko ona zna, niti tu živio. Navela je kako ona nije kod pok. Đ viđala EZ i OZ te da ne zna točno kada je pok. Đ umrla, da jednostavno blokirala u trenutku kada je upitana, da je ista ukopana u [adresa]. Isto tako je odgovorila na joj osoba imenom HZ nije poznata.

27. Na ročištu održanom 25. studenoga 2025. godine, sud je saslušao svjedoka SZ koji je sudjelovao kao javni bilježnik prilikom ovjere potpisa Ugovora o darovanju, te koji je upitan od suda kazao kako se doista detalja ne može, pa posebno kada bi se radilo o ugovoru koji bi bio ovjeren prije 7 godina, rekao je da se ne sjeća pored toliko tisuća stranaka koje su prošle kroz njegov ured. Možda da je u pitanju solemnizacija, da bi se mogao izjasniti o detaljima ali ponovio je da ne ulazi u sadržaj obzirom na ovu ovjeru koja mu je od suda navedena, a isto tako ne preispituje volju, nego samo eventualno sposobnost stranke, to je što je sudu mogao kazati. Po prezentiranju ugovora o darovanju, ovaj svjedok je naveo da doista jest u pitanju njegov potpis, međutim i dalje ostaje u cijelosti kod svega što je naveo. Svjedok je kazao kako se uvijek radi onako kako to zakon i propisuje s tim da u sadržaj ne ulazi a može potvrditi kako se radilo o razmjeni nekoliko riječi a posebno i to da takva osoba očito nije natjerana na ovakav pravni posao.

27.1. Svjedokinja AZM kazala je kako ima saznanja, da je u razdoblju od 2014.-2018. godine bila na fakultetu u Splitu a prvi put je kod pok. Đ došla u Makarsku 2015. Tijekom 2015. i 2016. da je dolazila povremeno u [adresa], kada je mogla i ovisno o njenim obvezama, a 2017. da je bila jedan period od nekih 2,5 mjeseca i tu da je radila. Naime, na prijedlog K, brata od ĐZ prihvatila je raditi kod njega, najprije je bilo riječi da radim u pizzeriji, kod nekog drugog vlasnika, međutim kasnije je došlo do toga da je čistila apartmane i zapravo se i brinula o sinu od K a isto tako i o Đ. Nadalje , mogu vam kazala je kako je bila smještena u prizemlju kuće kod pok. Đ i kako je više puta pok. Đ izričito naznačila da će ostaviti EZ i to baš iz razloga što su pok. PZ i Ž , Damirov otac radili na kući i to je bila doista njezina želja. Nadalje, kazala je da je u tom periodu od 2,5 mjeseca bila situacija kada su i njeni roditelji došli ovdje na nekih 10 dana kod nje pa i oni sami su tada imali priliku čuti od pok. Đ i o njezinoj namjeri i želji. Isto tako, pok. Đ je isto ovo ispričala i baki D, pa tako može kazati da za ovo sigurno još četvoro ljudi zna i kako u tom periodu pok. Đ nije bila dementna, njezin zdravstveni problem bio da su joj se "kapale oči" pa je nekada tako kapi i ona stavljala, a nekada ĐZ, a najviše pok. K. Kazala je kako je doista pok. Đ tako govorila i uvijek je spominjala da bi to nakraju ostalo Damirovoj djeci, koja tu dolaze a oni bi se i brinuli o unuku koji je bolestan. U 9. mjesecu 2018. godine, da je otišla iz Splita a u tom periodu, da zna da je pok. Đ rekla baki D da je napokon to riješila a upitana za razdoblje kasnije, osobito po smrti pok. Đ i pokopu iste, da može kazati da se njima nitko nije javio za sam sprovod, odnosno za isti da su zapravo saznali od ujaka tek dan prije, pa se nisu mogli niti organizirati a radi se o dugom putom od 600 km , radi čega nisu niti bili na sprovodu. Ponovila je kako ovu priču može potvrditi 4 ljudi zasigurno, njeni roditelji i dvije tetke to da može sa sigurnošću kazati, a željela je naglasiti kako 2018. godine, pa do smrti pod. Đ, se ona redovito svaki tjedan čula s pok. bakom D za koju joj je žao što nije prisutna na ročištu, te da bi i sama mogla potvrditi ovo što je kazala pred sudom. Njih dvije su se redovito telefonski čule i to su bile žene od 80 godina skoro 90. godina, kada priča o svojoj baki i teško joj je zamisliti da bi njih dvije uopće izmišljale i govorile nešto što nije istina. Svjedokinja je navela da nakon 9. mjeseca 2018. više nije dolazila, niti je vidjela nekretninu a sve kako joj je i završio studij u Splitu. Nadalje , kako je pok. Đ živjela, koliko je njoj poznato, do smrti u kući a tu je i umrla. Nadalje, kako joj je poznato da je imala moždani udar, te da je nakon toga otišla kod ĐZ, odnosno da je tako barem čula. Navela je da EZ oduvijek živi u [adresa] a isto tako i sin EZ. Na pitanje o tome tko je plaćao struju, vodu i ostale režije, svjedokinja je navela da je to bila Đ, a da ne zna za razdoblje nakon što je ona i otišla i fakultet joj završio , te kako je tijekom 2018., prilikom otvaranja ormara u prizemlju ove kuće, kada je uzimala svoje stvari, vidjela i osobne stvari od EZ, djece i Đ pa da je čak i pitala: "Ujna čije su ovo stvari?", te joj je i rečeno od koga su i zbog kojeg razloga, jer oni su dolazili, obilazili i pomagali. Svjedokinja je navela kako je ona u dobrim odnosima i sa jednim i sa drugim rođakom , pri tome je spomenula i EZ i ĐZ te kako nije u svađi ni sa jednom strankom i da nema razloga ne govoriti istinu u ovom trenutku. Kazala je kako je FZ, sin od K, dakle unuk pok. Đ, brinuo, da su išli u šetnje, na plažu itd., a ostala je kod ranije iznesenog u vidu pružanja usluga čišćenja apartmana u sezoni za što je i uostalom primala i naknadu. Dodatno upitana, ova svjedokinja opisala je raspored prostorija, posebno gdje je boravila kod pok. Đ i navela je kako je baš u tom razdoblju od dva i pol mjeseca doslovno spavala u istoj sobi i u istom krevetu s pok. Đ, te da tvrdi da je sve što je rekla samo istina. Navela je da se od ulaza od K i ĐZ ne vidi ulaz u prizemlje pok. Đ. Kazala je upitana od pun. tuženika da je njena baka umrla u 2. mjesecu 2023.

27.2. Svjedokinja TZ, kazala je da je upoznata sa situacijom, naime, da je njen suprug ĐZ, a kazala je kako je stanje njene pok. svekrve bilo lagano sve lošije i to još od smrti njenog supruga 2010. godine kada je polako počinjala pokazivati znakove slabosti. Najprije je sve slabije vidjela, a nakon toga se i kretala sve manje. Izjavila je sudu da su i neke druge stvari utjecale na njeno stanje a pri tome vam mogu kazati da je 2017. godine umro njen stariji sin a i ĐZ je isto tako imao operaciju srca, pa je zapravo sve to i utjecalo na nju. Tada je već pokazivala znakove demencije i bila je zaboravna. U ovoj kući u [adresa], da su živjeli svi zajedno, njen suprug PZ do smrti, sin ŠZ do 2017., zatim AZ i unuk od Đ, a tako isto njen suprug i ona. Izjasnila se o tome da su se i brinuli o pok. Đ, nosili i doručak i ručak i večeru, brinuli o njoj, vodili je oftamologu, a ona je stalno morala primati kapi a između ostalog bila je i "šećeraš". Za postojanje ovog ugovora o darovanju njen suprug i ona da su saznali po smrti pok. Đ, kada su je išli odjaviti na mirovinskom u Ljubuškom. Nitko baš po riječima ove svjedokinje nije dolazio od tuženika a da se može sjetiti tek jedne prigode i to je bilo u zimu 2021. ili 2022. godine, kada su jedan put došli, pa su se onda i svratili i kod njih na kat i bili su možda nekih 10-tak minuta ili su popili kavu i nisu se dugo zadržavali. Naglasila je da je zadnju godinu života pok. Đ bila znatno zdravstveno lošije a baš tada je bila i pala i slomila je kuk pa je isto tako trebalo svakodnevno pomagati i brinuti o njoj a to se odnosilo i na davanje lijekova cijeli dan, pa se radilo o terapiji za hipertenziju i šećer a kako su organizirali, i to najprije privatno fizioterapeuta a kasnije je bio od strane Zavoda, dolazila je patronažna sestra, a isto tako i dr. BZ. Cijelo vrijeme pok. Đ je bila u pelenama a uz to dodatno je zaboravljala stvari. Po njenoj smrti da su angažirali pogrebnika, pa su se u tom dijelu pobrinuli u cijelosti za sam pokop. Kazala je svjedokinja da su za ovaj ugovor saznali od GZ, on je od pok. PZ njegove sestre sin, dakle rođak od njenog supruga, a to su saznali kada su svratili kod njega u kuću u [adresa] i tada im je rekao kako se baš EZ hvali o tome da mu je pok. Đ ostavila jedan dio u [adresa]. Svjedokinja je kazala da su svakodnevno dolazili i brinuli se o Đ dok je sama živjela i to više puta dnevno, a kako je pok. Đ i bila zaboravna, znala je tako bacati hranu oko kuće, mačke hraniti a i vidljivo je bilo po drugim detaljima kada bi ostavljala kipuću vodu u kući i sl., po tome se najbolje vidjelo. Na pitanje o tome tko bi imao ključ od stana u prizemlju sv jedokinja je kazala da je pok. Đ još 2017. godine, kada je pala, bila zaključana i bio je veliki problem kako pristupiti do nje, pa su tada uz pomoć susjeda razvalili bravu i doslovno na silu ušli kako bi joj pomogli a nakon toga su i promijenili bravu, kako više ne bi imali takvih situacija. Nakon toga da su imali ključ jer se radilo o bravi i otključavanju s vanjske strane. Odgovarila je kako je HZ doista boravila nekih 2 mjeseca u ljeto 2017. i bila je angažirana od pok. ŠZ i AZ a iz razloga što je sam pok. ŠZ bio teško bolestan, tako se i AZ brinula o teško bolesnoj majci, imali su i dijete s posebnim potrebama a za HZ da može reći kako je ona tu pomagala i spavala je tada kod pok. Đ, tu je bila, da bi nakon njenog odlaska dakle od 2017., pa nadalje sve do smrti pok. Đ tu više nitko nije dolazio, niti bio. Na pitanje o tome tko bi plaćao struju, vodu, komunalije i režije, svjedokinja je navela da su to bili oni, možda i AZ, dakle, svakako ĐZ, ona i AZ. Kazala je da je sin od AZ i ŠZ bio imenom FZ, da je ona kasnije saznala kada je vidjela ugovor da je iz 2018. godine, a kako je prethodno i opisala, da u prizemlju kuće ne živi nitko, da se praktično oni sada koriste tim prizemljem dakle ukućani. Nadalje, na pitanje o tome koji su lijekovi bili, odnosno koje je lijekove koristila pok. Đ, da se radilo o praxitenu, za tjeskobu a isto tako da je uzimala lijekove za visoki tlak i za šećer.

27.3. Svjedok KZ, upitan od suda o razlozima zbog kojih sam pozvan svjedočiti, kazao je kako zna za ugovor o darovanju, te da je baš EZ ujak njegovoj supruzi. Kazao je da su oni često išli u [adresa] u posjetu a baš kada su išli kod javnog bilježnika kod ovog ugovora, da mu se javio EZ i pozvao ga piće a on sam tada je bio baš u [adresa], pa je tom prilikom i vidio pok. Đ, za koju može reći da je bila starija, uredna i vrlo fina gospođa, koja se čak i našalila tom prilikom, pa je rekla "eto sada smo to riješili a ja sam podstanar kod EZ" i to u šali. Upitan nadalje da se izjasni o razdoblju nakon toga, kazao je kako baš druge detalje i ne zna i nisu mu poznati ali zna da su oni često išli u [adresa]. Svjedok je naveo kako cijeli život EZ i njegov sin žive u [adresa] a da misli kako je pok. Đ živjela u ovoj kući sve do smrti i ne može se izjasniti o tome tko bi plaćao režije i snosio troškove u ovoj kući za koju navodi da u istoj nikada i nije bio. On sam da je radio u [adresa], naime bila je u pitanju građevinska firma i radovi su se izvodili nekih 5 godina, a naveo je kako on Đ poslije nije viđao a prije toga da nije siguran da ju je možda jednom vidio kod EZ u "Pandžića" te da je gospođa bila uredna i suvisla.

28. Na ročištu održanom 27. siječnja 2026. godine, svjedokinja, dr. BZ upitana o razlozima zbog kojih je pozvana svjedočiti, kazala je da joj je poznat slučaj vezan za pok. ŽZ i točno je da je ista bila njena pacijentica dugo godina s nizom zdravstvenih problema. Svjedokinja "na prvu" kako je sama kazala nije mogla govoriti točno o samom vremenskom slijedu, posebno, kada bi se točno obraćala i na koje dane, međutim, ono što je mogla potvrditi, jest da je učestalo dolazila, da su je pratili ĐZ i njegova supruga, koji su je dovodili zadnjih godina a isto tako je kazala i kako je sama odlazila u kućne posjete. Imala je niz zdravstvenih problema toga se sjeća, dementna je bila, ona sama nije mogla a mogu vam kazati po sjećanju da su bili problemi sa srcem, vidom i dijabetes (šećerna bolest). Ovoj svjedokinji potom je predočen i karton pacijenta, pa ista nakon pregleda, osobito razdoblja neposredno prije smrti pok. ŽZ , potvrdila da se radilo baš o tim dolascima, da joj je to poznato, da je u pitanju propisivanje terapija, pa je pokazala sudu i dio koji se odnosi na demenciju – psihoorganski sindrom. Svjedokinja je kazala da je neposredno prije smrti pok. ŽZ slomila kuk, pa je to bio i razlog zbog kojeg je išla u kućnu posjetu, te utoliko da može reći, da ju je zatekla u kući, dok se o ostalom ne može izjašnjavati. Nadalje, kazala je kako se ne može izjasniti unatrag koliko godina, odnosno u kojem vremenskom periodu bi se radilo o demenciji, međutim ono što može potvrditi da je u zadnjem periodu bio težak kontakt s pacijenticom. Na traženje pun. tuženika, svjedokinji se ponovno pokazao karton pacijenta (zaprimljen na traženje ovog suda 14. 5. 2025. godine, list. 125. spisa), posebno kako bi se ista pregledom izjasnila o zdravstvenom stanju i obraćanju pacijentice tijekom 2018. godine, pa je ista pregledom kartona navela kako nije navedena šifra F07 kroz ovaj period, ali da je vidljiv podatak o upisanoj šifri F40, što upućuje na psihoneurozu za koju svjedokinja navodi kako bi to bila preteča odnosno da bi to mogla biti preteča za ove probleme. Svjedokinja je kazala kako ne može odrediti godinu kada se razvio psihoorganski sindrom, pogotovo što u postavljanju dijagnoze ne možete tu dijagnozi kod starijih ljudi postaviti samo na temelju jednog dolaska, već slažete sliku o psihoorganskom sindromu na temelju nekoliko dolazaka. Da bi se dijagnoza postavila morate s pacijentom razumljivo razgovarati, obraditi pacijenta. Međutim, kazala je kako zapravo baš ta obrada zna činiti više nevolje nego koristi, posebno kada se radi o pacijentima poodmakle dobi a što je nedvojbeno bio slučaj sa pok. ŽZ.

29. Po prethodno izvedenim dokazima, koji se odnose kako na pregled i čitanje pribavljenih spisa po prijedlogu stranaka, čitanjem tužbe i odgovora na tužbu kao i stranačkih podnesaka dostavljenih sudu, pregledom zdravstvenog kartona pok. ŽZ, saslušanjem parničnih stranaka te prethodno navedenih svjedoka, sud je zaključio raspravljanje u predmetnoj pravnoj stvari na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. siječnja 2026. godine, te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), odlučio prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja.

30. Stajalište ovog suda jest da osnovano tužitelji ističu da su oba darovna ugovora ništetna, ex lege, iz razloga nedostatka propisane forme jer nisu sklopljeni u formi javnobilježničkog akta niti solemnizirane isprave, kako to zahtijeva zakon za darovanje nekretnine bez neposredne predaje u posjed. Tako u odnosu na darovni ugovor iz 2018. godine, razvidno je kako je isti ovjeren u potpisima stranaka kod javnog bilježnika, što pak nije dovoljno za pravnu valjanost. Naime, u konkretnom slučaju nedvojbenog je uvjerenja sud da se radi o izostanku prave predaje posjeda jer darovateljica pok. ŽZ nikada nije predala nekretninu u samostalan posjed daroprimcima. Posjedovno stanje ostalo je u tom smislu neizmijenjeno a ŽZ je nastavila živjeti u nekretnini sve do svoje smrti, dok tuženici nikada nisu faktično preuzeli niti ostvarivali posjed nad darovanom nekretninom. Za navesti je kako se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja. U ovom postupku nije sporno da predmetni ugovor o darovanju od 4. listopada 2018. godine, ovjeren u potpisima od j. bilježnika S pod OV-5273/2018, nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, kao što to nije slučaj niti sa pobijanim ugovorom o darovanju između tuženika EZ i OZ od 17. veljače 2023. godine (posebno što to izričito priznaju i sami tuženici u podnesku od 18. siječnja 2026.), već je sporno bilo i to je od suda valjalo utvrditi, da li je izvršena realna predaja vlasništva.

31. Odredbom članka 482. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114722, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), propisano je da se Ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku te da Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

32. U konkretnom slučaju nije došlo do promjene posjedovnog stanja što se tiče predmetne nekretnine, jer takvo što proizlazi zapravo već kod samih stranačkih iskaza. Potvrdio je to prvotuženik EZ nedvojbeno u iskazu pred ovim sudom od 18. ožujka 2025. godine, kada je sam kazao da od sklapanja darovnog ugovora je pok. ŽZ nastavila živjeti u kući a da "on i njegova obitelj tu nisu živjeli jer zašto bi živjeli tu kada ima svoju kuću", pored toga svakako i u dijelu iskaza koji se odnosi i na pružanje svakodnevne brige o pokojnoj Đ, što je prema tome bilo od strane tužitelja. U suštini, posjedovno stanje nakon sklapanja darovnog ugovora ostalo je kakvo je i bilo prije sklapanja tog ugovora, slijedom čega je i ovaj sud stajališta da je isti morao biti sačinjen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave a to ovdje nije slučaj. Da takvo što proizlazi iz stranačkih iskaza (ne samo iz iskaza svih saslušanih tužitelja) jasno je vidljivo i prema iskazu drugotuženika OZ koji je potvrdio da se radi o nepromijenjenom posjedovnom stanju kuće nakon darovnog ugovora. Naime, u dijelu iskaza „zapravo ništa nije promijenilo u vidu korištenja ove kuće i prije i poslije darivanja, a odnosi se na ugovor o darovanju iz 2018.“., jasno je vidljivo upravo ono što proizlazi i prema iskazu prvotuženika EZ, oca drugotuženika.

32.2. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, ovaj sud je stajališta kako prethodno navedeno jasno proizlazi i prema svjedočen ju svjedokinje ČZ (iskaz od 13. svibnja 2025.). Ova svjedokinja kao dugogodišnja susjeda obitelji EZ u [adresa], opisala je tko je sve živio u kući i time potvrdila da tuženici nikada nisu bili među stanarima. Posvjedočila je da su u kući živjeli pok. ŽZ i (pokojni) brat od ĐZ sa ženom i sinom, ĐZ i njegova supruga, te je na upit o tome je li još netko drugi tu živio, odgovorila da nije. Ovakav iskaz jasno pokazuje da su kuću nastanjivali članovi obitelji tužitelja i sama darovateljica, bez ikakvih novih osoba izvana (poput daroprimatelja) a izričito je rekla da se način korištenja kuće nije mijenjao dolaskom 2018. godine. Svjedočila je da prije i poslije 2018. korištenje kuće nije se mijenjalo, isti ljudi su ostali korisnici prostora. Time je potvrdila da ni nakon potpisivanja darovnog ugovora nije došlo do toga da daroprimatelji preuzmu kuću ili počnu njome raspolagati; situacija je ostala kao i prije. Detaljno je opisala okolnosti iz posljednjih mjeseci života ŽZ i tko se o njoj brinuo kao i gdje je boravila. Posvjedočila je da je pred samu smrt pok. Đ bila potpuno nemoćna te su je tužitelj i njegova supruga uzeli k sebi na kat kako bi je njegovali: „prije smrti pok. Đ je sasvim onemoćala, te je tada bila kod ĐZ i njegove žene, dakle bila je s njima na katu, oni su se brinuli o njoj… mijenjali pelene, hranili je, davali l ijekove, a ŽZ je i umrla baš kod ĐZ, tada je bila na njegovom katu“ . Ovaj iskaz potvrđuje da je darovateljica doista ostala živjeti u obiteljskoj kući do samog kraja (čak i fizički premještena unutar kuće pod brigu tužitelja), te da daroprimatelj ni u tom trenutku nije imao nikakvu posjedovnu ulogu. Uostalom takvo što proizlazi i iz iskaza svjedoka MZ (iskaz od 13. svibnja 2025.). Ovaj svjedok, također susjed, posvjedočio je o dugogodišnjem stanju stvari u predmetnoj kući. Naveo je da iz svog iskustva (od sredine 1990-ih nadalje) zna tko je živio u toj kući: „u prizemlju… živjela [je] pok. Đ i njen suprug pok. PZ, kasnije je pok. Đ nastavila živjeti sama u prizemlju, dok je na katu te kuće živio pok. K (sin Đ) s nevjestom i sinom, a na samom vrhu kuće ĐZ (‘ O) i njegova supruga“. Sud je prihvatio iskaze ovih svjedoka, prvenstveno jer se radi i o ljudima koji žive u neposrednom susjedstvu, imaju saznanja o predmetnoj nekretnini i to kroz dugogodišnji period, osobito i u razdoblju koje se odnosi na sklapanje darovnog ugovora kao i period nakon sklapanja ugovora. Za sud su iskazi ovih svjedoka istiniti i vjerodostojni a ničim osobito nisu niti pobijeni od protivnika do zaključenja raspravljanja.

32.3. Nadalje, takvo što proizlazi i prema iskazima saslušane svjedokinje ĆZ (iskaz od 16. rujna 2025.) Svjedokinja ĆZ, nećakinja pok. ŽZ koja bi znala nešto češće dolaziti kod pok. Đ, te „bi svaki put kada bi ja dolazila tu bio prisutan ĐZ i TZ, i to baš svaki put“, dok nijednom nije zatekla tuženike EZ ili OZ. U pravu su tužitelji kada ističu da ovo potvrđuje da su i u periodu nakon darovanja, pa sve do smrti darovateljice, upravo tužitelji bili fizički prisutni i brinuli se o pok. Đ, a ne daroprimatelji. ĆZ također je posvjedočila o stanju pok. Đ pred samu smrt i gdje je boravila: navela je da „pok. Đ doista nije mogla samostalno živjeti i brinuti se o sebi pred samu smrt pa je bila kod ĐZ i živjela je u kući do svoje smrti“. To potvrđuje da je u posljednjem razdoblju života darovateljica bila smještena kod tužitelja ĐZ (na njegovom katu kuće) zbog svoje nemoći, što znači da ni tada daroprimatelj nije preuzeo ili posjed. Darovateljica je i dalje „živjela u kući do svoje smrti“, posjed nije promijenjen za njenog života. Svjedokinja se detaljno izjasnila i tko je sve živio u kući do kraja: „u kući su pored pok. Đ u prizemlju, na I. katu živjeli pok. ŠZ, njegov sin i supruga mu, a na II. katu O (ĐZ) i supruga“, uz napomenu da se „to stanje nije mijenjalo i nitko drugi se nije useljavao“. Dakle, prema njenom znanju, ni do Anine smrti niti prije niti nakon darovnog ugovora nije bilo nikakvih novih stanara, a to se odnosi i na tuženike. Izravno upitana ova svjedokinja je izjavila „ona nije kod pok. Đ viđala tuženike“. Svjedokinja AZM u iskazu od 25. studenoga 2025. navela je da je povremeno boravila u kući pok. Đ radi studentskog posla i pomoći obitelji. Svjedokinja je potvrdila da, koliko je njoj poznato, „pok. Đ živjela [je] do smrti u kući“ i da je tu i umrla. Nadalje, posvjedočila je da je čula kako je pred samu smrt (nakon moždanog udara) pok. Đ neko vrijeme bila kod ĐZ na katu zbog njege, što je u skladu s drugim svjedočenjima o brizi tužitelja za darovateljicu. Također je naglasila da EZ „oduvijek živi u [adresa], a isto tako i sin EZ“, potvrđujući da njihovo prebivalište nikada nije bilo u [adresa], niti u predmetnoj kući. Iz ovoga proizlazi da ni nakon 2018. nisu promijenili svoje boravište, već su ostali u svom mjestu. stranica: Svjedokinja je iznijela i detalj koji pokazuje da su daroprimatelji povremeno dolazili pomoći, ali ne i da su uspostavili posjed, pa je kazala da je tijekom svog boravka 2018. primijetila u ormaru u prizemlju kuće neke osobne stvari „od DZ, djece i Đ“ (misleći na suprugu prvotuženika i njihovu djecu), pa je pitala tetku Đ čije su to stvari, nakon čega joj je objašnjeno čije su i „zbog kojeg razloga, jer oni [daroprimatelji] su dolazili, obilazili i pomagali“. Ovaj iskaz potvrđuje da je daroprimateljeva obitelj ostavila dio svojih stvari u kući što se podudara s ranijim svjedočenjem ŽZ (supruge) da je donijela odjeću i potrepštine kako bi imali kad vikendom dođu. U pravu su tužitelji kada u podnesku od 8. siječnja 2026. godine ističu da je uloga daroprimatelja bila ograničena na povremene posjete radi pomoći darovateljici, a ne kontinuirano stanovanje ili posjedovanje kuće. Ovo upućuje kako nije došlo do promjene prije i nakon ugovora o darovanju te kako tuženici nisu bili u posjedu nekretnine. HZ također je potvrdila da nakon rujna 2018. više nije dolazila u kuću niti viđala stanje nekretnine, no istaknula je bitnu činjenicu da je, prema njenim saznanjima, pok. Đ sve do smrti ostala živjeti u toj kući. Također je kazala da ŽZ do svoje smrti sama plaćala režije (struju, vodu, komunalije) , dok svjedokinja ne zna što je bilo nakon što je ona (HZ) otišla završivši studij. Činjenica da je sama darovateljica plaćala režije upućuje na to da je i dalje bila faktični posjednik podmirivala je troškove nekretnine kao svojeg doma. Dakle, i prema iskazima ovih svjedoka jasno za sud proizlazi kako se u konkretnom slučaju nije radilo o promijenjenom stanju, situacija je ostala ista kao i prije sklapanja pobijanog ugovora, a upravo su i ovakvi iskazi kao i iskazi preostalih saslušanih svjedoka u tom smislu podudarni i identični pa ih sud stoga i prihvaća u onoj mjeri u kojoj su u korelaciji s ostalih izvedenim dokazima tijekom ovog postupka. Uostalom, ničim tuženici nisu posebno niti osporili ovakva svjedočenja niti je sudu ponuđen bilo kakav likvidan dokaz kojim se uspješno pobilo tvrdnje i dokaze tužitelja (članak 219. ZPP-a). odlučne činjenice vezane uz posjed i korištenje predmetne nekretnine utvrđivane svjedočenjem predloženih svjedoka proizlaze i iz iskaza saslušanog KZ na ročištu 25. 11. 2025. godine, jer je svjedok potvrdio da tuženici žive u [adresa] te da nikada nisu živjeli u [adresa]. Prema tome, tuženici nikada nisu bili u posjedu nekretnine. U prilog tome ide i iskaz saslušane svjedokinje ŽZ, supruge tuženika u iskazu od 16. rujna 2025. godine jer je i sama izjavila da nisu živjeli u [adresa] već žive u [adresa], a da bi povremeno dolazili u [adresa], što sudu daje uvjerenje da nisu uspostavili posjed u darovanoj kući, osobito ako se uzmu u obzir i preostali iskazi saslušanih svjedoka. Dio iskaza u kojem navodi "kasnije po njenoj smrti nisu sudjelovali u tom plaćanju jer su bili onemogućeni pristupiti kući“, pokazuje da je do smrti darovateljice upravo ona snosila obveze vezane uz kuću, što upućuje da je i dalje de facto upravljala i gospodarila svojom nekretninom. U tom pravcu opravdano se pozivaju tužitelji i na izraženo stajalište Vrhovnog suda koji navodi u odluci poslovni broj Rev 1793/1995-2 od 4. prosinca 1996., da su darodavci zadržali darovanu stvar do svoje smrti izraženo je shvaćanje da je za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje potrebna forma sudskog zapisnika. Isto shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 1037/1997-2 od 27. listopada 1998., kao i u odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1267/13-2 od 10. listopada 2003. kojom je zauzeto shvaćanje da ugovor o darovanju nekretnine u konkretnom slučaju nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta i da je takav ugovor o darovanju ništetan jer je darovatelj nastavio živjeti u darovanoj nekretnini i predajom ključeva kuće i ulazne kapije, tuženik-daroprimatelj nije stupio u posjed darovanih nekretnina. Opravdano upućuju stoga i tužitelji na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj odluke: Rev x 537/2015-2, od 23. 5. 2017. godine. Čak i u slučaju da se radilo o povremenom posjedovanju (a to sud nije zaključio pored svih izvedenih dokaza), to bi opet ukazivalo na činjenicu da se u konkretnom slučaju doista radi o tome da među strankama ugovornog odnosa nije izvršena prava predaja darovane nekretnine a kakvo stajalište je izrazio i Županijski sud u Varaždinu, odlukom Gž-411/2023-3, od 28. prosinca 2023.

32.4. Uvažavajući prethodno navedeno, sud je stajališta kako opravdano tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti i bez prave valjanosti Ugovora o darovanju zaključenih između sada pok. ŽZ kao darovateljice i prvotuženika EZ kao daroprimca, te Ugovora o darovanju zaključenog 17. veljače 2023. godine a kojim ugovorom je darovatelj EZ darovao drugotuženiku OZ kao obdareniku nekretninu označenu kao zk. čest. 1716/21, ZU 2316, K. O. [katastarska općina] - Makar, kako se to zahtijeva točkom 1. i 2. tužbenog zahtjeva, zbog čega je i odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude. Nije za sud bilo dvojbe, konačno, sam iskaz saslušane svjedokinje dr. BZ, koja je bila liječnica preminule pok. ŽZ i to na ročištu održanom 27. siječnja 2026. godine, jasno potvrđuje ovom sudu ne samo zdravstveno stanje preminule ŽZ (nakon što je svjedokinji predočen pribavljeni zdravstveni karton ŽZ), već i činjenicu da je tijekom razdoblja u kojem je pok. ŽZ bila pacijentica ove svjedokinje, brigu i skrb o istoj pružao prvenstveno prvotužitelj ali i njegova supruga, da je i sama dolazila i u kućne posjete iz čega se opet neprijeporno da zaključiti i o stanju ne samo preminule već i okolnostima koje su vladale u tom razdoblju a koje isključuju prema stajalištu ovog suda tuženike. Nije osporeno ničim ovakvo svjedočenje dr. BZ, a polazeći od toga da se stanje u posjedovnom smislu nije mijenjalo niti po smrti pok. ŽZ, tada za sud nema dvojbe da tužitelji osnovano ističu svoj tužbeni zahtjev.

33. Nadalje, odredbama članka 322. ZOO-a, propisano je da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice, dok članak 323. ZOO-a, propisuje posljedice ništetnosti i to: U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

34. Obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u točki 3. podnesene tužbe, kojom se traži da su naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije provedbe ugovora iz članka 1. i 2. ove tužbe koje je provedeno rješenje navedenog zemljišnoknjižnog odjela pod brojem: Z -1016/2023 na način da se briše upisano pravo vlasništva sa imena tuženika te provede upis prava vlasništva na ŽZ, te uzimajući u obzir prethodno navedeno, jasno je da je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu, radi čega je i odlučeno kao u točki III . izreke presude, pozivom na odredbu članka 323. stavak 1. ZOO-a.

35. Po izvršenom pregledu i čitanju spisa pribavljenog za potrebe ovog postupka i to predmeta ovog suda O-116/2023, sud je kako je prethodno i navedeno utvrdio da je još 31. svibnja 2023. godine, ovaj sud donio rješenje o nasljeđivanju broj: O -116/2023-7, kojim je utvrđena ostavinska imovina iza pok. ŽZ pok. P, preminule **.**.2023., na način da je točkom I. utvrđeno da njenu ostavinsku imovinu čini i nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], položene u ZU 2316, k. o. [katastarska općina]-Makar, za 1/3 dijela, pa je zatim i njezinim nasljednicima temeljem zakona proglasio ĐZ sina ostaviteljice (ovdje prvotužitelja) te FZ, unuka ostaviteljice (ovdje trećetužitelja) za ½ dijela. Zatim je po pravomoćnosti ovog rješenja isto dostavljeno zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda radi provedbe rješenja ali je takav prijedlog radi provedbe i odbijen, rješenjem ovog suda Z-4553/2023, od 28. veljače 2024. godine, obzirom da je u tom trenutku već bio upisan EZ za 1/3 dijela pa stoga sud po obrazloženju i nije mogao dopustiti upis pozivom na odredbu članka 45. Zakona o zemljišnim knjigama.

36. Tužitelji su postavili i tužbeni zahtjev (pored ostalog) i na način da pored ostalih zahtjeva traže i da sud utvrdi da su tužitelji ĐZ i FZ, suvlasnici za po 1/6 daljnjih dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar, te su ovlašteni temeljem presude suda izvršiti upis prava suvlasništva svaki za po daljnjih 1/6 dijela ove nekretnine na svoje ime, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika a ujedno i da su ovlašteni da temeljem presude izvrše upis brisanja zabilježbi navedenih u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj pod br. Z - 1016/23 i Z-1152/23, a u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar.

36.1. Sud nalazi i ovakvo traženje tužitelja osnovanim. Naime, o aktivnoj legitimaciji na podnošenje tužbe sud je već obrazložio i to nije sporno. U konkretnom slučaju radi se o zakonskim nasljednicima iza pok. ŽZ, odnosno o nasljednicima prvog nasljednog reda jer je prvotužitelj sin preminule ŽZ, dok je trećetužitelj FZ, unuk preminule a po pravu predstavljanja pok. sina ostaviteljice ŽZ, svog oca pok. ŠZ. Prvotno je u tužbi podnesenoj pred ovim sudom pod poslovnim brojem: P- 232/2023 (koji je spojen s predmetom P-226/2023), od tužitelja jasno naznačeno da je odredbom članka 198. ZPP-a, propisano da osoba koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom sve dok postupak pravomoćno ne završi. Upirali su na taj način tužitelji da su ovlašteni tako podnijeti tužbu koja je sudu dostavljena 23. veljače 2023. godine. U tom smislu, točno i opravdano su u tom trenutku tužitelji ustali tužbom a sud je i prihvatio prijedlog te je predmetnu tužbu iz spisa broj P -232/2023, i pripojio ovom spisu radi zajedničkog odlučivanja o čemu je obrazloženo a u tom trenutku ostavinski postupak i nije bio završen na što su jasno upućivali tužitelji. Međutim, kada se uzme u obzir sve prethodno navedeno, sud je u cijelosti prihvatio i ovakvo traženje tužitelja i nedvojbeno je da su ovi tužitelji suvlasnici na predmetnoj nekretnini, radi čega i jest odlučeno kao u točki IV. izreke presude. Jasno, prvotno je postavljen zahtjev koji se odnosio na traženje izbrisa prava suvlasništva s imena ŽZ, ali je još na pripremnom ročištu održanom 20. studenoga 2024. godine, od tužitelja uređen zahtjev na način da se umjesto ŽZ taj zahtjev odnosi na tuženike. Stoga je i valjalo prihvatiti zahtjev tužitelja u ovom dijelu, upravo na način kako je to i precizirano od tužitelja a izneseni prigovori od tuženika, osobito da se ovakvo traženje tužitelja ima smatrati preinakom jer u vrijeme podnošenja tužbe pok. ŽZ nije bila upisana kao suvlasnik predmetne nekretnine nisu opravdani niti točni a jasno to proizlazi i iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (list. 6. spisa), te zemljišnoknjižno stanje kakvo je i bilo u trenutku podnošenja tužbe. Osim toga, proturječan je ovakav navod tuženih jer je rješenje o dopuštenom upisu u zemljišne knjige broj: Z-1016/2023, doneseno po podnesenom prijedlogu 23. veljače 2024. godine (list. 28. spisa). Konačno, nije sud niti kako je prethodno obrazloženo tretirao ovakvo zahtijevanje preinakom zahtjeva obzirom da su tužitelji precizirali svoje traženje prije zaključenja prethodnog postupka za što i nije potreban pristanak tužitelja.

36.2. U odnosu na traženje tužitelja iz točke 5. tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ovlast tužiteljima da temeljem presude suda izvrše upis brisanja zabilježbi navedenih u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj pod br. Z-1016/23 i Z-1152/23, a u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2316 KO [katastarska općina] – Makar, jasno je da je valjalo prihvatiti ovakvo traženje i da je isti zahtjev osnovan u tom pravcu. Naime, kako je to od tužitelja isticano još u podnesku od 23. veljače 2023. godine, u zemljišnoj knjizi kod ovog suda radilo se o upisu dviju plombi i to prema Z-1016/2023, sa sadržajem prijedloga uknjižbe prava vlasništva podnositelja zahtjeva a ovdje prvotuženika (spis koji je pribavljen kako je prethodno navedeno) te pod brojem Z-1152/2023, a odnosi se na zabilježbu spora P-209/23 (pribavljenog spisa za potrebe ovog postupka), koji podnositelj prijedloga je drugotuženik. Stoga je sud, uvažavajući prethodno utvrđenje te odlučivanje iz točaka I., II., III. i IV. tužbenog zahtjeva prihvatio i ovaj zahtjev radi čega je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

37. U odnosu na zahtjev tužitelja da se naloži tuženima da prestanu s uznemiravanjem tužitelja u ostvarivanju njihovih stvarnih prava a u odnosu na suvlasnički dio od 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2316, K. O. [katastarska općina]-Makar, valja napomenuti kako je sud prethodno pribavio podatke iz predmeta ovog suda P-880/2024 (uložene u ovaj spis, list. 114.-118. spisa), iz kojeg proizlazi da se vodi po tužbi EZ protiv ĐZ, AZ i FZ, te je sud utvrdio da je podnesena tužba radi isplate a u tužbi se navodi kako se isplata traži kao naknada za korištenje tužiteljevih stvari odnosno dijela predmetne nekretnine č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar, odnosno najamnine koju bi tužitelj realno mogao ostvariti da mu nije oduzet posjed nekretnine za koju se navodi da je u posjedu tuženika odnosno tužitelja u ovom postupku. Osim toga, tužitelji su uz podnesak od 11. studenoga 2024. godine, dostavili i opomenu pred tužbu potpisanu od prvotuženika po punomoćniku iz koje opomene proizlazi da tužitelji neosnovano osporavaju suvlasništvo predmetne nekretnine, traže predaju u posjed upravo ovog stana u prizemlju kuće površine 130 m2, dvorišta ispred kuće površine 20 m2, i 1/3 garaže površine oko 20 m2, dvorišta koje se nalazi iza stana u prizemlju naprijed opisane kuće površine oko 40 m2, sve na adresi u [adresa], jer će u protivnom to pravo EZ i OZ ostvarivati pred sudom, tražiti naknadu štete a isto će prouzročiti velike troškove i neugodnosti.

37.1. Odredbom članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96-94/17, dalje: ZVDSP), propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete. Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnjevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnjevanoga vlasnika. Uznemiravanje je dakle svako bespravno miješanje u vlasnička prava osim samog oduzimanja stvari. To se ne odnosi samo na puko ograničavanje pristupa nekretnini, postavljanja određenih predmeta na tuđe zemljište, ometanje korištenja ili izvođenja radova na zemljištu drugog bez dopuštenja, već se to odnosi i na prijetnje ili radnje kojima se pokušava spriječiti ostvarivanje vlasničkih ovlasti. Prema tome, tužitelji ovdje imaju pravo tražiti prestanak takvog uznemiravanja, zbog niza opisanih radnji koje kontinuirano traju a o čemu je obrazloženo, slijedom čega i odluka kao u točki VI. izreke presude.

38. Za istaknuti je kako sud nije prihvatio niti prigovore tuženih istaknutih u podnesku zaprimljenim kod ovog suda 12. siječnja 2026. godine. Tuženi se tako opetovano pozivaju i na odredbu članka 15. ZVDSP-a, prema kojoj odredbi je propisano da samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari. Nije sud prihvatio ovakve tvrdnje i navode i o tome je detaljno obrazložio. Radi se o situaciji prema kojoj predmetni ugovor nije realiziran i nije izvršena predaja u posjed a posjedovno stanje nekretnine prije i poslije ugovora bilo je identično. Stoga je sud odustao od izvođenja preostalih dokaza u predmetnom postupku. To se odnosi na prijedlog radi provođenja vještačenja u pogledu zdravstvene sposobnosti shvaćanja ŽZ u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora od čega su sami tužitelji odustali, zatim i provođenja dokaznog postupka saslušanjem preostalih svjedoka po prijedlogu tuženika od 20. studenoga 2024. godine. Naime, sud je po tom prijedlogu tuženika tijekom ovog postupka izveo dokaz ne samo parničnih stranaka, već i svjedokinje ŽZ, svjedokinje HZ, svjedoka KZ kao i predloženog svjedoka SZ kao javnog bilježnika koji je sudjelovao kod ovjere potpisa darovnog ugovora. Stav je ovog suda kako je proveden iscrpan dokazni postupak a utvrđeno činjenično stanje jasno ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva. To se odnosi i na predložene svjedoke od tužitelja iz podneska od 11. studenoga 2024. godine. Stajalište ovog suda je da bi bilo kakvo daljnje provođenje dokaza ili saslušanja svjedoka pored ovako utvrđenog činjeničnog stanja bilo usmjereno tek na nepotrebno odugovlačenje predmetnog postupka obzirom na broj održanih ročišta, iskaze parničnih stranaka kao i iskaze saslušanih svjedoka s neposrednim saznanjima o konkretnom slučaju, što je za ovaj sud u korelaciji s ostalim priloženim ispravama bilo više nego dovoljno za konačno presuđenje.

39. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – pročišćeni tekst, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: OT), pa je s obzirom na uspjeh tuženica u sporu i vrijednost predmeta spora (15.000,00 EUR), tužiteljima prihvaćen zatraženi trošak koji se odnosi na sastav tužbe od 22. veljače 2023. godine, sastava tužbe/podneska od 23. veljače 2023. godine, sastava podneska od 8. siječnja 2026. godine, 11. studenoga 2024. godine, pristupa na ročišta održana pred ovim sudom 20. studenoga 2024. godine, 16. siječnja 2025. godine, 6. ožujka 2023. godine, 16. rujna 2025. godine, 25. studenoga 2025. godine, te 27. siječnja 2026. godine, ukupno 10 radnji, svaka radnja po 500 EUR, uvećano za 25 % PDV-a – 6.250,00 EUR, koji iznos je uvećan za 1.250,00 EUR, koliko tužitelje pripada po Tbr. 40. obzirom da im punomoćnika pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 %, troškovi pristojbe tužbe u iznosu od 350,00 EUR, sveukupan iznos od 7.850,00 EUR, na koji iznos su dosuđene i zakonske zatezne kamate i to od dana presuđenja pa sve do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, radi čega je odlučeno kao u točki 7. izreke presude.

U Makarskoj, 19. ožujka 2026.

S U D A C

Lari Glavaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPP- a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja,

2. punomoćniku tuženika,

3. u spis.