REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P Ob-419/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ED iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Lončaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice EDE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ines Bojić, odv jetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 2. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Dražena Lončara, odvjetnika i tuženice osobno uz punomoćnicu Ines Bojić, odvjetnicu, 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da osnivačka prava u ustanovi OSKAR EDUKOS, ustanova za certificiranje osoblja, [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: 70614396328, u omjeru 100%, na kojima je upisana tužena EDE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao jedini osnivač ustanove OSKAR EDUKOS, predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja ED, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužene, i to tužitelja u ½ dijela i tužene u ½ dijela, te se utvrđuje da su tužitelj i tužena suosnivači ustanove OSKAR EDUKOS, ustanova za certificiranje osoblja, [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: 70614396328, i to svaki u omjeru od po 50%, a što je tužena dužna priznati i trpjeti te izvršiti upis u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, a u protivnom će se tužitelj kao suosnivač ustanove OSKAR EDUKOS u omjeru od 50% u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu upisati po pravomoćnosti ove presude. II Utvrđuje se da iznos od 4.528,30 eura (34.118,48 kuna), što je polovica dobiti ustanove OSKAR EDUKOS, ustanova za certificiranje osoblja, [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: 70614396328, ostvarene u razdoblju od 12.04.2008. do 31.12.2014., predstavlja bračnu stečevinu tužitelja, te se tuženoj nalaže isplatiti tužitelju iznos od 4.528,30 eura (34.118,48 kuna), u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od donošenja prvostupanjske presuda pa do isplate, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi kako je s tuženicom sklopio brak 18. svibnja 2012. time da je zajednica života stranaka neprekidno trajala još od 2006. U toj zajednici su rođena zajednička djeca, i to **.**.2007. ZDE, a **.**.2008. VDE.

1.2. Nadalje navodi da su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj i tuženica radom stekli imovinu koja predstavlja bračnu stečevinu, i to osnivačka prava u ustanovi Oskar Edukos u 100% omjeru. Iako je kao jedini osnivač ustanove formalno bila upisana samo tuženica, osnivačka prava predstavljaju bračnu stečevinu. Također, osim osnivačkih prava i dobit koju je OSKAR EDUKOS, ustanova za certificiranje osoblja ostvario za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da osnivačka prava u ustanovi OSKAR EDUCOS u omjeru 100% na kojima je upisana tuženica , kao jedini osnivač, predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i tuženice, svakog u ½ dijela te da se utvrdi kako su tužitelj i tuženica suosnivači ove ustanove i to svaki u omjeru od 50%, što je tuženica dužna trpjeti te izvršiti upis u sudskom registru, a u protivnom će se tužitelj upisati po pravomoćnosti ove presude. Također predlaže utvrditi da iznos od 4.528,30 eura što je polovica dobiti ustanove OSKAR EDUKOS, ostvarene u razdoblju od 12. travnja 2008. do 31. prosinca 2014. predstavlja bračnu stečevinu tužitelja te se tuženoj nalaže isplatiti tužitelju iznos od 4.528,30 eura. Predlaže da mu tuženica nadoknadi troškove postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka navodi da je nesporan datum sklapanja braka stranaka i rođenja djece , dok vezano za trajanje "zajednice života" navodi kako tužitelj u drugom sporu koji se vodi među strankama izričito osporava postojanje izvanbračne zajednice stranaka pa da je u tom smislu nejasan stav tužitelja u ovom postupku.

2.2. Nadalje ističe kako stranke nisu mogle kao bračnu stečevinu zajedničkim radom steći osnivačka prava u ustanovi OSKAR EDUKOS jer je ista ustanova osnovana odlukom o osnivanju ustanove od 4. veljače 2003. koju odluku je donio OSKAR d.o.o. Centar za razvoj i kvalitetu čiji je direktor otac tuženice ZD. Navedeno trgovačko društvo je 12. travnja 2008. prenijelo osnivačka prava na tuženicu, dakle tužitelj ni na koji način nije sudjelovao u osnivanju navedene ustanove.

2.3. Osim toga, tuženica navodi kako osnivačka prava ne predstavljaju imovinu, obzirom da se radi o ustanovi koja nije osnovana radi stjecanja dobiti, a eventualno ostvarena dobit može se koristiti isključivo za unaprjeđenje i razvoj djelatnosti. Kako osnivačka prava ne predstavljaju imovinu, to ista ne mogu biti bračna stečevina.

2.4. Također, tuženica kao osnivač nije ostvarila bilo kakvu dobit za vrijeme trajanja bračne zajednice te zbog svih navedenih razloga predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz nadoknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio u uvid u Izvadak iz matice vjenčanih (str. 5 spisa), Izvadak iz matice rođenih (str. 6-7 spisa), povijesni Izvadak iz sudskog registra (str. 8-10 spisa), Izvadak iz sudskog registra (str. 12-13 spisa), Statut Oskar edukosa (str. 37-47 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -32/18 od 21. srpnja 2022. (str. 93-103 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj P Ob-151/2022 od 21. lipnja 2022. (str. 104-111 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-937/18 od 16. svibnja 2019. (str. 112-118 spisa), godišnje izvješće Fine za Oskar edukos od 2008.-2014. (str. 128-205 spisa), spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-08/5265 (str. 211-218 spisa), račun dobiti i gubitka za E (str. 227-272 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 9. ožujka 2003. (str. 277-282 spisa), Izvješće kartice prometa tuženice (str. 283 spisa), Kupoprodajni ugovor (str. 284-287 spisa), nalog za uplatu (str. 288 spisa), komunikaciju putem e-maila (str. 292 spisa), zapisnik Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-32/18 od 12. veljače 2020. (str. 302-306 spisa), ostvario uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-32/18 te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZD, VD i stranaka te financijskim vještačenjem.

4. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Između stranaka u ovom postupku nije sporno da su stranke prije braka od 2006. živjele u zajednici u kojoj je rođeno dvoje djece (2007. i 2008.) te da su sklopili brak 18. svibnja 2012. Također nije sporno da je tuženica upisana u sudskom registru kao osnivač ustanove Oskar edukos temeljem Ugovora o prijenosu osnivačkih prava u ustanovi od 12. travnja 2008.

5.1. Između stranaka je sporno predstavljaju li osnivačka prava u ustanovi imovinu i mogu li biti predmet bračne stečevine. Također je sporno jesu li osnivačka prava u ustanovi stečena radom stranaka za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice ili vlastitom imovinom tuženice. S tim u vezi sporno je i predstavlja li dobit ustanove Oskar edukos u razdoblju od 2008. do 2014. bračnu stečevinu stranaka.

6. Članak 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 – dalje ObZ) propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Članak 249. stavak 1. ObZ propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

6.1. Članak 253. stavak 1. ObZ propisuje da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, dok je u stavku 2. propisano da je vlastita imovina i ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

6.2. U članku 57. stavak 2. Zakona o ustanovama (Narodne novine broj 29/97, 47/99, 35/18, 127/19, 151/22) propisano je da, ako u obavljanju svoje djelatnosti ustanova ostvari dobit, ostvarena se dobit upotrebljava za obavljanje i razvoj djelatnosti ustanove u skladu s aktom o osnivanju i statutom. Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, ostvarena dobit ustanove čiji je osnivač druga pravna ili fizička osoba, odnosno čiji su jedini osnivači druge pravne i/ili fizičke osobe može se upotrijebiti i na druge načine, uz odgovarajuću primjenu propisa o trgovačkim društvima, temeljem odluke osnivača u skladu s aktom o osnivanju i statutom (članak 27. stavak 3. Zakona o ustanovama).

6.3. u članku 41. Statuta Oskar edukosa propisano je da ustanova nije osnovana s ciljem stjecanja dobiti, već za provođenje djelatnosti sukladno članku 9. i 10. Statuta. Ukoliko Oskar edukos ostvari dobit, koristit će je isključivo za unaprjeđenje i razvoj djelatnosti prema članku 9. i 10. ovog Statuta i za razvoj Ustanove i zaposlenika u bilo kojem pogledu. O namjeni dobiti odlučuje osnivač. Možebitna dobit ustanove utvrđuje se na kraju godine i, ukoliko nije neophodna za Ustanovu, a prema pisanom prijedlogu ravnatelja i Upravnog vijeća, može biti upotrijebljena za pomoć i razvoj Osnivača i/ili drugih ustanova u njegovoj nadležnosti.

7. Uvidom u spisu priležeću dokumentaciju sud je utvrdio da:

- je Ugovorom o prodaji i prijenosu osnivačkih prava u ustanovi od 12. travnja 2008. OSKAR, Centar za razvoj i kvalitetu d.o.o., zastupan po direktoru ZD, kao prenositelj osnivačkih prava, koji u Oskar edukosu, Ustanovi za certificiranje osoblja ima osnivačka prava kao jedini osnivač u omjeru od 100%, prodao svoja osnivačka prava stjecatelju osnivačkih prava tuženici AD čime ona postaje jedini osnivač Oskar edukosa, Ustanove za certificiranje osoblja; ugovorena kupoprodajna cijena za predmetna osnivačka prava iznosi ukupno 10.000,00 kn koju cijenu je AD već platila na račun prenositelja osnivačkih prava;

- je Ugovorom o kupoprodaji stana broj 04/AB od 9. ožujka 2003. tuženica AD kupila stan, nekretnina upisana u AI, kuća broj 11 i dvorište [adresa] na Kajzerici od prodavatelja Z.M.D. d.o.o. i IZVOR-PROM d.o.o.

- je Kupoprodajnim ugovorom od 21. ožujka 2008. tuženica navedeni stan prodala ČD za kupoprodajnu cijenu od 75.000,00 eura, time da je tuženica iznos na ime kapare u visini od 7.500,00 eura primila 10. ožujka 2008., dok stranke utvrđuju da će preostali iznos od 67.500,00 eura kupac isplatiti na dan potpisa ugovora:

- je tuženici na dan 21. ožujka 2008. na račun Raiffeisenbank d.d. uplaćen iznos od 67.500,00 eura;

-je tuženica 25. ožujka 2008. uplatila 10.000,00 kn na ime OSKAR d.o.o., opis plaćanja – kupnja osnivačkih prava u Oskar edukos nalogom za uplatu u Raiffeisenbank d.d.

- je ustanova Oskar edukos ostvarila dobit i to za 2008. u iznosu od 6.191,00 kn, za 2009. u iznosu od 38.189,00 kn; za 2010. u iznosu od 14.236,00 kn; za 2011. u iznosu od 2.058,00 kn; za 2012. u iznosu od 2.718,00 kn; za 2013. u iznosu od 2.452,00 kn; za 2014. u iznosu od 2.393,00 kn.

8.1. Iz iskaza svjedoka ZD proizlazi da je on osnovao društvo Oskar d.o.o. 1991. Unutar tog društva bila su tri procesa, prvi koji se odnosio na obrazovanje, drugi proces certificiranja i treći proces izdavaštava te su mu mentori sugerirali da bi bilo dobro da proces školovanja i certificiranja nisu u istoj organizaciji zbog sukoba interesa. Zato je taj neprofitni dio morao izdvojiti u zasebnu organizaciju. Uvjet je bio da ista bude neprofitna, pa je formirao Oskar edukos, ne sjeća se točno godine negdje nakon 2000. Nakon što je ustanova zaživjela, bilo je upitno da li on kao osnivač remeti odnose vezano za sukob interesa. U tom smislu mu je rečeno da bi bilo bolje da to prenese, a kako ima dvoje djece od kojih sin radi u ministarstvu, a kćer ovdje tuženica, je imala sve uvjete koji su bili propisani za agenta predstavnika RH u Europskoj uniji, razgovarao je s njom i ona je pristala. Želio joj je taj dio pokloniti, ali kako bi sve bilo čisto i da ne kažu da je oštetio društvo Oskar, kćer je snosila samo troškove osnivanja nekih 20.000,00 ili 22.000,00 kn. Misli da je to bilo negdje 2008. On je radio u društvu Oskar d.o.o., a njegova kćer isto, dok je VD (u ovom postupku saslušan kao svjedok) imenovan za ravnatelja Oskar edukosa. Ustanova Oskar edukos nije ostvarivala dobit, jednostavno tu nema dobiti. Prihode je ostvarivao Oskar d.o.o. i tamo su i on i njegova kćer dobivali plaću. Na kraju navodi da je u to vrijeme kad se osnivala ustanova Oskar edukos njegova kćer prodala stan, pa je imala novac s kojim je mogla odmah platiti troškove osnivanja. Taj stan njegova kćer je kupila kad je počela raditi, ne zna točno kad je to bilo, još uvijek otplaćuje kredit. Na upit odgovara da ne zna kako su stranke vodile financije. Na upit odgovara da mu je poznato da je njegova kćer platila troškove osnivanja ustanove Oskar edukos upravo od novca ostvarenog prodajom stana, jer mu je to i sama rekla. O financijama stranaka ne zna ništa osim onoga što mi je rekla njegova kćer.

8.2. Iz iskaza svjedoka VD proizlazi da je on trenutno u mirovini, zaposlen četiri sata u Oskara edukosu. Tamo je ravnatelj negdje od 2008., a Oskar edukos je osnovan prije nego što je on postao ravnatelj negdje početkom 2000. Poznato mu je da je došlo do prijenosa osnivačkih prava Oskar educosa na tuženicu, točnu godinu ne zna, možda negdje 2014. ili 2015. Na upit odgovara da je moguće da je ranije došlo do prijenosa osnivačkih prava u ovoj ustanovi, nije u to potpuno siguran. Za to je uplaćen osnivački polog na račun E otprilike 20.000,00 kn. Na upit odgovara da je njemu u sjećanju ostalo da je za osnivačka prava uplaćeno 20.000,00 kn, a s obzirom na protek vremena stvarno se ne može sjetiti je li moguće da je uplaćeno manje. Ustanova Oskar edukos se bavi certificiranjem osoblja na temelju akreditacije Europske unije. Osnovni dokument ustanove je statut koji definira sva prava i sve odnose. U skladu s tim statutom s dobiti ustanove se ne može napraviti ništa drugo nego staviti za financiranje programa iz djelatnosti ustanove i na taj način su oni i postupali. Napominje, da je dobit ovdje samo računovodstvena kategorija, obzirom da Porezna uprava traži prijavu poreza na dobit. Poznato mu je da je tuženica bila zaposlena u Oskar d.o.o. te da je tamo ostvarivala plaću. Na poseban upit punomoćnice tuženice odgovara da tuženica nikada nije primila nikakav iznos na osnovi dobiti iz ustanove Oskar edukos. Koliko se sjeća taj iznos za osnivačka prava je uplatila tuženica. Nema saznanja o porijeklu tog novca. Na upit odgovara da dobit ustanove nije prebacivana na druga društva. Druga vrsta plaćanja, izuzev isplate dobiti, prema drugim društvima Oskar d.o.o. i Edukocert je vršena. Vlasnik društva Oskar d.o.o. je bio ZD, a društva Edukocert d.o.o. je bila tuženica.

8.3. Tužitelj u iskazu navodi da za Oskar edukos zna da je osnovan nakon 2006. i to je tuženica kupila od svog oca. On u tome nije sudjelovao, ne sjeća se da bi mu tuženica rekla da će to kupiti. Poznato mu je da je ona za to platila novac, a navedeno zna iz uplatnica u spisu i iz sudskog registra. Međutim, on nije vidio da bi ona nešto plaćala. Ako se dobro sjeća, tuženica je izjavila da je uplata bila obavljena u banci. Misli da je tuženica radila u društvu Oskar koje je u vlasništvu njezinog oca. On ne zna ništa o njezinim financijama, ne zna je li ona primala plaću, ali pretpostavlja da je. U njihovoj zajednici financije su uglavnom bile odvojene. Poznato mu je da u vrijeme kad je izvršena uplata za ustanovu koja je predmet rasprave, tuženica i on su imali dogovor da kupe stan te je tuženica trebala dati polovicu iznosa od prodaje svog stana, međutim, kad je novac dobila taj je novac za njega otišao u nepoznato. Na kraju navodi da tuženica smatra i tvrdi da su imali odvojene financije, ali za ono što je njegova osobna imovina navedeno tuženica smatra bračnom stečevinom. Na poseban upit punomoćnika tužitelja o tome kojim novcem su plaćena osnivačka prava u predmetnoj ustanovi, navodi da je na ranijim raspravama saznao da je to plaćeno novcem od prodaje stana.

8.4. Tuženica u iskazu navodi kako je od 2000. do danas zaposlena u društvu Oskar d.o.o. Negdje 2008. bilo je potrebno razdvojiti proces za certificirano osoblje u zasebnu neprofitnu organizaciju, jer su bili takvi zahtjevi od strane europske organizacije i Hrvatske akreditacijske agencije. Njen otac je bio osnivač Oskar d.o.o. i smatrao je da bi osnivač nove organizacije trebao biti netko tko poznaje taj proces, a ona je dugi niz godina radila na certificiranu osoblja i predstavljala RH kao agent. U ožujku 2008. sklopila je ugovor o prodaji svog stana, primila je kaparu te je uplatila 10.000,00 kn za osnivačka prava E edukosa. Navodi da ona nije nikada bila ravnatelj E, već član upravnog vijeća, a uz upravno vijeće postoji još i stručno vijeće i odbor za sheme. Oskar edukos je neovisno tijelo koji je jednostavno nasilno bio izdvojen iz Oskara jer su nastupila druga pravila. Ističe da je Oskar edukos osnovan već 2003. odlukom društva Oskar d.o.o., a ona je kasnije platila osnivačka prava. Odnos nje i tužitelja je bio takav da su u njihovoj zajednici bili neovisni kao pojedinci. On je radio kao pilot izvan države, a ona je 80% vremena provodila s djecom. Stvari su bile tako postavljeno da je ona živjela od svoje plaće. Oni u pravilu nisu razgovarali o novcu, osim ako je baš trebalo razmijeniti neku informaciju. Tužitelj je na Božić 2006. doselio u njen stan i dogovor je bio da će ona ostati u RH, a on će raditi u inozemstvu gdje je mogao više zarađivati. Nakon osamnaeste godine života djece su planirali da ću ona više ulagati u karijeru, a da će se on povući s tadašnjeg posla. U pogledu E, može reći da je njen otac uvijek želio da posao kojeg on vodi već 40 godina ostane u obitelji, pa se u tom smislu ona cijelo vrijeme i usavršavala. Smatra, stoga, da se ne radi o zajedničkoj imovini nje i tužitelja, već o njezinoj obiteljskoj imovini. U pogledu dobiti ustanove, navodi da niz godina nema nikakve velike dobiti, već se pokrivaju osnovni troškovi, plaća ravnatelja, članarina. Prihodi se ostvaruju isključivo od ispita. Iskazuje se dobit koja je nužna da bi bilo pozitivno poslovanje. Ako postoje sredstva, onda se razvijaju neke nove sheme, plaćaju se autori i sl. Ona sebi na račun nije isplatila nikakvu dobit od E, pa čak ni za svoja usavršavanja. Na poseban upit punomoćnika tužitelja na koji način su plaćena osnivačka prava u predmetnoj ustanovi, odgovara da ne zna je li plaćeno transakcijom ili kako, u svakom slučaju je plaćeno društvu Oskar d.o.o. u visini 10.000,00 kn. Na upit zašto o navedenom ne postoji uplatnica u spisu, odgovara da vjerojatno nije od nje bilo zatraženo, pa nije dostavila odvjetnici, ali postoji u knjigovodstvu i može se dostaviti. Na upit koliko je dobila kaparu za prodaju svog stana, odgovara da je dobila 7.500,00 eura, ali ne zna u kojoj valuti da li u eurima ili kunama. Također, ne zna je li taj novac primila na ruke ili na račun, ali je uvjerena da u ugovoru pišu o tome točni podatci. Na upit za što je iskoristila navedeni novac, odgovara da je 20.000,00 kn upotrijebila za kupovinu Edukocerta d.o.o., 10.000,00 kn za osnivačka prava u Oskar edukos, djelomično za tekuće troškove, a dio za troškove agencije koja je posredovala u prodaji. Za ostatak kupoprodajne cijene ne zna je li joj bio isplaćen u eurima ili u kunama. Ne sjeća se da bi ona položila iznos od 65.000,00 eura u Raiffeisenbank, jer je ona uvijek imala račun u PBZ d.d. Pretpostavlja da se radilo o tome da je kupac imao otvoren račun u Raiffesenbank, pa je prebačeno u istoj banci jer je tako bilo jednostavnije. Tužitelj i tuženica nisu nikada napravili popis troškova kućanstva. Tužitelj je radio u inozemstvu, primao plaću od 11.000,00 ili 12.000,00 dolara. Ona je sigurna da bi dobila novac od njega da ga je tražila, ali između njih nije postojao nikakav dogovor niti u smislu da će imati podijeljene troškove, niti o tome što će biti s prihodima koje su ostvarili tijekom njihove zajednice. Na upit ima li tuženica izravan dokaz da je novac od 10.000,00 kn uplaćen upravo od kapare što je dobila za stan, odgovara da takav dokaz nema, ali je uplata izvršena u istom mjesecu kad je dobila kaparu. Tužitelj na njen račun nikada nije prebacivao nikakav novac. Ona se ne sjeća toga da bi mi on dao 15.000,00 dolara direktno u gotovini. Na upit zašto smatra da E nije bračna stečevina, a s druge strane traži da se utvrdi da određena imovina predstavlja bračnu stečevinu nje i tužitelja, odgovara da su oboje u zajednicu ušli s određenim kapitalom i da to smatra da se ne radi o bračnoj stečevini, a ono što su zajednički stjecali za vrijeme zajedničkog života smatra da je bračna stečevina. Tako npr. kuća na Kajzerici koja je kupljena za 120.000,00 eura radom tužitelja dok je ona brinula o djeci, a od njega nije tražila novac, pa je on mogao zarađivati. Što se tiče dobiti Oskar edukosa misli da nije zajednička imovina jer se niti ne može isplaćivati kao dobit, niti se isplaćivala, već može ostati za rast i razvoj organizacije. Na upit je li donijela odluku da se dobit ne isplaćuje, odgovara da nije jer ona kao osnivač ne donosi takve odluke već ravnatelj. Na upit je li dobit još uvijek na računu, odgovara da ne zna, da o tome treba pitati ravnatelja. Na upit je li tuženica potpisala odluku o upravi dobiti, odgovara da ne. Na upit je li od tužitelja dobivala novčana sredstva za djecu, odgovara da joj tužitelj nikada nije davao novac, ali je znao npr. natočiti benzin ili platiti gospođi koja je čuvala djecu. Na upit kakva je bila dobit ustanove nakon 2014. do danas, navodi da ostvaruje dobit od otprilike 500,00 eura godišnje. Na poseban upit tužitelja odgovara da je tužitelj bio prijavljen u svojoj firmi u RH, ali je radio u inozemstvu, odnosno izvan RH.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića, kojem sud poklanja vjeru jer je sačinjen objektivno i sveobuhvatno na temelju priložene dokumentacije i na kojeg stranke isu imale primjedbi proizlazi da je tuženica od prodaje nekretnine ostvarila primitak kupoprodajne cijene od 75.000,00 eura u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju RBA banke na dan plaćanja i to – 7.500,00 eura u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju RBA banke na dan plaćanja primila je 10. ožujka 2008. – 67.500,00 eura u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju RBA banke na dan plaćanja primila je 21. ožujka 2008. Tužena je 25. ožujka 2008. platila 10.000,00 kn na ime ugovorene cijene osnivačkih prava u Oskar edukos, Ustanovi za certificiranje osoblja. Ne postoji neposredna poveznica između primitka 7.500,00 eura od kapare stana do uplate od 10.000,00 kn na ime osnivačkih prava u ustanovi Oskar edukos. Iz vremenskog tijeka opisanih transakcija, kao i iz visine primljenih, odnosno plaćenih iznosa proizlazi da je plaćanje iznosa od 10.000,00 kn na ime osnivačkih prava u ustanovi Oskar edukos moglo biti financirano sredstvima primljenim od kapare za prodaju predmetne nekretnine.

10. Prvotno, a vezano za tvrdnje tuženice kako osnivačka prava u ovoj ustanovi ne mogu biti predmet bračne stečevine jer ne predstavljaju imovinu, a sve stoga što ustanova nije osnovana s ciljem stjecanja dobiti, sud smatra kako ovakve tvrdnje nisu ispravne. Naime, imovina u pravnom smislu, znači skup prava i obveza koja pripadaju nekoj fizičkoj ili pravnoj osobi, zbog čega sud smatra da osnivačka prava, koja osnivaču omogućavaju određena prava i obveze u pogledu ustanove, predstavljaju imovinu te kao takva mogu biti predmet bračne stečevine.

11. Međutim, na temelju provedenog postupka, ocjenjujući svaki dokaz zasebno, kao i sve dokaze zajedno sud smatra kako je tuženica osnivačka prava u Ustanovi Oskar edukos stekla vlastitom imovinom, odnosno novcem od prodaje vlastitog stana. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tuženica kupila navedeni stan 2003. godine, odnosno prije zasnivanja zajednice s tužiteljem, što znači da isti predstavlja njezinu vlastitu imovinu u smislu članka 253. stavak 1. ObZ. Stoga i kupoprodajna cijena koju je tuženica ostvarila prodajom tog stana također predstavlja vlastitu imovinu tužene.

11.1. Pritom činjenica da ne postoji neposredna poveznica između primitka novca za stan i uplate osnivačkih prava E, u smislu da nije vidljiv izravan prijenos novca u banci, prema stavu ovog suda, unatoč tvrdnjama tužitelja, nije odlučna.

11.2. Naime, iz iskaza svjedoka i stranaka, koji su u navedenom dijelu suglasni te podudarni s dokumentacijom koja prileži spisu, upravo je tuženica uplatila iznos za predmetna osnivačka prava.

11.3. Iako tijekom postupka tužitelj tvrdi da osnivačka prava predstavljaju bračnu stečevinu, što znači da bi bila stečena radom za vrijeme trajanja bračne, odnosno izvanbračne zajednice stranaka, ovakve tvrdnje ne proizlaze iz iskaza samog tužitelja. U tom smislu, tužitelj je iskazao kako zna da je Oskar edukos osnovan nakon 2006. i da je to tuženica kupila od svog oca, a da tužitelj u tome nije sudjelovao i da se ne sjeća da bi mu tuženica rekla da će to kupiti. Poznato mu je da je ona za to platila nova c, a navedeno zna iz uplatnica u spisu i iz sudskog registra. Također tužitelj navodi da su u zajednici stranaka financije uglavnom bile odvojene, da on ništa ne zna o financijama tuženice, da ne zna je li ona primala plaću, ali pretpostavlja da je , te da je, na ranijim raspravama, saznao da su osnivačka prava u predmetnoj ustanovi plaćena novcem od prodaje stana (tuženice).

11.4. Uzimajući u obzir citirani iskaz tužitelja, kao i činjenicu da je tuženica kupila osnivačka prava E neposredno nakon što je prodala svoj stan (prava su plaćena 25. ožujka 2008., ugovor o kupoprodaji stana je sklopljen 21. ožujka 2008., a kapara za stan je isplaćena 10. ožujka 2008.) sud smatra kako je uvjerljivo i životno logično da je predmetna osnivačka prava tuženica stekla upravo novcem od prodaje stana, odnosno vlastitom imovinom. U tom smislu je i vještak u svom mišljenju naznačio kako iz vremenskog tijeka opisanih transakcija, kao i iz visine primljenih, odnosno plaćenih iznosa proizlazi da je plaćanje iznosa od 10.000,00 kn na ime osnivačkih prava u ustanovi Oskar edukos moglo biti financirano sredstvima primljenim od kapare za prodaju predmetne nekretnine.

11.5. Slijedom navedenog, uzimajući da je sud utvrdio kako osnivačka prava u ustanovi Oskar edukos predstavljaju vlastitu imovinu tuženice, a ne bračnu stečevinu stranaka, to niti dobit navedene ustanove (ne ulazeći u to je li ista bila isplaćena, odnosno za što je utrošena) ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 248. i 249. stavak 1. ObZ, već se radi o vlastitoj imovini tuženice, sud je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke.

12. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, primjeni odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT). Tuženici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za odgovor na tužbu 200,00 eura (Tbr. 8/1 u vezi Tbr 7/1 OT), podneske od 13. veljače 2023. i 21. srpnja 2025. po 200,00 eura za svaki (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 OT), zastupanje na ročištima 6. listopada 2022., 15. veljače 2023., 13. prosinca 2023., 19. veljače 2025. i 2. veljače 2026. po 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 OT), ukupno 1.600,00 eura, što uz pripadajući porez na dodanu vrijednost od 400,00 eura, iznosi ukupno 2.000,00 eura. Tuženici nisu priznati troškovi odgovora na žalbu jer sud smatra kako isti nisu potrebni za vođenje parnice u smislu 155. stavak 1. ZPP.

U Zagrebu, 19. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Nikolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.