REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-707/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Grgić i partneri odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja FN, odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika, 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. isplatiti tužitelju RN iznos 2.070,00 EUR (slovima: dvije tisuće sedamdeset) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 1.650,00 EUR od 19. kolovoza 2024. do isplate,

- 420,00 EUR od 19. ožujka 2026. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. isplatiti tužitelju RN zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 1.890,00 EUR (slovima: tisuću osamsto devedeset) koje teku od 19. kolovoza 2024. do 28. studenog 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RN za iznos 250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2024. do isplate te u dijelu kojim potražuje zatezne kamate koje na iznos od 420,00 EUR teku od 19. kolovoza 2024. do 18. ožujka 2026.

IV Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. naknaditi tužitelju RN trošak parničnog postupka u iznosu 1.523,75 EUR (slovima: tisuću petsto dvadeset tri eura i sedamdeset pet centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužitelja RN za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 213,75 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

VI Odbija se zahtjev tuženika EUROHERC osiguranja d.d. za naknadu troška postupka u iznosu 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. travnja 2025. navodi da je 20. prosinca 2023., za vrijeme radnog vremena kod poslodavca Hrvatska pošta d.d. u dvorištu sortirnice u [adresa], zadobio ozljedu na radu kada je prilikom silaska s kamiona iskrenuo nogu i ozlijedio desni skočni zglob. Budući da je tužitelj posao obavljao na uobičajen način i pažljivo te da mu je priznata ozljeda na radu, smatra da postoji odgovornost poslodavca za naknadu štete, a samim time i tuženika kod kojeg je poslodavac tužitelja imao sklopljenu policu osiguranja odgovornosti iz djelatnosti. Navodi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je u trenutku izlaska iz kamiona upao u nepokriveni šaht, iskrenuo desni gležanj i pao na lijevi ručni zglob uslijed čega mu se formirala oteklina u području lateralnog maleola pa je trpio intenzivne i dugotrajne bolove i strah, da mu je stavljena potkoljenična longeta zbog čega je morao mirovati, držati nogu na povišenom i uzimati analgetike, da je nakon zamjene longete i prisutne otekline desnog skočnog zgloba morao strogo mirovati, da je nakon skidanja longete hodao uz pomoć štaka uz postupno opterećenje noge, da je nakon toga nosio elastični zavoj tijekom dana, da su, unatoč dugotrajnom liječenju i provedenoj fizikalnoj terapiji kod tužitelja zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnom gležnju s povremenom oteklinom uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost, da je zbog zadobivene ozljede bio na bolovanju godinu dana, a tijekom liječenja mu je trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Nadalje navodi da mu je tuženik 28. studenog 2024. po osnovi naknade štete isplatio iznos od 1.890,00 EUR, koji tužitelj ne smatra pravičnom novčanom naknadom. Podneskom od 19. prosinca 2025. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev potražujući isplatu ukupnog iznosa od 2.320,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2024. do isplate, zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.890,00 EUR koje teku od 19. kolovoza 2024. do 28. studenog 2024. te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik odgovorom na tužbu od 16. travnja 2025. ne osporava pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, dok osporava visinu štete. Smatra da je isplaćenim iznosom naknadio štetu tužitelju, posebice kada se uzme u obzir da posljednje obavljena fizikalna terapija opisuje uredan nalaz. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 19. prosinca 2025., povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, kojoj preinaci se tuženik usprotivio na ročištu održanom 27. veljače 2026. Budući da je, prema ocjeni ovog suda, predmetna preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 27. veljače 2026.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Prijave o ozljedi na radu od 29. prosinca 2023. (list 5-8 spisa), medicinske dokumentacije (list 9-18 spisa), dopisa tuženika od 26. studenog 2024. (list 19 spisa), Odštetnog zahtjeva (list 20-22 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Igoru Stipančiću, dr. med. (list 35-37 spisa).

5. Tužitelj je na ročištu održanom 27. veljače 2026. odustao od dokaznog prijedloga za njegovim saslušanjem, slijedom čega sud navedeni dokaz nije izvodio.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog pretrpljene ozljede na radu dana 20. prosinca 2023.

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika.

9. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18; dalje: ZZR) propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Igoru Stipančiću, dr. med. 13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 28. studenog 2025. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 20. prosinca 2023. zadobio uganuće desnog gležnja i natučenje lijevog ručnog zgloba, koje ozljede proizlaze iz medicinske dokumentacije, iako na inicijalnom pregledu nije izrijekom navedena ni jedna od tih dijagnoza, da je zbog uganuća desnog gležnja tužitelj proveo liječenje imobilizacijom i fizikalnom terapijom, da je prema medicinskoj dokumentaciji i opisima kliničkog nalaza u dokumentaciji tijekom liječenja (oteklina, krvni podljev, ograničenje kretnji) tužitelj zadobio umjereni (II stupanj) uganuća gležnja, koji je posljedica djelomičnog pucanja ligamenata u području gležnja, da se završetkom liječenja smatra zadnji pregled fizijatra 12. srpnja 2024., iako je sa fizikalnom terapijom tužitelj završio 30. svibnja 2024. kad je aktivno liječenje završeno, da, s obzirom na dinamiku štetnog događaja kako je opisuje tužitelj, postoji uzročno posljedična veza između zadobivenih ozljeda i provedenog liječenja, da je iz opisanog kliničkog nalaza u medicinskoj dokumentaciji evidentno da se radi o ozljedi tzv. lateralnog kompleksa (vanjske strane) gležnja, koja ozljeda nastaje kad se stopalo izvrne prema unutra jer se time prekomjerno istegnu ili pucaju ligamenti na vanjskoj strani gležnja, da su po završenom liječenju kod tužitelja zaostali povremeni bolovi u desnom gležnju pri duljem stajanju i hodanju (opterećenju) te da ima i minimalno ograničenu kretnju zakretanja stopala prema unutra, da smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica ove ozljede iznosi 3%, da je tužitelj trpio tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, da je tzv. sekundarni strah, kao posljedicu tjelesne ozljede, umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta tužitelj trpio do tri dana, potom umjereni oscilirajući strah do pet dana, a slabiji oscilirajući strah do četiri tjedna, da je bol jakog intenziteta tužitelj trpio do četiri dana, srednjeg do 10 dana, a manjeg još do šest tjedna, da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od četiri tjedna tri sata na dan zbog nemogućnosti hoda i stajanja, mirovanja (nošenja longete tjedan dana i potom hoda sa štakama), a potom još tri tjedna tri puta tjedno po dva sata zbog otežanog hoda i obavljanja osnovnih životnih aktivnosti (nabava i pripremanje hrane), da naruženja kao posljedice zadobivenih ozljeda nema.

14. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje vještaka.

15. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Stipančića budući da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja.

16. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO.

17. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

18. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi intenzitet i trajanje straha kod tužitelja od nešto više od mjesec dana, od čega je tužitelj oko tjedan dana trpio jaki i umjereni strah, a intenzitet i trajanje bolova od skoro dva mjeseca, od čega je tužitelj dva tjedna trpio jaku i bol srednjeg intenziteta, da su kod tužitelja zbog zadobivene ozljede zaostali povremeni bolovi u desnom gležnju pri duljem stajanju i hodanju (opterećenju) te da tužitelj ima minimalno ograničenu kretnju zakretanja stopala prema unutra zbog čega mu smanjenje životne aktivnosti iznosi 3%, da je tužitelj dva puta proveo liječenje imobilizacijom (potkoljeničnom longetom) zbog čega je morao mirovati, držati nogu na povišenom i uzimati analgetike, da je nakon skidanja longete hodao uz pomoć dvije štake, da je potom proveo liječenje fizikalnom terapijom, činjenicu da tužitelj radi kao vozač kamiona s kojeg prilikom izlaska mora skočiti na tlo te da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 43 godine, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u ukupnom iznosu od 3.450,00 EUR.

19. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je sud prilikom dosuđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. godine.

20. Na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO i članka 1089. stavka 2. ZOO, tužitelju za 102 sata potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. Kako se cijena sata tuđe pomoći ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj: 118/18, 120/21, 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. ("Narodne novine" broj: 132/25) koja iznosi 1.050,00 EUR bruto, iznosila 6,23 EUR neto, tužitelju je, u granicama postavljenog zahtjeva, dosuđen ukupno zatraženi iznos od 510,00 EUR (102hx5,00 EUR).

21. S obzirom da je tuženik 28. studenog 2024. tužitelju isplatio iznos od 1.890,00 EUR, od čega iznos od 1.800,00 EUR po osnovi neimovinske štete, a iznos od 90,00 EUR po osnovi imovinske štete, koja činjenica nije bila sporna tijekom postupka, tužitelju je po osnovi neimovinske štete dosuđen daljnji iznos od 1.650,00 EUR, a po osnovi imovinske štete daljnji iznos od 420,00 EUR.

22. Odredbom članka 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

23. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završilo 12. srpnja 2024., ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na zatezne kamate koje na iznos neimovinske štete teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno 19. kolovoza 2024.

24. Zatezne kamate na iznos imovinske štete dosuđene su tužitelju od dana donošenja presude s obzirom da troškovi tuđe pomoći, koju su tužitelju pružali ukućani besplatno, predstavljaju materijalnu nenovčanu štetu, koja je u konkretnom slučaju određena prema cijenama u vrijeme donošenja presude, a na temelju odredbe članka 1089. stavka 2. ZOO.

25. Na temelju odredbe članka 943. stavka 4. ZOO, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.890,00 EUR koje teku od 19. kolovoza 2024. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do 28. studenog 2024. (dana isplate).

26. Tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2024. do isplate odbijen je kao neosnovan budući da je zatražen u previsokom iznosu.

27. U odnosu na navod tuženika istaknut na ročištu održanom 27. veljače 2026. kojim osporava utuženi tijek kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, navodi se da je tužitelj već u Odštetnom zahtjevu od 19. kolovoza 2024. (list 20-22 spisa) potraživao od tuženika naknadu štete u iznosu od 6.000,00 EUR, kojem zahtjevu tuženik nije u cijelosti udovoljio isplatom iznosa od 1.890,00 EUR 28. studenog 2024. pa, prema ocjeni ovog suda, tužitelj ima pravo na zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva do isplate, sukladno odredbi članka 1103. ZOO.

28. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO.

29. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

30. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.320,00 EUR.

31. Tužitelju je dosuđen trošak sastava Odštetnog zahtjeva od 100 bodova (Tbr. 32), sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podneska od 19. prosinca 2025. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i konačno uredio tužbeni zahtjev; u troškovniku pogrešno naveden kao "ročište") od 100 bodova (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta održana 16. rujna 2025. i 27. veljače 2026. od 2x100 bodova (Tbr. 9/1) te pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9/3), što, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 1.375,00 EUR.

32. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 89% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 11%. Uzimajući u obzir omjer 100:89% u odnosu na 0:11%, tužitelj je uspio u sporu 94,5%, a tuženik 5,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 89%, a što odgovara iznosu od 1.223,75 EUR.

33. Tužitelju je, također, dosuđen trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva.

34. Tužitelju, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nije dosuđen trošak sastava podneska od 3. listopada 2025. (kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja) budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

35. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP.

36. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

37. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.