Poslovni broj: Povrv-136/2023-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic.hr d.o.o., Split, Poljička cesta 26, OIB: 16364086764, zastupanog po punomoćniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, Zvonimirova 81, protiv tuženika FC iz [adresa], Ulica 6. svibnja 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mujević i Marjanović Dujmović iz Rijeke, Riva Boduli 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga, poslovnog broja Ovrv-677/2021 od 10. rujna 2021., kojim se nalaže tuženiku FC da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelju Adriatic.hr d.o.o. u iznosu od 3.941,20 kuna/523,09 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućeg polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od 31.07.2021.g., pa do namirenja, te se tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 765,74 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 765,74 eura, a do zatraženog iznosa od 901,54 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je pred ovim sudom, kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno računa, radi isplate iznosa od 3.941,20 HRK, koji iznos se odnosi na dospjelu, a neplaćenu novčanu tražbinu na temelju vjerodostojne isprave.

2. Javni bilježnik je pod poslovnim brojem OVRV - 677/21 od 10. rujna 2021. donio rješenje o ovrsi. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je, kao ovršenik, podnio prigovor u kojem je naveo da je ugovor između stranaka otkazan pisanim putem, a sukladno kojem ugovoru da je tužitelj SMS porukom obavijestio tuženika o rezervaciji gosta EC, koju rezervaciju je tuženik kao iznajmljivač pisanom porukom i potvrdio. Tuženik nikada ni na koji način da nije odbio prihvatiti predmetnu rezervaciju niti je istu otkazao. Međutim, unatoč tome, tužitelj da je nekoliko dana prije predviđenog dolaska gostiju, tuženiku izdao i putem e-maila poslao račun za ugovornu kaznu zbog neprihvaćanja predmetne rezervacije u iznosu od 525,00 eura, tj. 3.941,20 kuna. Tuženika da je kontaktirala i gđa EC te obavijestila istog da joj je turistička agencija vratila cjelokupno uplaćeni iznos rezervacije. Gostima je vraćen cjelokupni iznos rezervacije i tužitelju kao turističkoj agenciji nije nastala ni najmanja šteta. Predmetni Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima da je adhezijski ugovor tipskog, odnosno formularnog karaktera, čije su odredbe, isključivo izraz volje jedne ugovorne strane i to tužitelja. Te odredbe da su dijelom nejasne, a dijelom otegotnije za tuženika te mu nameću znatno više obveza nego drugoj strani. Ugovaranjem odredbi tih ugovora da je povrijeđeno načelo savjesti i poštenja. Ističe da su ništetne odredbe tog ugovora u dijelu u kojem protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama tuženika. Nakon navedenog prigovora sud je stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Sud je u postupku izveo dokaz uvidom u račun br.9489/1/2 od 29. srpnja 2021. i Ugovor o rezervaciji br. 2021-15342-2 od 16. lipnja 2021. ( list spisa 2, 70-74), Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima br.15342 od 18. prosinca 2020. ( l.s. 3, 16-19, 32, 33), prepisku stranaka ( l.s. 4,5, 15, 20-25, 32-37, 69), Opće uvjete pružanja usluga smještaja ( l.s. 26-31), saslušao svjedoka GC i zakonskog zastupnika tužitelja. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. Tuženik je odustao od prijedloga za financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te od saslušanja SC i od vlastitog saslušanja. Nije postojala obveza spajanja svih parnica za koje je predviđena ista vrsta postupka ( kako je predlagao tuženik), a koje se pred ovim sudom vode između istih stranaka, sukladno čl.313 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), imajući u vidu da su svi ti postupci u zaduženju kod više različitih sudaca, u različitim fazama postupka, pa ne mora značiti da bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema čl. 22. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim zakonom nije drukčije određeno. Prema čl. 65. st.1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

6. Među strankama je nesporno postojanje ugovornog odnosa dok je sporna osnova potraživanja i visina po računu od 29. srpnja 2021.

7. Člankom 17. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br.15342 od 18. prosinca 2020. ugovoreno je kako svaka agencijska potvrda rezervacije u roku dogovorene opcije obvezuje iznajmljivača na bezuvjetan prihvat predmetne rezervacije, a koji će iznajmljivač iskazati klikom na dugme prihvaćam u sučelju za iznajmljivače, primljenom mailu ili će prihvat predmet rezervacije iskazati pisanim putem. Istim člankom ugovoreno je kako nije presudna forma u kojoj će iznajmljivač potvrditi rezervaciju već da se iz sadržaja njegove poruke može nedvojbeno iščitati volja iznajmljivača da prihvaća potvrđenu rezervaciju. U članku 18. isto ugovora propisano je da se vrijeme kada je agencija poslala obavijest o potvrđenoj rezervaciji evidentira kao vrijeme kada je iznajmljivač primio poslanu potvrdu te ukoliko u daljnjem roku od 24 sata od slanja obavijesti ne zaprimi potvrdu o prihvatu iznajmljivača smatrat će se da iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu rezervaciju, a time grubo krši odredbe ugovora zbog čega je propisana ugovorna kazna zbog ne pridržavanja te odredbe u iznosu ekvivalentnim vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za PDV, a odmah po tom agencija će izdati račun za ugovornu kaznu s rokom dospijeća odmah. Čitanjem obavijesti tužitelja utvrđeno je da turistička agencija Adriatic.hr 16. lipnja 2021. obavještava iznajmljivača o poslanom predračunu i odobrenoj opciji za gostima za termin 6. kolovoza 2021.-12. kolovoza 2021., a potom obavještava iznajmljivača o potvrdi rezervacije i šalje ugovor o rezervaciji 2021-15342-2., a nakon toga ga u više navrata obavještava o nevraćenom ugovoru o rezervaciji.

8. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik potvrdio predmetnu rezervaciju za gošću EC, za predmetno razdoblje ( 06. kolovoza 2021. -12. kolovoza 2021.) i to SMS porukom od 16. lipnja 2021. ( l.s. 32). Navedeno je u skladu s čl. 17. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br.15342 od 18. prosinca 2020. i navodima zakonskog zastupnika tužitelja koji je u iskazu naveo kako tuženik traženu potvrdu može poslati putem sučelja tužitelja, putem elektroničke pošte ( e-maila) ili putem SMS poruke. Svjedok GC je u iskazu u nekoliko navrata naveo kako je tuženik predmetnu rezervaciju potvrdio, a koji iskaz svjedoka sud prihvaća jer je isti u skladu s ostalim izvedenim dokazima, posebno s navedenom SMS porukom kojom se rezervacija potvrđuje i s obzirom da u spisu ne postoji dokaz iz kojeg bi proizišlo da je tuženik tu potvrdu, na bilo koji način, kasnije povukao ili od iste odustao, odnosno otkazao. Ne proizlazi iz izvedenih dokaza da je došlo do veće popunjenosti u konkretnom slučaju ( "overbooking") pa da je tuženik zbog tog razloga odbio prihvatiti rezervaciju, a i svjedok GC kao i zakonski zastupnik tužitelja isto ne spominju u svojim iskazima. Sud ne nalazi razloge zbog kojih bi zaključeni ugovor bio ništetan, a posebno jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi da tuženik uslugu pružanja smještaja pruža povremeno ili da ukazuje na druge okolnosti iz kojih bi proizlazilo da ima status potrošača, a ne poslovnog partnera koji zaključenjem ugovora ostvaruje određeni poslovni ekonomski interes.

9. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

10. Zbog svega navedenog tužbeni zahtjev nije osnovan pa je odlučeno kao u izreci.

11. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tuženiku, s obzirom da je uspio u sporu, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi ( odgovor na tužbu) vrijednost od 50 bodova ( Tbr. 8.1.), zastupanje na ročištima od 14. ožujka 2025., 11. lipnja 2025. i 23. siječnja 2026. vrijednost od po 50 bodova ( Tbr. 9.1.), na ročištu od 12. studenog 2024. vrijednost od 12,5 bodova ( Tbr. 9.5.), sastav podnesaka od 09. listopada 2024. i 02. srpnja 2025. vrijednost od po 50 bodova ( Tbr. 8.1.) što uz PDV od 25% te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu ( 26,54 eura), ukupno iznosi 765,74 eura. Za ročište od 12. studenog 2024. vrijednost je određena Tbr. 9.5. jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja pa je za iznos preko određenog zahtjev odbijen. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje.

U Splitu, 19. ožujka 2026.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, pisanim putem, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku.

2. Tuženiku po punomoćnicima.