Poslovni broj: Pn-1141/2022-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužiteljice VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Viktora Peraka, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.830,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.641,60 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.432,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 14. siječnja 2022. navodi da je 7. veljače 2021., oko 07,30 sati, na adresi u [adresa], kod poslodavca Dom za starije osobe Sveta Ana, ozlijeđena na radnom mjestu pomoćnog radnika u čajnog kuhinji, prilikom guranja transportnih kolica težine preko 50 kg, uslijed čega da je zadobila tjelesne ozljede, a da je neposredni očevidac predmetne nesreće svjedokinja ŽŠ. Tužiteljica napominje kako je predmetna kolica u trenutku nastanka događaja gurala promijenjenom rutom prema privremeno promijenjenom načinu rada, zbog izmjene odnosno renovacije liftove kod poslodavaca radi čega da je morala proći kroz uska vrata kako bi došla do štićenika doma. Tužiteljici navodi da je zadobivena ozljeda priznata ozljedom na radu te da je kao zaposlenica Doma za starije osobe Sveta Ana, u vrijeme nezgode, bila uredno osigurana policom osiguranja od odgovornosti sklopljenoj kod tuženika. Navodi da je u štetnom događaju zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega da joj je pružena liječnička pomoć u KBC Sestre Milosrdnice. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica ističe da je trpjela fizičke bolove i strah, da je došlo do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti radi čega da trpi duševne boli, da joj je zaostalo naruženje te da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica navodi da se u cilju mirnog rješenja spora obratila tuženiku 11. studenog 2021. odštetnim zahtjevom, međutim da joj je isti otklonio zahtjev. Smatra da joj pripada pravo na naknadu neimovinske te s osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sveukupno u iznosu od 32.500,00 kuna. Slijedom navedenoga, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje isplatu iznosa naknade za neimovinsku štete te s osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 32.500,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2021. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Po službenoj dužnosti, rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-72/2022-2 od 17. siječnja 2022., isti se oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te ističe prigovor više sile i promašene pasivne legitimacije tuženika. Opreza radi, tuženik u ovoj fazi postupka osporava isključivu odgovornost poslodavca, budući smatra kako iz dostavljene dokumentacije (Prijava o ozljedi na radu) proizlazi da je isti poduzeo sve mjere zaštite na radu, tj. da na strani istog nema protupravnosti koja bi bila u vezi sa nastankom predmetne ozljede na radu. Također, ističe da se u Prijavi ozljede na radu kao uzrok ozljede navodi VIŠA SILA, kao i činjenice da protiv poslodavca i odgovorne osobe nije vođen prekršajni postupak radi utvrđivanja propusta u organizaciji rada, a da je parnični sud vezan za činjenice utvrđene u pravomoćnom upravnom aktu. Konačno, ističe kako iz tužbe nije vidljivo u čemu se ogleda propust poslodavca radi kojeg je došlo do predmetnog ozljeđivanja. Tuženik smatra da okolnost što je tužiteljici navedena povreda od strane HZZO-a priznata ozljedom na radu ima za posljedicu samo priznavanje svih prava tužiteljici iz zdravstvenog osiguranja, što nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer nema uzročno posljedične veze između nastanka štete i procesa rada kojeg je tužiteljica obavljala kod poslodavca – tako i ŽS Varaždin Gž-1329/2020-2 od 25. studenog 2020. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeve i opis zaostalih tegoba navedenih u tužbi, jer da su iste dijelom posljedica degenerativnih promjena, životne dobi i drugih trauma koje je tužiteljica pretrpjela, dok nema potreba za trajnom tuđom pomoć i njegom u svakodnevnom životu kao posljedica predmetne nezgode. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata kao preuranjen. Imajući u vidu navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. Tužiteljica u daljnjem tijeku postupka osporava navode tuženika suprotne njezinima. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, u podnesku od 28. veljače 2024. (listovi 112-114 spisa), s obzirom na rezultate provedenog vještačenja tužiteljica smatra da joj s osnove neimovinske štete i (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada pravo na novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 5.472,00 EUR, slijedom čega u istom podnesku specificira tužbeni zahtjev, na način da s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade od ukupno 5.472,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2021. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

5. Tuženik tijekom postupka sadržajno ustraje kod prigovora iz odgovora na tužbu. Protivi se preinaci tužbenog zahtjeva i osporava tijek zakonskih zateznih kamata. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

6. Sud je raspravnim rješenjem od 25. rujna 2024. dopustio preinaku tužbe koja je učinjena podneskom tužitelja od 28. veljače 2024., nakon provedenog medicinskog vještačenja s obzirom da prije nalaza i mišljenja vještaka tužitelj nije mogao imati potpuna saznanja. Dakle, radi se o okolnostima koje su nastale nakon podnošenja tužbe, a koje su odlučne i pravno relevantne, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti, imajući u vidu odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP).

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Prijavu o ozljedi na radu (listovi 5-8 spisa), fotografiju (list 9 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 10-13 i 64-103 spisa), odštetni zahtjev od 11. studenog 2021. (listovi 14-15 spisa), odluku po prigovoru od 7. prosinca 2021. (list 16 spisa), Policu osiguranja broj: OV 0681010410 od 2. lipnja 2020. (list 44 spisa), saslušane su svjedokinje HŠ (listovi 57- 58 spisa) i RŠ (list 58 spisa) te tužiteljica (listovi 59-60 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu za ortopediju i traumatologiju Doc.dr.sc. PŠ (listovi 106-107 i 130-131 spisa), Uvjete za osiguranje od odgovornosti (listovi 144-159 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine (listovi 160-175 spisa) te je provedeno vještačenje po vještaku za zaštitu na radu Ivici Juričkom, dipl. ing. (listovi 184-186 i 193 spisa).

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja – ozljede na radu od 7. veljače 2021., kao i da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede u svezi kojih joj je nastala neimovinska šteta i nenovčana imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, a da je poslodavac tužiteljice u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja broj: OV 0681010410.

10. Među strankama sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti s obzirom na tuženikove prigovore više sile i promašene pasivne legitimacije tuženika.

11. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO)) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

12. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

13. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

14. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Odredbom čl. 41. st. 1. ZZR-a propisano je da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu.

16. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu utvrđeno je da se štetni događaj dogodio 7. veljače 2021. u vremenu od 07:00-07:59 u Domu za starije osobe Sveta Ana, u prizemlju u prostoru centralne kuhinje te da se događaj dogodio u trenucima dok je tužiteljica rukama povlačila transportna kolica za prijevoz obroka kada je tužiteljica rukom udarila u okvir vrata.

17. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužiteljici ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 7. veljače 2021. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 8 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

18. Uvidom u Policu osiguranja broj: OV 0681010410 od 2. lipnja 2020. utvrđeno je da je Dom za starije osobe Sveta Ana u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja radnika od odgovornosti broj OV 0681010410, da je razdoblje osiguranja od 31. svibnja 2020. do 31. svibnja 2021. te da je predmetnom policom ugovoreno osiguranje od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. Kako je razvidno kako je predmetni štetni događaj obuhvaćen policom osiguranja od odgovornosti, stoga je neosnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

19. Sud je na okolnost odgovornosti za nastanak štetnog događaja saslušao predložene svjedoke i tužiteljicu te je proveo vještačenje po vještaku za zaštitu na radu Ivici Juričkom, dipl. ing.

20. Tako je iz iskaza svjedokinje HŠ i tužiteljice, a koje je sud ocijenio vjerodostojnim jer su međusobno suglasni, utvrđeno da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja s kolegicom HŠ prevozila kolicima doručak za korisnike doma, a što je njihov uobičajeni posao. Međutim, inače je postojao lift koji je povezivao čajnu kuhinju i centralnu kuhinju da bi lakše prenosili hranu, ali je u tom trenutku navedeni lift bio u sanaciji te je bio izvan upotrebe. Stoga su koristile teretni lift, koji je tada bio jedina mogućnost, a do njega su vodili uski hodnici. Tužiteljica je gurala kolica koja zaposlenici osiguranika tuženika zovu "konj" i koja su jako teška, a bila su još dodatno opterećena posuđem i hranom. Imaju četiri kotača koja služe za lakše manevriranje, a radi o visokim i širokim kolicima. Tužiteljica je kolica gurala prema liftu te je tom prilikom prolazila pored štoka od PVC stolarije, a navedeni prolaz je uži od samog hodnika te, kako su kolica široka, ostalo je još prostora samo da joj još mogu ruke proći između štoka i kolica jer se radi o prostoru od 5 cm. Da bi mogla kolica progurati kroz navedeni štok, prvo ih je morala privući sebi da bi ih mogla pogurati do dizala, koja su joj u tom trenutku poklopila ruku i prikliještila je uz štok. Na poseban upit pun. tuženika da pojasni na koji način se manipuliralo kolicima navodi kako sa stražnje strane postoji ručka u širini samih kolica te je na taj način ista gurala. Također opisuje kako je kolica moguće gurati i s prednje strane na način da se ista obujme rukama i vuku. U trenutku štetnog događaja kolica je gurala sa stražnje strane a kako se ručka nalazi po cijeloj širini kolica položaj njenih ruku bio je na krajevima ručke te kako je povukla kolica prema sebi, a ista su bila lelujava, "poletjela" su prema njoj i prikliještila su joj ruku uz štok. Tužiteljica je u tom trenutku ispustila ručku jer su joj ruke zbog težine kolica iskliznule. Tužiteljica je navela da nije prije štetnog događaja s kolicima prolazila tom rutom.

21. U odnosu na sam štetni događaj sud je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice obzirom je iskazivala jasno, uvjerljivo i životno, i jer je njezin iskaz u odlučnim činjenicama u skladu s iskazom svjedokinje HŠ, dok iskaz svjedokinje RŠ u odnosu na nastanak štetnog događaja, sud nije posebno cijenio jer nije bila prisutni kada se tužiteljica ozlijedila, već joj je samo pružala prvu pomoć.

22. Imajući u vidu iskaze saslušanih svjedokinja i materijalnu dokumentaciju u spisu, sud je na okolnost primjene mjera zaštite na radu proveo dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu Ivici Juričkom, dipl. ing. koji u svom nalazu i mišljenju od 7. kolovoza 2025. (listovi 184-186 spisa) navodi da je put kojim je tužiteljica gurala kolica korišten već par dana, a da je isti promijenjen jer se prijašnji nije mogao koristiti zbog dizala koje je bilo u remontu, kao i da je put kojim se tužiteljica kretala putem koji je bio jedini kojim se hrana mogla dostaviti korisnicima doma. Vještak navodi da je tužiteljica prilikom ozljeđivanja gurala hodnikom doma kolica za hranu visine oko 155 cm i težine između 70 i 80 kg, dok da točne dimenzije kolica nisu poznate. Kolica na svojoj donjoj strani imaju četiri kotača uz koja se nalazi zaštita u obliku okvira od udara kolica u razne predmete. Vještak navodi kako kolica na jednoj užoj strani imaju dršku za transport (guranje, povlačenje), koja se proteže po cijeloj širini uže strane kolica (dužina drške jednaka je širini kolica), a da kolica gura samo jedna osoba. Prema ugovoru o radu tužiteljica je obavljala poslove čistačice i kućne pomoćnice. Dokumentacija o osposobljavanju tužiteljice za rad na siguran način se ne nalazi u spisu. Vezano uz dinamiku štetnog događaja vještak navodi da je na dan štetnog događaja tužiteljica kolicima prevozila hranu za korisnike doma, a da se prijevoz hrane nije odvijao na uobičajen način jer radnice nisu mogle koristiti uobičajen put zbog dizala u remontu. Tužiteljica je gurala kolica hodnikom prema i pri tome je prolazila pored dovratnika koji je bio uži od hodnika, a širina dovratnika je bila takva da je sa svake strane kolica bilo još po 5 cm između dovratnika i kolica. Tužiteljičine ruke su se prilikom guranja nalazile na kraju ručke te je, u trenutku prolaska kroz dovratnik vrata, tužiteljica šakom udarila u dovratnik i ozlijedila se. Na pitanje jesu li bili sigurni uvjeti rada, vještak odgovora da nije vidljivo da nisu bili osigurani sigurni uvjeti rada, da je tužiteljica gurala kolica koja su tvornički proizvedena bez vidljivih preinaka, osposobljena za rad na siguran način, da je obavljala svoj uobičajen posao te prolazila hodnikom koji nije bio zakrčen stvarima. Na pitanje koji je uzrok ozljede na radu, vještak odgovora kako je uzrok ozljede na radu guranje kolica od strane tužiteljice kroz dovratnik vrata koji je bio malo širi od samih kolica pri čemu je tužiteljica držala ruke na krajevima drške za transport koja se nalazila na kolicima te je u jednom trenutku tužiteljica lijevom šakom udarila u dovratnik vrata i ozlijedila se. Vještak navodi da je tužiteljica šake ruke držala bliže sredini kolica, tj. da joj nisu izlazile izvan (gabarita) kolica ne bi došlo do ozljeđivanja tužiteljice.

23. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, no tužiteljica je istome prigovorila u podnesku od 27. kolovoza 2025. (listovi 190-191 spisa) jer da vještak kod izrade nalaza i mišljenja nije (dovoljno) cijenio njen iskaz s ročišta 13. rujna 2023., u kojem je pojasnila način ozljeđivanja, odnosno da je u jednom trenutku kolica privukla k sebi prilikom čega su kolica uslijed njezine velike težine (70-80 kg po izjavi tužiteljice s istog ročišta) zalelujala, a što je posljedično poklopilo šaku tužiteljice, kao i da su tom prilikom tužiteljica i svjedokinja također pojasnile da u trenutku ozljeđivanja nisu bili osigurani redoviti uvjeti rada obzirom da je lift koji je predviđen za transportiranje predmetnih kolica bio u sanaciji, slijedom čega da su radnici morali koristiti drugi lift koji za to nije predviđen, a do kojeg vode preuski hodnici u odnosu na sama kolica radi čega da je transport tih kolica bio otežan. Stoga tužiteljica smatra da je uzrok ozljeđivanja prvenstveno činjenica loše organizacije procesa rada od strane osiguranika tuženika obzirom da je tužiteljica bila prisiljena sama gurati teška kolica u vrlo uskom prostoru koji nije predviđen da se njome prevoze predmetna kolica te je za sigurno obavljanje te radnje očigledno bilo potrebno više osoba, a što osiguranik tuženika nije osigurao. Dakle, da osiguranik tuženika nije osigurao da se predmetna radna operacija (guranje kolica u konkretnom hodniku) može izvršiti na siguran način, stoga tužiteljica smatra da je neosnovan zaključak vještaka da nije vidljivo da nisu bili osigurani sigurni uvjeti rada. U svakom slučaju čak i ako se prihvati zaključak vještaka, tužiteljica smatra kako time nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu prema kojem poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, tužiteljica smatra kako je razvidno da se njeno opisano postupanje ne može okarakterizirati krajnjom nepažnjom pa čak niti običnom nepažnjom zbog čega bi odgovornost tuženika bila isključena ili umanjena doprinosom tužiteljice. Tužiteljica smatra i da nema govora o krivnji i/ili njenom doprinosu i obzirom na činjenicu da je HZZO predmetnu ozljedu priznao ozljedom na radu, a sukladno odredbi čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ozljedom na radu se ne može priznati ona ozljeda koja je posljedica skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja radnika na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti.

24. Vještak Ivica Jurički, dipl. ing., se na prigovore tužiteljice iz podneska od 27. kolovoza 2025. očitovao na ročištu održanom 4. veljače 2026. (list 193 spisa), na način da nije vidljivo iz kojeg razloga predmetno dizalo kojim je radnica željela transportirati kolica s hranom nije bilo odgovarajuće, da je širina hodnika propisana pravilnikom o zaštiti na radu za mjesto radi i iznosi minimalno 1,5 metara te da je Pravilnikom o ručnom prenošenju tereta određeno koliku maksimalnu težinu tereta radnik smije prenositi. Vještak pojašnjava kako se isti Pravilnik odnosi i na druge vrste manipulacije teretom kao što je guranje te, ako su kolica mase 80 kg, a koeficijent trenja je 0,02, potrebna sila da se pokrenu kolica je 16 V (oko 1,6 kg). Prema navedenom Pravilniku najveća dozvoljena masa tereta za žene je 13 kg, pa vještak zaključuje da je tužiteljica mogla sama gurati kolica bez pomoći drugog radnika. Vještak zaključujei da tužiteljice nije koristila predmetna kolica na predviđen način, jer je šake imala u krajnjem položaju šipke za guranje tako da su šake tužiteljice izlazile izvan okvira kolica. Iako je tužiteljica držala ručku koja je predviđena za guranje kolica, ali da su se šake tužiteljice, kojima je držala ručku, nalazile izvan gabarita kolica, a da položaj šake tužiteljice ne utječe na preglednost prostora u kojem je radnica vozila kolica. Na poseban upit punomoćnika tužitelja postoje li još koje ručke na predmetnim kolicima, odgovara da je prema spisu navedena ručka bila jedina na kolicima. Ističe kako je uzeo u obzir da prilikom ozljeđivanja tužiteljice, ista nije mogla koristiti dizalo kojim je uobičajeno bila prevožena hrana, ali da svi prostori moraju zadovoljiti odredbe Pravilnika prema kojima širina hodnika mora biti minimalno 1,5 metra što je dovoljno za siguran prijevoz kolica, a da se ozljeda tužiteljice nije dogodila prilikom transporta kolica u hodniku nego prilikom prolaska kolica kroz vrata. Navodi kako nema naznaka u spisu kolike su bile dimenzije vrata niti kolike su bile dimenzije tj. širina kolica, ali je naznačeno da prilikom guranja kolica sa svake strane kolica je ostalo još oko 5 cm.

25. Tužiteljica je u odnosu na dano očitovanje vještaka istaknula kako smatra da nije dokazan razlog za oslobođenje od odgovornosti poslodavca koja je objektivna, a pri tome je ponovno isticala činjenicu da je HZZO priznao predmetnu ozljedu na radu, a što ne bi bilo moguće da je posljedica skrivljenog ili neodgovornog ponašanja radnika.

26. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem se utvrđuje da su kolica bila tehnički ispravna te da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način, kao i da je ozljeda neposredno nastala udarcem šake tužiteljice u dovratnik vrata prilikom prolaska kolica.

27. Međutim, sud ne prihvaća zaključak vještaka u dijelu u kojem se uzrok ozljede isključivo pripisuje načinu rada tužiteljice, kao i u dijelu kojim se širina hodnika utvrđuje samo temeljem Pravilnika bez pristupa vještaka na mjesto štetnog događaja i vršenja mjerenja na licu mjesta od strane vještaka.

28. Valja napomenuti i da se nalaz i mišljenje vještaka odnosi prvenstveno na tehničke i mehaničke uzroke nastanka ozljede, dok je ocjena postojanja odgovornosti stranaka pravno pitanje o kojem odlučuje sud.

29. Iz provedenih dokaza proizlazi da se štetni događaj zbio u izmijenjenim uvjetima rada, budući da je tužiteljica zbog neispravnosti dizala bila upućena koristiti alternativnu rutu kretanja koju do tada nije koristila, i to kroz prostor ograničene širine, pri čemu je razmak između kolica i dovratnika iznosio svega nekoliko centimetara sa svake strane. Sud ocjenjuje da je u takvim okolnostima postojala povećana opasnost od ozljeđivanja, koju je poslodavac bio dužan predvidjeti i otkloniti ili svesti na najmanju moguću mjeru odgovarajućom organizacijom rada (npr. osiguravanjem drugačijeg načina transporta, pomoći druge osobe ili prilagodbom sredstava rada uvjetima prostora).

30. Stoga sud nalazi da poslodavac, osiguranik tuženika, nije u cijelosti osigurao uvjete rada na način koji bi u konkretnim okolnostima isključio ili bitno smanjio rizik od ozljede. S druge strane, sud prihvaća nalaz vještaka da je tužiteljica držala ruke na krajevima drške kolica, uslijed čega su joj šake izlazile izvan gabarita kolica, čime je povećala rizik od ozljeđivanja prilikom prolaska kroz uzak prostor. Međutim, sud cijeni da je tužiteljica ruke držala na predviđenoj dršci kolica, koja služi upravo za upravljanje i guranje kolica, pa se njezino postupanje ne može smatrati nepravilnim u toj mjeri da bi isključivalo odgovornost poslodavca. Sud je ocijenio da je tužiteljica neopreznim držanjem ruku doprinijela nastanku štetnog događaja odnosno šteti s 30%.

31. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po liječniku vještaku specijalistu za ortopediju i traumatologiju Doc.dr.sc. PŠ, iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja (listovi 106-107 spisa) u bitnom proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju od 7. veljače 2021. zadobila lom stiloidnog nastavka palčane kosti lijevo. Temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, podatke iz osobnog zdravstvenog kartona i pregleda tužiteljice, vještak nalazi da su kod tužiteljice u štetnom događaju zaostale trajne posljedice, smanjenje životne aktivnosti od 5%. Tužiteljica je pretrpjela tzv. primarni strah prilikom tjelesnog ozljeđivanja koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio je prisutan 2 dan, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 25 dana. Nadalje, vještak je mišljenja da je tužiteljica pretrpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta 40 dana dok daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tužiteljici je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja. U periodu od 40 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...).

32. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, no tuženik je istom prigovorio u podnesku od 3. travnja 2024. (listovi 115-117 spisa) te predlaže pozvati vještaka da navede temeljem koje medicinske dokumentacije, odnosno objektivne medicinske pretrage je utvrđeno postojanje trajnih posljedica uslijed prijeloma lijeve palčane kosti; kako se u ocjenu trajnih posljedica uklapa sadržaj medicinske dokumentacije, posebice nalaz fizijatra od 2. lipnja 2021. prema kojem su kretnje u lijevom zglobu zadovoljavajuće te činjenica da tužiteljica u zadnjih 2,5 godine nema nikakvih daljnjih tegoba s L rukom; radi li se o prijelomu s pomakom ili bez pomaka, dominantnoj ili nedominantnoj ruci, na koji način je isto cijenjeno; prema kojem kriteriju je dana ocjena bolova i straha i tuđe pomoći te navesti izvor podataka prema kojem navedena ozljeda nosi trajne posljedice od 5%. Slijedom navedenog, tuženik ostaje kod prijedloga da se na ročište pozove vještak kako bi usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje i odgovorio na primjedbe tuženika.

33. Na ročištu održanom 25. rujna 2024. (listovi 130 spisa) vještak se usmeno očitovao o naprijed navedenim prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje. Vještak je naveo da je temeljem priložene medicinske dokumentacije te nakon izvršenog kliničkog pregleda utvrdio postojanje trajnih posljedica uslijed prijeloma lijeve palčane kosti. Nadalje, ističe kako je navedeno u nalazu fizijatra od 2. lipnja 2021. da su kretnje lijevog ručnog zgloba zadovoljavajuće, međutim ističe kako je evidentirao ograničenje pokretljivosti lijevog ručnog zgloba te temeljem toga procijenio trajne posljedice, naravno uzevši u obzir kompletnu medicinsku dokumentaciju i karakter zadobivenih ozljeda. Napominje da se prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji radilo o prijelomu bez pomaka te da je utvrđeno da je kod tužiteljice ozlijeđena nedominantna ruka. Kriterij ocjene dana bola, straha i tuđe pomoći je sukladan karakteru zadobivene ozljede, tijeku liječenja odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te naravno uzevši u obzir njegovo dugogodišnje iskustvo u liječenju sličnih ozljeda, a da je uobičajeno da liječenje traje 3 do 6 mjeseci, što je u ovom konkretnom slučaju bilo oko 120 dana. Ističe da je izvršio uvid u medicinski karton tužiteljice, kao i da isti prileži spisu za razdoblje od 6. prosinca 2007. do 20. listopada 2023. Na poseban upit punomoćnika tuženika da pojasni ocjenu srednjih bolova u trajanju od 20 dana po 24 sata, kada iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi preporuka liječnika uzimanje analgetika povremeno, odgovara da je uobičajeno na inicijalnom kirurškom nalazu preporučiti uzimanje analgetika po potrebi, međutim karakter zadobivene ozljede i tijek liječenja je takav da je pogotovo nakon skidanja imobilizacije i razgibavanja ozlijeđenog zgloba prisutna bol u dužem periodu. U svezi navoda da su bolovi bili prisutni 24 sata, 20 dana, mišljenja je da bolovi nisu bili prisutni svih 24 sata svih 20 dana, ali da su bolovi srednjeg intenziteta bili prisutni svih 20 dana. Slijedom navedenoga, u cijelosti ostajem kod pisanog nalaza i mišljenja.

34. Vještak je prema ocjeni ovog suda usmenim očitovanjem na ročištu održanom 25. rujna 2024. u cijelosti otklonio istaknute prigovore tuženika. Treba reći da sud prihvaća ocjenu vještaka (koji kao specijalist ortopedije i traumatologije nedvojbeno posjeduje stručno znanje za davanje takve ocjene) da je kod tužiteljice došlo do ozljede navedene u nalazu. Stoga je sud prihvatio i ocjenu vještaka budući je vještvo dano na temelju cjelokupne u spisu priložene medicinske dokumentacije, podataka u osobnom zdravstvenom kartonu i pregleda tužiteljice, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke.

35. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja te na temelju rezultata provedenog postupka ovaj sud nalazi pouzdano utvrđenim da je tužiteljica u svezi u štetnom događaju zadobivenih tjelesnih ozljeda pretrpjela bolove i strah, uslijed čega je došlo i do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5%, pa da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužiteljici nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO)), a prema ocjeni ovog suda utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici za nastalu neimovinsku štetu. Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema podacima Državnog zavoda za statistiku stopa inflacije od srpnja 2020. do srpnja 2025. (list 50 spisa) iznosila 31,9%.

36. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, prirodu zadobivene ozljede, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpjela tužiteljica te imajući u vidu tijek i liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja, vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i prirodu trajnih posljedica koje su kod tužiteljice zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju, kao i životnu dob tužiteljice (rođen 1967.), primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO- a, sud je tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.100,00 EUR.

37. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, i to 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja, a u periodu od 40 dana bila joj je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (ukupno 80 sati). Budući da među strankama nije bilo sporno da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani, visinu naknade, uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužitelj živi po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 4,65 EUR, sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP), dakle tužiteljici za potrebnih 80 sati tuđe pomoći novčana naknada utvrđena je novčana naknada u iznosu od 372,00 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO-a).

38. Slijedom navedenog utvrđena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 5.100,00 EUR i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 372,00 EUR.

39. Obzirom na utvrđeni doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, utvrđenu je naknadu štete u ukupnom iznosu od 5.472,00 EUR valjalo u navedenom omjeru umanjiti, tako da tužiteljici u konačnici pripada naknada štete u iznosu od 3.830,40 EUR. U preostalom je dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.641,60 EUR s pripadajućim kamatama odbijen kao neosnovan.

40. Tužiteljici dosuđen iznos naknade od ukupno 3.830,40 EUR, na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a djelomično je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.641,60 EUR preko dosuđenog iznosa. Jednako tako, sud smatra da i kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta (navedeno stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.).

41. Budući nije sporno da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete od 11. studenog 2021. (listovi 14-15 spisa), a navedeno tuženik nije osporio, to se ima uzeti da je tada šteta i dospjela, jer je tuženik u tom trenutku mogao i morao procijeniti samu štetu i njen obujam, obzirom da je već tada raspolagao sa svim relevantnim podacima, kao i sa stručnim i kvalificiranim službama.

42. Stoga tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako u dijelu koji se odnosi na naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu tako i u odnosu na naknadu za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, slijedom čega su tužiteljici na dosuđeni iznos naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete zakonske zatezne kamate priznate počevši od 12. studenog 2021. do isplate.

43. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/2022. i 155/23.).

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

45. Imajući u vidu da su predmet spora bili zahtjevi koji se temelje na dvije pravne i činjenične osnove, prema stajalištu ovog suda tužiteljica je 70% uspjela u osnovi i u visini 70%, odnosno njezin uspjeh u sporu iznosi 70% (140/2). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 30% (100%-70% uspjeha tužiteljice), što znači da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici i od njezinog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužiteljici odmjerava naknada troška u omjeru od 40%.

46. Tužiteljici su, u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici, primjenom važeće primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, prema Tbr. 28-100 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 – 100 bodova, za sastav 4 podneska (16. studenog 2022., 28. veljače 2024., 2. svibnja 2024. i 27. kolovoza 2025.), prema Tbr. 8/1-po 100 bodova te za zastupanje na 6 ročišta (24. travnja 2023., 13. rujna 2023., 25. rujna 2024., 2. travnja 2025., 9. lipnja 2025. i 4. veljače 2026.), prema Tbr. 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 1200 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) iznosi 3.000,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti plaćeni trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 89,59 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 101,17 EUR, što ukupno iznosi 3.190,76 EUR. Stoga je tužiteljici, sukladno omjeru uspjeha u sporu od 70%, dosuđen iznos od 2.233,53 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu (što uključuje naknadu vještaku za izradu pisanog nalaza i mišljenja) u iznosu od 199,08 EUR, koji je tužitelju priznat u cijelosti budući je bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 2.432,61 EUR (toč. III/ izreke).

47. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužiteljici na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

48. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 31. svibnja 2022., 10. lipnja 2022., 26. kolovoza 2022., 17. svibnja 2023., 8. travnja 2024. i 10. siječnja 2025., jer nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 14. prosinca 2022., jer se na navode tuženika već očitovala u podnesku od 16. studenog 2022. koji joj je priznat u cijelosti.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po punomoćniku