Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-902/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogiću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja RJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Vij. 107. brigade HV 5, zastupan po pun. Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupan po pun. Ivani Miloš, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 26. veljače 2026., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju RJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Vij. 107. brigade HV 5, isplati iznos od 6.195,68 €

(šesttisućastodevedesetpeteuraišezdesetosamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

3.568,29 € (tritisućepetstošezdesetosameuraidvadesetdevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio 23.08.2006. Ugovor o kreditu br. 9011815546, kojim mu je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 101.264,20 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan puštanja kredita u tečaj. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 300 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se s početnih 4,30 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na njegovu štetu.

1.1. Navodi da mu tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu skočio je tijekom otplate kredita i do 50 % u odnosu na početno ugovoreni tečaj.

1.2. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije ga kao trgovac u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

1.3. Navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu. Smatra da su navedene odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli protivne kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/3, dalje: ZZP) te čl. 96. i 97. ZZP/07 koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tako i za vrijeme njegovog izvršavanja s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP).

1.4. Poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., VSRH br. Revt-249/14 i Rev-2245/17.

1.5. Tuženik mu je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio mogućnost konverzije iz ugovora iz valute CHF u valutu EUR te su 16.12.2015. zaključili Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR. Unatoč provedenoj konverziji, tuženik mu nije u cijelosti vratio preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi nego samo manji dio u iznosu od 3.638,02 kn. Naime, u vrijeme zaključenja Aneksa Ugovoru nije još bila donesena odluka VTS RH, broj: Pž-6632/2017-10 od dana 14.06.2018., kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu Franak jest ta da se ima uzeti kao da je od dana sklapanja osnovnog Ugovora ugovoren kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u predmetnom Ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tuženik mu je od dana zaključenja ugovora pa do 30.09.2015. i dalje u obvezi isplatiti novčani iznos od 49.000,00 kn.

1.6. S obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tuženik je sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora.

1.7. Navodi da je prema čl. 1111.st.1. ZOO-a propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Sukladno st. 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

1.8. Odredbom čl. 502. C ZPP-a, propisano je i da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

1.9. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 05. studenog 2020. i tijekom postupka navodi da u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. S obzirom da je između stranaka zaključen Dodatak ugovoru o kreditu koji je u cijelosti usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije, tužitelj je izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravno na način kako je sadržano u navedenom Dodatku. Navodi da je tužitelj već restituiran na zakonom propisan način nakon što je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu. Ističe da je sve uplate tužitelja evidentirao i preračunavao u valutu EUR pa su zatraženi iznosi obuhvaćeni u novim obračunima i novim otplatnim planovima.

2.1. Navodi da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula kao i ugovaranje promjenjive kamatne stope. Promjenjiva kamata nije, niti ne može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli ugovor o kreditu, a konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva a nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Navodi da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stanaka te nije osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva, budući da tužiteljica nije dokazala niti osnovu svog potraživanja.

2.1. Prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, u potpunosti je postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka i nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe i to niti prilikom sklapanja ugovora, niti kasnije. Stoga predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

3. Tužitelj je nakon obavljenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja specificirao toč. III. tužbenog zahtjeva (list spisa 454-455), predlažući da ga sud u cijelosti usvoji.

4. Sud je presudom od 15. travnja 2025. pod br. P-633/2020-32 djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koju presudu je Županijski sud u Osijeku pod br. Gž- 1175/2025-2 od 6. lipnja 2025. potvrdio pod toč. I. izreke presude (utvrđenje ništetnosti), a ukinuo pod toč. II. i III. izreke presude i vratio sudu na ponovno odlučivanje.

5. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva specificiranog u podnesku od 11. prosinca 2025., a opisan kao u izreci presude, dok se tuženik i dalje protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

6. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su tužitelj i tuženik zaključili 23.08.2006. Ugovor o kreditu br. 9011815546 na iznos od 101.268,20 CHF u protuvrijednosti u kunama na dan korištenja kredita po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,30 %;

- da je kredit namijenjen za kupnju i adaptaciju stambenog objekta;

- da se kredit otplaćuje u 300 jednakih mjesečnih anuiteta plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja;

- da je potpisom Ugovora korisnik kredita izjavio da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja;

- da je između stranaka zaključen 16.12.2015. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011815546 kojim je utvrđena preplata u iznosu od 32.638,02 kn;

- da je kredit otplaćen.

7. Među strankama je prijeporno i to:

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi a s obzirom da je između stranaka zaključen Dodatak ugovora o kreditu 16.12.2015.;

- da li je osnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja.

8. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

9. Tužitelj RJ, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je Ugovor o kreditu s tuženikom zaključio 2006. Pregovarao je s djelatnicom banke u Poslovnici u [adresa] vezano za podizanje kredita za kupnju stambenog objekta i adaptaciju. Radilo se o iznosu od oko 60.000 €. Tražio je kredit u eurima, a djelatnica banke mu je ponudila kredit u CHF jer je bio povoljniji i jer je CHF stara valuta, a Švicarska je sigurna za bankarsko poslovanje, iako je bilo kredita i u eurima. Euro je tada nova valuta, a u kunama se nije mogao podići kredit već samo u eurima i CHF. Djelatnica banke ga nije upozoravala da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Upozorila ga je da će kredit biti zaključen uz promjenjivu kamatnu stopu i da bi ovisno o tome rate mogle biti veće ili manje, ali u neznatnom iznosu jer kod CHF nema velikog odstupanja. Bio je klijent PBZ kao što je i danas te je pribavio podatke o plaći i popunio zahtjev za kredit. Banka je sačinila ugovore po svojim uvjetima, a on je samo tražio visinu kredita koju može podnijeti njegova plaća tako da mu je kredit odobren u iznosu od oko 101.000 CHF uz rok otplate od 25 godina te početnu ratu od 550 CHF. Shvaća pojam promjenjive kamatne stope, tečaja i valute i pročitao je ugovor. Ugovore je odnio kod javnog bilježnika na ovjeru koji mu je samo ovjerio potpis ali mu nije tumačio pojedine odredbe iz ugovora. Nekretninu od ostvarenog kredita je kupio od Potez d.o.o. za usluge koji mu je bio založni dužnik i novac je izravno prebačen prodavatelju u kunama. Nekretninu je kupio kao fizička osoba i živio je u njoj sa svojom obitelji do 2020. kada ju je prodao. Nikada nije bila korištena za najam niti za neku pravnu osobu, tvrtku ili obrt. Početna rata mu je bila oko 1.600,00 kn i plaćao je kredit putem trajnog naloga. Rata se postepeno povećala na iznos od 4.000,00 kn. Nije dobio od banke obavijest o razlozima povećanja, ali je o tim razlozima čuo putem javnih medija. Pitao je u banci zašto su mu rate povećane, a dobio je odgovor da je to nažalost tako. Ne bi ostvarivao uvjete za kredit da mu je početna rata iznosila 4.000,00 kn. Plaćao je i dalje povećane iznose kredita sve do njegovog traženja u banci da s njima zaključi Dodatak ugovoru koji sam zaključio 2015. I Aneks ugovora kao i osnovni ugovor sačinila je banka isključivo po svojim uvjetima. Priznati su mu neki iznosi i umanjene buduće rate kredita jer mu banka nije isplatila nikakav iznos po osnovi dodatka ugovora već ga je uračunala u buduće rate kredita. Umanjena rata kredita mu je iznosila oko 3.500,00 kn. Odlučio je zatvoriti taj kredit pa je prodao stan i u dogovoru s djelatnicima banke otplatio preostali dio kredita odjednom i dobio je potvrdu o otplati kredita i brisana je hipoteka. Nikada ne bi podizao kredit ni u jednoj banci da je znao da će mu rate biti drastično povećane. U vrijeme podizanja kredita nije imao otvoren obrt, trgovačko društvo niti je koristio povlastice kod Ministarstva financija. Ističe kako je banka unaprijed pripremila kako osnovi ugovor tako i aneks ugovora. Smatra da mu rizici vezano za podizanje kredita u CHF od strane djelatnika banke nisu dovoljno pojašnjeni, a nije očekivao da će tečaj CHF znatno porasti. Aneks ugovoru je sklopio zbog velike rate. Nikada nije pristao, niti bi pristao, niti mu je tko objasnio da se prihvatom konverzije odrekne potraživanja temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naveo je da se nije u drugim bankama raspitivao o takvim kreditima.

10. Iz zaključka pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković od 11. prosinca 2024. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da u razdoblju od 01.01.2009. do 30.09.2015. razlika kamata iznosi 2.289,72 €, tečajna razlika iznosi 7.854,42 €, a zakonska zatezna kamata iznosi 4.129,47 €, sveukupno 14.273,61 €. U provedenoj konverziji utvrđena je preplata u visini od 32.638,02 kn / 4.277,59 € po tada važećem tečaju od 7,630 kn za jedan euro. Ukoliko se od ukupno utvrđene razlike od 14.273,61 € oduzme utvrđena preplata u konverziji u iznosu od 4.277,59 €, tada tužitelju nije vraćen iznos preplate od 9.996,02 €. Vještakinja je navela da s obzirom da su zakonske zatezne kamate obračunate do 30.09.2015. na ovaj iznos preostale glavnice kamate teku od 01.10.2015.

11. U dopuni nalaza i mišljenja, vještakinja je navela da je 11.12.2024. sačinjen nalaz i mišljenje u kojemu je između ostalog prikazana i tečajna razlika u visini od 7.854,42 €. Prema izračunu vještakinje zakonske zatezne kamate na izračunatu tečajnu razliku, od dana plaćanja do provođenja konverzije, iznose 2.618,85 €. Kako je utvrđena preplata u konverziji u iznosu od 4.277,59 €, tada tečajna razlika iznosi 6.195,68 € (7.854,42+2.618,85-4.277,59) sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2015. Vještakinja navodi da je preplatom u cijelosti namirena zakonska zatezna kamata kao i dio izračunate glavnice koja se odnosi na tečajnu razliku. Pregledom izračuna konverzije vještakinja je utvrdila da je kreditor u izračun uvrstio sve uplate koje su izvršene u kunama, a koje se odnose na povrat glavnice i ugovornih kamata, a što je u cijelosti u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (čl. 19.c) tako da je konverzija u cijelosti matematički točna.

12. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje kao i dopunu nalaza i mišljenja vještakinje jer su dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu, a na koje stranke nisu imale primjedbe, osim tuženikovih prigovora pravne prirode.

13. Analizirajući navode tužbe, tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

14. Kako je Županijski sud u Osijeku pod br. Gž-1175/2025-2 od 6. lipnja 2025. potvrdio ništetost ugovornih odredbi u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, tužitelj ima pravni interes za vođenjem ovog postupka i pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio specificirani tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao izreci ove presude.

15. S obzirom da je sud prihvatio nalaz i mišljenje kao i dopunu nalaza i mišljenja vještakinje, a iz kojih jasno proizlazi da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu tužitelj nije u potpunosti obeštećen, sud je tužitelju u cijelosti dosudio iznos od 6.195,68 €.

16. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama.

17. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika u odnosu na dosuđeni iznos jer isti drži neosnovanim budući je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14.06.2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, a navršava se dana 14.06.2023. Naime, u konkretnom slučaju isprepliću se instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda u predmetu Franak postala pravomoćna u dijelu koji se tiče konkretnog spora, sve ono što je tuženik stekao od tužitelja ugovaranjem sporne odredbe, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema stavu suda zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 220 ZPP-a u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2018. te su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. U svezi s tim tužitelj se s pravom poziva na odluku Vrhovnost suda RH br. Rev- 2245/2017 iz čijeg stajališta nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njena potraživanja.

18. Stoga sud smatra da se zastara smatra prekinutom danom podnošenja tužbe u kolektivnom sporu u predmetu Franak (4. travnja 2012.) sve u skladu sa čl. 241. i 245 ZOO-a a do pravomoćne odluke (14.6.2018.) ista zastara je bila u prekidu. Jednom prekinuta zastara počinje teći ispočetka, što bi značilo da nije u zastari sve što je uplaćivano unazad 5 godina od dana podnošenja kolektivne tužbe.

18.1. Isto tako prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.

19. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

20. Tužitelj su priznati troškovi postupka u iznosu od 3.568,29 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23 dalje: Tarife), pet iznosa od po 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 11.11.2020., 18.12.2020.,14.01.2021., 23.12.2024. i 11.12.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, iznosa od 50,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 06.02.2025. po Tbr. 8/4. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 30.01.2025. po Tbr. 8/3. Tarife, četri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 22.10.2024., 13.03.2025., 03.11.2025. i 26.02.2026. sve po Tbr. 9/1. Tarife, dva iznosa od po 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta za objavu presude sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 587,50 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.350,00 €, iznosa od 519,31 € na ime troškova vještačenja te iznosa od 111,48 € na ime plaćene pristojbe na tužbu.

21. Sud nije odlučivao o ostalom zahtijevanom dijelu troškova postupka jer je već o tome pravomoćno odlučeno (toč. 22. obrazloženja Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1175/2025).

22. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 19. ožujka 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika