REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3142/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Danijela Kuna, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koje zastupaju članovi Uprave BB i KB, a njih punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay&partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Biljane Barilar Burazer, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika AB, odvjetničkog vježbenika, 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj: 198-50-4209350 od 26. lipnja 2007., solemniziranog kod javnog bilježnika Želimira Mirića iz Vinkovaca pod brojem: OV-10181/07 dana 27. lipnja 2007., koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu broj:

198-50-4209350 od dana 26. lipnja 2007. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika Želimira Mirića iz Vinkovaca pod brojem: OV-10181/07 dana 27. lipnja 2007. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."

III. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva, koji glasi: „CHF 17,797.86

(sedamnaesttisućasedamstodevedestsedam švicarskih franaka i osamdesetšest centima)“.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu broj:

198-50-4209350 od dana 26. lipnja 2007. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika Želimira Mirića iz Vinkovaca pod brojem: OV-10181/07 dana 27. lipnja 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 isplatiti tužitelju SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, iznos od 3.257,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.12.2007. u visini od 15 % godišnje, zatim od 01.01.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

-na iznos od 1,56 EUR od 31.08.2007. pa do isplate,

-na iznos od 0,71 EUR od 29.02.2008. pa do isplate,

-na iznos od 3,30 EUR od 31.03.2008. pa do isplate,

-na iznos od 10,09 EUR od 31.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 2,12 EUR od 30.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 12,52 EUR od 31.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 14,22 EUR od 31.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,06 EUR od 28.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,70 EUR od 31.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 11,25 EUR od 30.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,46 EUR od 31.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 6,46 EUR od 30.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,23 EUR od 31.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,57 EUR od 31.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od8,67 EUR od 30.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,68 EUR od 31.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,09 EUR od 30.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 12,06 EUR od 31.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 14,79 EUR od 31.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 14,42 EUR od 28.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 18,07 EUR od 31.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 17,64 EUR od 30.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 19,13 EUR od 31.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 30,39 EUR od 30.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 28,36 EUR od 31.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 35,56 EUR od 31.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 33,41 EUR od 30.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 29,78 EUR od 31.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 38,23 EUR od 30.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 48,93 EUR od 31.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 41,82 EUR od 31.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 44,69 EUR od 28.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 41,67 EUR od 31.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od42,55 EUR od 30.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 56,93 EUR od 31.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 58,61 EUR od 30.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 71,46 EUR od 31.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 65,67 EUR od 31.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,29 EUR od 30.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 60,77 EUR od 31.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 60,44 EUR od 30.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 63,86 EUR od 31.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 66,88 EUR od 31.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 67,46 EUR od 29.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 65,72 EUR od 31.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 67,24 EUR od 30.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 68,36 EUR od 31.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 67,05 EUR od 30.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 67,66 EUR od 31.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 66,74 EUR od 31.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 64,48 EUR od 30.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 67,34 EUR od 31.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 68,83 EUR od 30.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 68,17 EUR od 31.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,40 EUR od 31.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 67,87 EUR od 28.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 68,47 EUR od 31.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 67,04 EUR od 30.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 62,08 EUR od 31.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 62,18 EUR od 30.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 63,69 EUR od 31.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 65,97 EUR od 31.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 69,06 EUR od 30.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 67,83 EUR od 31.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 69,12 EUR od 30.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 70,55 EUR od 31.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 71,54 EUR od 31.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 73,35 EUR od 28.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 73,10 EUR od 31.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 71,64 EUR od 30.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 71,35 EUR od 31.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 71,86 EUR od 30.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 74,23 EUR od 31.07.2014. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 tužitelju SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.062,79 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče 19. ožujka 2026., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26.3.2021. kod Općinskog suda u Osijeku podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom 26. lipnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 198-50-4209350, kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak, bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita, prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe, koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak to tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 23.9.2025. (list 155-158 spisa) predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi ništetnim dio odredbe u čl. 2. Ugovora o kreditu, koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora", dio odredbe sadržan u čl. 1. Ugovora o kreditu, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita" i dio odredbe u čl. 7. Ugovoru o kreditu, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita" i kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 3.257,47 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama, a kako je to pobliže navedeno u samom podnesku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem 26. lipnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 198-50-4209350, međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, prigovor zastare te predložio odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-366/2021-28 od 3. svibnja 2023. bio je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu pod I.-V. presude, dok je pod toč. VI. tužitelj s preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva odbijen. Presudu je rješenjem posl.br. Gž-738/2023-4 od 13. ožujka 2025. ukinuo Županijski sud u Varaždinu pod toč. I., II., III. IV. i V. izreke te prihvatio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti i Općinski sud u Osijeku oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovom postupku te je predmet ustupljen mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje, a odlučeno je i da nepobijana toč. VI. izreke navedene presude ostaje neizmijenjena. U obrazloženju ukidne odluke višeg suda u bitnom stoji da je Općinski sud u Osijeku počinio bitnu povredu jer je pogrešno odlučio da je mjesno nadležan, pa stoga ostali žalbeni navodi nisu ni razmatrani.

4. Nakon ukidne odluke višeg suda, ovaj sud je pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: presliku Ugovora o kreditu (list 11-15 spisa), informativni izračun efektivne kamatne stope (list 16 spisa), otplatnu tablicu (list 17-19 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 20-25 spisa), obračun kredita (list 26-27 spisa), presliku zadužnice od 27.6.2007. (list 37-28 spisa), presliku suglasnosti (list 39-40 spisa), presliku zahtjeva za kredit (list 41 spisa), ponudu za kupnju motornog vozila (list 42 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Bernarde Hunjadi (list 65-73 spisa), iskaz tužitelja (list 97-98 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale niti ih je sud izvodio, pa je glavna rasprava zaključena.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kako je konačno postavljen, djelomično osnovan, a kako je to točno navedeno u izreci. Ovdje treba navesti da je tužitelj tužbom i podneskom od 7.3.2023. zahtijevao isplatu i s osnova preplaćenih anuiteta zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamati i taj dio zahtjeva je Općinski sud u Osijeku odbio točkom VI. izreke presude P-366/2021 od 3.5.2023., a protiv tog dijela presude stranke nisu izjavile žalbu, pa je taj dio postao pravomoćan 19.5.2023. U kontekstu izloženog, nije u pravu tuženik kada je podneskom od 10.10.2025. naveo kako je tužitelj djelomično povukao tužbu te da se tuženik tom povlačenju ne protivi, ali potražuje trošak. Naime, o tom dijelu zahtjeva je pravomoćno odlučeno na način da je isti odbijen kao neosnovan, stoga u ponovljenom postupku više nije bilo mogućnosti o tome raspravljati jer je riječ o presuđenoj stvari (latinski: „res iudicata“).

6. Nesporno je da su tužitelj i tuženi zaključili 26.6.2007. Ugovor o kreditu 198-50- 4209350, s namjenom kupnje vozila, u iznosu od 17.797,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 5,55% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

7. U svom iskazu na ročištu 5. travnja 2023. (list 97,98 spisa) tužitelj je naveo da je kredit kod tuženika podigao radi kupovine osobnog vozila te da mu je kredit ponuđen sa promjenjivom kamatnom stopom, pri čemu mu je osobni bankar dao samo osnovno objašnjenje vezano za kredit, a isto tako i javni bilježnik. Tužitelj navodi i to da mu nije objašnjen niti rizik glede uzimanja kredita u valuti CHF, a u auto kući mu nije niti ponuđen kredit u nekoj drugoj valuti, već samo u CHF. Tužitelj je iskazao i da u svom vlasništvu nema obrt, niti udjel u trgovačkom društvu te je osobno vozilo koristio isključivo za privatne potrebe. Tužitelj je naveo i da je pročitao ugovorne odredbe, no nije znao da postoji mogućnost da će otplatna rata kredita toliko porasti.

8. Ocjena je ovog suda da je iskaz tužitelja vjerodostojan jer je iskren, životno logičan i uvjerljiv, a i nije opovrgnut drugim dokazima.

9. Nije sporno da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da su, između ostalih banaka i ovdje tuženik, u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Nije sporno niti to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) 3. rujna 2019.donio presudu i rješenje poslovni broj Rev-2221/18, kojima je odbio kao neosnovane revizije tuženika i drugih banaka protiv drugostupanjske odluke u kolektivnom sporu u dijelu kojim je utvrđeno da su tuženik i ostale banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP).

11. Shodno izloženom, sumarno, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

12. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

13. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku, koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a.

14. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti dijelova odredaba Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Međutim, ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja nije ništetna jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora. Ništetnost ugovornih odredbi, kojima je ugovorena valutna klauzula, ne odnosi se na odobreni iznos kredita, već na povrat kredita u ratama, čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinih rata, kako je to i utvrđeno gore navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga je taj dio tužiteljevog zahtjeva valjalo kao neosnovan odbiti.

15. U odnosu na dio zahtjeva tužitelja da se utvrdi ništetnost čl. 2. Ugovora kreditu u dijelu, koji glasi: „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama“ za navesti je da je i taj dio zahtjeva utvrđen osnovanim, a imajući na umu da je u kolektivnom sporu o kojem je ranije u obrazloženju bilo riječi, utvrđeno i da su banke (među ostalim i tuženik) u razdoblju od 7. 8.2007. do 31. 12.2008., suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje. Budući se, prema čl. 328. ZOO, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, to tužitelj, u skladu s odredbom čl. 187.st.2. ZPP-a ima pravo podnijeti tužbu na utvrđenje, neovisno o postojanju pravnog interesa, pa je i taj dio zahtjeva prihvaćen i odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

16. Radi utvrđenja visine preplaćenih anuiteta radi promjene tečaja izvedeno je financijsko vještačenje. Čitanjem nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Bernarde Hunjadi, dipl. oec., Dragutina Neumana 2, Osijek od 23. prosinca 2021. utvrđeno je da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečajnu razliku te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 24.543,44 kn. Vještak je izradio i Tablicu izračuna više plaćenih rata uslijed promjene tečaja. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je objektivan, jasan i određen te u svemu sukladan pravilima struke i znanosti. Glede primjedbi tuženika da je financijsko knjigovodstveni vještak u svom nalazu i mišljenju trebao uračunati i potplaćene iznose, valja istaći kako sud postupa i odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa kako je tužitelj tražio izračun visine preplaćenog dijela kredita po osnovi tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja za CHF prema HRK radi valutne klauzule kredita vezane za CHF, to je dakle ovaj sud naložio vještačenje u skladu s traženim, odnosno predloženim, te odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, dakle za preplaćene iznose. Za istaći je to da, ukoliko bi se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika, takva nije ni od kakvog značaja za ovaj postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.

17. S obzirom da je sud u ovom postupku utvrdio da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznose pobliže naznačene u izreci, a na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a.

18. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.1115. ZOO-a) s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

19. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i konačno od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22) te od 30. prosinca do isplate sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj 155/2023).

20. Konačno, prigovor zastare potraživanja nije osnovan. To stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012., povodom koje je donesena presuda broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. zastara prekinuta u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, pa zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru prema čl. 245. st. 1. ZOO-a. Imajući u vidu da je predmetna presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. i da je tužba u ovom predmetu podnesena 26.3.2021. (dakle protekom vremena od 4 godine, 9 mjeseci, 1 tjedan i 5 dana) i to je očito da nakon prekida zastare do podnošenja ove tužbe nije proteklo onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru, odnosno nije proteklo 5 godina, koji rok valja u konkretnoj situaciji primijeniti (čl. 371. ZOO/91), a što znači da zastara nije nastupila.

21. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT). Kako je tužitelj uspio u sporu sa konačno postavljenim zahtjevom, osim u manjem dijelu zahtjeva u odnosu na koji sud ocjenjuje da nisu nastali posebni troškovi, priznat mu je trošak kako slijedi:

-za sastav tužbe 200,00 € (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za pristup na ročišta 28.10.2021., 6.2.2023., 5.4.2023., 17.9.2025. i 12.3.2026. po 200,00 € za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za sastav podnesaka od 3.5.2021., 7.3.2023., 23.9.2025. i 23.10.2025. od po 200,00

€ za svaki (Tbr.8. toč.1. OT),

-za pristup na ročište za objavu presude 3.5.2023. 100,00 € (Tbr. 9. toč. 3. OT),

-za sastav podneska od 27.12.2021. 50,00 €, što ukupno iznosi 2.150,00 €, a uvećano za 25 % po osnovi PDV iznosi 2.687,50 € te uvećano za troškove plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 € (l-61 spisa) te za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 43,48 € (l-29), pa ukupno dosuđeni troškovi iznose 3.062,79 €. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a. Tužitelju nije priznat kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu obzirom je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenuo tužitelj kao potrošač pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa je u skladu s odredbom čl. 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23) tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi te stoga taj trošak nije ni nastao, uz napomenu da mu je trošak plaćene pristojbe na tužbu dosuđen. Također, nije mu kao potreban priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu jer je ono, sukladno ovlastima suda, prezakazano i održano unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke u smislu čl. 335.st.6. ZPP-a, pa taj trošak nije ni nastao.

22. Tuženik je izgubio spor, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan. Kao što je to naznačeno u točki 5. obrazloženja, za dio zahtjeva za koji je tužitelj pravomoćno kao neosnovan odbijen u odnosu na prvotno postavljen, ocjena je ovog suda da u odnosu na taj dio zahtjeva, koji je iznosio ukupno 793,28 €, nije nastao poseban trošak i u tom smislu valja imati na umu brojnu sudsku praksu u istovjetnim predmetima, poglavito odluku najvišeg suda u Republici Hrvatskoj Rev-1249/2021-2 od 1. ožujka 2022., kojom se ukazuje na potrebu vođenja računa o tome jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, nastali posebni troškovi. Budući je u konkretnoj situaciji, odbijanjem tog dijela zahtjeva, isti ostao u istom tarifnom razredu, tuženik nema pravo na naknadu troškova, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom VII.

Zagreb, 19. ožujka 2026.

S u d a c:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Varaždinu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda i rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude i rješenja, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude i rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika