Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Poslovni broj Ovr-1242/2025.-7

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Ines Kundić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja 1. Društvo Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark e-gen sa sjedištem u [adresa], a-8341 [adresa], Republika Austrija, upisana u sudski registar zemaljskog suda u Grazu pod brojem 67767h, OIB: 25376204437, zastupani po OD Remenar&Remenar iz Zagreba, 2. Posojilnica bank e-Gen sa sjedištem u [adresa], OIB: 24250429800 zastupani po pun. OD Kallay & partneri d.o.o., 3. Imetak ŠKZ u likvidaciji, Županja, JH.J.Strossmayera 7, [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćniku Hrvoje Grubeša, odvjetnik iz Osijeka, protiv ovršenika OĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Neli Bezjak, odvjetnica iz Rijeke, radi ovrhe na nekretnini, 19. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I.Usvaja se prijedlog za odgodu ovrhe ovršenika u predmetnoj ovršnoj stvari do okončanja parnice pod poslovnim brojem P-498/2023, P-1722/2021 i P- 1325/2022 u odnosu na 1. i 2. ovrhovoditelja.

II.Usvaja se prijedlog za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika te se ovrha odgađa i u odnosu na 3. ovrhovoditelja do okončanja postupka povodom žalbe nakon proteka roka ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi odnosno do okončanja postupka povodom tužbe koja je podnesena protiv 3. ovrhovoditelja radi nedopuštenosti ovrhe koji se vodi pod poslovnim brojem P-1507/2025.

Obrazloženje

Rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-1355/2024 od 11. veljače 2025. utvrđeno je u izreci istoga da se u toč.;

„ I.Usvaja se prijedlog za odgodu ovrhe ovršenika u predmetnoj ovršnoj stvari do okončanja parnice pod poslovnim brojem P-498/2023 i P-1722/2021. u odnosu na 1. i 2. ovrhovoditelja.

II.Upućuje se ovršenik OĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], u parnicu osnovom odredbe članka 49 OZ-a (žalba nakon proteka roka) zbog razloga iz čl.46, stav 1 točka 9 OZ-a protiv 3. ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe u ovom ovršnom predmetu nedopuštenom, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovoga rješenja dok se razlozi za žalbu nakon proteka roka iz članka 46 stavak 1 točka 7 i 10 OZ-a odbacuju jer su ti razlozi mogli biti izneseni u ranije podnesenoj žalbi (redovna žalba).

III.Usvaja se prijedlog za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika te se ovrha odgađa i u odnosu na 3. ovrhovoditelja do okončanja postupka povodom žalbe nakon proteka roka ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi ili do okončanja postupka po tužbi ukoliko ista bude podnesena protiv 3. ovrhovoditelja radi nedopuštenosti ovrhe.“

Protiv citiranog rješenja ovrhovoditelji su podnijeli žalbu te je prvostupanjsko rješenje Odlukom ŽS u Zagrebu posl.br. GžOvr-679/2025 od 1. srpnja 2025. ukinuto u toč. I dok je u toč. III izreke preinačeno te je odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe u odnosu na III. Ovrhovoditelja. U obrazloženju drugostupanjski sud navodi u bitnome da je ovršenica već vodila postupak protiv 1. ovrhovoditelja, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu broj 535.120 od 19. listopada 2007. na iznos od 180.000,00 eur pod posl.br. P-2402/17 te je odbijen i zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu i Očitovanja koje se temelji na tom Ugovoru od 2.11.2007. a koji je sastavljen po javnom bilježniku pod posl.br. OU- 1082/07. Jednako tako 2. ovrhovoditelj osnovano ističe da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da je ovršenica povukla tužbu posl.br. P-1722/21 kojom je tražila utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 1-03.112.307 na iznos od 150.000,00 eur kao i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava solemniziran po javnom bilježniku. Žalitelj je uz žalbu dostavio podneska ovršenice (tužiteljice) od 24. rujna 2024. kojim povlači tužbu u predmetu posl.br. P-1722/21 te podnesak 2. ovršenika (tamo tuženika) koji je pristao na povlačenje tužbe. Dakle, sud odgađa ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu posl.br. P-1722/21 koji je već okončan povlačenjem tužbe. Kako sud nije dao nikakve razloge o navedenom to nisu za sada ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe u odnosu na 1. i 2. ovrhovoditelja temeljem odredbe čl. 65 st. 1 toč. 4 Ovršnog zakona. S tim u vezi sud nije pravično ocijenio činjenice odlučne za provedbu pravne valjanosti ovršen isprave, te nije jasno utvrdio radi li se o ugovorenim odredbama o kojima se nije pregovaralo i koje bi uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i odnosima ugovorenih strana na štetu potrošača. nadalje, prvostupanjski sud je pogriješio kad je odgodio ovrhu u odnosu na 3. ovrhovoditelja obzirom da ovršenica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe iz čl. 61 st. 1 OZa iako je ovršenica upućena u parnicu iz žalbenog razloga iz čl. 46 st. 1 toč. 9 OZ-a.

Nakon donošenja drugostupanjske odluke ovršenik se je očitovao a u odnosu na 1., 2. i 3. ovrhovoditelja. Podneskom ovršenika od 4.3.2026. u odnosu na 1. ovrhovoditelja ovršenik ističe da je ovršenik (tužitelj u postupku) pod posl.br. P- 2402/17 tražio utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i s tim u svezi Sporazuma, s time da je pravni osnov u tom postupku bio Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (tkzv.Škibolin zakon). Isti Zakon je stavljen izvan snage uslijed presude Suda EU u Luxembourgu. Nadalje, ovršenik vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl.br. P-498/23 postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora ali pod sasvim drugoj pravnoj osnovi po osnovi nepoštenog potrošačkog ugovora sukladno članku 3 toč. 5 i toč. 7 Direktive vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993. Osnov za odgodu ovrhe je dakle primjena Direktive Vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993. kao i presude Suda EU posl.br. C-407/18 od 26. lipanja 2019. te presuda ŽS u Splitu posl.br. GžOvr-584/21. Ovdje ovršenik kao korisnik kredita je potrošač i na njega se primjenjuje sila potrošačkog ugovora s nepoštenim uvjetima te da ovršni sud ne može ispitivati poštenost ugovorenih odredbi u svezi predmetne Direktive već bi to mogao isključivo učiniti parnični sud. Također, članak 7 Direktive određuje obvezu na zaštitu potrošača ovršenika kroz parnični postupak te institutom odgode ovrhe. Stoga postoji osnova za odgodu do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka pod posl.br. P-498/23 a u odnosu na 1. ovrhovoditelja.

U odnosu na 2. ovrhovoditelja ovršenik navodi da se predmetni postupak P- 1722/21 i dalje vodi jer da je tužiteljica ovdje ovršenica povukla podnesak Samira Ilijazija, odvjetnika, kojim je prvotno povukao tužbu odnosno da istome nije dala nalog za povlačenje tužbe. Sud je predmetni postupak nastavio i odgodio ročište određeno za 21. siječnja 2026. odnosno nije došlo do povlačenja tužbe pa je pogrešno utvrđenje od strane ŽS da je ovršenica povukla tužbu. Osim toga naslovni sud uputio je ovdje ovršenika i na pokretanje parničnog postupka protiv ovdje 2. ovrhovoditelja rješenjem posl.br. Ovr-1797/21 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je isti postupak pod posl.br. P-1325/22 koji se vodi pri SS Opatija ovoga suda, u tijeku, te je određeno vještačenje po vještaku financijske struke. U bitnome nije utvrđeno pravo stanje dugovanja ovršenika jer je prethodno bilo došlo do prodaje nekretnine ovršenice te je ovrhovoditelj u jednom dijelu namiren i u međuvremenu je došlo do plaćanja daljnjeg dijela dugovanja pa treba utvrditi stvarnu tražbinu 2. ovrhovoditelja zbog čega je ovršenik upućen u parnicu te se ovršenik poziva i na nepoštene ugovorene odredbe Ugovora zbog kojeg se vodi parnični postupak P- 1722/21 stoga se predlaže odgoda ovrhe u odnosu na 2. ovrhovoditelja do okončanja parničnih postupaka koji se vode pred ovim sudom P-1722/21 i P-1325/22.

U odnosu na 3. ovrhovoditelja ovršenik ističe novu činjenicu da je pred ovim sudom podnio tužbu radi nedopuštenosti ovrhe te se postupak vodi pod posl.br. P- 1507/25, također da postoji neusklađenost tražbine da bi provedba ovrhe u odnosu na 3. ovrhovoditelja dovela do teško nadoknadive štete jer ukoliko se u ovom predmetu donese rješenje o odgodi ovrhe u odnosu na prvobitna dva ovrhovoditelja, takvo rješenje je potrebno donijeti u odnosu na 3. ovrhovoditelj a koji se namiruje iz prodanih nekretnina treći, nakon 1. i 2. ovrhovoditelja, pa sve dok se ne utvrde stvarne tražbine ovrhovoditelja 1. i 2. ( u odnosu na koje se provode financijska vještačenja) to nije moguće provesti ovrhu u odnosu na 3. ovrhovoditelja pa se predlaže odgoda ovrhe do okončanja parničnog postupka P-1507/25 koji postupak se vodi radi nedopuštenosti ovrhe u odnosu na 3. ovrhovoditelja.

Sud navodi da je navedeni parnični postupak pod posl.br. P-498/2023 je i dalje u tijeku, a postupak se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora po osnovi nepoštenog potrošačkog ugovora sukladno čl. 3, 5 i 7 Direktive vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993. dok je u drugom postupku P-2402/17 ovršenik tražio utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i priležećeg Sporazuma pa se činjenično stanje ovog predmeta u bitnome i vrlo značajno razlikuje od činjeničnog stanja u postupku pod posl.br. P- 498/23 koji se postupak vodi po osnovi nepoštenog potrošačkog ugovora a u postupku P-2402/17 je pravni osnov bio zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u RH s neovlaštenim vjerovnikom.

Ujedno je i 2. ovrhovoditelj podnio prijedlog za odgodu ovrhe do okončanja parničnog postupka pod posl.br. P-1722/21 jer je ovršenik podnio parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu 1-03.112.307 na iznos od 150.000,00 eur kao i Sporazum o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava solemniziran po javnom bilježniku jer da tražbina nije realna niti stvarna te se poziva na Direktivu vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993 kao i presudu suda Europske unije poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. o nepoštenim potrošačkim ugovorima.

Sud je izvršio uvid u navedeni parnični postupka pod posl.br. P-1722/2021 te je utvrđeno kako to i navodi ovršenika da je ovršenica OĐ kao tužiteljica povukla podnesak svog punomoćnika odvjetnika Samira Ilijazi kojim je isti prvotno povukao tužbu. Prema tome ona nije dala nalog za povlačenje tužbe te je sud postupka nastavio i postupak je i dalje u tijeku odnosno nije utvrđeno da je došlo do povlačenja tužbe. Također, nesporno je da se vodi još jedan parnični postupak P- 1325/22 radi nedopuštenosti ovrhe protiv ovdje 2. ovrhovoditelja te je u tijeku vještačenje a postupak se vodi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija radi utvrđenja stvarne tražbine 2. ovrhovoditelja.

Po stavu ovog suda (tako i Županijskog suda u Splitu izraženog u odluci poslovni broj Gž Ovr-584/2021. od 28. rujna 2021.), prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe treba primijeniti pravo Europske unije, Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te uzeti u obzir sadržaj presude Suda Europske unije poslovni broj C 407/2018 od 26. lipnja 2019. u kojoj se Europski sud poziva na navedenu Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u svojoj odluci navodi da nepoštene uvjete u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da se protivi nacionalnom propisu poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojega nacionalni sud, koji je odlučuje o prijedlogu za ovrhu temeljem Ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Nadalje, u odnosu na ocjenu da li bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu Poslovni broj 22 Gž Ovr-1580/2022-2 4 da je potrebno imati u vidu utvrđenja Suda Europske unije u presudama poslovni broj C-537/12, C-116/13, C-200/13 u kojima se ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka o meritumu bila donesena u korist potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu "a posteriori" u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji koji bi tada bio konačno izgubljen. Takva zaštita stoga da ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ. Drugostupanjski sud se u svojoj odluci poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4507/2020, U-III-4508/2020. od 8. lipnja 2021.

U smislu Zakona o zaštiti potrošača (N.N: 96/03) dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu pravo na zaštitu zbog nepoštenosti ugovorenih odredbi pripada potrošaču kao ugovorenoj strani potrošačkog ugovora pa stoga prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe primjenom naprijed citirane Direktive EEZ te u vezi s njom donesene presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, potrebno je, s obzirom da se ovrha provodi na nekretninama ovršenika u naravi stanu, ovu ovrhu odgoditi do okončanja navedenih parničnih postupka jer je sporan opseg tražbina radi namirenja iznosa za koji je određena ovrha, to prema ocjeni ovoga suda ispunjene su pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65 st. 1 toč.4 OZ-a i to neovisno o ispunjenju pretpostavki o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, kao i odredbi čl. 77 OZ-a, jer bi inzistiranje na ispitivanju dodatnih pretpostavki za odgodu ovrhe po nacionalnom zakonodavstvu (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete) dovelo do toga da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario bila nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe, pa je stoga odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

Ujedno valja reći da je RH kao punopravna članica europske unije od 1. srpnja 2013. dužna primjenjivati pravo europske unije koje od tada čini dio njezinog pravnog poretka te da iako se na pravne odnose i sporove proizašli iz njih, a koji su nastali ulaska RH u EU, pravo EU ne primjenjuje se neposredno, ipak postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava EU na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni odredbi iz 2005. Stoga se i na konkretni predmet s obzirom na vrijeme njegova pokretanja, kao i razdoblje u odnosu na koji se traži zaštita, ima primjenjivati nacionalni propis, ali uz njegovo tumačenje u duhu prava EU.

Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-1898/2011 od 3.10.2011., određena je ovrha u korist 3. ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika sve temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja Ovrv-236/10 javnog bilježnika od 20.12.2010. Treće ovrhovoditelj pristupio je prethodno pokrenutim ovrhama 1. i 2. ovrhovoditelja na istim nekretninama ovršenika.

Ujedno je prijedlog za odgodu ovrhe podnio ovršenik protiv treće ovrhovoditelja koji se također namiruje na nekretninama ovršenika kao i prethodno navedeni ovrhovoditelji ali nakon prvo i drugo ovrhovoditelja.

U prijedlogu za odgodu navodi da je ovršenik podnio protiv rješenja o ovrsi žalbu nakon proteka roka jer da je u međuvremenu ovršenik izvršio uplatu određenog iznosa a da treće ovrhovoditelj to nije nigdje evidentirao i to pokazao, da je izračun duga pogrešan jer da je na glavnicu zaračunao ukupnu kamatu za cijeli period trajanja ugovora i tako na to obračunavao zateznu kamatu pa se radi o anatocizmu a s druge strane ovršenik bi pretrpio nenadoknadivu štetu jer ukoliko uspije sa parnicom, treće ovrhovoditelj nema imovine od koje bi se naplatila šteta jer je zadruga u likvidaciji. U nastavku prijedloga za odgodom ovrhe u odnosu na 3. ovrhovoditelja podneskom od 5. ožujka 2026. ovršenik ističe da je podnio tužbu protiv nedopuštenosti ovrhe a osnovom njegove žalbe nakon proteka roka na koji je bio upućen od strane ovoga suda te se postupak vodi pod posl.br. P-1507/25 pa je to još jedna od novih okolnosti kao uvjet za odgodom ovrhe a sukladno čl. 65 OZ-a. Također ističe da je osnov za naplatu ništetan te da se istoga može podvesti pod nepoštene ugovore, te je osnov odgode primjena Direktive Vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993. i presuda suda EU pod posl.br. C-407/18 od 26. lipnja 2019. S druge strane da je ovrhovoditelj pod 3 u likvidaciji pa ne bi bilo oportuno voditi ovrhu s obzirom da se vodi navedeni parnični postupak protiv 3. ovrhovoditelja, jer ukoliko se odnesene rješenje o odgodi u odnosu na prvobitno dva ovrhovoditelja trebalo bi odgoditi ovrhu u odnosu na 3. ovrhovoditelja jer se on namiruje treći, pa se postavlja pitanje u kojem dijelu bi se isti namirio s obzirom da se treći namiruje, a prethodno je potrebno utvrditi stvarne tražbine 1. i 2. ovrhovoditelja koji se namiruje prije 3. ovrhovoditelja pa predlaže da se ovrha odgodi u odnosu na 3. ovrhovoditelja do okončanja parničnog postupka pod posl.br. P-1507/25.

Prema tome, u međuvremenu, ovršenik je pokrenuo parnicu radi nedopuštenosti ovrhe koja se vodi pod posl.br. P-1507/25 pa je time ispunjen jedan od uvjeta za odgodom ovrhe sukladno čl. 65 OZ-a a isto tako potrebno je zastati do završetka navedenog parničnog postupka s obzirom na to da se u tužbi ovršenik poziva na nepoštene odredbe osnova za plaćanje pa je osnov za odgodu ovrhe primjena Direktive Vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993. kao i presuda suda EU pod posl.br. C-407/18 te je time i sporna tražbina koja je nastala osnovom ovršne isprave, a pogotovo što se 3. ovrhovoditelj namiruje nakon 1. i 2. ovrhovoditelja a u odnosu na koje je odgođena ovrha, stoga sud smatra da postoje valjani razlozi za odgodu ove ovrhe i u odnosu na 3. ovrhovoditelja do okončanja parničnog postupka pod posl.br. P-1507/25 pa je stoga riješeno kao u toč. II izreke rješenja osnovom odredbe čl. 61 st. 1 toč. 5 OZ-a.

U Rijeci 19. ožujka 2026.

Sudac

Ines Kundić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj rješava nadležni Županijski sud.

Dna:

- pun. 1., 2. i 3. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika