Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-506/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Valentine Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica iz [adresa] protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB:36514183925 kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović˛i Vrdelja d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa 3.813,58 euro/28.733,42 kuna (fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn), nakon zaključene glavne rasprave 19. veljače 2026., održane u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 00236 sklopljen između tužiteljice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Porsche mobiliti d.o.o., V. Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, a solemniziran po javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina, dana 29. ožujka 2007. pod brojem OV-2176/07, u članku 6.2., a koji glasi:

„Kamatna stopa kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno točki 9.1.ovih ugovornih uvjeta…“ te u čl. 9.1. koji glasi“ Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nedlaženih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može bit promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit kao i efektivna kamatna stopa na kredit…“ bez navođenja bilo kakvih objektivnih parametara za promjenu iste, te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 00236 sklopljen između tužiteljice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Porsche mobiliti d.o.o., V. Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, a solemniziran po javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina, dana 29.03.2007.g. pod brojem OV-2176/07 u toč.III i čl.5.1. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule u CHF tijekom trajanja otplate kredita.

II. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Zagreb, V. Škorpika 1, OIB: 36514183925 da tužiteljici ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.788,25 € (tritisućesedamstoosamdesetosameura i dvadesepetcenta) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana i to:

- na iznos od 10,09 eura sa kamatom od 17. rujna 2007. do plaćanja

- na iznos od 1,25 eura sa kamatom od 17. siječnja 2008. do plaćanja

- na iznos od 1,27 eura sa kamatom od 17. veljače 2008. do plaćanja,

- na iznos od 8,09 eura sa kamatom od 17. ožujka 2008. do plaćanja

- na iznos od 32,75 eura sa kamatom od 22. travnja 2008. do plaćanja,

- na iznos od 220,11 eura sa kamatom od 24. svibnja 2008. do plaćanja,

- na iznos od 221,80 sa kamatom od 21. lipnja 2008. do plaćanja,

- na iznos od 2,29 eura sa kamatom od 23. srpnja 2008. do plaćanja,

- na iznos od 3,76 eura sa kamatom od 21. listopada 2008. do plaćanja,

- na iznos od 15,64 eura sa kamatom od 21. studenog 2008. do plaćanja,

- na iznos od 12,57 eura sa kamatom od 23. prosinca 2008. do plaćanja,

- na iznos od 24,35 eura sa kamatom od 23. siječnja 2009. do plaćanja,

- na iznos od 27,41 eura sa kamatom od 17. veljače 2009. do plaćanja,

- na iznos od 28,79 eura sa kamatom od 17. ožujka 2009. do plaćanja,

- na iznos od 25,31 eura sa kamatom od 22. travnja 2009. do plaćanja,

- na iznos od 23,52 eura sa kamatom od 21. svibnja 2009. do plaćanja,

- na iznos od 20,41 eura sa kamatom od 24. lipnja 2009. do plaćanja,

- na iznos od 17,95 eura sa kamatom od 21. srpnja 2009. do plaćanja,

- na iznos od 12,75 eura sa kamatom od 25. kolovoza 2009. do plaćanja,

- na iznos od 15,38 eura sa kamatom od 17. rujna 2009. do plaćanja,

- na iznos od 13,82 eura sa kamatom od 27. listopada 2009. do plaćanja,

- na iznos od 13,74 eura sa kamatom od 27. studenog 2009. do plaćanja,

- na iznos od 9,20 eura sa kamatom od 29. prosinca 2009. do plaćanja,

- na iznos od 18,00 eura sa kamatom od 22. siječnja 2010. do plaćanja,

- na iznos od 20,38 eura sa kamatom od 24. veljače 2010. do plaćanja,

- na iznos od 20,59 eura sa kamatom od 23. ožujka 2010. do plaćanja,

- na iznos od 28,09 eura sa kamatom od 24. travnja 2010. do plaćanja,

- na iznos od 24,80 eura sa kamatom od 21. svibnja 2010. do plaćanja,

- na iznos od 27,98 eura sa kamatom od 30. lipnja 2010. do plaćanja,

- na iznos od 40,05 eura sa kamatom od 23. srpnja 2010. do plaćanja,

- na iznos od 35,84 eura sa kamatom od 1. rujna 2010. do plaćanja,

- na iznos od 49,47 eura sa kamatom od 30. rujna 2010. do plaćanja,

- na iznos od 43,46 eura sa kamatom od 27. listopada 2010. do plaćanja,

- na iznos od 38,57 eura sa kamatom od 25. studenog 2010. do plaćanja,

- na iznos od 52,99 eura sa kamatom od 22. prosinca 2020. do plaćanja,

- na iznos od 66,59 eura sa kamatom od 27. studenog 2011. do plaćanja,

- na iznos od 57,07 eura sa kamatom od 2. ožujka 2011. do plaćanja,

- na iznos od 60,73 eura sa kamatom od 5. travnja 2022. do plaćanja,

- na iznos od 51,73 eura sa kamatom od 3. svibnja 2011. do plaćanja,

- na iznos od 56,97 eura sa kamatom od 4. lipnja 2011. do plaćanja,

- na iznos od 76,25 eura sa kamatom od 5. srpnja 2011. do plaćanja,

- na iznos od 70,11 eura sa kamatom od 19. srpnja 2011. do plaćanja,

- na iznos od 105,84 eura sa kamatom od 3. rujna 2011. do plaćanja,

- na iznos od 188,52 eura sa kamatom od 4. studenog 2011. do plaćanja,

- na iznos od 78,92 eura sa kamatom od 6. prosinca 2011. do plaćanja,

- na iznos od 77,44 eura sa kamatom od 6. siječnja 2012. do plaćanja,

- na iznos od 81,19 eura sa kamatom od 7. veljače 2012. do plaćanja,

- na iznos od 85,49 eura sa kamatom od 6. ožujka 2012. do plaćanja,

- na iznos od 84,33 eura sa kamatom od 6. travnja 2012. do plaćanja,

- na iznos od 82,33 eura sa kamatom od 9. svibnja 2012. do plaćanja,

- na iznos od 83,13 eura sa kamatom od 12. lipnja 2012. do plaćanja,

- na iznos od 85,22 eura sa kamatom od 10. srpnja 2012. do plaćanja,

- na iznos od 83,61 eura sa kamatom od 10. kolovoza 2012. do plaćanja,

- na iznos od 26,65 eura sa kamatom 21. studenog 2012. do plaćanja,

- na iznos od 82,85 eura sa kamatom od 25. prosinca 2012. do plaćanja,

- na iznos od 81,13 eura sa kamatom od 31. siječnja 2013. do plaćanja,

- na iznos od 161,60 eura sa kamatom od 21. ožujka 2013. do plaćanja,

- na iznos od 80,45 eura sa kamatom od 23. travnja 2013. do plaćanja,

- na iznos od 82,01 eura sa kamatom od 4. lipnja 2013. do plaćanja,

- na iznos od 65,91 eura sa kamatom od 3. rujna 2013. do plaćanja,

- na iznos od 22,18 eura sa kamatom od 30. listopada 2013. do plaćanja,

- na iznos od 129,14 eura sa kamatom od 8. studenog 2013. do plaćanja,

- na iznos od 92,13 eura sa kamatom od 16. studenog 2013. do plaćanja,

- na iznos od 74,29 eura sa kamatom od 19. prosinca 2013. do plaćanja,

- na iznos od 81,30 eura sa kamatom od 25. siječnja 2014. do plaćanja,

- na iznos od 81,52 eura sa kamatom od 21. veljače 2014. do plaćanja,

- na iznos od 84,87 eura sa kamatom od 22. ožujka 2014. do plaćanja,

- na iznos od 4,29 eura sa kamatom od 9. travnja 2014. do plaćanja,

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa od 25,33 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Zagreb, V. Škorpika 1, OIB: 36514183925 da tužiteljici ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.289,32 eura (tri tisuće dvije stotine osamdeset devet eura i trideset dva centa) s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 294,08 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika 25. lipnja 2021. radi utvrđenja ništetnosti (točka I. tužbenog zahtjeva) i isplate iznosa od 3.813, 58 eura/28.733,42 kune sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. tužbenog zahtjeva).

2. U tužbi tužiteljica navodi da je sa tuženikom sklopila potrošački Ugovor o kreditu broj 00236 i osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini. Navedeni ugovor tužiteljica je potpisala u Auto centru Zubak u [adresa], a isti je već bio potpisan od tuženika.

2.1. Tužiteljici je odobren potrošački kredit za kupnju motornog vozila u Auto centru Zubak u iznosu od 24.563,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećem na dan plaćanja. Ugovoren rok otplate kredita bio je 84 mjeseca, a mjesečni anuitet bio je ugovoren iznosom od 356,92 CHF, dok je ukupni iznos svih mjesečnih obroka kreditom bio ugovoren u iznosu od 29.981,28 CHF. Navedenim Ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa (toč. 9.1. ugovornih uvjeta) i to 6,00 posto godišnje. Tijekom otplatnog razdoblja tuženik je povisivao kamatnu stopu na štetu tužiteljice, a pritom joj nije omogućio da pregovara o promjeni. Ujedno, ta ugovorna odredba bila je sastavni dio tipskog unaprijed formuliranog ugovora na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakvi utjecaj, a tuženik je promjenjivost ugovorio u cijelosti neodređeno i u trenutku sklapanja ugovora neodredivo. Takvo ponašanje tuženika uzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice kao potrošača.

2.2. Tužitelj u tužbi se poziva na odredbu članka 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., te na odredbe Zakona o obveznim odnosima i to članak 4., 247., 269. i 270.

2.3. Tužiteljica u tužbi navodi da se ne poziva na neposrednu primjenu pravnih utvrđenja iz presude i rješenja poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., ali navodi da se u oba slučaja radi o potrošačkim kreditima i ugovorenim od davatelja kredita nepoštenim, ništetnim ugovornim odredbama.

2.4. Što se tiče zastarnog roka tužiteljica se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.

2.5. Jednako tako, tužiteljica u tužbi navodi da su u Ugovoru o kreditu ugovorene nepoštene i ništetne odredbe u odnosu na valutnu klauzulu, a pritom prije zaključenja i vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije kao trgovac, a tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana. Također, tuženik nije obuhvaćen kolektivnim sporom pa se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. ne primjenjuje neposredno u ovom parničnom postupku, ali se ukazuje na identičnost ugovornih odredaba koje su u navedenoj presudi utvrđene ništetnim i koje su sadržane u Ugovoru o kreditu tužiteljice. Nadalje, valuta CHF kao tzv. "valuta utočišta" bila je poznata tuženiku, ali s tim nije bila upoznata tužiteljica kao potrošač. Takav rizik razumije tuženik, a potrošač odnosno tužiteljica istog nije svjesna niti ga razumije.

3. Glede visine tužbenog zahtjeva tužiteljica u tužbi navodi da ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem pa tužbeni zahtjev postavlja okvirno dok će njegov konačni iznos uskladiti sa nalazom financijskog vještačenja uz napomenu da tužbeni zahtjev obuhvaća iznos više plaćenog tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu kamatnu stopu i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita, a koji iznos je tuženik stekao bez osnove.

4. U odgovoru na tužbu (list 2-41 spisa) tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda pozivajući se pritom na točku 11.3. Općih uvjeta te na članak 46. i 48. Zakona o parničnom postupku.

4.1. Nadalje, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva pritom ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužiteljice uz napomenu da se primjenjuje petogodišnji zastarni rok, a pritom zastarni rok počinje teći za svaki pojedini obrok od dana uplate istoga, a u konkretnom slučaju da je posljednji obrok temeljem ugovora isplaćen još u ožujku 2014., a tužba je podnesena u lipnju 2021. pa tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, pri čemu se pravno shvaćanje sa sjednice odjela Vrhovnog suda pogrešno tumači od strane tužiteljice.

4.2. Glede osnove visine tužbenog zahtjeva tuženik navodi da isti u cijelosti osporava. Naime, tuženik navodi da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem Kolektivne tužbe udruge potrošač stoga pravno utvrđenje odluke iz tog postupka nemaju apsolutno nikakve veze sa ovdje tuženikom uz napomenu da tuženik uopće nije banka niti pripada bankarskom sektoru. Nadalje, tuženik navodi da on u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama i pritom se poziva na odredbu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. odnosno da su sve ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

4.3. Što se tiče značenja valutne klauzule u valuti CHF tuženik navodi da se u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu radilo o opće poznatoj informaciji i javno dostupnoj koja je sustavno bila odjavljivana godinama prije zaključenja ugovora o kreditu i nizu novinskih članaka, a na što je upozorio i tadašnji vice guverner Hrvatske narodne banke. Nadalje, tuženik navodi da je javno dostupna činjenica da je zadaća Hrvatske narodne banke da održi stabilnost stečaja kune prema euru i da je javno dostupna činjenica da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF-u, pri tom se to posebno odnosi na razdoblje nakon 2005. godine. Pri tom tuženik navodi da je upravo na traženje potrošača počeo nuditi ugovore u CHF valuti objašnjavajući svakom potrošaču, kupcu i klijentu kako predmetna valuta nije stabilna da ne može garantirati njezinu stabilnost.

4.4. Tuženik posebno napominje u odgovoru na tužbu da je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Ujedno, smatra da je tužitelj bio u prednosti do 2011. u odnosu na klijente koji su ugovorili ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u eurima ili kunski kredit. Nije točna tvrdnja tužitelja kako je promjena kamatne stope ovisila jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika. Naime, do promjene kamatne stope dolazilo je radi zakonskih izmjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost i izmjenama LIBOR-a, a što ne ovisi o volji tuženika. Jednako tako tuženik ističe da u ovom konkretnom slučaju nije došlo do promjene kamatne stope tijekom otplate s obzirom da je ista cijelo vrijeme otplate ostala ista.

5. U podnesku od 5. siječnja 2022. (list 75-78 spisa) tužitelj navodi da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu neosnovan, pritom se poziva na odredbe članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju jer je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu u [adresa] i ovjeren je kod javnog bilježnika u [adresa] i u slučaju da se Općinski sud u Varaždinu oglasi nenadležnim time bi tužiteljica bila stavljena u nepovoljan položaj u odnosu na tuženika. Također, odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu je nepoštena jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo.

6. U podnesku od 4. veljače 2023. (list 160-163 spisa) tužitelj je glede visine (točka II. tužbenog zahtjeva) uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje na način da je za iznos od 25,33 eura/190,86 kuna povukao tužbeni zahtjev.

6.1. S navedenim povlačenjem tužbenog zahtjeva tuženik se nije usuglasio (list 211 spisa).

7. Na pripremnom ročištu održanom 11. svibnja 2022. (list 120 spisa), tuženik je povukao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu.

8. Tijekom postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu, saslušao svjedoke i proveo financijsko vještačenje na okolnost visine novčane tražbine tužiteljice te je nakon tako provedenog postupka donio presudu poslovni broj: P-436/21-26 od 7. lipnja 2023. (list 224-236 spisa) kojim je utvrdio ništetnost pojedinih ugovornih odredbi (točka I. izreke presude) i tuženiku naložio isplatu iznosa od 3.788,25 eura/ 28.542,56 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odbio tužbeni zahtjev do utuženog iznosa od 3.813,58 eura/28.733,42 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke presude).

8.1. Na navedenu presudu, tuženik je izjavio žalbu (list 244-250 spisa) povodom koje je Županijski sud u Šibeniku rješenjem poslovni broj Gž-572/23-6 od 15. listopada 2024. (list 274-278 spisa) ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovni postupak navodeći da je prvostupanjski sud odlučivao o glavnici čija se isplata zahtijeva u tužbi u iznosu od 28.733,42 kuna dok zatezne kamate kako ih je dosudio tužiteljici teku na pojedinačne mjesečne iznose koji su navedeni u podnesku od 4. veljače 2023. kojim je tužiteljica namjeravala djelomično povući tužbu, a ne na one pojedinačne mjesečne iznose navedene u tužbi.

9. Nakon ukidanje prvostupanjske presude, u ponovljenom postupku, sud je uz suglasnost stranaka pročitao iskaze saslušanih svjedoka (ŠP i JP) i tužiteljice ČP te nalaz i mišljenje vještakinje Vlaste Santo Olđa, kao i dokumentaciju koja prileži u sudskom spisu i to: Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 11-13 spisa), ugovor o kreditu broj 00236 (list 14-18 spisa), izvod po kreditu na dan 19. svibanj 2021. (list 19-25 spisa), plan otplate uz ugovor o kreditu (list 26-28 spisa), stručni članak od autorice ZP (list 43-47 spisa), ugovor o kreditu broj 00702 (list 60-63 spisa), transkript radio emisije (list 64 spisa), preslike novinskih članaka (list 65-73 spisa), podatak o promjeni kamatne stope za ugovor broj 00236 (list 74 spisa), ispis novinskog članka (list 118-119 spisa).

10. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti članka 6.2., članka 9.1. i točke III. i članka 5.1. Ugovora o kreditu broj 00236 sklopljen između parničnih stranaka i solemniziran kod javnog bilježnika Rankice Benc pod poslovnim broj OV-2176/07 od 29. ožujka 2007. i zahtjev za isplatu iznosa od 28.733,42 kune sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose. Navedeni tužbeni zahtjev postavljen je u tužbi od 25. lipanj 2021. i istome je sud odlučivao iako je nakon ukidanja prvostupanjske presude, tužiteljica podneskom od 2. listopada 2025. (list 280-283 spisa) uredila tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještakinje.

10.1. Takvom smanjenom tužbenom zahtjevu tuženik se protivio slijedom čega je sud temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14.; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučivao o tužbenom zahtjevu kako je postavljen u tužbi od 25. lipnja 2021.

11. Između stranaka nije sporno, da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 28. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 00236, da se Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisniku kredita kredit u iznosu od 24.563,87 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF na dan plaćanja, da je čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa od 6,00% godišnje, da je čl. 5.1. Ugovora o kreditu ugovoreno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora o kreditu ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreba za CHF na dan plaćanja, da je čl. 6.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno čl. 9.1. Ugovora o kreditu, da je čl. 9.1. Ugovora o kreditu ugovoreno da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, promjena uvjeta refinanciranja, a koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak, a da pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit.

12. Između stranaka je sporna vezanost suda pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u ovom konkretnom predmetu, kao i nepoštenost i ništetnost spornih odredbi čl. 5.1. i čl. 6.2. u svezi čl. 9.1. Ugovora o kreditu u smislu čl. 81., 82. i 87. st. 1. ZZP, a posljedično tome i osnovanost tužiteljičinog potraživanja prema tuženiku s osnova stjecanje bez osnove kao i visina potraživanja, pri čemu tuženik ističe i prigovor zastare.

13. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

14. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje – ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14.1. Sukladno čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

14.2. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

15. Valja napomenuti da tuženik osnovano ističe da sud u ovom predmetu nije vezan pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a to s obzirom da se pravna utvrđenja navedene presude odnose isključivo na banke koje su u tom postupku bile obuhvaćene kao tuženici, pri čemu ovdje tuženik nije sudjelovao kao stranka u navedenom postupku.

15.1. Slijedom navedenog, poštenost spornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu valja ispitati u smislu gore citiranih odredbi ZZP-a.

15.2. Sud je uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da je kredit podigla radi kupnje novog vozila za osobne potrebe, te da nije imala niti nema nikakav obrt ili trgovačko društvo u svojem vlasništvu, utvrdio da je tužiteljica isti sklopila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Slijedom navedenog predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor na koji se primjenjuju odredbe ZZP-a.

15.3. Prvenstveno valja u smislu čl. 84. ZZP napomenuti da sporna odredba čl. 6.2. u svezi čl. 9.1. Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena cijena kredita, odnosno ugovorna kamata, iako jasno napisana i lako uočljiva, dakle da iznosi 6,00% te da je promjenjiva sukladno čl. 9.1. Ugovora o kreditu (čl. III. i čl. 6.2. Ugovora o kreditu), po ocjeni ovog suda ne predstavlja lako razumljivu odredbu, pri čemu sud ističe da nije dovoljno da je sporna odredba gramatički razumljiva, već je, a da bi se neka ugovorna odredba smatrala lako razumljivom, potrebno da svaki prosječni potrošač, pa tako i tužiteljica, u potpunosti shvaća doseg takve odredbe, odnosno ukupnost obveza koje ugovaranjem takve ugovorne odredbe preuzima. Spornim dijelom odredbe čl. 6.2. i svezi čl. 9.1. Ugovora o kreditu ugovorena je kamatna stopa promjenjiva zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, promjena uvjeta refinanciranja, a koji su temelj kalkulaciji, promjena propisa i donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak, a slijedom čega sud ocjenjuje da sporna ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljive odredbe, a s obzirom da iz iste nije jasno i nedvojbeno razvidno na koji način će se kamatna stopa, a time i obveza tužiteljice, mijenjati.

15.4. U odnosu na odredbu čl. 5.1. Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena otplata kredita primjenom valutne klauzule u valuti CHF, sud također ističe da ista predstavlja jasno napisanu i lako uočljivu ugovornu odredbu, no da nije dovoljno da je ona i gramatički razumljiva, već je, a da bi se smatrala lako razumljivom, potrebno da tužiteljica kao prosječni potrošač u potpunosti shvaća doseg takve odredbe, odnosno ukupnost obveza koje ugovaranjem takve ugovorne odredbe preuzima, a slijedom čega sud, imajući u vidu specifičnosti zaduživanja u valuti CHF, ocjenjuje da sporna ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljive odredbe, a s obzirom da iz iste nije jasno i nedvojbeno razvidno koji rizici se istom preuzimaju, odnosno nije razvidan sadržaj obveze tužiteljice u cijelosti.

16. Sud je tijekom ponovljenog postupka pročitao iskaz tužiteljice koja u bitnome navodi da je u auto kući dobila gotov tekst ugovora u kojem je iznos kredita bio izražen u CHF, dok je ponuda za vozila bila izražena u kunama, kao i da nije mogla utjecati na ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i visine mjesečnih obroka, a iz kojeg iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed sastavljen od strane tuženika, pri čemu tužiteljica nije imala mogućnost pregovarati o spornim odredbama, niti je mogla utjecati na njihov sadržaj. Valja napomenuti da sud iskaz tužiteljice u cijelosti prihvaća, a s obzirom da nije protivan dostavljenoj dokumentaciji, niti je osporen od strane tuženika, pri čemu svjedoci JP i ŠP navode da im tužiteljica nije poznata, odnosno da s njom nisu imali nikakav kontakt, te iskazuju općenito o postupku sklapanja ugovora o kreditiranju kupnje vozila.

16.1. Slijedom navedenog, a s obzirom da iz sadržaja samog predmetnog Ugovora o kreditu, te iz iskaza tužiteljice, proizlazi da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da se radilo o ugovornim odredbama unaprijed formuliranima od strane tuženika, te da zbog toga tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj spornih odredbi.

16.2. Tužiteljica u svojem iskazu također navodi da joj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije bio objašnjen valutni rizik, pojam "valute utočišta", ekonomski parametri o kojima ovisi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, da joj nije bilo rečeno da HNB ne štiti tečaj CHF prema kuni, niti su joj bili obrazloženi parametri o kojima bi ovisila promjenjivost kamatne stope, a koji iskaz tužiteljice sud u cijelosti prihvaća, a s obzirom da nije protivan dostavljenoj dokumentaciji, niti je osporen od strane tuženika, a imajući u vidu da saslušani svjedoci JP i ŠP nisu osobno sudjelovali u postupku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, pa nemaju saznanja o upozorenjima koje je dobila tužiteljica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da tuženik izvedenim dokazima nije dokazao da bi u postupku sklapanja Ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu o parametrima koji utječu na promjenjivost kamatne stope, niti o specifičnostima zaduživanja u valuti CHF, dakle nije dao tužiteljici, kao slabijoj ugovornoj strani koja se nalazi u ovisnom položaju prema tuženiku, objektivne, jasne i razumljive razloge iz kojih bi se kamatna stopa mijenjala, kao ni istoj obrazložio specifične rizike koje tužiteljica preuzima ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF (da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema tečaju CHF, da je valuta CHF "valuta utočišta", odnosno valuta sigurna za ulagače), a čime je po ocjeni ovog suda tuženik u postupku sklapanja Ugovora o kreditu postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a s obzirom da tužiteljici nije dao potpune informacije o obvezama i rizicima koje preuzima sklapanjem Ugovora o kreditu.

17. Sud je tijekom postupka izveo i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Vlasti Santo Olđa, a čiji nalaz i mišljenje od 23. siječnja 2023. je sud u ponovljenom postupku pročitao i iz kojeg proizlazi i da sporne ugovorne odredbe uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a s obzirom da je temeljem odredbe o valuti CHF tužiteljica bila u obvezi, te je i preplatila kredit iznosom od 3.788,25 eur/28.542,56 kn, dok s druge strane tuženik temeljem istih ugovornih odredbi nije imao nikakvu obvezu prema tužiteljici. Sud je nalaz stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa u cijelosti prihvatio, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa, ukupni i po svakom pojedinom anuitetu s danom uplate istog, pri čemu stranke u odnosu na matematički izračun vještakinje nisu imale prigovora.

18. Slijedom svega navedenog, sud je sporne ugovorne odredbe ocijenio nepoštenima, a time i ništetnima, u smislu čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. u svezi čl. 87. ZZP, te odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Polazeći od utvrđenja iz točke 15-18. ove presude sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora, te je temeljem nalaza stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa od 23. siječnja 2023., odlučio kao u toč. II. izreke ove presude na način da je naložio tuženiku platiti tužiteljici iznos od 3.788,25 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u točki III. izreke presude u preostalom dijelu u iznosu od 25,33 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbio zahtjev tužiteljice koji je u tom dijelu neosnovan također kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje Vlaste Santo Olđa.

19.1. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO.

19.2. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, a s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, to je valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su datumi uplate utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa.

20. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje u cijelosti neosnovanim, a s obzirom da će u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe čl. 5.1., čl. 6.2. i čl. 9.1. Ugovora o kreditu početi teći tek pravomoćnošću ove presude, a s obzirom da je tek istom ustanovljena ništetnost spornih odredbi, dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 25. lipnja 2021.

21. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP sukladno kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, vodeći računa o Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), troškovniku tužitelja (list 298 spisa) i Zakonu o sudskim pristojbama.

21.1. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljici priznao trošak dolaska na šest ročišta (11. svibanj 2022., 5. srpanj 2022., 15. rujan 2022., 2. svibanj 2023., 2. listopad 2025. i 19. veljače 2026.), svaki u iznosu od 250,00 eura (u iznos je već uračunat porez na dodanu vrijednost), trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, tri obrazložena podneska od (5. siječnja 2022., 3. veljače 2023. i od 2. listopada 2025.), svaki u iznosu od 250,00 eura, trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 42,29, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 84,54 eura, trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 84,54 eura odnosno ukupno iznos od 3.289,32 eura koji iznos je dužan tuženik naknaditi tužitelju, o čemu je odlučeno u točki IV. izreke presude

21.2. Sud smatra da tužiteljica nije osnovano zatražila naknadu za trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 eura s obzirom da navedeni trošak nije potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, (to imajući u vidu da se ročište za objavu presude sukladno čl. 335. st. 6. ZPP održava neovisno o tome jesu li stranke na njega uredno pozvane, odnosno jesu li pristupile, a na istom stranke ne poduzimanju nikakve procesne radnje, već im se isključivo uručuje ovjereni prijepis presude), dva puta zatražen trošak pristojbe na presudu u iznosu od 169,08 eura jer je tužitelj u obvezi platiti samo jednom pristojbu na presudu koji iznos mu je priznat, odnosno ukupno neosnovano zatraženi iznos za naknadu parničnog troška iznosi 294,08 eura u kojem dijelu je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška, o čemu je odlučeno u točki V. izreke presude.

22. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

Ivanec, 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku putem pošte, sustava e-komunikacije ili neposredno na sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj – e-oglasna ploča

2. tuženik – e-oglasna ploča