Poslovni broj: Us I-2809/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja DG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Goranu Lučiću, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 26/III, protiv tuženika Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, OIB: 35550098638, Jurjevska 34., Zagreb, zastupan po opunomoćenicama (zaposlenicama tuženika) FG i DGF, radi izdavanja uvjerena o obavljenoj sigurnosnoj provjeri, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2026., u odsutnosti stranaka, dana 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, Klasa: UP/I-200-04/23-01/997, Urbroj: 50439- 03/43-24-18 od 10. listopada 2024. te za prihvaćanjem zahtjeva Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: OGR-208-03/23-02/1119, Urbroj: 511-01-134-23-2 od 06. ožujka 2023. za izdavanjem Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri KG, rođenom **.**.1978. u [adresa], Republika Hrvatska.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-200-04/23-01/997, Urbroj: 50439-03/43-24-18 od 10. listopada 2024. (dalje: osporavano rješenje) odbijen je zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova (daje MUP), Klasa: OGR-208-03/23-02/1119, Urbroj: 511-01-134-23-2 od 06. ožujka 2023. za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri KG (ovdje tužitelju), rođenom **.**.1978. u [adresa], Republika Hrvatske.

2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu, kojom pobija osporavano rješenje tuženika, u bitnome navodi kronologiju postupanja u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu odnosno u bitnome reproducira sadržaj obrazloženja osporavanog rješenja. U tužbi se nadalje u bitnome navodi da je postupanjem tuženika tužitelju uskraćena mogućnost da se upozna s pribavljenim podacima, očituje o njima ili spori njihovu istinitost. Takvim postupanjem tužitelju da su povrijeđena prava propisana i zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, te da su u konkretnom slučaju ujedno i povrijeđena načela upravnog postupka, i to baš načelo kontradiktornosti i načelo jednakosti oružja. Nakon cjelokupno provedenog postupka, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku sigurnosne provjere i činjeničnog stanja utvrđenog u postupka izdavanja certifikata, tuženik da je pogrešno utvrdio da kod tužitelja postoje činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima iz čl. 22. st. 1. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere, a što da bi predstavljalo i sigurnosnu zapreku za izdavanje Certifikata iz čl. 18. st. 6. Zakona o tajnosti podataka. Ističe se nadalje kako je tuženik neosnovano zatražio provođenje sigurnosne provjere tužitelja III stupnja. I sam tuženik da u obrazloženju pobijanog rješenja na str. 1. navodi kako je isti zatražio provođenje obnove sigurnosne provjere III. stupnja za tužitelja, uz potpisani Upitnik za sigurnosnu provjeru II. stupnja. Ukazuje se na odredbu članka 27. Zakona o sigurnosnim provjerama, a koja odredba se i citira. Ističe se da je potrebno utvrditi kako tuženik niti jednom rečenicom u pobijanom rješenju ne navodi konkretne razloge zbog kojih bi kod tužitelja postojale činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost istog za postupanje s klasificiranim podacima iz čl. 22. st. 1. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere. Tuženik da nije naveo niti jedan dokaz, a niti barem i paušalno naveo razloge temeljem kojih bi bilo vidljivo da bi tužitelj „namjerno davao neistinite ili nepotpune podatke tijekom razgovora s ovlaštenom osobom iz nadležne sigurnosno-obavještajne agencije“; „surađivao ili kontaktirao s osobama ili skupinama za koje je utvrđeno ili se osnovano sumnja da se bave kriminalnim aktivnostima“; „činio ili pokušao činiti, poticati ili pomagati u počinjenju kaznenih djela propisanih kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske protiv Republike Hrvatske, vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravim, života i tijela, službene dužnosti, Oružanih snaga Republike Hrvatske, javnog reda te druga kaznena djela koja mogu utjecati na procjenu pouzdanosti i povjerljivosti“; „imao ozbiljne financijske poteškoće, imao neobjašnjive prihode, postojao nesrazmjer između životnog standarda i njegovih redovnih primanja“; „bio uključen u bilo koji oblik nasilnog ponašanja, uključujući i seksualno, koje bi moglo povećati podložnost ucjenama ili pritisku“; „očitovao nepoštenje, neodgovornost, nepovjerljivost ili indiskreciju, ponašanjem ili govorom“. Tužitelj da nije ispunio niti jedan gore navedeni razlog za donošenje pobijanog rješenja slijedom čega da se ukazuje da je tuženik donio pobijano rješenje koje nije na zakonu osnovano. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi, da se prihvati zahtjev MUP-a od 06. ožujka 2023. za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri za tužitelja te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim zakonskim kamatama.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu sve tužbene navode smatra neosnovanim te u bitnom ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da je osporavano rješenje doneseno sukladno propisanom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom zakona, te da stoga u potpunosti ostaje kod pobijanog rješenja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4.Nadalje je tuženik uz podnesak zaprimljen kod ovoga suda dana 17. veljače 2026. dostavio u spis deklasificirani dio Izvješća o rezultatima sigurnosne provjere II. stupnja za tužitelja, Klasa: 005-21/23-01/1208, Urbroj: 539-016011/858-23-6 od 29. prosinca 2023. i deklasificirani dio Izvješća o rezultatima nadopune sigurnosne provjere II. stupnja za tužitelja, Klasa: 005-21/2301/1208, Urbroj: 539-016011/858- 24-15 od 21. lipnja 2024., u kojem da su u bitnom, a u odnosu na očitovanje tužitelja koje je sastavni dio Zapisnika s ispitnog postupka od 23. travnja 2024., potvrđene činjenice sadržane u Izvješću o rezultatima sigurnosne provjere II. stupnja.

5.Tužitelj je u podnesku od 27. veljače 2026. ustrajao u svim navodima i dokaznim prijedlozima iz tužbe dodajući da iz dostavljene dokumentacije tijekom postupka priloženih dokaza proizlazi kako je tuženik pogrešno utvrdio da kod tužitelja postoje činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima iz čl. 22. st.1. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere, a što da bi predstavljalo i sigurnosnu zapreku za izdavanje Certifikata iz članka 18. st. 6. Zakona o tajnosti podataka. Ustrajao je u izvođenju predloženih dokaza i prijedlogu da se tužbeni zahtjev usvoji.

6.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Na raspravu održanu dana 27. veljače 2026. nisu pristupili opunomoćenik tužitelja a ni opunomoćenice tuženika, iako su uredno pozvani, a svoj izostanak nisu opravdali. Stoga je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 93. stavak 1. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti istih.

8.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te je izvršen uvid u Izvješća Sigurnosno obavještajne agencije (dalje: SOA) o rezultatima sigurnosne provjere u predmetu tužitelja a koji su označeni stupnjem tajnosti dok je odbijen prijedlog tužitelja za saslušanjem istoga kao stranke spora te saslušanjem službenika tuženika koji su sudjelovali u izradi Izvješća o rezultatima sigurnosne provjere, kao suvišne i nepotrebne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kojim je odbijen zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (certifikata) za tužitelja.

12.Iz podataka spisa i obrazloženja osporavanog rješenje je razvidno te među strankama nije sporno da je upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut na temelju zahtjeva MUP-a od 06. ožujka 2023. za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (Certifikat) za pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti „POVJERLJIVO” za tužitelja, službenika u tom Ministarstvu, na radnom mjestu u okviru kojeg bi trebao pristupati klasificiranim podacima navedenog stupnja tajnosti te je u prilogu navedenog zahtjeva dostavljen popunjeni i potpisani Upitnik za sigurnosnu provjeru III. stupnja za tužitelja od 16. studenog 2022.

13.Člankom 3. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ broj: 85/2008, 86/2012 – dalje ZoSP) propisano je da su sigurnosne zapreke kod provođenja sigurnosne provjere za pristup klasificiranim podacima utvrđene Zakonom o tajnosti podataka.

14.Člankom 18. stavak 1. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ broj: 79/2007, 86/2012 - dalje: ZTP) propisano je da pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: certifikat). Stavkom 2. istog članka je propisano da su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne(regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva) ovlašteni za podnošenje zahtjeva za izdavanje certifikata za zaposlenike, koji u okviru svog djelokruga bi trebali imati pravo pristupa klasificiranim podacima. St. 3. istog članka propisano je da se zahtjev za izdavanje certifikata podnosi, u pisanom obliku, Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost. Zahtjev sadrži: ime i prezime osobe, dužnost ili poslove u okviru kojih pristupa klasificiranim podacima i stupanj tajnosti za koji se traži certifikat. St. 4. istog članka propisano je da se certifikat izdaje za stupnjeve tajnosti »VRLO TAJNO«, »TAJNO« i »POVJERLJIVO« na rok od pet godina. Certifikat se ne označava stupnjem tajnosti već predstavlja neklasificirani podatak. St. 5. istog članka propisano je da certifikat izdaje Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost na temelju ocjene o nepostojanju sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima. Postojanje sigurnosnih zapreka utvrđuje se na temelju sigurnosne provjere koju obavlja nadležna sigurnosno- obavještajna agencija. St. 6. istog članka propisano je da su sigurnosne zapreke u smislu tog Zakona: neistinito navođenje podataka u upitniku za sigurnosnu provjeru, činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreke za prijam u državnu službu, te izrečene stegovne sankcije i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima.

15.Člankom 19. stavak 1. ZTP je propisano da ako tijelo iz članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, na temelju izvješća o rezultatima sigurnosne provjere ocijeni da postoje sigurnosne zapreke, rješenjem će odbiti izdavanje certifikata.

16.Druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima propisane su člankom 22. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere, Klasa: 023-01/1101/03, Urbroj: 50439- 04-11-01 od 1. ožujka 2011. godine (NEKLASIFICIRANO) i Klasa: 023-01/11-01/03, Urbroj: 50439-04-13-02 od 30. prosinca 2013. godine (NEKLASIFICIRANO – dalje Pravilnik).

17.Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela je razvidno:

-da je tuženik sukladno članku 9. i 32. ZTP, od Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA), radi utvrđivanja nepostojanja sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima, zatražio provođenje obnove sigurnosne provjere III. stupnja za tužitelja;

-da je SOA provela sigurnosnu provjeru za tužitelja te tuženiku dostavila Izvješće o rezultatima obnove sigurnosne provjere III. stupnja od 06. travnja 2023. u kojem je utvrdila da nije prikupila dovoljno podataka za pouzdanu ocjenu o postojanju sigurnosnih zapreka te je predložila da se za tužitelja provede sigurnosna provjera II. stupnja, sve u skladu s člankom 27. ZOSP-a.

-da je tuženik potom MUP (podnositelja zahtjeva za obnovu certifikata) obavijestio o nemogućnosti prikupljanja relevantnih podataka za donošenje ocjene o postojanju sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima na temelju postupka sigurnosne provjere III. stupnja te je zatraženo popunjavanje Upitnika za sigurnosnu provjeru II. stupnja od strane tužitelja, ukoliko je tužitelj suglasan s navedenim;

-da je tuženik, nakon što je od MUP-a zaprimio Upitnik za sigurnosnu provjeru II. stupnja, koji je vlastoručno popunio tužitelj te dao suglasnost za provođenje sigurnosne provjere II. stupnja, od SOA-e zatražio provedbu sigurnosne provjere II. stupnja za tužitelja, kao i dostavu Izvješća o rezultatima sigurnosne provjere II. stupnja;

-da je SOA provela sigurnosnu provjeru za tužitelja te tuženiku dostavila Izvješće o rezultatima sigurnosne provjere II. stupnja u kojem je utvrdila postojanje činjenica koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost tužitelja za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere;

-da je tuženik potom od SOA-e zatražio deklasifikaciju dijela podataka iz navedenog izvješća kako bi tužitelju omogućio upoznavanje sa spornim činjenicama i izjašnjavanje o istima;

-da je tuženik po primitku očitovanja SOA-e o izvršenoj djelomičnoj deklasifikaciji podataka iz Izvješća, pozvao tužitelja da se upozna i izjasni o činjenicama utvrđenim u postupku sigurnosne provjere, da su razgovor s tužiteljem obavile službene osobe tuženika dana 23. travnja 2024. u službenim prostorijama tuženika, o čemu je sastavljen zapisnik iz kojeg je razvidno da su tužitelju predočene sve činjenice utvrđene u postupku sigurnosne provjere sukladno članku 22. stavku 1. Pravilnika, da je tužitelj upoznat i s propisima temeljem kojih je tuženik postupao, kao i s konkretnom odredbom članka 22. Pravilnika kojom su utvrđene druge činjenice iz članka 18. stavka 6. ZTP-a koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost i pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, da tužitelj nije zatražio uvid u Pravilnik ili drugi dokument iz spisa tuženika te je iz zapisnika razvidno da je tužitelj izjavio da su podaci iz Izvješća o provedenoj sigurnosnoj provjeri s kojim je upoznat uglavnom utvrđeni točno s tim da je manji dio podataka netočno utvrđen; da je zapisnik tužitelju pročitan, da tužitelj na isti nije imao primjedbi te da je zapisnik vlastoručno potpisao;

-da je tuženik nakon očitovanja tužitelja od SOA-e temeljem članka 33. ZoSP zatražio provođenje nadopune sigurnosne provjere II. stupnja te je, nakon što je SOA dostavila izvješće o rezultatima nadopune sigurnosne provjere II. stupnja utvrdila da su u istom, potvrđene činjenice sadržane u Izvješću o rezultatima sigurnosne provjere II. stupnja;

-da je tuženik u predmetnom slučaju, a postupajući sukladno člancima 4. i 40. ZoSP-a, na temelju Izvješća SOA-e o rezultatima sigurnosne provjere II. stupnja provedene za tužitelja, utvrdio da kod tužitelja postoji sigurnosna zapreka iz članka 18. stavka 6. ZTP-a i to druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, odnosno činjenice koje su propisane člankom 22. stavkom 1. Pravilnika i to točke b) namjerno davanje neistinitih ili nepotpunih podataka tijekom razgovora s ovlaštenom osobom iz nadležne sigurnosno obavještajne agencije, točke e) suradnja ili kontakti s osobama ili skupinama za koja je utvrđeno ili se osnovano sumnja da se bave kriminalnim aktivnostima, točke h) činjenje ili pokušaj činjenja, poticanje ili pomaganje u počinjenju kaznenih djela propisanih kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske protiv Republike Hrvatske, vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, života i tijela, službene dužnosti, Oružanih snaga Republike Hrvatske, javnog reda te druga kaznena djela koja mogu utjecati na procjenu pouzdanosti i povjerljivosti, točke i) ozbiljne financijske poteškoće, neobjašnjivi prihodi, postojanje nesrazmjera između životnog standarda provjeravanih osoba i njihovih redovnih primanja, točke l) uključenost u bilo koji oblik nasilnog ponašanja, uključujući i seksualno, koje bi moglo povećati podložnost ucjenama ili pritisku i točke m) očitovanje nepoštenja, neodgovornosti, nepovjerljivosti ili indiskrecije, ponašanjem ili govorom; da se navedene zapreke odnose na neobjašnjive prihode tužitelja te postojanje nesrazmjera između životnog standarda i redovitih primanja obitelji KG, njegovog svjesnog kršenja zakonskih propisa kako bi priskrbio dodatne financijske prihode, ostvarivanjem kontakata s osobama ili skupinama za koje se osnovano sumnja da se bave ili su se bavile nezakonitim radnjama te upućene predstavke protiv tužitelja, a po kojima je postupala Unutarnja kontrola MUP-a i koja je navode iz predstavke ocijenila vjerodostojnim i istinitim;

-da je tuženik stoga, a obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sukladno članku 19. stavku 1. ZTP-a, osporavanim rješenjem odbio zahtjev MUP-a a koje rješenje je tužitelju dostavljeno putem MUP-a.

18.Tijekom ovoga spora i uređujuća sutkinja (koja je upoznata s načinom postupanja s klasificiranim podacima) je, izvan rasprave i bez prisutnosti stranaka, izvršila uvid u klasificirane podatke SOA s oznakom "povjerljivo" na temelju kojih je doneseno osporavano rješenje, o čemu je sastavljena i službena bilješka (list 28. spisa). Tom prilikom je utvrđeno kako iz navedenih podataka proizlazi da postoji sigurnosna zapreka iz članka 18. stavka 6. ZTP-a i to druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, odnosno činjenice koje su propisane člankom 22. stavkom 1. točkama b), e), h), i), l) i m) Pravilnika. Utvrđeno je i da eventualno ograničenje tužiteljevih postupovnih prava utemeljeno na zakonu s ciljem osiguranja tajnosti klasificiranih podataka u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka. Klasificirani podaci SOA pod oznakom tajnosti „povjerljivo“, koji su pregledani od strane uređujuće sutkinje, tužitelju se nisu mogli dati na uvid, niti su isti sa cjelokupnim sadržajem navedeni u obrazloženju odluke. Ovo stoga što uvid u klasificirane podatke mogu izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja s klasificiranim podacima.

19.Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja tuženik je, po ocjeni ovoga suda, osnovano utvrdio da kod tužitelja postoji sigurnosna zapreka iz članka 18. stavka 6. ZTP-a i to druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, odnosno činjenice koje su propisane člankom 22. stavkom 1. točkama b), e), h), i), l) i m) Pravilnika.

20.Uzevši u obzir sve izloženo te imajući u vidu navedene zakonske odredbe te odredbe Pravilnika, ovaj sud smatra, a suprotno tvrdnjama tužitelja, da istome nije uskraćena mogućnost da se upozna sa Izvješćima SOA-e, da se o istima očituje ili ospori njihovu istinitost. Ovo stoga što je, kako je i gore navedeno, tužitelj tijekom upravnog postupka upoznat sa svim činjenicama koje su odlučne za zakonitost odluke tuženika, jer su sve bitne i odlučne činjenice iz Izvješća SOA-e deklasificirane i predočene tužitelju o čemu je sastavljen zapisnik od 23. travnja 2024. Taj zapisnik je tužitelju pročitan, isti na zapisnik nije imao primjedbi te je zapisnik vlastoručno potpisao a činjenica je da je tužitelj izjavio da su podaci iz Izvješća o provedenoj sigurnosnoj provjeri s kojima je upoznat uglavnom utvrđeni točno s tim da je manji dio podataka netočno utvrđen. Osim toga SOA je tuženiku dostavila i Izvješće o rezultatima nadopune sigurnosne provjere II. stupnja od 21. lipnja 2024. kojima su potvrđene činjenice sadržane u Izvješću o rezultatima sigurnosne provjere II. stupnja. Nadalje, tužitelj je imao mogućnost izvršiti uvid u Pravilnik tijekom upravnog postupka, koju mogućnost nije iskoristio. Tužitelj je i tijekom ovoga spora imao mogućnost izvršiti uvid u Pravilnik, u spis te spisu priležeće dokumente osim onih koji su označeni stupnjem tajnosti.

21.Kod navedenog stanja stvari ovaj sud smatra neosnovanim i prigovor tužitelja o povredi načela jednakosti oružja i kontradiktornosti postupka. Tužitelju, suprotno tvrdnjama u tužbi, u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava propisana i zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Naime, pravo na pravično suđenje propisano je člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14. - dalje u tekstu Ustav) kojim se jamči i zaštita od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Ustavni sud Republike Hrvatske je u više odluka izrazio shvaćanje da obrazloženja sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu. Međutim, iako pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava podrazumijeva pravo na kontradiktoran postupak u kojemu stranke moraju imati priliku ne samo iznijeti sve dokaze potrebne da bi uspjele sa svojim zahtjevima, nego i saznati za sve činjenice i predložene dokaze ili dostavljena očitovanja, te staviti primjedbe na njih, kako bi mogle utjecati na odluku suda, pravo na otkrivanje relevantnih činjenica i dokaza nije apsolutno. To je pravo moguće ograničiti zakonom radi zaštite slobode i prava drugih ljudi, te pravnog poretka, javnog morala i zdravlja (članak 16. stavak 1. Ustava).

22.Nisu osnovane ni tvrdnje tužitelja da je tuženik neosnovano zatražio provođenje predmetnih sigurnosnih provjera III. i II. stupanja. Ovo stoga što je tuženik, kako je to i gore navedeno, postupio u skladu sa zahtjevom MUP-a, koji je podnio tuženiku zahtjev za izdavanje certifikata za tužitelja sukladno odredbi članka 18. stavak 2. ZTP-a te da je tužitelj vlastoručno popunio i potpisao Upitnik za sigurnosnu provjeru III. stupnja kao i Upitnik za sigurnosnu provjeru II. stupnja u kojima se suglasio s provedbom navedenih postupaka sigurnosnih provjera, a što tužitelj tijekom ovoga spora nije izrijekom osporio već je u podnesku 27. veljače 2026. ustrajao u tvrdnjama da je tuženik pogrešno utvrdio da kod tužitelja postoje činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. stavak 1. Pravilnika a što bi predstavljalo i sigurnosnu zapreku za izdavanje Certifikata iz članka 18. stavak 6. ZTP-a.

23.Suprotno navodima tužitelja, cijeneći sadržaj pregledanih podataka a osobito činjenicu da je u postupku prije donošenja osporavane odluke tuženik proveo ispitni postupak u kojem je tužitelj upoznat sa relevantnim propisima i deklasificiranim izvješćima SOA-e (o čemu je sačinjen i zapisnik) te da je tužitelj imao mogućnost izjasniti o svim činjenicama važnim za donošenje odluke, ovaj sud smatra da je tuženik osnovano odbio zahtjev MUP-a za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (Certifikatu), iz kojeg razloga se osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim.

24.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja u svojstvu stranke spora a jednako tako nije smatrao potrebnim saslušavati službenike (tužitelj nije naveo imena, prezimena ni adrese tih službenika) koji su sudjelovali u izradi Izvješća o rezultatima sigurnosne provjere radi čega su navedeni dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni. Vezano za prijedlog tužitelja da se naloži tuženiku dostava svih Izvješća o rezultatima sigurnosne provjere te da se naloži tuženiku dostava Pravilnika o standardima sigurnosne provjere za navesti je da navedeni Pravilnik prileži spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu te da je tuženik tijekom ovoga spora dostavio deklasificirani dio izvješća o rezultatima sigurnosne provjere II. stupnja od 29. prosinca 2023. kao i deklasificirani dio Izvješća o rezultatima nadopune sigurnosne provjere II. stupnja od 21. lipnja 2024.

25.Tužitelj svojim navodima u tužbi i tijekom ovoga spora nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava. Slijedom svega navedenog je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

26.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 19. ožujka 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.