REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-107/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UMN, zbog kaznenog djela iz 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog UMN, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. siječnja 2026. broj K-785/2025-15, u sjednici održanoj 19. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog UMN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, optuženi UMN je proglašen krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženi UMN je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a primjenom članka 57. KZ/11. mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava jedna godina, dok se dio kazne u trajanju jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ako za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., optužen iku je u izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 17. listopada 2025. pa nadalje.
1.3. Primjenom članka 79. KZ/11., optuženiku su oduzeti predmeti privremeno mu oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, serijskog broja [serijski broj], i to teretni automobil marke Ford, model Transit, bijele boje, broja šasije [broj šasije]; dvije pripadajuće registarske pločice za navedeni automobil, registarske oznake [registarska oznaka]; prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole] 678 6658 za navedeni automobil; tri komada kontakt ključeva za navedeni automobil, te je odlučeno da navedeni oduzeti predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske.
1.4. Na temelju članka 270. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženiku se ima vratiti mobitel marke Xiaomi, model Redmi, crne boje, privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor serijskog broja [serijski broj].
1.5. Primjenom članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv ove presude je optuženi UMN podnio dvije žalbe, jednu putem braniteljice Vinke Brundula Tadić, odvjetnice u Donjoj Stubici, a drugu osobno.
2.1. U žalbi koju je podnio putem braniteljice, optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženiku izreći blažu kaznu, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U osobno podnesenoj žalbi, optuženik se žali zbog odluke o kazni te predlaže prikladno mu smanjiti kaznu.
2.2. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženog UMN.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6.1. Nasuprot paušalnim tvrdnjama žalitelja, kojima se doslovno prepisuju oblici bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz teksta zakonske odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ali se pritom uopće ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. U pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja, a izneseni razlozi nisu nejasni niti su proturječni sadržaju isprava i iskazima danih u postupku.
7. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.
7.1. Žalitelj samo nominalno ističe povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke
5. ZKP/08., ali ne iznosi nikakvu argumentaciju za istaknutu povredu kaznenog zakona. Odlukom o djelomičnoj uvjetnoj osudi nije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, a prigovarajući navodnoj nepravilnosti utvrđivanja olakotnih i otegotnih okolnosti prilikom odmjeravanja kazne žalitelj ne opravdava istaknutu povredu kaznenog zakona, nego se žali zbog odluke o kazni.
8. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.
8.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su doprinijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
8.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njegovu dosadašnju neosuđivanost, mlađu životnu dob te priznanje kaznenog djela. Isto tako, pravilno je otegotnim vrednovana težina kaznenog djela, odnosno njegov međunarodni karakter i uložena organiziranost u počinjenju djela, kao i učestalost činjenja ovakvih kaznenih djela i velik broj migranata koje je optuženik prevozio.
8.3. Nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženika, kojima žalitelj ponavlja istaknute olakotne okolnosti, koje je prvostupanjski sud imao u vidu, sud prvog stupnja je pravilno vrednovao sve odlučne okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne, pri čemu otegotne okolnosti nisu precijenjene niti su olakotne podcijenjene. Žalitelj neosnovano apostrofira statusne i socio-ekonomske prilike optuženika koje su, u smislu pobude, djelovale na optuženikovu odluku o počinjenju kaznenog djela, koje nisu okolnosti značajne za odluku o kazni, a o istima je prvostupanjski sud vodio računa, prilikom donošenja odluke o troškovima kaznenog postupka. Isto tako, okolnost da je počinjeno kazneno djelo eksces u optuženikovom životu, već je sadržana u pravilno utvrđenoj olakotnoj okolnosti optuženikove dosadašnje neosuđivanosti. Prvostupanjski sud je pravilan značaj dao optuženikovom priznanju kaznenog djela, koje jasno implicira i optuženikov doprinos efikasnosti kaznenog postupka, pa nema potrebe za njihovim dvostrukim vrednovanjem u smislu olakotne okolnosti. Pri tomu, nije u pravu ovaj žalitelj kada smatra da je neosnovano otegotnim cijeniti učestalost ovakvih kaznenih djela. Ovime žalitelj neopravdano zanemaruje ciljeve generalne prevencije, a s tim u vezi i društvenu opasnost kaznenog djela te aktualno povećanu pojavnost činjenja ovakvih kaznenih djela. Kako je već rečeno, radi se o kaznenim djelima s međunarodnim karakterom, u koje je uložena znatna mjera organiziranosti, koja evidentno povećava kriminalnu količinu u počinjenju ovakvih kaznenih djela, kojima se ugrožava društveni poredak i sigurnost ne samo na području Republike Hrvatske, nego i druge članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, kao i njihovih građana i njihove imovine.
8.4. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, kao što je pravilno ocijenjeno postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće činiti kaznena djela. Uvažavajući sve utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu odredbu članka 57. stavka 1. KZ/11., temeljem koje je osnovano izricanje djelomične uvjetne osude, tako da neuvjetovani dio iznosi jednu godinu, a dio u trajanju jedne godine i šest mjeseci se uvjetuje na vrijeme pet godina. Upravo izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
8.5. Stoga, nije osnovano apeliranje optuženog UMN na izricanje blaže kazne.
9. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
9.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Imajući u vidu izloženo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 19. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
