Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž R-8/2026-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Cvjetku Rihter, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika Capitalis d.o.o., Odvojak IV/4, Cavtat, OIB: 89609642697, zastupan po punomoćniku Ivani Lončar, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pr-10/2024. od 29. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice osnovanom, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj: Pr-10/2024. od 29. prosinca 2025. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj: Pr-10/2024. od 29. prosinca 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se utvrdi nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 4. siječnja 2024. te da je tuženik slijedom toga dužan vratiti tužiteljicu na poslove koje je obavljala do tada prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 3. ožujka 2023.

Istom presudom naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.125,00 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu troška ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, zbog kojih se sa sigurnošću ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 4. siječnja 2024. a slijedom toga i vraćanje na poslove koje je obavljala prije toga.

7. Tužiteljica je naime u tužbi tvrdila da je donesena Odluka nedopuštena jer da je svoj posao administrativnog referenta uredno obavljala ali da je dana 26. siječnja 2024. primila Odluku tuženika o izvanrednom otkazu od 4. siječnja 2024. kojom joj se otkazuje navedeni Ugovor temeljem odredbe članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17.), a iz obrazloženja te Odluke proizlazi da je povrijedila obvezu iz radnog odnosa jer se nije pojavila na poslu dana 27., 28. i 29. prosinca 2023. te 2., 3. i 4. siječnja 2024., a o tome da nije obavijestila poslodavca. Nakon što je navedenu Odluku primila dana 7. veljače 2024. podnijela je Zahtjev za zaštitu prava tvrdeći da navedenih dana nije dolazila na posao ali da se tih dana uz suglasnost direktora tuženika koristio kolektivni godišnji odmor pa tako i ona jer nikakvom posebnom naredbom nije bila određena da baš u te dane mora dolaziti na posao a tako je to bilo i ranije u to vrijeme.

8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio s obrazloženjem da je tuženik postupak otkazivanja tužiteljici proveo sukladno odredbama Zakona o radu i pored toga što tužiteljici nije dana mogućnost obrane, a da je činjenica što je ona izostala neopravdano sa posla pet radnih dana takva okolnost koja oslobađa poslodavca omogućiti radniku davanje obrane u postupku otkazivanja ugovora o radu. Sud se između ostalih poziva i na odredbu članka 116. stavak 1., 119. stavak 1. i 120. Zakona o radu ali u svome obrazloženju o provedenim dokazima sukladno tim odredbama ne daje ocjenu niti zaključak.

9. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) propisano je da sud odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Dakle, iz sadržaja članka 8. Zakona o parničnom postupku proizlazi da sloboda sudačkog uvjerenja pri odlučivanju o činjenicama dokazanim u postupku je ograničena rezultatima provedenog dokaznog postupka, a to znači da je sud pri ocjeni izvedenih dokaza dužan objektivno ih sagledati a ne selektivno interpretirati.

10. Sud u ovom slučaju nije tako postupio nego je prepričavao iskaze svjedoka i stranaka i citirao zakonske odredbe ali nije ocjenu svakog dokaza i svih zajedno, a dokaze koje je još tužiteljica predložila nije proveo a u obrazloženju je samo naveo da daljnji dokazi nisu izvođeni jer da bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

11. O prekršajnom postupku koji se vodio protiv poslodavca i odgovorne osobe poslodavca sud ne obrazlaže ništa kao niti o tome kako je tužiteljici neposredno prije otkaza isplaćena godišnja nagrada za njezin rad, božićnica kao i da joj je plaćen puni rad za sporno razdoblje do otkaza odnosno kako je moguće da je tužiteljica istovremeno dobila izvanredni otkaz a to vrijeme joj je plaćeno kao da je radila.

12. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužiteljice uvažiti te presudu prvostupanjskog suda ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje u kojem ponovnom postupku će sud otkloniti nedostatke navedene u ovoj odluci i provesti postupak sukladno odredbama Zakona o radu i Zakona o parničnom postupku te odlučiti o tužbenom zahtjevu.

13. Treba međutim reći i to da je tužiteljica još u tužbi a zatim i kasnije na više ročišta predlagala postupanje suda sukladno odredbi članka 68. Zakona o parničnom postupku tvrdeći da je zakonski zastupnik tuženika bračni drug suca prvostupanjskog suda i da je to razlog za prihvaćanje njezinog prijedloga.

Sud je bez obzira na prijedlog tužiteljice postupak i da lje vodio da bi tek nakon dopisa Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 24. ožujka 2025. donio rješenje kojim odbija prijedlog tužiteljice za svrhovitu delegaciju nadležnosti navodeći samo kratko u obrazloženju da su njezini razlozi neosnovani i da ne ukazuju na potrebu za delegacijom a što je u suprotnosti sa odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr 1-322/15., Gr 1-28/15. kao i drugim.

14. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je sukladno odredbi članka 166. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijana Žulj Jakovljević