REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1914/2021-148

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po predsjednici vijeća kao sucu pojedincu Marini Kapikul, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Apfenthaler, u kaznenom predmetu protiv optuženog FČ zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka i rješenje Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - odluka i rješenje Ustavnog suda i 80/22., 36/24. i 136/25., – dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-4709/11 od 26. travnja 2019. godine, izmijenjene 7. studenog 2019. te podneskom broj KO-DO- 3690/20 od 21. svibnja 2021. i 16. svibnja 2022., nakon provedene javne rasprave održane 2. prosinca 2025., 29. siječnja 2026., 2. ožujka 2026., 10. ožujka 2026., 13. ožujka 2026. i 16. ožujka 2026., a zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika OKDO u Zagrebu MČ, optuženog FČ, oštećenog UČ i opunomoćenika oštećenika, odvjetnika Domagoja Dražića, 19. ožujka 2026. objavio je, a 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Optuženi FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin VČ i F, rođen 6. travnja.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], trenutno u Zatvoru u Osijeku, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju monter grijanja i klimatizacije, vlasnik vlastitog trgovačkog društva "Family smile" d.o.o., s mjesečnim primanjima oko 1.000,00 eura, sa završenom SSS, oženjen, bez djece, bez imovine, supruga vlasnica automobila i zemljišta, kazneno osuđivan, prekršajno kažnjavan

k r i v  j e

što je

23. ožujka 2011., u Zagrebu, u nakani stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti, nakon što su VČ i njegova supruga FČK od njega zatražili zajam te im je on predočio da će im dati iznos od 18.000,00 eura ako mu na ime glavnice i kamata vrate ukupni iznos od 23.000,00 eura te ako kao osiguranje povrata navedenog zajma daju svoj stan, a na što su oni pristali, predao je imenovanima na potpis dva ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini u njihovom vlasništvu u [adresa], radi osiguranja tražbine, i to jedan ugovor o zajmu u kojem se navodi da VČ i FČK pozajmljuje dva iznosa od po 12.000,00 eura te drugi ugovor o zajmu u kojem se navodi da VČ i FČK pozajmljuje dva iznosa od po 11.000,00 eura, pri čemu je imenovanima neistinito predočio da trebaju potpisati ugovore o zajmu s obvezom povrata iznosa od 23.000,00 eura, prešutjevši im da im je dao radi potpisa dva različita ugovora o zajmu na ukupan iznos zajma od 46.000,00 eura, kao i specijalnu punomoć kojom ga ovlašćuju da može u njihovo ime poduzimati pravne radnje glede predmetne nekretnine, nakon čega su imenovani, povjerovavši u njegove navode i u uvjerenju da potpisuju samo ugovore o zajmu s obvezom povrata iznosa od 23.000,00 eura, kao zajmoprimci 23. ožujka 2011. potpisali prethodno navedene ugovore o zajmu na ukupni iznos zajma od 46.000,00 eura te specijalnu punomoć, nakon čega im je optuženi FČ predao iznos od 18.000,00 eura te je na temelju ugovora o zajmu ishodio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a kada mu imenovani nisu predali traženi iznos od 46.000,00 eura, na temelju prethodno navedene specijalne punomoći, bez znanja i stvarnog ovlaštenja VČ i FČK, **.**.2011. predmetnu nekretninu vrijednu najmanje 170.000,00 eura prodao je ČČ za iznos od 46.000,00 eura, na koji način je pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 28.000,00 eura, a oštetio VČ i FČK za iznos od 152.000,00 eura, što je u protuvrijednosti iznosilo 1.120.240,00 kuna.

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist te je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11.,

za koje se na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11. optuženi FČ

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 2 (DVIJE) GODINE.

II/ Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje: ZKP/08.) oštećeni UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] upućuje se s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

III/ Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi FČ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. i 8. ZKP/08. i to paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 eura te nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika u visini o kojoj će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 26. travnja 2019. uvodno citiranu optužnicu s izmjenama kao u uvodu protiv optuženog FČ stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; dalje: KZ/97.), a koje je sud djelomično izmijenio u zakonskoj kvalifikaciji djela tako da je optuženika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. KZ/11., primjenjujući na optuženika blaži zakon, što će biti izloženo u nastavku presude.

2. Stranke su se na raspravi 2. prosinca 2025. suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19. b. stavku 4. ZKP/08.

3. Opunomoćenik oštećenika UČ na raspravi 2. prosinca 2025. postavio je imovinskopravni zahtjev kao u podnesku od 22. srpnja 2022. (list 817 spisa), koji je precizirao u završnom govoru na iznos od 152.000,00 eura (list 972 spisa).

4. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optuženi FČ na raspravi 2. prosinca 2025. izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Budući da optuženik svoju obranu nije iznio na raspravi jer ju nije htio iznijeti u odsutnosti izabranog branitelja (o čemu će biti riječi u nastavku), na temelju članka 435. ZKP/08. reproducirana je snimka prvog ispitivanja optuženika od 4. travnja 2012. (listovi 159-163 spisa) kada nije iznosio obranu ni odgovarao na pitanja. Stoga je svaka okolnost činjeničnog opisa bila sporna i valjalo ju je utvrditi.

5. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani dokazi pod brojevima od 8. - 20. optužnice i to Medicinska dokumentacija na ime VČ (list 42-50, 143-147 spisa), Ugovor o zajmu od 23. ožujka 2011. (list 53- 61 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 62-63 spisa), Neslužbene kopije vlasničkih listova (list 65-71 spisa), Fotografije osobnih iskaznica (list 72-74 spisa), Službena zabilješka o dojavi od 24. svibnja 2011. (list 90 spisa), Ugovor o najmu stana od 19. svibnja 2011. (list 92 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. svibnja 2011. (list 93-95 spisa), Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel, broj Z-15170/11 od 25. ožujka 2011. sa preslikama dostavnica (list 109 -123 spisa), dokumentacija pod točkama 20 do 44 optužnice i to Izjava DČ od 10. listopada 2012. (list 164 spisa), Ugovor o kreditu br. 39 za RČ (list 187-188 i 195 spisa), Izjava PČ od 22. listopada 2012. (list 197 spisa), Ugovor o kreditu br. 52 za PČ (list 199-200 spisa), Ugovor o kreditu br. 57 za ŽČ (list 231-232 spisa), Ispis kreditnog kalkulatora (list 238-239 spisa), Ugovor o kreditu br. 18 za DČ (list 247-249 spisa), Ispis kreditnog kalkulatora (list 250-251 spisa), Izjava ĐČ od 19. kolovoza 2010. (list 252 spisa), Ugovor o kreditu br. 14 za CČ (list 267-270 spisa), Ugovor o kreditu br. 38 za SČ (list 278-280 spisa), Ispis kreditnog kalkulatora (list 289-292 spisa), Izjava ĐČ od 28. listopada 2011. (list 362-363 spisa), Ugovor o kreditu br. 44 za BČ (list 375-376 spisa), Ugovor o kreditu br. 51 za ĆČ (list 379-380 spisa), Ugovor o vođenju transakcijskog računa (list 383 spisa), Ugovor o kreditu br. 2 za IČ (list 391-393 spisa), Preslike ispisa transakcija (list 394-395 spisa), Ugovor o kreditu br. 16 za TČ (list 440-441 spisa), Prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 457-460 spisa), Izjava HČ od 8. lipnja 2010. (list 472 spisa), Presuda Općinskog suda u Krapini broj P-170/12 od 21. svibnja 2012. (list 477 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2011. (list 509-510 spisa), Preslika e-mail korespondencije IČ (list 564-602 spisa), Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-17221/10 od 20. lipnja 2012. (list 604 spisa), te dokaz pod toč. 60. Izjava ZČ od 8. veljače 2017. (list 679 spisa), spisi OGS Zagreb Z-15170/11, Z- 15172/11 i Z-22729/11 čije kopije prileže ovom kaznenom spisu, presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1490/2024 od 13. listopada 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja UČ protiv I tuženika FČ i II tuženice AČ te žalba tužitelja protiv citirane presude i rješenja.

5.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika UČ sa rasprave 16. svibnja 2022., a na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ZČ s rasprave od 5. lipnja 2025. Na raspravi su neposredno ispitani u svojstvu svjedoka oštećenica FČK i ŠČ te su pročitani izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

5.2. Nadalje, sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. odbio kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispitaju OČ i JČ. U odnosu na svjedoka JČ koji je u ranijem tijeku postupka već ispitan na raspravi, sud je odbio ovaj dokazni prijedlog jer smatra da se ispitivanjem tog svjedoka, a imajući u vidu i protek vremena od počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret ne bi utvrdile nikakve nove relevantne činjenice koje bi bile važne za utvrđivanje kazneno pravne odgovornosti optuženika te je u tom dijelu činjenično stanje po ocjeni ovog suda dovoljno utvrđeno. U odnosu na svjedoka OČ ovaj sud smatra kako predložena okolnost, odnosno navod obrane da je taj svjedok bio prisutan razgovoru optuženika i oštećenog UČ, na koju bi se isti trebao ispitati, nije odlučna za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika niti bi utvrđivanje iste poslužilo utvrđivanju pravno relevantnih činjenica u postupku. Osim toga ocjena je suda da bi izvođenje ovih dokaza pretjerano odugovlačilo ovaj kazneni postupak i dovelo do povrede načela procesne ekonomije u postupku u kojem ionako prijeti skori nastup zastare.

5.2.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. odbijen je dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita HČ kao nevažan i odugovlačeći. Ocjena je suda da se izvođenjem ovog personalnog dokaza ne bi utvrdile nikakve pravno relevantne činjenice koje se tiču kaznene odgovornosti optuženika i njegovog poslovnog odnosa sa oštećenim pokojnim VČ i oštećenicom FČK, a iz stanja spisa ni ne proizlazi da bi u tom smislu HČ imala neposrednih saznanja što se tiče točke optužnice koja je jedina preostala u ovom kaznenom postupku te bi se izvođenjem ovog dokaza povrijedilo načelo procesne ekonomije imajući u vidu trajanje ovog kaznenog postupka.

5.2.2. Na temelju članka 421. stavka 2. ZKP/08. opozvano je raspravno rješenje od 2. prosinca 2025. kojim je određeno ispitivanje svjedoka LČ te je ovaj dokazni prijedlog na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08. odbijen kao odugovlačeći. Ovaj sud je ocijenio da se daljnjim ustrajanjem u pokušavanju dovođenja ovoga svjedoka na raspravu vrijeđa načelo procesne ekonomije te pretjerano odugovlači ovaj kazneni postupak kada se ima u vidu da niti putem uredne dostave poziva za raspravu 29. siječnja 2026. niti prisilnim putem (putem izdavanja dovedbenog naloga) na raspravu 2. ožujka 2026., koji je više puta izdavan, kako od ovog raspravnog suca, tako i od strane prethodnog raspravnog suca, nije moguće osigurati prisutnost svjedoka u postupku, a i bez izvođenja toga dokaza činjenično stanje je dovoljno i potpuno utvrđeno. Stoga je odlučeno da se odustane od izvođenja ovog dokaza, a svjedok je na temelju članka 405. stavka 1. ZKP/08. novčano kažnjen.

6. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ZČ s rasprave od 5. lipnja 2025. proizlazi da isti ima saznanja o zajmu između oštećenika i FČ te da je bio prisutan sastanku održanom 2011. godine u vezi s tim zajmom. Na sastanku su bili prisutni UČ, njegovi roditelji i HČ, za koju je svjedok, prema vlastitom sjećanju, naveo da je bila osoba koja je upoznala NČ i FČ s obitelji UČ. Svjedok je smatrao da je pokojni otac UČ uzeo zajam od FČ jer je UČ bio u situaciji da izgubi nekretninu. Prema njegovim saznanjima, iznos zajma bio je oko 18.000,00 eura, uz napomenu da se radilo o procjeni s obzirom na protek vremena, dok je dogovoreni iznos za povrat bio između 22.000,00 i 23.000,00 eura. Svjedok je naveo da je to znao jer je osobno, na zamolbu obitelji UČ, razgovarao s gospodinom FČ. Tom prilikom obitelj UČ željela je podmiriti dug, no FČ je svjedoku rekao da sada moraju isplatiti oko 40.000,00 eura ili više kako bi dobili brisovno očitovanje za stan na kojem je bio upisan. Svjedok je, prema vlastitom sjećanju, naveo da se radilo o stanu u [adresa] te je dodao kako je FČ cijelo vrijeme bio u poslovnim odnosima s NČ, pri čemu su, prema njegovom mišljenju, prebacivali i spajali potraživanja te pokušali preuzeti obje nekretnine. Također je naveo da mu je bilo poznato da se NČ uknjižio na nekretninu na Trešnjevci. Na daljnje pitanje punomoćnika oštećenog o zdravstvenom stanju VČ na tom sastanku, svjedok je odgovorio da je bio teško bolestan, da se vrlo teško kretao te da je bio dijabetičar. Naveo je da je mentalno bio u redu te ga je opisao kao vrhunskog šahista koji je i tada igrao šah. Na posebno pitanje branitelja, svjedok je naveo da NČ nije vidio na tom sastanku, iako mu je bilo rečeno da bi trebao doći, što je spomenula i HČ. Svjedok je pojasnio da je sastanak bio organiziran s ciljem rješavanja dugovanja obitelji VČ prema FČ i EČ, no istaknuo je da EČ nije došao. Na daljnje pitanje branitelja o tome ima li saznanja jesu li svi dugovi obitelji VČ dospjeli na naplatu, svjedok je odgovorio da to nije znao, ali je naveo da mu je bilo poznato kako je postojao pritisak da se plati cjelokupan iznos. Prema njegovim riječima, pritisak se prvenstveno vršio na najranjivije članove obitelji, odnosno na oca i majku, a potom i na UČ. Naveo je da je pritisak vršio gospodin FČ, a pretpostavio je i gospodin EČ. Pritisci su, prema njegovom iskazu, bili psihičke prirode i sastojali su se u upozorenjima da će, ukoliko se dug ne podmiri, obitelj izgubiti nekretninu, što je svjedok osobno čuo na sastanku. Na posebno pitanje optuženika o razlozima njegove prisutnosti na sastanku, svjedok je naveo da ga je obitelj VČ zamolila da prisustvuje kako bi pokušali riješiti problem. Na daljnje pitanje optuženika o njegovim saznanjima o ugovoru zaključenom između VČ i njega, svjedok je naveo da je taj ugovor vidio te da se radilo o uobičajenom ugovoru iz kojeg je bilo vidljivo da je uzimatelj zajma bio dužan plaćati kamatu.

7. Iz zapisnika o ispitivanju oštećenika kao svjedoka UČ s rasprave 16. svibnja 2022. vezano za predmet ovog postupka, proizlazi kako su njegovi roditelji, FČK i pokojni VČ, zajedno s njim krenuli u posao realizacije kredita s ĐČ u visini od 15 milijuna američkih dolara, pri čemu je u taj posao bilo uključeno 40 obitelji. Naveo je da su njegova obitelj i on osobno bili zainteresirani za iznos od 1.200.000,00 eura, za što su trebali dati učešće od 2 %, dok je kredit trebao biti otplaćen u roku od pet godina. Polovica tog iznosa trebala je biti isplaćena na račun, dok je druga polovica trebala ostati u fondu i isplaćivati se iz prinosa fonda. Iskazao je da je prilikom prvog kontakta s ĐČ od nje zatražio na uvid osobne dokumente te mu je ona predočila svoju putovnicu u kojoj je bila vidljiva izdana viza za Abiđan. Naveo je da je, prema njezinom govoru i držanju, stekao dojam da i sama vjeruje u ono što govori, kao i da je u razgovoru bilo rečeno da je dokumente provjeravala i policija te da su tvrdili da je sve u redu. Istaknuo je da ga je s ĐČ upoznala njegova dugogodišnja poznanica KČ, ekonomistica zaposlena u HŽ-u, koja mu je također rekla da je sve u redu i da je to osobno provjerila. Nakon toga je naveo da je založio svoj stan u [adresa] za iznos od 7.000,00 eura te mu je isplaćeno, prema njegovom sjećanju, 52.206,00 kuna. Kao jamstvo za povrat tog iznosa upisao je založno pravo na stanu na zahtjev Kreditnog ureda u Bogovićevoj, za koji se kasnije utvrdilo da je nezakonito poslovao, a protiv njegovih zaposlenika su vođeni postupci, pri čemu su neki bili suđeni, dok su neki bili u bijegu i za njima je bila raspisana tjeralica. Naveo je da se njegov pokojni otac VČ uključio u navedeni posao krajem 2010. godine, nakon što je on založio svoj stan, te je i on u studenom 2010. upisao založno pravo na svom stanu na adresi [adresa]. Prije toga su s ĐČ išli u Austriju jer je ona navela da joj novac treba sjesti na račun u Austriji kako bi kredit bio isplaćen.

7.1. Iskazao je da je njegov otac od GČ dobio 20.000,00 eura u gotovini, a da ga je s GČ povezala HČ. Od tog iznosa otac je 14.000,00 eura odmah dao ĐČ za troškove koje je ona navodila, uključujući i trošak izdavanja certifikata da se ne radi o financiranju terorizma. Ostatak novca roditelji su potrošili, a kako je ĐČ nastavila tražiti dodatni novac, roditelji su posudili 10.000,00 eura od svojih vjenčanih kumova i taj iznos također dali njoj. Naveo je da je realizacija kredita trebala biti u ožujku 2011. godine, no kako se to nije dogodilo, njegovi roditelji obratili su se HČ radi vraćanja posuđenog novca kumovima. Ona ih je povezala s FČ te je, na inzistiranje njegove majke, tvrdila da FČ nije kamatar. FČ im je umjesto traženih 20.000,00 eura posudio 18.000,00 eura uz usmeno dogovorenu kamatu od 5.000,00 eura, koju je trebalo vratiti u roku od mjesec dana. Dogovoreno je bilo da, ako se novac vrati u roku od mjesec dana, treba vratiti 23.000,00 eura, a nakon isteka tog roka 24.000,00 eura. Naveo je da je FČ rekao da ga ne zanima nekretnina u [adresa], već da mu je važno održavati kontakt s roditeljima. Iskazao je da su sredinom travnja 2011. godine kontaktirali FČ s namjerom da vrate 23.000,00 eura te su tražili pripremu dokumentacije, uključujući brisovno očitovanje, no FČ je izbjegavao kontakt. Nakon što su uspostavili kontakt, FČ je rekao da njegovi roditelji duguju 46.000,00 eura te da taj iznos moraju platiti ako žele brisovno očitovanje, upućujući ih na HČ zbog iznosa koje joj je navodno dao. Naveo je da je potom održan sastanak na kojem su bili prisutni FČ, HČ i ZČ. ZČ je pitao FČ koliko obitelj VČ duguje, na što je FČ odgovorio 23.000,00 eura, ali je odbio izdati brisovno očitovanje dok HČ ne vrati 22.500,00 eura, što je ona potvrdila. Svjedok je naveo da su njegovi roditelji potpisali četiri ugovora (dva na 12.000,00 eura i dva na 11.000,00 eura), iako nisu bili svjesni da time preuzimaju obvezu od ukupno 46.000,00 eura, niti im je javni bilježnik pojasnio sadržaj ugovora. Na pitanje branitelja izjavio je da nije bio prisutan ni prilikom sklapanja ugovora ni prilikom predaje novca, dok je naveo da saznanja temelji na razgovoru s FČ. Naveo je da je naknadno, putem odvjetnika, saznao da su njegovi roditelji potpisali specijalne punomoći kojima su ovlastili FČ na raspolaganje nekretninom, čega nisu bili svjesni. Također je naveo da je od odvjetnika saznao da je stan u [adresa] prodan ŠČ **.**.2011., a potom i supruzi GČ **.**.2011., dok je prema njegovim saznanjima prodajna cijena bila 46.000,00 eura. Na daljnja pitanja izjavio je da nema saznanja o ovjeri potpisa na punomoćima, kao i da njegova majka, iako visokoobrazovana, nije imala iskustva s pravnim poslovima. Naveo je da mu je majka rekla da im javni bilježnik nije objasnio posljedice ugovora te da je on ugovor vidio odmah nakon ovjere. Na kraju je izjavio da je upoznat s ranijim iskazom iz 2012. godine, pri čemu je pojasnio da nije razgovarao s ocem o ugovorima, već o zemljišnoknjižnom izvatku, te da je eventualna suprotna tvrdnja posljedica pogrešnog unosa u zapisnik ili nesporazuma.

7.2. Branitelj optuženika naveo je da je prigovorio istinitosti iskaza svjedoka jer se radilo o svjedoku po čuvenju koji nije bio nazočan potpisivanju ugovora niti prilikom isplate pozajmljenih iznosa. Također je posebno istaknuo prigovor u dijelu u kojem je svjedok izjavio da javni bilježnik prilikom ovjere ugovora strankama nije pojasnio sadržaj ugovora i njegove posljedice, budući da je taj dio iskaza bio u suprotnosti s iskazom njegove majke, koja je na istu okolnost izjavila da im je javni bilježnik po jasnio značenje ugovora.

8. Iz zapisnika o ispitivanju oštećenice kao svjedokinje FČK s rasprave od 29. siječnja 2026. proizlazi da je glavna osoba na početku cijelog događaja bila ĐČ, koja je ulagala novac u realizaciju inozemnog kredita u iznosu od 15.500.000,00 USD, i to za sebe i za druge, ukupno oko 40 obitelji. Navela je da je ĐČ započela realizaciju kredita još 2007. godine, kada se doselila iz Bosne, te je pronalazila ljude kojima je nudila kredit. Iskazala je da je ĐČ njezinog sina UČ upoznala u svibnju 2010. godine preko KČ, koja je bila ekonomistica i koja je prethodno založila polovicu svojeg stana. Navela je da je ĐČ hitno bilo potrebno 7.000,00 eura za određeni dokument te da je nagovorila njezina sina da založi stan u [adresa], uz obećanje kredita od 1.200.000,00 eura. Također je navela da ga je odvela u kreditni ured te da je ĐČ **.**.2010. potpisala ugovor o kreditu. Njezin sin je, prema iskazu svjedokinje, bio ogorčen i ljut jer kredit nije bio isplaćen te je bio ljut na ĐČ, a njoj je bilo preneseno da planira podnijeti kaznenu prijavu protiv nje.

8.1. Svjedokinja je nadalje navela da je njezinog supruga VČ s NČ povezala HČ, nakon čega je njezin suprug založio svoj stan na Trešnjevci, u Barilovićevoj ulici. Iskazala je da je njezin suprug od NČ dobio 20.000,00 eura zajma, od čega je 14.000,00 eura dao ĐČ za troškove koje je ona navodila, uključujući postupak na sudu u New Yorku. Navela je da je ĐČ tražila da se to ne kaže njihovom sinu. Nadalje je navela da je ĐČ tražila dodatnih 10.000,00 eura, koje oni nisu imali pa su ih posudili od svojih vjenčanih kumova na mjesec dana i predali njoj. Kako im je bilo potrebno ukupno 20.000,00 eura, svjedokinja je navela da ih je HČ povezala s FČ, za kojeg je tvrdila da nije kamatar, te da će im posuditi novac na mjesec dana uz nagradu od 1.000,00 do 2.000,00 eura. Navela je da su vjerovali svemu što im je bilo prezentirano. Iskazala je da je FČ **.**.2011. došao u njihov stan zajedno s javnim bilježnikom JČ te da su tada potpisali ugovor o zajmu. Prema dogovoru, trebao im je dati 20.000,00 eura, ali je rekao da ima 17.000,00 eura te da će dodati još 1.000,00 eura. Dogovoreno je da, ako dug vrate u roku od mjesec dana, trebaju vratiti 23.000,00 eura, a nakon toga 24.000,00 eura. Rekao je da ga nazovu kada budu spremni vratiti zajam. Svjedokinja je istaknula da im nije bilo jasno zašto javni bilježnik nije želio ništa pojasniti, već je rekao da nije dužan objašnjavati predmet ugovora. Navela je da je FČ njezinom sinu telefonski rekao da će, uz povrat 23.000,00 eura, izdati brisovno očitovanje, no naknadno se pokazalo da navodno duguju 46.000,00 eura za posuđenih 18.000,00 eura, što ih je šokiralo. Iskazala je da je njezin sin organizirao sastanak 2. svibnja 2011. na kojem su bili prisutni HČ, ZČ, NČ i FČ. Na sastanku je bilo riječi o tome da su za stan na Trešnjevci dobili 20.000,00 eura, a za stan u [adresa].000,00 eura, te da moraju vratiti ukupno 46.000,00 eura kako bi dobili brisovno očitovanje. Navela je da je dug narastao jer je HČ dugovala ukupno 22.500,00 eura FČ i NČ, što je pribrojeno njihovom dugu.

8.2. Svjedokinja je navela da je ŠČ najprije kupio njihov stan od FČ, a potom ga prodao FE, o čemu ona nije imala saznanja. Istaknula je da njezin suprug prilikom potpisivanja ugovora nije dobro vidio zbog Parkinsonove bolesti, dok se ona nije razumjela u pravne poslove te su vjerovali svemu što im je bilo rečeno. Također je navela da njezin sin nije bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora. Iskazala je da ih je FČ prevario na način da je sastavio specijalnu punomoć kojom je stekao ovlaštenje raspolaganja njihovim nekretninama te je u stan u [adresa] uselio podstanara i promijenio bravu, zbog čega više nisu mogli ući u stan niti preuzeti svoje stvari. Na pitanje ZOKDO Zagreb navela je da je vjerojatno dobila primjerak ugovora od 23. ožujka 2011., iz kojeg joj je bilo jasno samo da se radi o zajmu od po 12.000,00 eura za nju i supruga, dok drugi ugovor na 11.000,00 eura nije dobila, već ga je njezin sin pribavio iz gruntovnice. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika navela je da joj nikada nije bilo prezentirano da potpisuje specijalnu punomoć niti joj je objašnjeno njezino značenje, te da je za to saznala tek kasnije od odvjetnika u parničnom postupku. Također je navela da javni bilježnik nije pojasnio iznose zajma niti sadržaj ugovora. Na pitanje branitelja izjavila je da je po zanimanju magistra farmacije u mirovini, dok je njezin suprug bio građevinski inženjer i sudski vještak. Navela je da joj nije bilo poznato značenje solemnizirane javnobilježničke isprave, niti se mogla točno sjetiti što je javni bilježnik objašnjavao. Istaknula je da ni ona ni suprug nisu postavljali pitanja, već su vjerovali usmenom dogovoru s FČ te nisu čitali ugovor. Također je navela da je njezin suprug posuđivao novac i od drugih osoba, uključujući NČ, ME i UE, pri čemu su sklapani i fiktivni kupoprodajni ugovori radi osiguranja tražbine. Istaknula je da nisu kontaktirali javnog bilježnika nakon što su saznali za dug od 46.000,00 eura. Zaključno je navela da ih je HČ povezala s FČ radi dobivanja zajma.

9. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ŠČ s rasprave od 29. siječnja 2026. proizlazi kako se svjedok, kada ga se pita za ugovor o kupoprodaji stana u [adresa], nije mogao točno sjetiti detalja jer je u to vrijeme konzumirao alkohol i bio ovisnik o kockanju. Naveo je da je stan kupio za približno 40.000–50.000 eura, a prodao ga po višoj cijeni FE. Ugovor je sklopljen kod javnog bilježnika. Svjedok je rekao da mu je poznato ime FČK i VČ, pri čemu je pretpostavljao da je riječ o osobi čiji je stan ranije bio predmet ugovora i koju sada želi vratiti. Isti dan stan je prodao FE jer je želio odmah iskoristiti priliku. Na posebno pitanje ZOKDO-a je li razgovarao o stanu s nekim drugim osim s FČ i je li spominjao tko je vlasnik stana, svjedok je izjavio da je ugovor sklopio samo s FČ te mu drugo nije bilo poznato. Kada mu je sud predočio ugovor o kupoprodaji nekretnine [adresa] (list 5–9 spisa) i pitao ga zna li tko su VČ i FČK navedeni kao prodavatelji, odgovorio je da se ne sjeća te da je sve dogovarao s FČ. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika svjedok je naveo da je kupoprodajnu cijenu u cijelosti isplatio FČ u gotovini.

10. Iz medicinske dokumentacije za pokojnog oštećenika VČ (listovi 42-50 i 143-147) proizlazi kako je isti bolovao od koronorne bolesti i Parkinsonove bolesti koja se kod pokojnika pojavila oko 2007. godine.

11. Iz ugovora o zajmu od 23. ožujka 2011. (listovi 53 – 61 spisa) proizlazi kako su isti sklopili FČ, kao zajmodavac-predlagatelj osiguranja i VČ i FČK kao zajmoprimci – protivnici osiguranja i to sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine, a predmet ugovora su bila dva pozajmljena iznosa od 12.000,00 eura koje su se zajmoprimci obvezali vratiti do 23. travnja 2021. bez kamata. Radi osiguranja naplate novčane tražbine, troškova postupka osiguranja i namirenja zajmodavca i poreza na promet nekretnina ugovoreno je da se na zajmodavca, optuženog FČ prenese po jedna polovica (od FČK i VČ) nekretnine, odnosno troipolsobnog stana u [adresa], i to po dospijeću tražbine iz ugovora o zajmu. Protivnici osiguranja suglasni su da se neposredno na temelju ovog ugovora bez bilo kakvog daljnje odobrenja ili privole kao vlasnik navedenog stana upiše optuženik FČ. Nekretnina će ostati u posjedu zajmoprimaca koji je ne smiju dati drugome na upotrebu ili u zalog, ali nakon proteka roka za povrat duga zajmodavac, odnosno optuženik može zatražiti ovrhu radi iseljenja i ispražnjenja nekretnine te se tražbina smatra podmirenom kada zajmodavac, FČ postane punopravni vlasnik stana u [adresa].

12. Uvidom u zemljišnoknjižno stanje, odnosno vlasnički list prije potpisivanja i nakon potpisivanja ugovora o zajmu iz točke 11. proizlazi kako su vlasnici stana na 5. etaži u [adresa] u omjeru ½ prije potpisivanja spornog ugovora bili VČ i FČK (stanje na dan 11. kolovoza 2010.), a nakon potpisivanja tog ugovora FČ (optuženik) prema stanju na dan 10. travnja 2011. (listovi 65-71 spisa).

13. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine između ŠČ kao prodavatelja i VE kao kupca od 3. svibnja 2011. proizlazi da je predmet tog ugovora nekretnina – stan u [adresa] s kupoprodajnim cijenom 100.000,00 eura (listovi 93-95 spisa).

14. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu (dalje: OGS Zagreb), ZK odjel, broj Z-15170/11 od 25. ožujka 2011. proizlazi da je na temelju spornog citiranog ugovora o zajmu dopuštena uknjižba prava zaloga na nekretnini – stan u [adresa] u korist FČ, a iz rješenja OGS Zagreb ZK odjel, broj Z-15172/11 od 25. ožujka 2011. proizlazi da je dopuštena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist FČ (listovi 466-467 i 475-476 spisa).

15. Iz izjave DČ od 10. listopada 2012. (list 164 spisa) proizlazi kako DČ svojim potpisom na izjavi na kojoj prileži i preslika osobne iskaznice potvrđuje da je 2. svibnja 2021. pasivno prisustvovao sastavku s HČ, ZČ, FČ, ČE, FČK i DE te da je FČ tom prilikom izjavio da je HČ isplatio 2.500,00 eura, a GČ da joj je isplatio 20.000,00 eura te da obitelj DE mora vratiti iznos od 23.000,00 eura kako bi dobili brisovno očitovanje za stan u [adresa], odnosno da isto neće dobiti ako HČ ne vrati svoj dug od 23.000,00 eura.

16. Iz preslike ZK spisa broj Z-22729/11 OGS Zagreb (listovi 196a-215 spisa) proizlazi kako je **.**.2011. VE podnijela prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva nekretnine – stana u [adresa] u prilogu kojeg su se nalazili ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od 3. svibnja 2011. sklopljen između ŠČ kao prodavatelja te VE kao kupca po cijeni od 100.000,00 eura, zatim specijalne punomoći od 23. ožujka 2011. iz kojih proizlazi da FČK i VČ ovlašćuju FČ da u njihovo ime i za njihov račun poduzima pravna raspolaganja stanom u [adresa] uključujući i kupoprodaju, ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od 26. travnja 2011. između prodavatelja VČ i FČK te kupca ŠČ na ukupnu cijenu od 46.000,00 eura kao i brisovno očitovanje FČ od 26. travnja 2011. kojim isti dopušta da se izbrišu uknjižbe fiducijarnog prava vlasništva te zabilježba zabrane opterećenja predmetne nekretnine sve izvršeno u korist FČ te da se ista nekretnina ponovno prepiše na VČ i FČK, sve javnobilježnički potvrđeno po javnom bilježniku JČ.

17. Iz izvatka iz ZK OGS Zagreb na dan 17. svibnja 2011. proizlazi kako je na predmetnoj nekretnini u vlasničkom listu pod brojem 5. upisan FČ (list 216 spisa), dok se na listu 217 spisa nalaze dvije zabilježbe prijenosa prava vlasništva sa VČ i FČK na FČ radi osiguranja povrata tražbine iz ugovora o zajmu 23. ožujka 2011. u iznosu od po 12.000,00 eura. Na listu 218 spisa nalaze se još dva upisa prava zaloga na predmetnoj nekretnini u korist FČ radi osiguranja povrata dvije tražbine iz ugovora o zajmu od 23. ožujka 2011. u iznosu od po 11.000,00 eura.

17.1. Iz rješenja OGS Zagreb broj Z-15170/11 od 25. ožujka 2011. proizlazi da je na temelju ugovora o zajmu od 23. ožujka 2011. u iznosu tražbine od po 11.000,00 eura dopuštena uknjižba prava zaloga na predmetnoj nekretnini (listovi 462-467 spisa).

17.2. Iz rješenja OGS Zagreb broj Z-22729/11 od 18. svibnja 2011. proizlazi da je na temelju spomenutog brisovnog očitovanja FČ ponovno dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist VČ i FČK na predmetnoj nekretnini u [adresa] u [adresa], a istodobno na temelju kupoprodajnog ugovora između ŠČ i VE uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist VE. Protiv spomenutog rješenja VČ i FČK podnijeli su žalbu (listovi 230-232 spisa) koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8531/12 od 1. travnja 2014. (listovi 286-288 spisa). Iz izvatka iz zemljišnih knjiga na dan 29. ožujka 2012. proizlazi da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana VE.

18. Iz presude i rješenja OGS Zagreb poslovni broj P-1490/2024 od 13. listopada 2025. razvidno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja UČ protiv I tuženika FČ i II tuženice AČ na utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu i specijalnih punomoći.

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

20. Glede ocjene izvedenih dokaza, za istaknuti je da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom s obzirom da stranke nisu niti osporavale vjerodostojnost iste te su se suglasile s izvođenjem svih dokaza.

21. Optuženiku se stavlja na teret da je oštećenicima pok. VČ i FČK koji su od njega zatražili zajam, kao osiguranje povrata tog zajma, prijevarno, bez da su oni za to znali, dao na potpis dva ugovora o zajmu, i to jedan na iznose od po 12.000,00 eura za svakog oštećenika, a drugi na iznos od po 11.000,00 eura za svakog oštećenika, pri čemu im je uručio gotovinski iznos od 18.000,00 eura i obvezao ih da mu na ime glavnice i kamata vrate ukupni iznos od 23.000,00 eura te kao osiguranje povrata navedenog zajma izvrše fiducijarni prijenos vlasništva svojeg troipolsobnog stana u [adresa], na adresi [adresa], a na što su oni pristali.

21.1. Pri tome su oštećenici bili u uvjerenju da potpisuju jedan ugovor o zajmu na dva iznosa od po 12.000,00 eura te da FČ za mjesec dana od sklapanja ugovora o zajmu trebaju vratiti 23.000,00 eura odnosno za sljedećih mjesec dana 24.000,00 eura, a ne da su se obvezali vratiti ukupan iznos od 46.000,00 eura (2x12.000,00 eura + 2x11.000,00 eura). Pored navedenog, optuženika se tereti da je oštećenike doveo u zabludu i glede sadržaja specijalne punomoći od 23. ožujka 2011. iz koje proizlazi da FČK i VČ ovlašćuju FČ da u njihovo ime i za njihov račun poduzima pravna raspolaganja stanom u [adresa] uključujući i kupoprodaju. Nadalje ga se tereti da je na temelju ugovora o zajmu ishodio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u svoje ime, a kada mu oštećenici nisu predali traženi iznos od 46.000,00 eura, na temelju prethodno navedene specijalne punomoći, bez znanja i stvarnog ovlaštenja VČ i FČK, **.**.2011. predmetnu nekretninu prodao je ČČ za iznos od 46.000,00 eura, koji ju je dalje 3. svibnja 2011. preprodao VE, a na koji način je optuženik sebi pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 28.000,00 eura (koji iznos se dobije kada se iznos od 46.000,00 eura umanji za 18.000,00 eura koliko je na ime zajma predao oštećenicima), čime je oštetio VČ i FČK za iznos od 152.000,00 eura, koliko prema oštećenicima iznosi procijenjena vrijednost nekretnine umanjena za pozajmljeni iznos od FČ.

21.2. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je optuženik doveo u zabludu oštećenike da potpišu drugi ugovor o zajmu od istog dana, 23. ožujka 2011. na pojedinačne iznose od 11.000,00 eura te da potpišu specijalne punomoći od istog dana kojima FČ ovlašćuju da poduzima sva pravna raspolaganja glede njihove nekretnine - stana u [adresa] te kako se optuženik posljedično prijevarno upisao kao vlasnik predmetnog stana te isti kasnije, na temelju specijalne punomoći, u ime VČ FČK i FČK prodao ŠČ, a on preprodao VE.

22. Analizom svih provedenih dokaza, kako personalnih, tako i materijalnih, ovaj sud je izvan svake dvojbe utvrdio da je optuženi FČ ostvario objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11., odnosno tzv. kvalificirani oblik prijevare jer je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist u iznosu većem od 7.963,37 eura, odnosno 60.000,00 kuna, dakle znatnu imovinsku korist, doveo VČ i FČK RE lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ih naveo da na štetu svoje nešto učine.

23. Iz iskaza svjedoka FČK i njezina sina UČ (nasljednika iza pok. VČ) proizlazi kako su isti podudarno i suglasno iskazivali o načinu dovođenja u zabludu oštećenika u pogledu sadržaja ugovora o zajmu koji potpisuju odnosno o tzv. "podvaljivanju" drugog ugovora o zajmu i specijalne punomoći, iako to oštećenicima nije bilo usmeno prezentirano te isto nisu dogovorili s optuženikom. U prilog navedenom govori i činjenica da oštećenici nisu uopće raspolagali predmetnim ugovorima na dva iznosa od po 11.000,00 eura i specijalnom punomoći već je cjelokupni slijed događaja tek naknadno otkriven od strane oštećenika nakon što im je dostavljeno rješenje OGS Zagreb broj Z-22729/11 od 18. svibnja 2011. iz kojeg proizlazi da je na temelju brisovnog očitovanja FČ ponovno dopuštena uknjižba prava vlasništva u njihovu korist na predmetnoj nekretnini u [adresa] u [adresa], a istodobno na temelju kupoprodajnog ugovora između ŠČ i VE uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist VE koja je naposljetku i upisana kao vlasnica stana što je vidljivo Iz izvatka iz zemljišnih knjiga na dan 29. ožujka 2012.

24. Naime, optuženik je svjesno i namjerno sklopio s oštećenicima ugovor o zajmu uvjerivši ih da će biti dužni vratiti 23.000,00 eura na ime povrata duga (18.000,00 eura koliko im je dao uvećano za 5.000,00 eura na ime kamata za mjesec dana), iako su predmet ugovora o zajmu dva iznosa od po 12.000,00 eura, dakle ukupno 24.000,00 eura pri čemu je u cilju da si na štetu imovine VČ i FČK pribavi nepripadnu imovinsku korist osigurao povrat zajma fiducijarnim prijenosom vlasništva predmetne nekretnine kako je ranije izloženo, a što je vidljivo iz zemljišnoknjižnih spisa OGS Zagreb čije preslike prileže ovom spisu.

24.1. Da je optuženik postupao nepošteno s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom govori i činjenica da oštećenicima nikada nije predao primjerke ugovora o zajmu na dva dodatna iznosa zajma od po 11.000,00 eura, koje su oštećenici u zabludi sklopili istog dana, 23. ožujka 2011. kao i primjerke specijalne punomoći putem koje je bez znanja bračnog para FČK i protiv njihove volje, a na njihovu štetu u sljedećih mjesec dana raspolagao predmetnom nekretninom u korist PE kojem je stan prodao za samo 46.000,00 eura, a koji je ovaj ubrzo potom preprodao VE za dajnjih 100.000,00 eura. Pri tome je optuženik izdao brisovno očitovanje kojim je rješenjem OGS Zagreb nekretnina prividno uknjižena ponovno u korist bračnog para FČK te istodobno odmah uknjižena u korist VE. O svemu tome FČK i VČ nisu bili obaviješteni niti su znali da optuženik raspolaže njihovom nekretninom.

24.2. Nadalje, iz suglasnih iskaza FČK i UČ te ZČ proizlazi da je daljnji iznos do 46.000,00 eura koji je optuženi FČ neosnovano potraživao od bračnog para UČ zapravo razlika duga koji je HČ dugovala FČ i GČ, a koji je potom optuženi FČ ''pribrojio'' u dug bračnom paru UČ, smatrajući ih lakom metom za zaradu zbog njihove starosti, neukosti prilikom sklapanja pravnih poslova te uznapredovale Parkinsonove bolesti pok. VČ koji je, uostalom, ubrzo potom sljedeće godine i preminuo.

24.2.1. Naime, svjedok ZČ je kazao da je na sastanku 2. svibnja 2011. na kojem je prisustvovao s oštećenicima, optuženim FČ i drugima, obitelj VČ željela podmiriti dug od 23.000,00 eura, no optuženi FČ je rekao da sada moraju isplatiti oko 40.000,00 eura ili više kako bi dobili brisovno očitovanje za stan na kojem je bio upisan, a radilo se o stanu u [adresa] te je dodao kako je FČ cijelo vrijeme bio u poslovnim odnosima s NČ, pri čemu su, prema njegovom mišljenju, prebacivali i spajali potraživanja te pokušali preuzeti obje nekretnine. Također je naveo da mu je bilo poznato da se NČ uknjižio na nekretninu na Trešnjevci. Iz iskaza svjedoka ZČ proizlazi kako je optuženik vršio psihički pritisak na bračni par VČ plašeći ih da će izgubiti nekretninu što se na kraju i dogodilo.

25. Osim toga, kada se sagleda nerazmjer činidaba kod spornog ugovora o zajmu od 23. ožujka 2026., dakle pozajmljivanje stvarnog iznosa od 18.000,00 eura (prema ugovoru radilo se o dva iznosa od po 12.000,00 eura) u zamjenu za povrat 46.000,00 eura te fiducijalni prijenos vlasništva nekretnine čija je tržišna vrijednost preko 100.000,00 eura, evidentno je, prema ocjeni ovog suda (pritom ne dovodeći u pitanje utvrđenja iz nepravomoćne presude i rješenja OGS Zagreb broj P-1490/2024 od 13. listopada 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu i specijalnih punomoći) da je predmetni ugovor sklopljen protivno načelu savjesnosti i poštenja te načelu jednake vrijednosti činidaba iz čega proizlazi da sudionici tog obveznog odnosa prilikom njegova sklapanja očito nisu bili ravnopravni.

25.1. Kada se navedeno poveže s već obrazloženom činjenicom da oštećenici nisu raspolagali s primjercima ugovora o zajmu na dva iznosa od po 11.000,00 eura te specijalne punomoći kao i da je optuženik u njihov dug pribrojio i dug ŽE, o čemu je suglasno s oštećenicima iskazivao i svjedok ZČ, tada je po ocjeni ovog suda, optuženik izvan svake sumnje pristupio poslovnom odnosu s oštećenicima, odnosno sklapanju ugovora o zajmu s prethodnom prijevarnom namjerom, u cilju da im oduzme nekretninu – stan u [adresa] kao što je već učinjeno sa stanom u [adresa] od strane kamatara GČ. Uslijed navedenog, optuženik nije niti imao interes primiti od oštećenika povrat iznosa zajma nego stalnim traženjem povrata povećanog iznosa koji im nije niti posudio i psihološkim pritiskom na oštećenike doći u poziciju da raspolaže nekretninom oštećenika u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi.

25.2. Naime, na to upućuje sam karakter osiguranja ispunjenja ugovora o zajmu uz prijenos vlasništva nekretnine (fiducijarni prijenos vlasništva) pri čemu je očigledno da vrijednost predmetne nekretnine višestruko prelazi iznos dugovanja iz ugovora o zajmu koji je logično bilo osigurati manje tegobnim sredstvima za zajmoprimce poput jamstva, zadužnice ili upisa hipoteke (založnog prava) na nekretnini u visini duga.

25.3. Fiducijarni prijenos vlasništva prema članku 34. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predstavlja uvjetni prijenos prava vlasništva nekretnine s fiducijarnog dužnika na fiducijarnog vjerovnika radi osiguranja tražbine, pri čemu se nekretnina upisuje u zemljišne knjige u korist vjerovnika uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja tražbine. Vjerovnik stječe pravo vlasništva pod uvjetom da tražbina ne bude ispunjena, a fiducijarni dužnik ima obveznopravni zahtjev za povrat vlasništva nakon ispunjenja tražbine.

26. Slijedom navedenog, evidentno je da optuženiku nije bilo u interesu da mu bračni par VČ izvrši povrat pozajmljenog iznosa od 18.000,00 eura uvećano za kamate 5.000,00 eura, kako su to iskazivali svjedok ZČ i oštećenici nego mu je bio cilj domoći se nekretnine u [adresa], što je bračni par VČ pokušao spriječiti, a sve kako bi brzo ostvario nepripadnu imovinsku korist daljnjom preprodajom te nekretnine bez odlaganja. Činjenica što je ugovor o zajmu bio javnobilježnički solemniziran ne dovodi u pitanje ostvarenje obilježja kaznenog djela i postojanje prijevarne namjere kod optuženika jer je očigledno da je i to učinjeno u organizaciji optuženika s jasnim ciljem da se oštećenicima oduzme njihova nekretnina zbog čega je i pristupio sklapanju ugovora.

27. Glede subjektivne komponente kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, valja napomenuti da je optuženik tempore criminis bio ubrojiv jer njegova ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju, bio je svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da je postupao u sferi izravne namjere.

28. Nadalje, za pojasniti je kako se u konkretnom slučaju radilo o predmetu u kojem je obrana obvezna iz razloga u članku 66. stavku 1. točki 4. ZKP/08. jer se optuženik za vrijeme trajanja postupka nalazio u istražnom zatvoru u drugom predmetu koji se vodi pred Županijskim sudom u Osijeku, a optuženika je na raspravama 2. prosinca 2025., 29. siječnja 2026. i 2. ožujka 2026. zastupao izabrani branitelj.

28.1. Međutim na raspravama 10. ožujka 2026., 13. ožujka 2026. i 16. ožujka 2026. branitelj optuženika nije pristupao na rasprave, uslijed čega je na temelju članka 397. stavka 1. i 2. ZKP/08. rješenjem ovog suda i novčano kažnjen jer su njegovi postupci, po ocjeni suda očito upravljeni na odugovlačenje ovog kaznenog postupka. S obzirom da je zastara u predmetu koji je raspravnoj sutkinji signiran 15. rujna 2025. kada je stupila na dužnost sutkinje ovog suda trebala nastupiti 23. ožujka 2026., sud u vremenu od 10. ožujka 2026. pa sve do donošenja ove presude 19. ožujka 2026., odnosno do nastupa zastare, usprkos svim poduzetim naporima, nije bio u mogućnosti optuženiku osigurati zamjensku obranu, odnosno postavljenje branitelja po službenoj dužnosti, a izabrani branitelj se oglušio pozivu suda da imenuje branitelja u zamjenu (listovi 965-967 spisa).

28.2. S obzirom da je 9. ožujka 2026. branitelj optuženika izvijestio sud da neće pristupiti na raspravu, pozvan je žurno odrediti branitelja u zamjenu s obzirom da se radi o hitnom predmetu obvezne obrane u kojem prijeti skori nastup zastare, no branitelj je obavijestio sud da ne namjerava imenovati branitelja u zamjenu. Istog dana kada je odgođena rasprava zbog nepristupa branitelja, dakle 10. ožujka 2026. optuženiku je rješenjem predsjednice suda postavljena braniteljica po službenoj dužnosti, odvjetnica Maruška Ujević (list 974 spisa), međutim ista je obavijestila sud (list 978 spisa) da ne može preuzeti zastupanje u predmetu uslijed selidbe ureda i zakazanih rasprava u drugom predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici.

28.3. Stoga je 11. ožujka 2026. optuženiku postavljena druga braniteljica po službenoj dužnosti u osobi odvjetnice Mirne Peršić Kučalo koja je u spis dostavila zamjeničku punomoć za odvjetnika Tomislava Žulja. Međutim oboje odvjetnika su isti dan obavijestili sud da ne mogu preuzeti zastupanje u predmetu zbog prekratkog vremena za pripremu obrane i ranije zakazanih rasprava. Stoga je optuženiku kao branitelj po službenoj dužnosti postavljen odvjetnik Davorin Karačić koji ga je u ovom predmetu već prethodno zastupao pa je sud ocijenio kako je isti dostatno upoznat sa spisom kako bi mogao kvalitetno obaviti svoju dužnost. Na raspravu 13. ožujka 2026. pristupio je odvjetnik Davorin Karačić, no uslijed nesuglasica na raspravi između optuženika i navedenog branitelja te nemogućnosti da uspostave komunikaciju i surađuju, sud je bio primoran razriješiti odvjetnika Davorina Karačića iz opravdanih razloga jer optuženik nije prihvatio njegovo zastupan je i inzistirao je da ga zastupa odvjetnik Tihomir Mišić.

28.4. Optuženik, upitan od raspravne sutkinje može li angažirati drugoga branitelja jer je izabrani branitelj, odvjetnik Tihomir Mišić očigledno spriječen cijeli tjedan da dolazi na sud i da zastupa optuženika u ovom kaznenom postupku koji se nalazi na samom kraju, optuženik je naveo kako je odvjetnik Mišić već plaćen za poduzete radnje i kako bi eventualno mogao angažirati drugoga odvjetnika, ali za to bi se morao prethodno konzultirati sa svojim ukućanima vezano za financije. Na daljnji upit raspravne sutkinje naveo je kako je u telefonskom kontaktu s braniteljem i kako će branitelj pristupiti na raspravu u ponedjeljak 16. ožujka 2026. Raspravna sutkinja je upozorila optuženika kako se ovakvo postupanje njegovog izabranog branitelja ne može tolerirati jer se očito radi o postupcima koji su upravljeni na odugovlačenje ovog kaznenog postupka, što podliježe kažnjavanju u smislu odredbe članka 397. stavka 1. ZKP/08.

28.5. No niti na sljedeću raspravu 16. ožujka 2026. branitelj optuženika ponovno nije pristupio, te do održavanja rasprave nije otvorio poziv za raspravu, iako mu je isti bio dostavljen i e-komunikacijom i putem elektroničke pošte, a u nekoliko navrata pokušani su i telefonskim pozivi, na koje pozive se nije odazivao o čemu je sačinjena i bilješka u spisu (list 996 spisa). Optuženik je na toj raspravi naveo kako preko vikenda nije mogao stupiti u kontakt s braniteljem, s kojim se čuo neki dan tijekom prošlog tjedna. Međutim, potonji navod optuženika nije istinit jer je raspravni sud zatražio ispis poziva optuženika iz Zatvora u Požegi iz kojeg proizlazi kako je optuženik sa svojim braniteljem, odvjetnikom Mišićem komunicirao od 13. ožujka do 15. ožujka 2026. (dakle nakon prethodne rasprave i za vrijeme vikenda uoči posljednje rasprave) pri čemu su uspostavljena dva poziva (jedan 13. ožujka 2026. u 15,51 h u trajanju 18,51 min te drugi 15. ožujka 2026. u 18,54 sati u trajanju 1,17 min).

28.6. Iz opisanog ponašanja optuženikovog branitelja razvidno je kako je branitelj svjesno i namjerno izbjegavao pristupiti na rasprave znajući da se radi o obveznoj obrani, a imajući u vidu skori nastup zastare u predmetu, posežući za različitim načinima za odgodu rasprave koji su varirali od zdravstvenog stanja, iako je istodobno pristupio u drugo pravosudno tijelo o čemu sud raspolaže saznanjima, preko izbivanja iz Zagreba koje ničime nije potkrijepljeno do neistinitog navoda kako nije bio obaviješten o terminu održavanja posljednje rasprave 16. ožujka 2026. S druge strane, optuženik je cijelo vrijeme uvjeravao sud da će njegov branitelj pristupiti na raspravu, nije želio iznijeti obranu u prisustvu drugog izabranog branitelja niti je prihvatio branitelja po službenoj dužnosti koji je od ranije upoznat sa spisom predmeta.

28.7. Takvo postupanje optuženika može se pripisati isključivo odugovlačenju kaznenog postupka do zastare koji kaznenopravni institut nije ustanovljen u korist optuženika, kada se ima u vidu da branitelj postupa po nalozima i uputama svoje stranke, odnosno optuženika, a u konkretnom slučaju branitelj je neopravdano izostajao s rasprava, a optuženik nije izabrao drugog branitelja niti je prihvatio postavljenog branitelja po službenoj dužnosti koji ga je ranije u ovom postupku zastupao.

28.8. Slijedom navedenog, iako je ova presuda donesena u situaciji kada optuženik nije imao formalnog zastupnika u osobi branitelja na raspravi kada to zakon nalaže te su rasprave 13. ožujka 2026. i 16. ožujka 2026. održane u odsutnosti izabranog branitelja i bez prisutnosti drugog zamjenskog branitelja, uslijed naporima suda da se isti osigura, ovaj sud smatra da time optuženiku nije povrijeđeno pravo na obranu niti je učinjena druga postupovna povreda jer se ovakvo postupanje optuženika i branitelja ne može pripisati u krivnju suda nego u njihovu vlastitu i radi se o gruboj zlouporabi procesnih ovlaštenja obrane.

28.9. Sukladno članku 11. stavku 3. ZKP/08. sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava koja pripadaju sudionicima u postupku. a člankom 17.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zabranjena je zlouporaba prava sudionika u postupku i nitko se svojim pravima ne može koristiti kako bi ista zlouporabio. Budući da je ovakvo ponašanje optuženika na način da nije izabrao drugog branitelja, a odbio je postavljenog branitelja koji ga je ranije zastupao kao i ponašanje njegovog izabranog branitelja, po ocjeni suda upravljeno isključivo opstrukciji kaznenog postupka do nastupa zastare, ovaj sud smatra da se optuženik poduzetim radnjama konkludentno odrekao prava na branitelja te je zlouporabio navedeno pravo. Nedopustivo je obrani dopustiti da se procesnim ovlaštenjima koja joj pripadaju služi u svoju korist, a na štetu interesa kaznenog postupka i drugih sudionika tog postupka uz iskazivanje procesne nediscipline prema sudu i visoke razine nepoštivanja suda i dužnost je upravo suda da spriječi takve obrasce ponašanja.

28.10. Pri tome, sud napominje da je njegova dužnost štiti probitke kaznenog postupka i interese svih sudionika kaznenog postupka (ovlaštenog tužitelja, oštećenika, optuženika), a ne samo i isključivo optuženika te ne dopustiti da se ponašanjem optuženika i njegovog branitelja grubo dezauviraju njihova prava pogotovo kada se radi o kaznenom predmetu za kazneno djelo protiv imovine u kojem je zapriječena kazna zatvora do pet godina i koje se progoni po službenoj dužnosti, a nastupjele posljedice su teške i opasne ne samo za oštećenika nego i za cijelo društvo. Naime, dopuštanjem da nastupi zastara u ovom predmetu izigrala bi se upravo svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., odnosno izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecanje kako na počinitelja, tako i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

29. Vezano uz primjenu blažeg zakona iz članka 3. KZ/11. treba napomenuti sljedeće. Ovaj sud je utvrdio da u odnosu na kazneno djelo iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97. opisano u izreci ove presude, treba primijeniti novi zakon jer bi u protivnom u tom dijelu na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon. Naime, 1. siječnja 2013. stup io je na snagu novi Kazneni zakon („Narodne Novine“ broj 125/11. i 144/12.), a jednako tako i u KZ/11. (sa svim daljnjim izmjenama i dopunama) koji se primjenjuje u vrijeme presuđenja, za kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97. ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu prijevare iz članku 236. stavku 2. KZ/11.

29.1. Usprkos tome što je zapriječena kazna u članku 236. stavku 2. KZ/11. viša u posebnom zakonskom maksimumu za teži oblik ovog kaznenog djela, novi KZ/11. povoljniji je za optuženika jer je neodređena vrijednost u vidu znatne štete i znatne imovinske koristi prema članku 87. stavku 29. KZ/11., ako prelazi 7.963,37 eura, odnosno 60.000,00 kuna. Naime, neovisno o tome što je za kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. KZ/11. zapriječena stroža kazna i to kazna zatvora od 1 (jedne) godine do 8 (osam) godina, od kazne koja je propisana za kazneno djelo iz članka 224. stavka 4. KZ/97. i to kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina, povišeni imovinski limit prema članku 87. stavku 29. KZ/11. potreban je za ostvarenje kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela. Zbog toga je novi KZ/11. blaži za optuženika. Ovdje je potrebno istaknuti da je pri primjeni odredbe članka 236. stavka 2. KZ/11. sud vezan maksimumom propisane kazne koja je za optuženika povoljnija, a u ovom slučaju je to u članku 224. stavku 4. KZ/97. (odnosno do pet godina).

29.2. Pravna oznaka kaznenog djela tijekom postupka nije niti dovedena u pitanje s obzirom da je nasljednik iza pok. oštećenika VČ, UČ (list 292 spisa) postavio i imovinskopravni zahtjev koji odgovara visini procijenjene vrijednosti stana njegovih roditelja (pok. VČ i FČK), a koja nekretnina kako prema ocjeni suda tako i prema prosječnom životnom iskustvu te kretanjima cijena na tržištu nekretnina u gradu Zagrebu, kako u inkriminirano vrijeme, tako i danas, sasvim sigurno prelazi imovinski cenzus iz članka 87. točke 29. KZ/11., odnosno 7.963,37 eura, kako je ispravno i opisano u činjeničnom opisu optužnice, što uostalom obrana tijekom postupka nije ni dovela u pitanje.

30. Pri razmatranju vrste i mjere kazne sud je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11. dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

30.1. Olakotnim je cijenjena optuženikova mlađa životna dob tempore criminis od 25 godina kao i kaznena neosuđivanost tempore criminis. S druge strane, sud je otegotnim cijenio njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela koje ukazuje da je nastavio s protupravnim aktivnostima na štetu tuđe imovine, činjenicu da je kaznenim djelom grubo iskorišten odnos povjerenja koji su oštećenici prema njemu imali kao i visinu štete koja višestruko premašuje zakonski limit za znatnu imovinsku korist, odnosno težinu povrede zaštićenog dobra i posljedice koje su pretrpjeli oštećenici, a koja se sastoji u povredi prava vlasništva te gubitku vrijedne nekretnine.

30.2. Stoga, sud smatra da će se upravo ovakvom bezuvjetnom kaznom zatvora od dvije godine utjecati na optuženika i odvratiti ga da ubuduće ne čini kako imovinska tako i druga kaznena djela, ali i na sve druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a počinitelju omogućiti ponovno uključivanje u društvo. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

31. S obzirom da podaci u spisu ne daju pouzdanu osnovu za njegovo presuđenje, jer nije poznata točna tržišna vrijednost predmetne nekretnine, sud je na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. oštećenika uputio da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

32. Naposljetku, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 8. ZKP/08. optuženi FČ dužan je u roku od 15 (dana) od izvršnosti presude naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1,000,00 eura i nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika u visini o kojoj će biti odlučeno posebnim rješenjem.

32.1. Naime, kako je optuženik proglašen krivim dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka pri čemu je sud prilikom odmjeravanja visine paušalne svote u konkretnom slučaju vodio računa o trajanju i složenosti postupka i izvedenim dokazima ocijenivši kako plaćanjem troškova kaznenog postupka u cijelosti neće biti dovedeno nužno uzdržavanje i egzistencija optuženika i njegove obitelji.

33. Slijedom svih obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-3690/20

2. Optuženi FČ – putem Zatvora u Požegi

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Tihomir Mišić

4. Oštećenik UČ

5. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik Domagoj Dražić

6. U spis