Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-100/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1744/2023-31 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1744/2023- 31 od 3. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1744/2023- 31 od 3. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF u iznosu 10.124,09 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.047,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2025. do isplate (točka II. izreke presude) i dopuštena je preinaka tužbe iz podnesaka tužitelja od 19. kolovoza 2024. i 26. lipnja 2025. (izreka rješenja).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude i rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na način da je sud neosnovano dopustio preinaku tužbe, zatim da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove postupka uz zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, a podredno ukinuti presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 411,26 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. ZPP-a, jer je suprotno navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 19. kolovoza 2024. i 26. lipnja 2025. Za dopuštenje preinake tužbe prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, budući su isti utemeljeni na primjeni članka 191. stavak 2. ZPP-a i zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. te pravnog shvaćanja s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. (neprava preinaka).

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio duge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor 1. veljače 2025. sklopili Ugovor o kreditu kojim je prednik tuženika odobrio tužitelju kredit u iznosu od 98.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita,

- da se tužitelj obvezao kredit vratiti u roku 30 godina otplatom u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja,

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2912/2018-37 od 31. ožujka 2021. (točkom III. izreke) pravomoćno utvrđeno da je ništava odredba Ugovora o kreditu od 1. veljače 2005. koja se odnosi na valutnu klauzulu.

11. Na temelju navedenog te polazeći od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništave i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te presude Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na ništavost valutne klauzule, budući je, a kako je to određeno člankom 502.c ZPP-a, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

12. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

13. Na sporni pravni odnos stranaka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05), jer u situaciji kada je sporni Ugovor o kreditu sklopljen 1. veljače 2005., dakle prije stupanja na snagu navedenog Zakona (stupio na snagu 1. siječnja 2006.) na spor je trebalo primijeniti odredbe zakona koji je važio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91). No, kako oba zakona na bitno istovjetan način reguliraju sporni odnos između stranaka i pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo je na jednak način odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

14. Prema članku 104. stavak 1. ZOO/91 u slučaju ništavosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj preplatio anuitete s osnove valutne klauzule u iznosu 10.124,09 eura, te je pravilno naložio tuženiku da tužitelju isplati taj iznos sve uz primjenu članka 104. stavak 1. ZOO/91.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio izračun vještaka imajući u vidu samo pozitivne razlike, a ne i negativnu razliku vrijednosti valutnog tečaja. U odnosu na ovaj prigovor, kojeg je tuženik isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, sud je iznio stav sadržan u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da, ako u postupku nije istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO/05, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje (uračunavanje) o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništavih odredbi Ugovora o kreditu u CHF. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike) čemu treba dodati da vještak nije utvrdio manje plaćene iznose na ime tečajnih razlika budući je tečaj CHF bio isključivo viši od početnoga.

17. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli. Neosnovanosti prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO/91, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 22. srpnja 2021.

18. Nastavno na navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je zastario dio tražbine tužitelja u odnosu na iznose koji su postavljeni po preinačenoj tužbi (povećani dio zahtjeva), jer je u slučaju preinake tužbe i povećanja tužbenog zahtjeva kojim se potražuje isplata preplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu uslijed ništavih ugovornih odredbi za ocjenu prigovora zastare odlučan dan kada je tužba podnesena budući se zastara prekida podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.).

19. Budući je nepoštena odredba prednika tuženika kojom je ugovorena valutna klauzula, a imajući u vidu da je prednik tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 214. ZOO/91 mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO/05. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio.

20. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

21. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a te je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan budući je njegova žalba odbijena.

U Velikoj Gorici 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak