Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-112/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silviji Kirin Palčić odvjetnici iz Jastrebarskog, Augusta Šenoe 1A/2, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14812/2021 od 13. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu Poslovni broj: 8 Pr-14812/2021-11 od 13. siječnja 2021. te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Rev- 911/2022-5 od 29. svibnja 2025. ukinuta je presuda i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-246/2022 od 21. ožujka 2022., kojim je odbijena žalba tužitelja te je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14812/2021 od 13. siječnja 2021. te je predmet vraćen ovom sudu na nadležno odlučivanje.
1.1.Prvostupanjskim rješenjem je u točki I. izreke odbačena tužba u dijelu s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj VU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaposlen na neodređeno vrijeme kod tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ, OIB 82031999604, Zagreb, Ozaljska 105, te da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, kao i da tuženikova Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme nije zakonita i dopuštena.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."
1.2. U odluci pod točkom II. izreke nalaženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku 8 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbeni razloga predviđenih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25.; dalje: ZPP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovnu odluku.
2.1. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja te osporio žalbene navode i predložio žalbu tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovanu.
2.2. Žalba tužitelja je osnovana.
3. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke utvrđeno je kako su stranke sklopile prvi ugovor o radu na određeno vrijeme 20. studenog 2019., drugi ugovor o radu na određeno vrijeme 2. studenog 2020. i treći ugovor o radu na određeno vrijeme 4. svibnja 2021., pri čemu je zadnji ugovor trajao do 3. lipnja 2021., nakon čega je tuženik 2. lipnja 2021. uručio tužitelju obavijest da mu radni odnos prestaje istekom vremena na koji je sklopljen posljednji ugovor o radu (3. lipnja 2021.), time da je tužitelj 17. lipnja 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava, kojega je tuženik odbacio kao nedopušten.
4. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odbacio tužbu u dijelu u kojem se zahtijevalo utvrđenje da je tužitelj zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme te da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, budući tužitelj nije pravovremeno nije tražio zaštitu svojih prava u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19- u daljnjem tekstu:ZR-a).
4.1. Naime, u obrazloženju sud prvog stupnja navodi kako je tužitelj bio dužan podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana od sklapanja posljednjeg ugovora o radu na određeno vrijeme, čime je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena protivno odredbi čl. 133. ZR-a . Pri tome sud prvog stupnja ukazuje da unatoč tomu što je tuženik obavijestio tužitelja o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme s danom 03.lipnja 2021. godine, ova Obavijest jest deklaratorne naravi jer ugovor na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je sklopljen, radi čega je tužbu tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenom u dijelu zahtjeva za utvrđenje statusa te nezakonitosti tuženikove Obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme, a odbiti u dijelu zahtjeve za isplatu razlike plaće jer tužitelj nije dokazao postojanje pravne osnove za utuženu isplatu.
5. Na žalbene navode tužitelja da je pogrešno primijenjena odredba čl. 133. ZR-a i odbačena tužba (povreda odredbe čl. 282. ZPP-a), budući se radi o tužbi na utvrđenje iz čl. 187. ZPP-a (pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Revt-259/2014 od 11. svibnja 2016.), odgovoriti je kako u konkretnom slučaju predmet tužbenog zahtjeva nije samo pobijanje Obavijesti tuženika o prestanku ugovora o radu, koju poslodavac po zakonu nije ni bio dužan donijeti i za koju prvostupanjski sud s pravom drži kako se radi o odluci deklaratorne naravi jer ugovor o radu sukladno odredbi članka 112. stavak 3. ZR-a prestaje istekom roka na koji je sklopljen.
6. Naime, predmet ovog spora jest i utvrđenje da se radni odnos koji je tužitelj zasnovao kod tuženika na osnovi više ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, koji je trajao bez prekida duže od 18 mjeseci, ima smatrati radnim odnosom na neodređeno vrijeme.
7. Utoliko u konkretnom slučaju nije bilo mjesta odbačaju tužbe u ovom dijelu zahtjeva, što je i pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-259/14 od 11. svibnja 2016. na koju se poziva žalitelj u žalbenim navodima, a prema kojem tužitelj ne bi bio prekludiran u svom pravu na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa ako je podnio tužbu na utvrđenje utvrđenje u smislu članka 187. stavak 1. ZPP-a, čime je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe čl. 282. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 187. ZPP-a te odredbe članka 133. ZR-a.
7.1. Naime, odredbom članka 133. ZR-a propisano je u stavku 1. da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, dok je u stavku 2. uređeno ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
8. S druge strane ZR ne predviđa obvezu poslodavca da zaposlenika, koji je na određeno vrijeme zaposlen kod istog, izvještava o prestanku, odnosno o isteku ugovora o radu, o čemu je voditi računa u nastavku postupku.
9. Kako navedeno predstavlja prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu utužene naknade plaće, a o kojem je sud prvog stupnja meritorno odlučivao, ovaj drugostupanjski sud je analizirajući sadržaj odredaba predmetnih ugovora u ranijoj odluci pod poslovnim brojem: Gž R-246/2022 od 21. ožujka 2022. ukazao na različito uređenje instituta ugovora o radu na određeno vrijeme prema odredbama tada važećeg Zakona o radu i odredaba Kolektivnog ugovora tuženika
10. Tako je odredbom članka 12. stavka 1. ZR-a propisano kako se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Nadalje, odredbom stavka 2.određeno je kako poslodavac s istim radnikom smije sklopiti svaki slijedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog, koji u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi iz članka 14. stavka 3. ZR-a mora biti naveden. U odredbi stavka 3. propisano je kako ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i pravi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene nenazočnog radnika li je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom, pri čemu se ova ograničenje iz stavka 2. i. 3 se ne odnose na prvi ugovor o radu na određeno vrijeme. Također je za navesti kako je odredbom članka 12. stavka 5. ZR-a određeno kako svaka izmjena odnosno dopuna ugovora o radu iz stavka 1. ovoga članka, koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra se svakim slijedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme.
10.1. Konačno, odredbom članka 12. stavkom 7. ZR-a propisano da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.
11. Dakle, ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen u trajanju kraćem od tri godine, kao što je konkretni slučaj, ukupno trajanje svih ugovora ne smije trajati dulje od tri godine, osim kada se radi o zamjeni privremeno nenazočnog radnika ili je to uređeno zakonom ili kolektivnim ugovorom.
12. Prema odredbi članka 9. stavak 3. ZR-a, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
13. Tako je člankom 16. Kolektivnog ugovora tuženika propisano da se ugovor o radu na određeno vrijeme može sklopiti u situacijama privremenog nedostatka potrebnog broja izvršitelja, dok je člankom 17. istog Kolektivnog ugovora propisano kako ukupno trajanje ugovora iznimno može trajati duže od propisanih 18 mjeseci zbog objektivnih razloga te da se navedeno ograničenje ne primjenjuje na prvi ugovor o radu na određeno vrijeme.
14. Razlog sklapanja ugovora na određeno vrijeme naveden je u članku 1. citiranih Ugovora o radu između tužitelja i tuženika, a to je u konkretnom slučaju „zbog potrebe procesa rada“ ( koji je opisno sadržan u članka 2.), što je od odlučnog značaja za ocjenu postojanja razloga za sklapanja predmetnih ugovora, pa s tim u svezi i pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja, imajući u vidu i činjenicu da se radi o povoljnijem pravu za radnika upravo prema odredbama Kolektivnog ugovora tuženika.
15. Postupajući sukladno uputi iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-911/2022-5 od 29. svibanj 2024., prema kojoj ovaj drugostupanjski sud nije imao ovlasti meritorno razmatrati dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, kao i da tuženikova Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme nije zakonita i dopuštena, bez da je u prvostupanjskom postupku (koji je završio donošenjem procesne odluke o odbacivanju dijela tužbenog zahtjeva) o istoj meritorno odlučivano jer tužitelj ima pravo argumentirano i na kontradiktoran način raspravljati i dokazivati svoje tvrdnje, to je i u ovom dijelu valjalo uvažavanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
16. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti počinjenu bitnu povredu postupku na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će sukladno iznesenim primjedbama i uputama, a u okviru dokaznih prijedloga stranaka, utvrditi činjenično stanja odlučno za ocjenu osnovanosti tvrdnji stranka i valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, meritorno odlučiti o tužbenim zahtjevima tužitelja.
17. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 19. ožujka 2026.
Predsjednik
vijeća
Boris Mimica