Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-14/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženice GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, uz sudjelovanje mlt. ZL, zastupanog po posebnoj skrbnici EL iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s mlt. djetetom, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-77/2022-42 od 17. prosinca 2025., dana 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-77/2022-42 od 17. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izmijenjena je presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-291/2014-8 od 17. rujna 2014. u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa mlt. ZL s tužiteljem na način da će se isti ostvarivati u Obiteljskom centru Vinkovci pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Zavod u Vinkovcima i to prvu i treću subotu u mjesecu u vremenu od 11,00 do 15,00 sati na način da majka dovede mlt. dijete u ustanovu te po završetku susreta dođe po njega, sve to u trajanju od 6 mjeseci, računajući od dana kada Zavod u Vinkovcima imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, te telefonskim putem preko mobitela mlt. ZL svaku nedjelju u trajanju od pola sata u vremenu od 17,00 do 17,30 sati, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, a pod točkom II. izreke određeno je da presuda broj P-291/2014-8 Općinskog suda u Vinkovcima od 17. rujna 2014. u preostalom dijelu ostaje neizmijenjena. Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju da tuženoj isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2025. pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P- 291/2014-8 od 17. rujna 2014. određeno da će mlt. zajedničko dijete stranaka živjeti s majkom, dok su određeni susreti oca s djetetom, kao i da je tužitelj prije pokretanja ovog postupka pokrenuo postupak obveznog savjetovanja pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, ali da među strankama nije postignut dogovor.

6. Kako su se okolnosti od donošenja prethodne odluke na strani tužitelja i mlt. ZL promijenile jer je isti sada u dobi od 13 godina, sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da mlt. ZL živi s majkom i njenim novim partnerom te njihovim zajedničkim djetetom, da je dječak svjestan činjenice da roditelji nisu zajedno, da oca neredovito viđa, da je emocionalno vezan za majku, dok prema ocu ima ambivalentan stav jer ga je vidio nekoliko puta, ali mu ti susreti nisu ostali u lijepom sjećanju, da ne iznosi detalje vezane za vrijeme provedeno s ocem , ali ukoliko bi se s istim viđao da bi volio da to bude u [adresa].

7. Sud se osim toga poziva i na mišljenje socijalnog radnika nadležnog Zavoda od 30. listopada 2024. iz kojeg proizlazi da je mlt. ZL dijete izvanbračne veze stranaka, da je tužitelj od donošenja rješenja radi uređenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 2015. pa sve do 2022. svega četiri puta ostvario kontakt s djete tom, da je nakon toga pokrenuo postupak na sudu radi donošenja privremene mjere ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom te je 2023. doneseno pravomoćno rješenje kojim mlt. ZL ostvaruje kontakt s ocem svake treće subote u mjesecu od 11,00 do 15,00 sati, te svaku nedjelju od 17,00 do 17,30 sati telefonskim putem, da je zadnji kontakt mlt. ZL s tužiteljem bio za Božić 2023., da tužitelj s mlt. ZL isključivo pokušava ostvariti kontakt putem telefona što isti odbija, a da je mlt. ZL više puta ostao razočaran očevim obećanjima da će ga nazvati pa ga ne nazove, ili da će doći pa ne dođe, slijedom čega je to mlt. ZL stvorilo bijes i ljutnju te od tada odlazi kod dječjeg psihologa jednom do dva puta mjesečno.

8. Nadalje, iz službene bilješke psihologa prvostupanjskog suda od 21. kolovoza 2025. isti navodi da je mlt. ZL emocionalno topao i osjetljiv i socijalno prilagođen adolescent, da je izrazito zadovoljan svojim odnosom s vlastitom obitelji za koju kaže da ju čine njegova majka, očuh, brat i sestra, da se osjeća prihvaćeno od strane majke, da joj se povjerava, dok se suprotno tome mlt. ZL osjeća odbačeno tj. zanemareno od strane oca navodeći kako su se vidjeli svega nekoliko puta tijekom njegovog života , da je njihov odnos površan, da ima dojam da s ocem ne može otvoreno razgovarati jer on do sada nije imao vremena i razumijevanja za njega te nije bio zainteresiran za to kako on zapravo živi, da tužitelju zamjera neispunjenje obećanja te njegov pristup kojeg smatra grubim, da ga oslovljava njegovim osobnim imenom te da tijekom razgovora otvoreno iznosi probleme u komunikaciji s tužiteljem te ponašanje oca zbog kojih osjeća da ga on ne prihvaća i zanemaruje njegove potrebe, a koji kod njega izazivaju neugodne emocije i dovode do smanjenja motivacije za zajedničkim provođenjem vremena.

9. Isto tako iz mišljenja koje je dao i Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Opatija od 18. veljače 2025., obzirom da tužitelj živi na području nadležnosti njihovog Zavoda, proizlazi da je tužitelj dobar otac čije psihološke karakteristike osobnosti te životni stavovi i kompetencije pružaju garanciju za kvalitetnu skrb o djetetu u vrijeme susreta i druženja, da na planu osobnosti, a niti u obiteljskim okolnostima, nije viđen razlog zbog kojeg ne bi mogao samostalno održavati susrete i druženja s m lt. djetetom, da obzirom da živi u [adresa], mjestu koje je prostorno jako udaljeno od mjesta življenja djeteta te obzirom na njegove poslovne obveze i financijske mogućnosti , da nije moguće održavati susrete i druženja djeteta na tjednoj, odnosno mjesečnoj razini, pa predlažu da otac održava telefonski kontakt s mlt. sinom i da ga viđa u mjestu stanovanja svaki treći vikend, subotom i nedjeljom u mjesecu veljači, svibnju, srpnju i listopadu te prvu godinu za Badnjak i Božić, a druge godine za Uskrs tako da će otac preuzeti dijete na adresi majke i vratiti ga na njezinu adresu.

10. Temeljem navedenog, sud zaključuje da između tužitelja i mlt. ZL postoji površan odnos i sukladno tome manja emocionalna povezanost i privrženost djeteta prema ocu. Kako iz mišljenja psihologa proizlazi da, kako bi se ostvarile pozitivne promjene u njihovom odnosu, da je važno da otac razumije potrebe dječaka uzimajući u obzir njegovu dob, osobine ličnosti i emocionalnu osjetljivost te shodno tome da nauči prilagođavati svoj pristup, sud smatra da obzirom na mogući manjak iskustva oca u navedenom i izražen negativan stav i manjak povjerenja djeteta prema ocu, da bi im u tom procesu bila korisna podrška stručne osobe koja bi osim pomoći i podrške pri ponovnom uspostavljanju zadovoljavajućih osobnih odnosa, mlt. ZL pružila osjećaj sigurnosti tijekom susreta s ocem, čime bi se utjecalo i na smanjenje njegove anksioznosti, pa bi se na taj način osigurali uvjeti za postupnu izgradnju njihovog trenutno narušenog odnosa i ponovno stjecanje povjerenja mlt. djeteta u oca, uzimajući u obzir da je važnija kvaliteta nego kvantiteta njihovog odnosa. Sud smatra da je neophodno da tužitelj osvijesti nužnost preuzimanja aktivne uloge i odgovornosti u tom procesu, da je važno da se usmjeri na uspješniju komunikaciju s djetetom te bolje razumijevanje i odgovaranje na njegove potrebe, uzimajući u obzir i način na koji mlt. dijete participira njegovo ponašanje, jer da je upravo njegova percepcija filter kroz koji će mlt. ZL doživljavati i procjenjivati sve očeve buduće postupke, te da bi se tako s vremenom uz podršku i usmjeravanje stručne osobe moglo raditi na postupnom poboljšanju međusobnih odnosa, što bi u konačnici pozitivno utjecalo na dobrobit mlt. ZL u cjelini.

11. Upravo iz navedenog, a uvažavajući potrebe i dobrobit djeteta, sud je prihvatio mišljenje stručnog tima Hrvatskog Zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci, mišljenje psihologa suda te posebne skrbnice mlt. djeteta kao objektivna, stručna i logična, nalazeći ga sukladnim i s navodima koje je iznijela majka mlt. ZL, te s dokumentacijom koja se nalazi u spisu. To obrazlaže činjenicom da mlt. ZL nije vidio oca dulje vrijeme, pa da je u ovoj situaciji u najboljem interesu djeteta da se osobni odnosi s ocem održavaju prvu i treću subotu u mjesecu u vremenu od 11 do 15 sati na način da otac dođe u mjesto stanovanja djeteta, odnosno u Obiteljski centar Vinkovci u nazočnosti treće stručne osobe, a bez nazočnosti majke djeteta, te telefonskim putem preko mobitela mlt. ZL svaku nedjelju u trajanju od pola sata u vremenu od 17-17,30 sati. Osim toga, smatra da će upravo stručna osoba kao nepristrana poticati primjereni kontakt oca i sina pa je primjenom odredbe čl. 124. st. 5. i čl. 413. st. 1. u svezi s čl. 124. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) odlučeno kao u točki I. izreke, a sve to u smislu odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 12/93, 20/97) i čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" br. 1-16/09), dok je sukladno odredbi čl. 124. st. 3. navedenog Obiteljskog zakona naznačeno vrijeme trajanja mjere jer susreti pod mjerom mogu biti određeni samo privremeno u trajanju do 6 mjeseci, računajući od dana kada Zavod imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

12. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, s obrazloženjem da iz dokaza proizlazi da mlt. ZL želi da osobne odnose s ocem ostvaruje u svojem mjestu stanovanja.

13. U žalbi tužitelj ističe da je nepravilan zaključak suda da je u najboljem interesu mlt. ZL da ostvaruje osobni odnos s ocem uz nadzor stručne osobe, iako iz provedenih dokaza, uključujući psihološki nalaz i mišljenje Zavoda u Opatiji, nedvojbeno proizlazi da je kompetentan, emocionalno stabilan i sposoban samostalno ostvarivati susrete i druženje s mlt. ZL, a da sud pri tom nije utvrdio postojanje bilo kakvih okolnosti koje bi upućivale na ugrozu sigurnosti, zdravlja ili dobrobiti djeteta a koji bi razlog jedini bio opravdan za tako restriktivan način određivanja susreta. Isto tako navodi da je sud kao odlučnu okolnost uzeo činjenicu da ga mlt. dijete dulje vremena nije viđalo, zanemarujući pri tom uzrok takvog stanja i odgovornost drugog roditelja u dosadašnjem tijeku ostvarivanja osobnih odnosa. Stoga ukazuje da je sud posljedice dugotrajnog prekida kontakta neopravdano pripisao isključivo tužitelju, iako stručni nalazi ukazuju da je za obnovu odnosa ključno postupno, ali stvarno jačanje neposrednog odnosa oca i mlt. djeteta, a ne njegovo daljnje institucionaliziranje, pa da određivanjem susreta isključivo uz nadzor stručne osobe sud ne potiče normaliziranje obiteljskih odnosa, čime je povrijedio načelo najboljeg interesa djeteta, jer takav model dugoročno ne pridonosi razvoju povjerenja spontanosti i emocionalne sigurnosti u odnosu roditelj – dijete. Ujedno se naglašava da se pri donošenju odluke primarno mora voditi računa o najboljem interesu mlt. djeteta, pri čemu je razvidno da mlt. ZL ima oca koji iskazuje stvarnu i kontinuiranu namjeru produbljivanja međusobnog odnosa i to na način koji, iako možda ne svakidašnji u ustaljenoj sudskoj praksi, ne izlazi iz okvira njegove roditeljske skrbi i prava djeteta na odnos s oba roditelja. Stoga smatra kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne moče ispitati, ukazujući pri tom na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), a ujedno da je donesena na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa da je zbog navedenog pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

14. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima a i primjeno odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ) ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, na koju sadržajno ukazuje tužitelj, a niti ijednom drugom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.

15. Nadalje, cijeneći da su se neposredni osobni odnosi tužitelja i mlt. ZL koji je sada u dobi od 14 godina ostvarili od rođenja mlt. djeteta pet puta te posebno vodeći računa da je od strane mlt. ZL izražen negativan stav i manjak povjerenja istog prema tužitelju koji obrazlaže činjenicom da je čuo da je tužitelj vikao na njegovu majku, psovao i drsko se ponašao prema njoj, što ga je povrijedilo, a što se dogodilo nakon što je rekao tužitelju da bi se htio prezivati GL, kao i svi ostali članov i njegove obitelji, pa kako se mlt. ZL ne želi viđati s ocem navodeći je povrijeđen, ljut i tužan jer mu je otac u više navrata lagao i varao ga, ali navodi da ako to mora, da ne bi htio da njih dvojica budu sami jer mu je to jako neugodno i ima dojam da se međusobno ne poznaju, pa bi pristao viđati oca uz prisutnost još neke osobe koja ne mora biti njegova majka i jer bi ta osoba vidjela kako se njegov otac ponaša i to u mjestu njegovog prebivališta, jer ne pozna nikoga u mjestu gdje živi njegov otac i ne zna ništa o njegovoj obitelji i ovaj sud smatra, bez obzira na zaključak Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Opatija da kod tužitelja ne postoji razlog zbog kojeg ne bi mogao samostalno održavati susrete s mlt. djetetom, da je zbog emocionalne osjetljivosti mlt. ZL i ostvarivanja pozitivnih promjena u njihovom odnosu zakonito prvostupanjski sud odredio da se njihovi osobni odnosi trenutno odvijaju uz nadzor stručne osobe u privremenom trajanju do šest mjeseci u kojem vremenu je važno da otac nauči razumjeti potrebe mlt. djeteta te shodno tome prilagoditi svoj pristup istom , dok će se istodobno na taj način mlt. ZL pružiti osjećaj sigurnosti tijekom susreta s ocem na koji način bi se sigurno osigurali uvjeti za postupnu izgradnju njihovog boljeg odnosa i ponovnog stjecanja povjerenja mlt. djeteta u oca koji je trenutno pr ilično narušen, a što je sve isključivo u najboljem interesu i za dobrobit mlt. ZL a nije ni na štetu tužitelja kao oca.

16. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tužitelja potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. i II izreke te i u odluci o troškovima postupak pod točkom III. izreke obzirom da sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka, dok tužitelj pobija odluku o troškovima postupka samo u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

U Varaždinu 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović