REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj 12. K-1753/2024-20
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Martini Pamić uz sudjelovanje zapisničarke Anamarie Schmidt, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ML zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.),povodom privatne tužbe KL, podnesene po opunomoćeniku, ŽL, odvjetniku u [adresa] od 21. listopada 2024., izmijenjene pisanim podneskom 12. studenog 2024., nakon održane javne rasprave 19. ožujka 2026., u prisutnosti privatne tužiteljice KL, odvjetnika Juru Plazonića u zamjenu za opunomoćenika, odvjetnika ŽL, optuženog ML osobno i njegovog branitelja, Mislava Matića, odvjetnika u Zagrebu, a u prisutnosti odvjetnika Jure Plazonića u zamjenu za opunomoćenika, 24. ožujka 2026 objavio je, a 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Na temelju članka 453. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP)
Okrivljeni ML OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M, rođen **.**.1977., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju diplomirani novinar, sa završenom VSS, pismen, oženjen, supruga ĆL, zaposlena, s mjesečnim primanjima koja mu nisu poznata, zaposlen, na dugotrajnom bolovanju, s mjesečnim primanjima od oko 500,00 eura, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 4 godine i pokćerke u dobi od 10 godina, suvlasnik 1/3 zemljišta i kuće u [adresa], ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega
oslobađa se optužbe
da je:
dana 21. srpnja 2024. godine, u mjestu Posedarju, u ulici Kardinala Alojzija Stepinca kčbr. [katastarska čestica], oko 11,00 sati, s nakanom tjelesnog ozljeđivanja privatne tužiteljice KL, privatnu tužiteljicu povukao za ruku, te joj zadao kontuzije dakle, drugog tjelesno ozlijedio ili mu narušio zdravlje,
čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela– tjelesnu ozljedu-označeno i kažnjivo po članku 117. stavku 1. KZ/11
II./ Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-a privatna tužiteljica KL upućuje se da postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 2.654,46 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja privatne tužbe 17. listopada 2024. godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, može ostvarivati u cijelosti u parnici.
III./ Na temelju 149. stavak 3. ZKP-a privatna tužiteljica obvezuje se naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a i to paušalnu svotu u iznosu 200,00 eura te nužni izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja o čemu će se donijeti posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Privatna tužiteljica CL je 21. listopada 2024. podnijela po opunomoćeniku, odvjetniku ŽL privatnu tužbu protiv optuženog ML zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. KZ/11 , izmijenjene pianim podneskom 12. studenog 2024. Na raspravi održanoj 19. ožujka 2026. privatna tužiteljica je putem opunomoćenika podnijela pisani imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.654,45 eura, a kako je to precizirano u privatnoj tužbi od 12. studenog 2024 .
2. Pozvan da se očituje o optužbi, okrivljeni ML naveo je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se privatnom tužbom stavljaju na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su i razgledani dokazi u spisu i to: medicinska dokumentacija na ime okrivljenog ML sa lista 4, medicinska dokumentacija od 26. srpnja 2024. na ime KL list 6 do 11 spisa, izvješće policijske postaje Zadar od 21. srpnja 2024. sa lista 23 spisa, dopis policijske postaje Zadar od 12. lipnja 2025. sa prilozima sa lista 26 do 60 spisa, dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 4. rujna 2025. sa lista 66 spisa, kao i lista 73 do 77 spisa i 78 do 82 spisa te dopis Općinskog suda u Zadru od 7. listopada 2025. sa lista 69 spisa. Na raspravi održanoj 19. ožujka 2026. sud je po službenoj dužnosti u svojstvu svjedoka ispitao privatnu tužiteljicu KL. Na kraju dokaznog postupka, ispitan je okrivljeni ML te je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog sa lista 84 spisa.
3.1. Sud je donio rješenje koji se odbijaju dokazni prijedlozi optužbe za ispitivanjem u svojstvu svjedoka MLŽ, AL, NL i TL, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP-a kao nevažne i odugovlačeće te kojim se odbijaju dokazni prijelazi obrane da se u svojstvu svjedoka ispita PL, kao i da se pribavi snimka na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP -a kao odugovlačeći. Sud je donio predmetno rješenje obzirom da je u spis predmeta zaprimljena materijalna dokumentacija ovlaštenih tijela progona, a vezano uz identični događaj u kojem je opisano činjenično stanje te bi izvođenje daljnjih dokaza nepotrebno odugovlačilo ovaj postupak. Stoga, sud je bio u mogućnosti utvrditi činjenično stanje i bez provođenja predloženih, a po sudu odbijenih dokaznih prijedloga, o čemu će se viđe sud osvrnuti u nastavku obrazloženja ove presude.
4. U postupku za sud nije bilo sporno da su okrivljeni ML i privatna tužiteljica KL bili 21. srpnja 2024. u obiteljskoj kući na adresi u [adresa], a što nesporno proizlazi iz iskaza privatne tužiteljice, obrane okrivljenog, ali i iz materijalne dokumentacije koja je pročitana u tijeku dokaznog postupka, a osobito optužnog prijedlog policijske postaji Zadar. Nije sporno niti da su okrivljeni i privatna tužiteljica u srodstvu, odnosno da se radi o bratu i sestri, što isto proizlazi iz njihovih iskaza. Nadalje, nesporno je da su 21. srpnja 2024. i okrivljeni i privatna tužiteljica zatražili medicinsku pomoć u Općoj bolnici Zadar i to okrivljeni u 12,04 sati, a privatna tužiteljica u 14,40 sati, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije
5. Sporno je bilo je li upravo okrivljeni postupao na način kako je to navedeno u privatnoj tužbi.
6. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka, okrivljeni ML naveo je kako se smatra nevinim i da sve izneseno od strane njegove sestre nije istina jer je ona cijelo vrijeme u tom događaju držala njega za kravatu i ona je njega držala za ruku, a što je navedeno i u policijskom izviješću policijske postaje Zadar, a osim toga u odbačaju kaznene prijave protiv njega, njihova majka da je izjavila da ništa nije vidjela da bi netko nekoga namjerno ozlijedio ili naguravao. Sve izneseno od strane njegove sestre smatra netočnim i insinuacijom te je naveo kako se nije bacao, već da je nakon događaja izašao na dvorište i padao zbog posljedica gušenja od strane svoje sestre. Također kada je ista vidjela da ju se snima prestala je sa gušenjem. Nakon događaja uputio se na donji kat u dvorište. U tom događaju zadobio je ozljedu tjemena glave, nije šikljala krv, ali se vidjela ozljeda. Na poseban upit branitelja odgovorio je kako se privatna tužiteljica zaletjela u njega i to s leđa nakon čega je pao na pod i udara glavom o betonsku podlogu i onda ga privatna tužiteljica za kravatu i cijelo vrijeme guši. Pokušavao je ustati, ali nije uspio dok ga privatna tužiteljica nije pustila, a to je učinila nakon što je uvidjela da ju se snima. Nije istina da bi razlog za to bilo traženje ključeva jer je kuća cijelo vrijeme otključana prema tvrdnjama njegove sestre i brata. Privatna tužiteljica je cijelo vrijeme bila na koljenima i tako je zadobila ozljede koljena, negira da bi ju udario u trbuh niti u bilo koji drugi dio tijela. To je sve trajalo vrlo kratko, po njemu manje od minute. To je sve na njega utjecalo na način da se liječi kod psihijatra zbog posljedica. Nije vidio NL niti susjedu TL u blizini tog događaja, NL je došla nakon što se sve ovo izdešavalo, a AL nije bio prisutan predmetnom događaju. U tom događaju kao posljedicu gušenja, ostao je bez zraka pa mu je supruga rekla da je i teturao dok nije došla hitna pomoć, a upravo zbog toga se ja i ne sjeća cijelog događaja. Na poseban upit opunomoćenika odgovorio je da je visok 180 cm, sada ima 88 kg, ali ne zna koliko kilograma je tada imao, nešto je smršavio. Na daljnji upit kako je završio na podu i to na leđima kada je naveo da je pao na stranu, odgovorio je kako ga je okrenula njegova sestra, tada ga je primila u kravatu. Kada kaže kravatu misli na hrvački zahvat u kojem ga je njegova sestra obujmila svojim rukama oko njegova vrata i gušila, a na daljnji upit da li je ona bila iza njega ili na njemu odgovorio je kako se ne sjeća. Naveo je i kako je u padu udario glavom i iz tog razloga jer se nije stigao obraniti od svoje sestre. Kao što je ranije naveo bio je bez zraka uslijed gušenja, no koliko je to trajalo ne zna. Zna samo da kada se ustao, spustio s gornje etaže u dvorište i tu je padao zbog vrtoglavica. Za vrijeme dok ga je sestra držala ona je vikala "Mama tuče me", kao i "Dira mi koljena". Na poseban upit privatne tužiteljice da li su se ikada ranije posvađali da li je njegova i suprugina posljednja poruka bila uopćena njoj bila zahvala za čuvanje djeteta navodi kako se ne sjeća. Na daljnji upit kako ga je mogla kao osoba sa motoričkim oštećenjem i niža za otprilike 30 cm, dohvatiti vrat okrivljenog, odgovara kako to ne zna, da za to treba pitati hrvačkog stručnjaka. Ne zna zašto bi to ona učinila, valjda u napadu bijesa. Ne sjeća se da li je ikada u životu imao priliku vidjeti privatnu tužiteljicu u napadu bijesa.
7. U odnosu na događaj koji je predmet postupka, sud nije našao nesporno dokazanim da se isti doista dogodio upravo i na način opisan u činjeničnom opisu, odnosno da bi okrivljeni ML postupao poduzimajući radnje na način kako mu se to stavlja na teret, odnosno postupao s namjerom da tjelesno ozlijedi KL, a da bi netko bio oglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret mora postojati dovoljno dokaza da se sa izvjesnom sigurnošću može donijeti osuđujuća presuda. Naime, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti okrivljenog sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio upravo i na način kako je to optuženom stavljeno na teret.
8. Sud je na raspravi, ispitao privatnu tužiteljicu KL koja je tako navela da je 21. srpnja 2024. boravila u kući u [adresa] sa svojom majkom i svojih dvoje maloljetnih nećaka. Tada da je uvidjela da je majka uznemirena jer je okrivljeni tražio ključeve po ladicama kuhinje koje je isprevrtao. Ključevi su bili od NL i to stana u [adresa]. Potom se uputio na kat gdje se nalazila soba u kojoj su spavali nećaci i otvorio je ista na što se djevojčica jako prepala jer su, kao što je ranije navela, maloljetni nećaci spavali u sobi. U tom je trenutku mislila da se on šali i rekla mu je da joj vrati ključeve i u jednom trenutku je htjela uzeti ključeve iz njegovih ruku da bi on nju tada odgurnuo i srušio ju na sebe, tom prilikom da ju je udario u trbuh od čega joj je nakon dva dana izašao hematom u tom predjelu i tada je govorio svojoj supruzi "Sada snimaj", a za to vrijeme je nju držao na podu i sprječavao ju da se ustane. Navela je i kako je ona osoba sa navršenih 50 godina i kako joj je prilikom ustajanja s poda potrebno da se na nešto osloni, a što je bilo otežano uslijed održavanja okrivljenog na podu. Tada je i majci govorila da zove policiju jer da ju okrivljeni udara, što ista nije učinila. Kada se ustala zvala je policiju i tada se okrivljeni spuštao stepenicama smijući se i govoreći svojoj supruzi "Uzeo sam joj ključeve". U trenutku kada je okrivljeni čuo da zove policiju počeo se bacati po šljunčanom putu i udarati glavom o zid. Radi se o betonskom zidu. Misli da je to vidjela susjeda TL. Nije se sa njom razgovarala, pretpostavlja da je to čula jer je ta susjeda zvala njihovu rodbinu, a također pretpostavlja da je ona vidjela da ju okrivljeni napada kroz svoj prozor jer isti gleda na balkon njihove kuće na kojem se napad i dogodio. Na upit opunomoćenika odgovorila je kako je inkriminiranog dana došla u kuću u [adresa], odnosno nalazila se tamo jer je njezina majka ljetovala sa nećacima, a godinu dana ranije, njezin brat, okrivljeni je zahtijevao da izađe iz kuće i ona se njega bojala i tražila je da bude s njom, odnosno da joj bude blizu. Prije toga okrivljeni je slao poruke da mu daju ključeve kuće koje poruke je doživjela kao provokaciju, a na daljnji upit odgovorila je kako pretpostavlja da je okrivljeni te ključeve izgubio. Kada ju se pita da pojasni kako je ležala na podu navela je da ju je okrivljeni srušio na način da ju je povukao, on je tada bio korpulentniji i pala je preko njegova trbuha koljenima na beton. U tome događaju okrivljeni ju je čvrsto držao za jednu ruku, dok joj je druga ruka bila u njegovom džepu. Što se tiče ponašanja njegova brata nakon ovog događaja, navela je da je on na prošloj raspravi naveo kako je poslao 50 mailova različitim institucijama da je opasna osoba i nasilna što utječe na njezin posao obzirom da radi sa djecom. Kada je došao takav mail u vrtić Špansko, bila je pozvana na razgovor i tada je kao danas morala ispričati ponovno ovu priču. Navela je i kako je suradnica u ministarstvu kao i gradskom uredu i u vrtić su poslana tri maila i svaki put je pozivana na sastanak gdje je morala ponovno pričati priču što je smatrala traumatskim iskustvom. U prilog tome navela je kako je bila predlagana za napredovanje upravo jer su nadležne institucije prepoznale njezin rad i zalaganje. Poznato joj je da je i nepoznata osoba nazvala ravnateljicu vrtića i predstavila se kao predstavnik djece i ponovno ju okarakterizirala kao opasnu osobu. Na poseban upit branitelja odgovorila je kako je okrivljeni sjeo na pod i to u kontroliranom padu i cijelo vrijeme ju je držao za ruku insinuirajući pad i tada je govorio svojoj supruzi "Snimaj". Na upit da pojasni na koji dio tijela okrivljenog je pala odgovorila je kako ne može bolje objasniti od onoga što je ranije navela, ali čini joj se da je pala na trbuh okrivljenog, cijelo vrijeme se drugom rukom pokušavala osloboditi. Pojašnjava kako je ranije navela da je okrivljeni kontrolirano padao da je on polako se spuštao u sjedeći položaj i tada su paralelno pali na pod, s time da je nju okrivljeni cijelo vrijeme držao za ruku, a drugom se htjela osloboditi. Njihova majka i PL su cijelo vrijeme bile kraj njih na terasi udaljene 1 do 2 metra te se ne sjeća da li su one vikale ili govorile nešto u smislu da ju okrivljeni pusti ili slično. U jednom trenutku je došla NL i ona nije čula, ali joj je sama NL rekla da je tada PL njoj prijetila i nešto vikala. Na daljnji upit odgovorila je kako je pročitala medicinsku dokumentaciju na ime okrivljenog u spisu, nije vidjela da bi on tada bio ozlijeđen, a isto tako da je pročitala u spisu i iskaz PL. Ne sjeća se da li je okrivljeni toga dana bio alkoholiziran, sjeća se da je tada samo vikala "Upomoć mama!". Hitnu pomoć je pozvao okrivljeni i tada je na mjesto događaja došla liječnica koja je došla i do nje i upitala ju kako je. Nije joj poznato da se pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru vodi kazneni postupak protiv nje, samo je ispitana u svojstvu okrivljenika. Ne sjeća se da bi ih majka tog događaja razdvajala. Na zahtjev okrivljenog da potraže krv na mjestu događaja, policija to nije pronašla. Na upit suda odgovorila je kako je predmetnog događaja prvo pozvala ona policiju, a zatim i PL i taj događaj se dogodio u nedjelju, a sud je bio u ponedjeljak. Izvedeni su pred Općinski sud u Zadru zbog prekršaja i misli da joj je tada uručen optužni prijedlog povodom ovog događaja. Bila je uhićena i prenoćila je u policiji. Na daljnji upit, obzirom da iz spisa proizlazi da je istog dana, 21. listopada 2024., podnijeta kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru i ova privatna tužba odgovorila je kako nije preuzimala kazneni progon povodom odbačaja kaznene prijave od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zadru. Na daljnji upit zašto je podnijela i privatnu tužbi i kaznenu prijavu, odgovorila je da ja nije vidjela način nakon ovog događaja da se pravno zaštiti.
9. Iz dostavljene dokumentacije policijske postaje Zadar proizlzi kako je navedena policijska postaja 22. srpnja 2024. podnijela Općinsko sudu u Zadru optužni prijedlog i to protiv I. okrivljene KL, ovdje privatne tužiteljice i II. okrivljenog FL u ovom postupku isto okrivljenog zbog počinjenja prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. istog zakona. U optužnom prijedlogu se navodi kako su 21. srpnja 2024. (nedjelja) oko 11,00 sati u mjestu [adresa], u [adresa], na katu obiteljske kuće, prvookrivljena KL i njen brat drugookrivljeni ML, počinili psihičko nasilje u obitelji i nasilje u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nastupila tjelesna ozljeda jedan prema drugome, poradi neslaganja oko podjele imovine, na način da je drugookrivljeni ML došao i obiteljsku kuću na gore navedenoj adresi, u kojoj kući se nalazila prvookrivljena KL te da je isti iz ulaznih vrata kuće uzeo ključeve na kojem snopu su se nalazili ključevi od dvoje ulaznih vrata i Suzanine sobe koju koristi, radi čega je mu je KL rekla da joj vati njezin ključ što isti nije učinio. Nakon toga je drugookrivljeni ML izašao vani na terasu te je snop ključeva stavio u svoj džep a poradi čega je prvookrivljena KL brata ML povukla za ruku te su se fizički naguravali kojom prilikom u oboje pali na pod terase nakon čega je ML udario glavom od pod. Nakon navedenog događaja KL je otišla unutar kuće dok je ML otišao u dvorište kuće te se tom prilikom bacio na zemljano tlo pritom udarajući glavom od isto i glasno vičući: „Ništa ovo nije tvoje, platit ćeš mi za ovo“, da bi se nakon nekoliko trenutaka okrivljeni smirili čime je prestalo daljnje nasil je u obitelji. Povodom navedenog podnesenog optužnog prijedloga vodi se prekršajni postupak pre Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Pp-3818/2024.
10. Iz dostavljenog rješenja o odbačaju kaznene prijave od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zadru proizlazi kako je kaznenu prijavu 21. listopada 2024. podnijela privatna tužiteljica KL zastupana po odvjetniku ŽL iz [adresa] protiv okrivljenog ML zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11. Navedena kaznena prijava je odbačena rješenjem ovlaštenog tužitelja 26. ožujka 2025., kako se navodi zbog toga što nema osnovane sumnje da bi okrivljeni počinio prijavljena kaznena djela, obzirom da je ovlašteni tužitelj utvrdio kako je u predmetnom događaju došlo do međusobnog naguravanja. Uz dostavljeno rješenje o odbačaju kaznene prijave dostavljeno je i očitovanje tužitelja da nemaju saznanja da li je preuzet kazneni progon od strane podnositeljice kaznene prijave, ovdje privatne tužiteljice, ali da su u tijeku izvidi protiv privatne tužiteljice povodom čega daj e formiran i kazneni predmet KP-DO-855/2024.
10.1. Iz izvješća policijskih službenika policijske postaje Zadar od 21. srpnja 2024. proizlazi kako je na mjestu događaja zatečena privatna tužiteljica , kao i okrivljeni te ĆL, koja je pokazala snimku predmetnog događaja. Prilikom postupanja privatna tužiteljica je uhićena.
11. Iz medicinske dokumentacije za okrivljenog od 21. srpnja 2024. proizlazi kako je isti tada naveo da se sestra zaletila u njega kojom prilikom je lupio glavom u beton, da je nakon toga dva put povratio, a prema navodima hitne medicinske pomoći i supruge da je nakratko i bio bez svijesti. Za privatnu tužiteljicu u medicinskoj dokumentaciji je navedeno kako je napadnuta od poznate osobe – brata, da je pala na koljena a tijelom na drugu osobu te da opisuje bolnost u koljenima, lijevom ručnom zglobu i desnom ramenu te da negira druge tegobe i ozljede kao i udarac glavom.
12. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Također, radi se o pisanim dokazima koje su sastavila državna tijela u okviru svoje nadležnosti. S druge strane sud je iskaz privatne tužiteljice i obranu okrivljenog cijenio kao nevjerodostojne i neistinite, osobito u nespornom dijelu, obzirom da je razvidno i itekako vidljivo da se radi o posvađanim stranama koje imaju interesa teretiti jedno drugo te su opterećeni vođenjem kako ovog tako i svih drugih postupaka koji su proizašli iz predmetnog događaja što se može iščitati iz činjenice da isti spominju iskaze koji nisu sastavni dio ovog spisa već očigledno nekog drugog, a koju analizu će sud dati u nastavku obrazloženja presude. Stoga sud nije mogao utvrditi dinamiku događaja s obzirom na takvu kvalitetu dokaznog supstrata.
13. Sud je u ovom kaznenom postupku s jednakom pažnjom ispitao i utvrdio sve činjenice koje terete okrivljenog i koje mu idu u korist te pritom detaljnom analizom svakog pojedinog dokaza kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti donio predmetnu presudu. Tako je sud u provedenom dokaznom postupku nedvojbeno utvrdio da je između privatne tužiteljice i okrivljenog toga dana došlo do naguravanja zbog ključeva. U toj „borbi“ za ključeve sud je utvrdio da je došlo do naguravanja i to međusobnog i posljedično do pada oba dvoje na pod. Sud je navedeno nedvojbeno utvrdio obzirom da je to navedeno u optužnom prijedlogu nadležne policijske postaje koja je isti podnijela protiv i privatne tužiteljice i okrivljenog, zbog prekršaja iz domene nasilja u obitelji. Sud nije našao istinitim iskaz privatne tužiteljice da je ista zvala majku u pomoć, kao i da joj je vikala da zove policiju jer da ju udara jer je neživotno i nelogično da osoba koja vidi događaj kako ga to opisuje privatna tužiteljica ne bi reagirala, da je uistinu privatna tužiteljica bila u takvoj životnoj i tjelesnoj ugrozi, a prema iskazu privatne tužiteljice ista je bila udaljena svega metar do dva od njih. Isto tako , da je uistinu dinamika događaja prema viđenju i iskazu privatne tužiteljice, tada zasigurno ista ne bi bila obuhvaćena optužnim prijedlogom i to kao prvookrivljena, a osobito ne bi ovlašteni tužitelj i to državno odvjetništvo povodom njezine kaznene prijave formiralo spis protiv nje, u kojem je ispitana u svojstvu okrivljene, a istovremeno kaznena prijava bila odbačena protiv ovdje okrivljenog. Sud je nesporno mogao samo utvrditi da je nakon predmetnog događaja odnos između privatne tužiteljice i okrivljenog eskalirao prijavljivanjem okrivljenog od strane privatne tužiteljice, što je vidljivo iz činjenice da je ista, iako su na teren izašli policijski službenici i podnijeli optužni prijedlog zbog prekršaja nakon utvrđenog činjeničnog stanja, istog dana 21. listopada 2024. podn ijela kaznenu prijavu državnom odvjetništvu u Zadru protiv okrivljenog zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i članka 34. KZ/11, a ovom sudu podnosi privatnu tužbu zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. KZ/11. Iz navedenog je vidljivo ne da se privatna tužiteljica želi zaštititi već da pokušava na sve moguće načine inicirati i kazneni postupak protiv ovdje okrivljenog. Ono što je sud nedvojbeno utvrdio jeste i činjenica da su privatna tužiteljica i okrivljeni brat i sestra te da se sukladno članku 87. stavku 9. KZ/11 radi o bliskim osobama, obzirom da se radi o članovima obitelji iz članka 87. stavka 8. KZ/11, odnosno srodnicima u pobočnoj lozi, pa se za prijavljeno kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11 ustvari radi o kaznenom djelu iz članka 117. stavku 1. i 2. KZ/11, za koje je ovlašten tužitelj državni odvjetnik, što ukazuje dodatno u motiv privatne tužiteljice za obijesnim prijavljivanjem okrivljenog jer svjesno izostavlja iz činjeničnog opisa da se radi o bliskim osobama – članovima obitelji, obzirom na činjenicu da je sud vezan činjeničnim opisom, a posljedično ona ne bi tada bila ovlaštena tužiteljica niti bi sud bio mjesno nadležan. Sud navedeno može nedvojbeno utvrditi da je privatna tužiteljica itekako svjesna navedene „omaške“ jer je istog dana ovlaštenom tužitelju podnijela kaznenu prijavu, zbog čega nije jasno zašto podnosi i privatnu tužbu izostavljajući bitno obilježje kaznenog djela. Motiv za navedeno sud pronalazi u namjernom izostavljanju, ako ne i manipulacijom sudom, u cilju da protiv okrivljenog bude pokrenut kazneni postupak. Isto tako nelogično je da privatna tužiteljica nije odmah po događaju, pa čak i ako je nakon dva dana vidjela hematom, podnijela kaznenu prijavu već to čini baš u zakonom propisanom roku za podnošenje privatne tužbe odnosno tri mjeseca, što sud zaključuje da radi po principu gdje uspije. Osim što je iskaz privatne tužiteljice nelogičan i nesuvisao, obrana okrivljenog nije ništa manje cijenjena od strane suda. Vidljivo je i sud to zaključuje da stranke pokušavaju jedna drugu opteretiti odgovornošću za predmetni događaj. Stoga je sud svoju odluku donio isključivo na temelju materijalne dokumentacije koja je nesporna upravo jer je sastavljena od strane državnih tijela, poput policijske postaje, čiji policijski službenici su kao službene osobe utvrdile stanje nakon navedenog događaja. Osim toga, opterećenost strana je također prelivena evidentno i na članove obitelji, zbog čega je i sud odbio dokazne prijedloge i zbog toga što svjedok AL nije bio prisutan i nije neposredni očevidac te ima posredna saznanja od svoje majke, privatne tužiteljice, pa je stoga nepotrebno da isti iskazuje kada je isti sin privatne tužiteljice i ima isključivo saznanja od nje, a ista je iskazivala pa sud nije vidio što bi točno drugačije mogao navesti navedeni svjedok. Osim toga, svjedokinja NL nije bila prisutna navedeno događaju što proizlazi iz službenog izvješća policijskih službenika, već samo PL, koju sud također nije prihvatio ispitati jer se radi o supruzi okrivljenog koja je iako je bila prisutna u bliskom srodstvu sa okrivljenim pa bi navedena činjenica po stavu suda na nju mogla utjecati kao i na kvalitetu njezina iskaza. Iako je sud odbio ispitati majku privatne tužiteljice i okrivljenog, smatrajući nepotrebnim istu izvrgavati svjedočenju u postupku koji njezina kći vodi protiv njezina sina iz razloga jer je za istu u rješenju o odbačaju kaznene prijave, kao službenom dokumentu državno tijela progona, državni odvjetnik u Zadru naveo kako je bilo međusobnog naguravanja i to nakon što je privatna tužiteljica prišla okrivljenom i tada je navedeno da nije bilo namjernog udaranja već da su se oboje ogrebli prilikom pada.
14. Obzirom je donesena presuda kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe tada je na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-a privatna tužiteljica KL upućena sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu 2.654,46 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja privatne tužbe 17. listopada 2024. godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, da isti ostvaruje u parnici.
15. O troškovima kaznenog postupka odlučeno je na temelju izričite zakonske odredbe citirane u izreci presude, koja propisuje da kada se donese presuda kojom se okrivljeni oslobađa optužbe, da je privatna tužiteljica u obvezi naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a i to paušalnu svotu u iznosu 200,00 eura te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja o čemu će se donijeti posebno rješenje.
U Zagrebu 19. ožujka 2026.
Sutkinja
Martina Pamić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude.
Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. Privatna tužiteljica KL
2. Opunomoćenik odvjetnik ŽL
3. Okrivljeni ML
4. Branitelj odvjetnik Mislav Matić
