Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-300/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LB, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i 3., u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1199/2022-29, od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika LB, zbog počinjenja kaznenog dijela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11, a kažnjivog po članku 278. stavku 3., u vezi s člankom 52. KZ/11 te ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11, u vezi s člankom 52. KZ/11, a sve u vezi članka 51. KZ/11. Za počinjenja kaznena djela okrivljeniku su prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 278. stavka 3. KZ/11, u vezi s člankom 52. KZ/11, na temelju te odredbe, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 281. stavka 1. KZ/11, u vezi s člankom 52. KZ/11, na temelju te odredbe kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Nakon toga, na temelju odredbe članka 51. stavka 2. KZ/11, okrivljeni GB osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa je potom, na temelju članka 56. KZ/11 , okrivljenom izrečena uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako isti, u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude , ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 određeno je da će se , u slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljenom EB u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od (1) jedne godine uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. ožujka 2025. do 5. ožujka 2025.
3. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenom EB je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, troškove daktiloskopskog vještačenja u iznosu od 800,00 kuna, odnosno 106,18 eura te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja , koje će, na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08 biti određeni posebnim rješenjem.
4. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i okrivljeniku izrekne stroža kazna, odnosno da mu se izrekne sporedna novčana kazna.
5. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik GB, po svom branitelju Gordanu Pregleju odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjska presuda. U žalbi je također zatraženo da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijesti branitelj okrivljenika.
6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6.1. Sjednica drugostupanjskog vijeća je, na temelju odredbe članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti uredno pozvanog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu te okrivljenika LB i njegovog branitelja odvjetnika Gordana Pregleja, koji je izvijestio ovaj sud da je spriječen doći na sjednicu vijeća, ali da je suglasan da se ista održi u odsutnosti njega i njegovog branjenika.
7. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je neosnovana.
8. S obzirom na to da se žalba protiv prvostupanjske presude odnosi samo na žalbenu osnovu odluke o kazni, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, postupajući povodom podnesene žalbe u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08 -26, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
9. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako smatra da je, prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti na strani okrivljenika te da nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve otegotne okolnosti, zbog čega je izrekao preblagu kaznu kojom se neće ispuniti svrha kažnjavanja. Tako se ističe da priznanje kaznenog djela nema toliki značaj kakav mu pridaje prvostupanjski sud jer da su u spisu već bili prikupljeni dokazi koji ukazuju na okrivljenika kao počinitelja inkriminiranih kaznenih djela te da on i nije imao drugu mogućnost nego li priznati počinjenje kaznenih djela. Osim toga, da je okrivljenik u Republici Srbiji osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe droga na kaznu zatvora u trajanju od deset godina te da je stvarni motiv počinjenja ovih kaznenih djela bio taj da se okrivljenik identificira državljanstvom Republike Hrvatske te se na taj način neometano kreće po Republici Hrvatskoj, Europskoj uniji i drugim državama. Konačno, kao otegotnim smatra da se trebalo cijeniti to što dokumente koje je ishodio, okrivljenik nije predao službenim tijelima, već ih je uništio, radi čega se predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu.
10. Vezano za istaknute žalbene navode za naglasiti je kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kazne te je i ovaj drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, ocijenio kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno postupio kada je okrivljenog LB osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je ispravno, na temelju članka 56. KZ/11 , izrekao uvjetnu osudu, na način da je odlučio kako se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako okrivljenik, u roku provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude , ne počini neko novo kazneno djelo.
11. Pri tome je za navesti kako su određene okolnosti koje državni odvjetnik u svojoj žalbi iznosi, a koje se tiču činjenica da je okrivljenik u Republici Srbiji bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset godina zbog kaznenog djela zlouporabe droga te da se ovdje radi o dva produljena kaznena djela, doista takve da je u konkretnom slučaju u obzir dolazila i osuda na zatvorsku kaznu. Ipak, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, a između ostalih i činjenica da je od počinjenja ovih kaznenih djela prošlo više od 8 godina, da je nakon toga okrivljenik doživio prometnu nesreću od posljedica koje je ostao teški i trajni invalid, paraliziran od trbuha prema dolje, a povrh svega okolnost da se okrivljenik i u takvom stanju dragovoljno pojavio u Republici Hrvatskoj, znajući da se protiv njega vodi kazneni postupak te da mu je određen istražni zatvor, opravdavaju odluku prvostupanjskog suda da se i ovakvom kaznenopravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom , pruži prilika okrivljeniku da svoj život uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem okrivljenika iz društva.
12. Upravo istaknuta okolnost da je okrivljenik kao invalidna osoba odlučio dragovoljno doći u Republiku Hrvatsku kako bi se ovaj kazneni postupak protiv njega završio, pri čemu je i dva dana proveo u istražnom zatvoru, upućuje na zaključak da je on u potpunosti svjestan kako je njegovo ponašanje neprihvatljivo te je i na taj način pružio određeno jamstvo da se više neće pojavljivati kao počinitelj novih kaznenih djela, osobito u Republici Hrvatskoj, a uz sve to doprinio je ubrzanju i ekonomičnosti kaznenog postupka.
13. Ovakvo ponašanje okrivljenika i po prosudbi ovog drugostupanjskog suda opravdava izbor uvjetne osude kao adekvatne kaznenopravne sankcije, koja će uspješno ostvariti odvraćajući učinak na okrivljenika, koji mora biti svjestan da mu je ovo posljednja prigoda koja mu se pruža te da se bilo kakvo novo kršenje zakona s njegove strane ne bi moglo tolerirati. Ocjena je ovog suda da će se kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, što je najveća mjera kaznenopravne sankcije za koju je moguće izreći uvjetnu osudu, s najduljim mogućim vremenom provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude, uspješno izraziti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 te da se okrivljenik ubuduće neće pojavljivati kao počinitelj novih kaznenih djela. U takvoj situaciji nije opravdan prijedlog državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem okrivljenika niti za izricanjem sporedne novčane kazne.
14. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi i kako ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08 - 26, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 19. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
