Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 174 Kzd-12/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji za mladež Petri Kaštropil, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ane Vidaković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25 - dalje u tekstu: KZ/11) i članka 177. stavak 2. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOz-DO-14/2026 od 19. veljače 2026., nakon rasprave održane i zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti Mislava Marčića, zamjenika općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, optuženog ĆE i zamjenika braniteljice optuženika Karla Surića, odvjetnika u Zadru, 19. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i S rođene V, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, strojarski tehničar, trenutno nezaposlen, uzdržava se od ušteđevine, trenutno lošeg imovnog stanja, suvlasnik ¼ kuće u mjestu Privlaka i suvlasnik poljoprivrednog zemljišta, bez pokretnina, razveden, otac jednog mlt. djeteta, bez čina, neodlikovan, prekršajno neosuđivan, kazneno osuđivan,

k r i v  j e

da je dana 26. siječnja 2026. tijekom noćnih sati i prijepodneva, u Zadru, Ulica trg kneza Višeslava 8 i Ulici kneza Branimira, nezadovoljan time što je njegova bivša supruga SE na Facebook profilu objavila slike sa svojim novim partnerom VE, noću oko 02,15 sati sa svog broja mobitela [broj telefona] na njezin broj mobitela [broj telefona] poslao uvredljive poruke, kao i poruke da ju čeka, da još nisu završili, zbog čega ga je oštećena SE blokirala na mobitel, da bi potom oko 03,00 sata, iako svjestan da time ugrožava psihofizički razvoj njihove zajedničke kćeri ME stare 10 godina, koja je tom prilikom boravila kod njega u prostorijama hostela The Hostel Zadar i pristajući na to, te očekujući da će ona sve prenijeti svojoj majci SE, u cilju da ovu ustraši, probudio oštećeno dijete žrtvu ME kojoj je rekao da je njezina majka SE nenormalna i da će ubiti i nju VE, a potom oko 08,50 sati oštećenom djetetu žrtvi s istim ciljem rekao da ć njezinu majku izbosti par puta nožem i pred njom pokazivao kako će je udariti nogom u glavu, pa je oštećeno dijete žrtva ME o tome putem telefona potajno obavijestila svoju majku oštećenu žrtvu SE, koja ju je zbog toga došla preuzeti, kada je u nazočnosti oštećenog djeteta žrtve, ponovno u cilju da ustraši KE ovoj rekao da će ju ubiti, poći u zatvor i odrobijati ju, što je kod oštećenice žrtve SE izazvalo strah za vlastiti život, pa se sa oštećenim djetetom žrtvo počela udaljavati Ulicom kneza Branimira, ali on je pošao za njima te fizički napao oštećenicu žrtvu SE uhvativši ju za nos i udarivši je otvorenim dlanom po licu, pri tome ponavljajući da će je ubiti i odrobijati, zbog čega su obje oštećenice strahu pobjegle u trgovinu Sarag, gdje je oštećenica žrtva SE nazvala policiju, a na opisani način je ujedno kod oštećenog djeteta žrtve izazvao strah uznemirenost, te ugrozio njezino odrastanje,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te zlostavio dijete,

pa da se time počinio kaznena djela u stjecaju, i to kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisanu i kažnjivu po čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 te kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11,

pa se optuženom ĆE za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI,

za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11 se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 1 (JEDAN) MJESEC.

II. Na temelju čl. 58. st. 1. i 3. KZ/11, optuženom ĆE

opoziva se

UVJETNA OSUDA

izrečena presudom Općinskog suda u Zadru poslovnog broja Kzd -98/2024 od 13. veljače 2025. koja je pravomoćna 23. travnja 2025., te se iz te presude uzima kao

utvrđena

KAZNA ZATVORA U TRAJANU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženom ĆE se

izriče

JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA U TRAJANU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST)

MJESECI.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ĆE se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja 26. siječnja 2026., nadalje.

V. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom ĆE se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA.

VI. Na temelju članka 70. st. 2. KZ/11 mjera iz stavka 1. ovoga članka izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora. Na temelju čl. 70. st. 3. KZ/11 mjera psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno, do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.

VII. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ĆE se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zadru dana 20. veljače 2026. podnijelo je optužnicu broj KOz-DO-14/2026, protiv optuženog ĆE, zbog dva kaznena djela u stjecaju i to kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisanog i kažnjivog po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece–povreda djetetovih prava, opisanog i kažnjivog po članku 177. stavku 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

2. Optuženi ĆE pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret te je obranu iznio na početku dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženika ĆE te je pročitana dokumentacija u spisu i to preslik WhatsApp poruka (l.s. 18-24), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 25), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00259998 (l.s. 26), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika sa DVD snimkom (l.s. 27-30,37), izvješće PU zadarske, PP Zadar od 26. siječnja 2026. (l.s. 32), CD - medij s glasovni poruke s WhatsApp aplikacije (37), snimka video nadzora (l.s. 38), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika ĆE sa DVD snimkom (l.s. 65-68) i psihijatrijsko vještačenje (l.s. 94-100). Uz suglasnost stranaka, a na temelju članka 431. stavak 1. točke 6. ZKP/08 pročitani su zapisnik sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedokinje žrtve SE s DVD snimkom (l.s. 89) i zapisnik sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedokinje žrtve dijete ME s DVD snimkom (l.s. 92-93).Prije završetka dokaznog postupka pročitani su izvatci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

4.U svojoj obrani, koju je u skladu s člankom 417.a stavku 1. ZKP/08, iznio na početku dokaznog postupka, optužni ĆE je naveo da su se stvorile pogrešne percepcije, odnosno da se stvorio dojam da je on ljubomoran. M je majka njegovog djeteta i želi joj da bude sretna. Htio bi se ispričati i njoj i svome djetetu zbog ovog događaja, iako one nisu danas tu. Žao mu je što je ovo učinio i da se ovakvo nešto više neće ponoviti. Prije ovog događaja imao je odličan odnos sa svojim djetetom, međutim nakon ovog događaja je taj odnos narušen i to će ga ubiti više nego sam zatvor.

5. Na temelju članka 417. a stavka 6. ZKP/08 optuženi ĆE pozvan da se očituje o predloženoj vrsti i mjeri kazne čije izricanje traži ODO Zadar je naveo da nije suglasan s predloženom kaznom te obrana smatra da, s obzirom na priznanje optuženika, bi primjerena kazna bila 1 godinu i 6 mjeseci.

6. Optuženik se u odnosu na kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret očitovao da se smatra krivim čime je priznao i činjenični supstrat optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenih djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženik ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, na štetu oštećene žrtve SE, bliske osobe i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, na štetu oštećenog djeteta žrtve ME.

7. U odnosu na ubrojivost, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Darka Labure proizlazi da opruženi ĆE tempore criminis bio ubrojiv, ali moguće smanjeno (ne i bitno) zbog izražene impulzivnosti i otežane potpune kontrole postupaka. U pogledu oblika krivnje, sud nalazi da je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, optuženik postupao je s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje. Optuženik je bio svjestan svojih postupaka i više puta je oštećenoj SE izravno uputio prijetnje smrću i nasiljem, konkretizirajući način izvršenja. Cilj prijetnji bio je izazvati kod oštećenice strah za vlastiti život, što je optuženik namjerno želio postići. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11, sud nalazi da je optuženik postupao s neizravnom namjerom, odnosno svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela zlostave djeteta i na to je pristao, odnosno pristao je da se maloljetnom djetetu time nanese znatan stupanj psihičke neugode. Naime, bio je svjestan da se radi o maloljetnom djetetu u dobi od 10 godina, koje je probudio tijekom noći te ga izložio ozbiljnim prijetnjama usmjerenima prema majci, pri čemu je računao da će dijete te prijetnje prenijeti oštećenici. Time je dijete svjesno izložio sadržaju koji je neprikladan njegovoj dobi i podoban izazvati strah i uznemirenost. Optuženik je morao biti svjestan da takvim postupanjem može ugroziti psihofizički razvoj djeteta, a unatoč tome je s takvim ponašanjem nastavio, čime je na takvu posljedicu pristao. Što se tiče svijesti o protupravnosti, sud smatra da je optuženik bio svjestan da je njegovo ponašanje zabranjeno. Prijetnje usmrćenjem predstavljaju očito protupravna ponašanja, a iz samog sadržaja izrečenih prijetnji (uključujući izjave o spremnosti odlaska u zatvor) proizlazi da je bio svjestan i kaznenopravne nedopuštenosti takvog postupanja. Također je izlagao maloljetno dijete prijetnjama i uvredama usmjerenima prema majci te ga uključio u međusobni sukob, a takvo je ponašanje očito protivno općepoznatim pravilima zaštite dobrobiti djeteta. U odnosu na ispričavajuće razloge, sud utvrđuje da isti ne postoje. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da su u radnjama optuženika ostvareni svi elementi krivnje, te da je isti počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, u stjecaju.

8. S obzirom na navedeno, a u skladu s člankom 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženik osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

9. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Sud je pri odmjeravanju kazne za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi stavka 2. kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, iskazano kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, koje je po ocijeni ovog suda bilo iskreno te je sud cijenio njegovo korektno držanje pred sudom. Dodatno, sud je uzeo u obzir i upućenu ispriku oštećenicama na raspravi, ocjenjujući istu kao okolnost koja ukazuje na svijest optuženika o nedopuštenosti vlastitog postupanja i spremnost na preuzimanje odgovornosti. Također je sud kao olakotnu okolnost c ijenio suglasnost da mu se izrekne sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana te ocjenjuje suglasnost kao izraz njegove spremnosti na promjenu ponašanja i prihvaćanje stručne pomoći. Sud je na strani optuženika kao otegotnu okolnost cijenio upornost te kontinuitet u protupravnom postupanju, budući da optuženik nije ostao na jednoj prijetnji, već ih je u više navrata ponavljao tijekom noći i jutra, pri čemu su se prijetnje postupno intenzivirale i kulminirale fizičkim napadom na oštećenu SE, čime je dodatno pojačao ozbiljnost i vjerodostojnost izrečenih prijetnji. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio i optuženikovu raniju osuđivanost i to presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kzd-98/2024 od 13. veljače 2025., pravomoćnom 23. travnja 2025. za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11, čime je pokazao upornost u protupravnom ponašanju i nepoštivanju pravnog poretka.

10. Što se tiče kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, dakle onog počinjenog na štetu oštećene ME, djeteta, sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije imao na umu sve iste olakotne okolnosti koje je imao i u pogledu kaznenog djela iz članka 139. st. 3. u vezi stavka 2. KZ/11, počinjenog na štetu oštećene SE. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio dob oštećenog djeteta ME, koja je u vrijeme počinjenja djela imala svega 10 godina, te je zbog svoje životne dobi osobito osjetl jiva i podložna negativnim utjecajima, a optuženik je tu okolnost svjesno zanemario. Sud je kao otegotnu okolnost posebno cijenio činjenicu da je, kao što je to naprijed navedeno, već bio osuđivan zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava te da je kazneno djelo počinjeno prema istoj oštećenici i to u kratkom vremenskom razdoblju nakon ranije osuđivanosti optuženika. Takav vremenski kontinuitet i usmjerenost protupravnog postupanja prema istoj osobi upućuju na izraženu upornost optuženika, kao i na činjenicu da ranija kaznenopravna reakcija nije utjecala na njegovo ponašanje.

11. Primjenom otegotnih i olakotnih okolnosti te imajući u vidu težinu kaznenih djela i okolnosti pod kojima su ista počinjena, kao i činjenicu da je izricanjem kazne potrebno izraziti takvu društvenu osudu optuženiku, ali i drugima koja će ukazati na štetnost i neprihvatljivost činjenja kaznenih djela, sud je optuženiku za kazneno djelo iz članka iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjesec.

12. S obzirom da je optuženik počinio ova kaznena djela za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz presude ovog suda poslovni broj Kzd-98/24 od 13. veljače 2025., pravomoćne 23. travnja 2025., kojom je prema njemu izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, sud je optuženiku na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvao uvjetnu osudu iz te presude i utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine jer je navedenom odredbom propisano da će sud opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Dakle, radi se o obvezi suda da opozove uvjetnu osudu.

13. Sud na temelju čl. 51. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. Ova jedinstvena kazna viša je od svake od navedenih pojedinačnih kazni, ali je manja od njihovog zbroja. Pri njenom odmjeravanju sud se sukladno čl. 51. st. 1. KZ/11 rukovodio ličnošću optuženika i ocjenom ovih počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Pri tome je sud imao na umu i međusobni odnos tih kaznenih djela s obzirom na vrstu i vrijeme njihova počinjenja te svrhu kažnjavanja. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud smatra da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci primjerena težini počinjenih kaznenih djela i stupnju krivnje optuženika te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

14. Kako se optuženik u trenutku donošenja ove presude nalazi u istražnom zatvoru i to od 26. siječnja 2026. sud mu je na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana

26. siječnja 2026. pa nadalje.

15. Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika po vještaku dr. Darku Laburi proizlazi da optuženik ne iznosi sumanutosti i obmane ćutila, da nema psihozu, niti tešku duševnu bolest i poremećenost, zaostali duševni razvoj, bolest ovisnost, a sa većom vjerojatnosti da su kod optuženika isključene i privremene duševne poremećenosti/tempore criminis. Vještak je naveo kako se može zaključiti da optuženik ima crte asocijalnog podtipa u poremećaju osobnosti, sa slabosti ega i težom kontrolom impulzivnosti, sa sniženim pragom tolerancije na frustraciju. Nadalje, da su moguće paranoidnosti i projekcije prema bivšoj supruzi, kao i posesivni pristup uz suspekciju ljubomore. Optuženik da ima panični poremećaj F41.0, ali koji nema forenzički značaj. Vještak je mišljenja da optuženik ima smanjen prag tolerancije na frustraciju i da je impulzivan u određenim situacijama u relaciji sa bivšom suprugom. Tempore criminis da je bio ubrojiv, ali moguće smanjeno (ne i bitno), radi izražene impulzivnosti i nemogućnosti potpune kontrole svojih postupaka, a koje potiču od strukturiranih i karakternih promjena osobnosti. Vještak je preporučio psihosocijalni tretman prema članku 70. KZ/11 jer bi postojala opasnost da optuženik ponovi kazneno djelo, a tada bi u tretmanu bio poremećaj osobnosti s asocijalnim crtama i crtama impulzivnosti.

16. Slijedom rezultata psihijatrijskog vještačenja optuženika, optuženiku je na temelju članka 70. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. S obzirom da je sud utvrdio da je optuženik počinio kaznena djela s elementima nasilja te uvažavajući njegovu osobnost (proizlazi iz vještačenja i prethodno je navedeno) kao i kažnjavanost, sud procjenjuje da kod optuženika postoji opasnost od ponavljanja istog ili sličnog djela. Mjera će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora. Na temelju čl. 70. st. 3. KZ/11 mjera psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno, do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine. Ova sigurnosna mjera će otkloniti uvjete koji poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

17. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi ĆE je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti. Kako optuženik nije zaposlen i trenutno je lošeg imovnog stanja, evidentno je da bi obvezivanjem na plaćanje troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati, to se isti na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobađa plaćanja troškova ovog kaznenog postupka u cijelosti tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

18. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 19. ožujka 2026.

Sutkinja za mladež

Petra Kaštropil

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KO-DO-14/2026,

2. Optuženik: ĆE, putem Zatvora u Zadru,

3. Braniteljica Hella Petani, odvjetnica u Zadru,

4. Oštećenica i zz oštećenog djeteta SE.