REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kžzd-4/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽB zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11,144/12., 56/15., 61/15., 101/17. nastavno KZ/11) i dr., u povodu žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, te žalbe okrivljenika osobno i po branitelju odvjetniku Josipu Reljiću podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Kzd-49/2019-101 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika ŽB podnesene po branitelju i osobno i žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici proglašen je krivim okrivljenik MB da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisana i kažnjiva po članku 179.a KZ/11, kazneno djelo povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

2. Za počinjena kaznena djela prvostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz 179.a KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 u trajanju od 10 (deset) mjeseci pa je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

3. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 10 (deset) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženi MB u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

4. Na temelju članka 70. KZ/11 okrivljeniku ŽB se izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 2 (dvije) godine koja će se izvršavati u ustanovi za izvršavanje kazne zatvora odnosno u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.

5. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetovani dio i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obvezatnog psihosocijalnog tretmana izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.

6. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. -8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeniku ŽB naloženo je platiti troškove ovoga kaznenog postupka i to paušalnu svotu troškova kaznenog postupka u visini 700,00 eura (slovima: sedamsto eura), sve u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude.

7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Velikog Gorici zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 1. točka 4. u svezi članka 471. stavak 1. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu, te preinači pobijanu presudu i okrivljenika osudi na kaznu zatvora koju je u optužnici predložilo to državno odvjetništvo.

7.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Josipu Reljiću koji je najavio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i ukine pobijanu presudu, te predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i okrivljenik osobno zbog bitnih povreda odredbi kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i ukine pobijanu presudu, te vrati drugom sucu na ponovno odlučivanje.

7.2. Okrivljenik je u žalbi po branitelju zatražio da branitelj bude obaviješten o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, pa je drugostupanjski sud o tome uredno obavijestio stranke. Na sjednicu vijeća pristupio je samo okrivljenik MB, a nisu pristupili njegov branitelj odvjetnik Josip Reljić i ŽDO u Slavonskom Brodu, iako su o održavanju sjednice uredno obaviješteni. Sjednica vijeća je na temelju članka 475.stavak 3.ZKP/08 održana bez prisustva branitelja okrivljenika i ŽDO. Okrivljenik je na sjednici vijeća iznio svoju žalbu u njenim najvažnijim dijelovima.

8. Žalbe okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici nisu osnovane.

O žalbi okrivljenika

9. Okrivljenik je podnio dvije žalbe, jednu osobno, a drugu po branitelju, pa će se sud u daljnjem obrazloženju istovremeno očitovati o žalbenim navodima iz obje okrivljenikove žalbe. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog takve povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer okrivljenik u žalbi navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude ne daje valjane razloge o postupanju optuženika za kaznena djela za koja je činjeničnim opisom proglašen krivim, te na ne otklanja nelogičnosti i proturječnosti u iskazima saslušanih svjedoka koji se odnose na inkriminirani vremenski period. Ovi žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama, odnosno, da nije izvršio analizu svih provedenih dokaza pa tako i iskaza ispitanih svjedoka, te da nije otklonio nelogičnosti i proturječnosti u iskazima ispitanih svjedoka. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude detaljno iznio i obranu okrivljenika i iskaz svjedoka – žrtve ŽBĐ, zatim ukazao na različitosti i proturječnosti u njihovim iskazima koji su u bitnim dijelovima suprotstavljeni. Prvostupanjski sud je potom detaljno i u najvažnijim dijelovima iznio iskaze svjedoka, kako onih koji potvrđuju iskaz žrtve, tako i onih koji idu u korist okrivljeniku, a potom je dao svoju analizu i izveo svoj zaključak o tome tko o događajima govori istinu, a kome sud ne vjeruje. Prema tome, pobijana presude ima razloge o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i nisu proturječni, te su u skladu i sa sadržajem iskaza ispitanih svjedoka. Stoga se pobijana presuda može ispitati, a prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi upire okrivljenik.

10. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbenim navodima okrivljenika kojima pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da se okrivljenik u inkriminiranom razdoblju nasilno ponašao prema supruzi ŽBĐ, zatim da je 26. prosinca 2015. zlostavljao svoje dijete AB, te neutvrđenog dana u kolovozu 2015. zaprijetio supruzi da će ju usmrtiti, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije dovedena u pitanje pravilnost po prvostupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilan ja zaključak prvostupanjskog suda izražen u točki 25. obrazloženja pobijane presude da žrtva ŽBĐ govori istinu o događajima koji su predmet optužbe. Prvostupanjski sud je upravo u toj točki obrazloženja iznio i svoje razloge zbog kojih vjeruje žrtvi, a drugostupanjski sud se u cijelosti slaže s tim razlozima i smatra ih valjanim. Nikakvih nelogičnosti i proturječnosti u iskazima žrtve, a koje u žalbi spominje okrivljenik, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi. Osim toga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika da pojedini svjedoci ne potvrđuju iskaz žrtve ŽBĐ. Sasvim je životno da nitko od ispitanih svjedoka koji u dijelovima svojih iskaza potvrđuju navode žrtve i to MBĐ, JB, RB, IB i PB nisu bili neposredni očevici svih događaja u kojima je okrivljenik bio nasilan prema žrtvi i događaja kojem joj je prijetio usmrćenjem, te kada ju je šamarao dok je držala dijete FB, pa stoga žalbeni navodi okrivljenika u kojima tvrdi da nitko od naprijed navedenih svjedoka nije konkretno potvrdio sami čin pojedinih nasilnih radnji ne znači da se takve radnje nisu dogodile. O tim radnjama okrivljenika uvjerljivo je i detaljno svjedočila žrtva ŽBĐ, a gore navedeni svjedoci o tom nasilju okrivljenika dijelom znaju samo ono što im je o tome ispričala sama žrtva a o nekim događajima su i osobno prisustvovali. Drugostupanjski sud, kao i prvostupanjski, nema nikakvog razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza svjedoka MBĐ, JB, RB, DB i PB, te KB a koje uglavnom potvrđuju da im se žrtva u više navrata žalila da je okrivljenik nasilan prema njoj. Štoviše, svjedoci ABĐ, te KB bile su i prisutne nekim od nasilnih radnji okrivljenika prema žrtvi s time da KB potvrđuje da je bila prisutna događaju iz veljače 2017. kada je okrivljenik žrtvi rekao da je „neodgovorna kurvetina“, te joj pljunuo u lice. Svjedok ABĐ bila je prisutna kada je okrivljenik žrtvu istjerao iz stana van na zimu. Svjedoci IB i PB, bivši udomitelji žrtve, svjedoče o tome da su u inkriminiranom razdoblju, kada bi žrtva dolazila kod njih, a dok je živjela sa okrivljenikom, vidjeli crne masnice na njenim rukama i na njenom licu. PB svjedoči da joj se žrtva povjerila da joj je te masnice nanio okrivljenik, da joj je držao pištolj na čelu, da joj je oduzimao mobitel, te da se žrtva bojala prijaviti okrivljenika jer se bojala da ju ne ubije. Masnice na rukama žrtve vidjela je i svjedokinja RB, te se i njoj žrtva žalila da ju okrivljenik maltretira i zaključava i da ju tuče. Slično iskazuje i svjedokinja UB. Uzevši u obzir sve naprijed navedene iskaze svjedoka koji u dijelovima potvrđuju bitne navode žrtve, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i analizirao i ocijenio vjerodostojnost iskaza i same žrtve i naprijed navedenih svjedoka, te utvrdio sporne činjenice onakvima kako je o njima iskazivala žrtva ŽBĐ .Neosnovani su i žalbeni navodi u osobno napisanoj žalbi po okrivljeniku, u kojima prigovara činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda, te se poziva na dokumentaciju Centra za socijalni radi Siget i Medveščak, na očitovanje Vrtića Remetinec, na odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Splitu, te na ostalu dokumentaciju iz postupka u kojem se odlučivalo o tome kojem supružniku će se dodijeliti skrb nad zajedničkim djetetom FB. Očito je da se u tom građanskom postupku nisu utvrđivale činjenice važne za ovaj kazneni postupak pa su svi ovi dokumenti koje u svojoj osobnoj žalbi spominje okrivljenik irelevantni za pravilnost po prvostupanjskom utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, u tom postupku, u građanskoj parnici, nisu se utvrđivale činjenice navedene u činjeničnom opisu djela, za koje je okrivljenik optužen i koji je bio predmet ovog kaznenog postupka.

10.1.Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilan je stav i zaključak prvostupanjskog suda u kojem ne vjeruje iskazima svjedoka VB, ĐB i CB, te ih ocjenjuje pokušajem da pomognu okrivljeniku da izbjegne kaznenu odgovornost.Za ovakvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud a žalbene navode okrivljenika po branitelju i okrivljenika osobno kojima to utvrđenje pobija ovaj drugostupanjski sud osjenjuje neosnovanima.

10.2. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog odluke o kazni. Okrivljenik je najavio žalbu zbog odluke o kazni no u sadržaju žalbe on se zapravo žali zbog toga što mu je prvostupanjski sud izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana. Kako se okrivljenik žalio zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, po sili zakona ima se smatrati da se žali i zbog odluke o kazni, pa je drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u odluci o kazni. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kaznenopravnoj sankciji obrazložio u točkama 49. do 56. obrazloženja pobijane presude u kojem obrazloženju je detaljno iznio svoje razloge za izbor vrste kaznenopravne sankcije, te odmjeravanje pojedinačno utvrđenih kazni zatvora, te izricanje jedinstvene kazne zatvora i djelomično uvjetne osude. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je na strani okrivljenika utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti koje su postojale, te ih je i pravilno vrednovao, što je rezultiralo i pravilno odmjerenim, odnosno utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora za svako pojedino kazneno djelo. S obzirom na sve okolnosti od kojih zavisi vrsta kaznenopravne sankcije i visina odmjerene kazne, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da će jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, od kojih se samo 10 mjeseci ima izvršiti, postići svoju svrhu da okrivljenik ubuduće na čini ovakva ili slična kaznena djela, ali da kaznena sankcija bude opomena i prepreka i drugim potencijalnim počiniteljima ovakvih i sličnih kaznenih djela.

11.1 Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima pobija potrebu izrečene mu sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda obrazložen u točki 53. obrazloženja pobijane presude da na strani okrivljenika postoje razlozi za izricanje ove sigurnosne mjere. S obzirom na način postupanja okrivljenika prema žrtvi o kojem je detaljno iskazivala sama žrtva, a svjedočili i neki od svjedoka, optuženik ima određenih problema sa kontrolom svoje agresije, te zbog toga postoji opasnost da bi mogao ponovno počiniti neko isto ili slično kazneno djelo.

O žalbi ODO u Velikoj Gorici

12. Nije u pravu državni odvjetnik iz Velike Gorice kada u žalbi tvrdi da je prilikom odmjeravanja visine kazne prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a otegotne okolnosti nije u dovoljnoj mjeri cijenio, što da je rezultiralo preblagom kaznom. Nepriznavanje krivnje ili nekritičnost okrivljenika prema kaznenom djelu za koje je proglašen krivim ne može se tumačiti na štetu okrivljenika, pa niti kao otegotna okolnost kako to želi državni odvjetnik u žalbi. Prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, što je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatno i odgovarajuće i otegotnim okolnostima koje u žalbi ističe i državni odvjetnik, pojačanoj društvenoj opasnosti ovakvih kaznenih djela i njihovoj učestalosti, kao i dugotrajnosti protupravnog ponašanja okrivljenika i brojnost i učestalost poduzetog nasilja. Drugostupanjski sud smatra da će i ova kaznena sankcija od koje će okrivljenik 10 mjeseci provesti u zatvoru, a ostatak kazne u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca biti prijetnja okrivljeniku u roku provjeravanja od 5 godina, postići svoju svrhu, kako onu specijalne prevencije, tako i onu generalne prevencije. Toj specijalnoj prevenciji svakako će pridonijeti i izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana kojega okrivljenik mora provesti jer mu i u tom slučaju prijeti opoziv uvjetne osude. Stoga nije osnovana žalba ODO u Velikog Gorici zbog odluke o kazni.

13. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Kako je drugostupanjski sud našao da nisu osnovane žalba okrivljenika i ODO u Velikoj Gorici, te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je njihove žalbe kao neosnovane te potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Požegi, 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko