REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-93/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽO, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), u povodu žalbe okrivljenika po branitelju odvjetniku Vladi Vladiki, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj K-210/2022-55 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ŽO kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Gospiću proglasio je krivim okrivljenika ŽO zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Za počinjeno kazneno djelo okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom ŽO je izrečena uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora od 6 mjeseci neće izvršiti ako u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju članka 54. KZ/11, dođe li do opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora okrivljeniku ŽO će se uračunati vrijeme uhićenja i pritvora, od 7. travnja 2022. u 15:30 do 8. travnja 2022.

4. Na temelju 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08), oštećena MO se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08, nalaženo je okrivljenom ŽO podmiriti troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoke u iznosu od 49,90 EUR i paušalne svote u iznosu od 70,00 EUR, ukupno 119,90 EUR (sto devetnaest eura i devedeset centa), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

6. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Vladi Vladiki zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i ukine pobijanu presudu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6.1. Okrivljenik je u žalbi po branitelju zahtijevao da on i njegov branitelj budu obaviješteni o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, pa je drugostupanjski sud o održavanju sjednice obavijestio stranke. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je odvjetnik Ivan Dundović, koji je u spis predao zamjeničku punomoć branitelja okrivljenika odvjetnika Vlade Vladike, a nisu pristupili okrivljenik niti ŽDO u Slavonskom Brodu, pa je sjednica drugostupanjskog vijeća na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 održana bez prisustva okrivljenika i državnog odvjetnika. Odvjetnik Ivan Dundović u svojstvu branitelja okrivljenika na sjednici drugostupanjskog vijeća iznio je žalbu okrivljenika u njenim najvažnijim dijelovima.

7. Odgovor na žalbe nije podnesen.

8. Žalba okrivljenika nije osnovana.

9. Nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Ova povreda postoji kada presuda ima formalno-procesnih nedostataka zbog kojih se po drugostupanjskom sudu niti ne može ispitati. Okrivljenik u žalbi tvrdi da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da u presudi nisu ni navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni potpuno su nejasni i znatnoj mjeri proturječni razlozima presude. Ispitujući pobijanu presudu u povodu ovih žalbenih navoda prvostupanjski sud je našao da se pobijana presuda može ispitati, da je izreka presude razumljiva i da nije proturječna niti sama sebi, niti razlozima presude, zatim da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio razloge o odlučnim činjenicama, da su izneseni razlozi potpuno jasni i da nisu proturječni sa izrekom presude, kao niti sa dokazima koji su provedeni tijekom rasprave. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

9.1. Neosnovana je žalba okrivljenika podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, odnosno da je činjeničnim navodima u izreci pobijane presude „pri čemu ju je vrijeđao nazivajući ju kurvom i četnikušom, te joj psovao majku“ prekoračio optužbu. Iako je točan navod okrivljenika u žalbi da je državni odvjetnik tijekom rasprave izmijenio optužbu na način da je gore navedene činjenične navode uklonio iz činjeničnog opisa djela koje stavlja na teret okrivljeniku, ostavljajući unatoč tome, navedene riječi u izreci osuđujuće prvostupanjske presude, prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu jer navedene riječi u sebi ne sadržavaju niti jedno bitno obilježje kaznenog djela prijetnje za koje je okrivljenik proglašen krivim, pa stoga, prvostupanjski sud okrivljeniku, u odnosu na optužbu nadležnog tužitelja, nije na teret stavio veću kriminalnu aktivnost od one za koju ga je optužio državni odvjetnik.

10. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog povrede kaznenog zakona. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne radi se o presuđenoj stvari, odnosno povredi načela „ne bis im idem“ bez obzira na činjenicu da je okrivljenik prekršajnim nalogom Općinskog suda u Gospiću Pp-1695/2022-3 od 12. prosinca 2022. koje je postalo pravomoćno 21. veljače 2023. zbog predmetnog događaja proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, u činjeničnom opisu navedenog prekršajnog naloga niti u jednom detalju se ne spominje da je okrivljenik predmetne zgode prijetio MO da će ju ubiti ili zaklati. Prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim da je kršio javni red i mir što je posve drugo zaštićeno dobro od onoga za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, odnosno, o zaštiti osobne slobode građana stoga se po stavu ovog drugostupanjskog suda ne radi o presuđenoj stvari pa ni žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

11. Neosnovana je žalba okrivljenika i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbene navode okrivljenika kojima pokušava prikazati nevjerodostojnim iskaz žrtve MO kojoj je prvostupanjski sud poklonio vjeru, te činjenično stanje utvrdio na temelju njezinog iskaza. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti se slaže i pridružuje se stavu prvostupanjskog suda o tome da prihvaća vjerodostojnim iskaz svjedokinje – žrtve MO. Taj iskaz je doista detaljan i uvjerljiv, te je u bitnim dijelovima u skladu i sa materijalnom dokumentacijom, te sa iskazom svjedokinje AO za razliku od iskaza žrtve MO, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda svjedokinja ŽOČ iskazuje neuvjerljivo i neživotno, u njezinom iskazu ima niz nelogičnosti, pa ova drugostupanjski sud stječe dojam da je ista u svom iskazu propustila reći sve ono što je vidjela i što zna o predmetnom događaju, a iz samo njoj znanih motiva. Tako ista iskazuje da je okrivljenik u komunikaciji sa žrtvom i s njom bio miran i da nije bio agresivan, što posve odudara od iskaza žrtve potvrđenog djelomično iskazom AO, ali i drugih materijalnih dokaza iz kojih je sud stekao dojam da je okrivljenik zapravo u alkoholiziranom stanju „divljao“ ne samo u ugostiteljskom objektu „Ličko selo“, već i u nekim drugim ugostiteljskim objektima u bližoj okolici, te se nekontrolirano ponašao sve dok ga nije obuzdala policija. Stoga su svi žalbeni navodi okrivljenika po branitelju kojima pokušava uvjeriti drugostupanjski sud da je žrtva MO lagala, a svjedokinja ŽOČ govorila istinu, potpuno neosnovani.

12. Okrivljenik se nije žalio zbog odluke o kazni, no, po sili zakona kada je izjavljena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ima se smatrati da se okrivljenik žali i zbog odluke o kazni, pa je u povodu toga drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u odluci o kazni. Za kazneno djelo prijetnje, za koje je okrivljenik proglašen krivim, propisana je kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca do 3 godine, a okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja kazna je sama po sebi vrlo blizu minimalno propisanoj za ovo kazneno djelo. Stoga drugostupanjsko vijeće nalazi da je prvostupanjski sud na strani okrivljenika u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti, težinu djela i sve ostale okolnosti koje utječu na odmjeravanje visine kazne. Budući da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti uz minimalni rok provjeravanja, drugostupanjski sud nalazi da je kaznena sankcija koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku primjerena za ostvarenje svih svrha kažnjavanja.

13. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Kako je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je žalbu okrivljenika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Požegi, 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko