REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-395/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv prvookrivljenika ŠI i dr., zbog kaznenih djela iz članka 222. stavka 1. u vezi članka 215. stavka 2. i 1. Kaznenog zakona i dr. (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje: Kazneni zakon) i dr., u povodu žalbe prvookrivljenika po branitelju odvjetniku Zlatku Greguriću, te žalbe drugookrivljene pravne osobe TPS Grupe d.o.o.u stečaju po predstavniku odvjetniku EI, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K- 85/2018-151 od 3. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe prvookrivljenika ŠI i drugookrivljene TPS GRUPE d.o.o. u stečaju kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru proglasio je krivim prvookrivljenika ŠI i drugookrivljenu pravnu osobu TPS GRUPA d.o.o. i to prvookrivljenika za počinjenje jednog kaznenog djela dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. i 2. KZ/11 i jednog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 1. u vezi članka 215. stavak 1. i 2. KZ/11, a drugookrivljenu pravnu osobu za jedno kazneno djelo dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12 - dalje u tekstu ZOPOKD) i jedno teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 215. stavak 1. i 2. KZ/11, te u vezi članka 3. stavak 1. ZOPOKD.
2. Prvostupanjski sud je prvookrivljeniku za kazneno djelo iz članka 215. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 222. stavak 1. KZ/11 utvrdio kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca, te ga je na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, te mu je na temelju članka 57. stavak 1. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 mjeseci i isti se ima izvršiti, a ostatak izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 godine se neće izvršiti ukoliko prvookrivljenik ŠI u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
3. Drugookrivljenoj pravnoj osobi prvostupanjski sud je za kazneno djelo iz članka 215. stavak 2. utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 eura, a za kazneno djelo iz članka 22. stavak 1. utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 eura, te joj izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 eura koju je pravna osoba dužna platiti u roku od 12 mjeseci od pravomoćnosti presude.
4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) prvookrivljenik ŠI je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 200,00 eura, koje troškove mu se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
5. Na temelju odredbe članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 naloženo je prvookrivljenom ŠI i drugookrivljenoj TPS GRUPA d.o.o. solidarno podmiriti troškove vještačenja za zaštitu na radu i zaštitu od požara te sudsko- medicinskog vještačenja u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude s time da će sud o visini troškova donijeti posebno rješenje, a temeljem članka 145. stavak 2. točke 8. ZKP/08 nalaženo je prvookrivljenom ŠI i drugookrivljenoj TPS GRUPA d.o.o. solidarno podmiriti nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, s time da će sud o visini troškova donijeti posebno rješenje.
6. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 oštećenik ŽI upućuje se s imovinskopravnim zahtjevom u posebnu parnicu.
7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio prvookrivljenik ŠI po branitelju odvjetniku Zlatku Greguriću zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Kaznenog zakon i odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu, te ga oslobodi optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovni postupak.
8. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela i drugookrivljena pravna osoba „TPS GRUPA d.o.o. u stečaju“ po predstavniku pravne osobe EI zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Kaznenog zakona i bitnih povreda odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i drugookrivljenu pravnu osobu oslobodi od optužbe.
8.1. Prvookrivljenik ŠI po svom branitelju u žalbi je zahtijevao da on i njegov branitelj budu obaviješteni o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća pa je drugostupanjski sud prvookrivljenika i njegovog branitelja te ŽDO u Slavonskom Brodu uredno obavijestio o održavanju sjednice. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća nije pristupio nitko s time da je prvookrivljenik po branitelju sudu dostavio podnesak u kojem navodi da on i njegov branitelj neće pristupiti na sjednicu i predlaže da se sjednica održi u njihovoj odsutnosti. Na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je bez prisustva stranaka.
9. Odgovor na žalbu nije podnesen.
10. Žalbe prvookrivljenika i drugookrivljene nisu osnovane.
O žalbi prvookrivljenika ŠI
11. Prvookrivljenik je najavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, međutim što se tiče ovog žalbenog razloga u sadržaju žalbe postoji samo tvrdnja da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o bitnim činjenicama, te da navedeni razlozi nisu u suglasju s provedenim dokazima. Na temelju ovih žalbenih navoda drugostupanjski sud zaključuje da žalitelj misli na bitnu povredu odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 koja postoji kada se presuda zbog formalno procesnih pogrešaka prvostupanjskog suda u pisanju obrazloženja pobijane presude ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjska presuda u svom obrazloženju ima razloge o odlučnim činjenicama i da su navedeni razlozi po prvostupanjskom sudu u skladu sa dokazima koji su provedeni na raspravi. Izneseni razlozi su jasni i nedvosmisleni, tako da se prvostupanjska presuda može ispitati, a prvostupanjski sud nije počini bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje prvookrivljenik.
12. Nije osnovana žalba prvookrivljenika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U okviru ovog žalbenog razloga prvookrivljenik u žalbi tvrdi da nije točno utvrđenje prvostupanjskog suda da je upravo on u trgovačkom društvu TPS bio odgovorna osoba za provedbu Zakona o zaštiti na radu, te utvrđenje prvostupanjskog suda da kao takav nije poduzeo odgovarajuće radnje radi provedbe mjera zaštite na radu, a što je dovelo do ozljeđivanja, odnosno do teškog ozljeđivanja zaposlenika FI i NI. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ovi žalbeni navodi prvookrivljenika nisu osnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje pa i ono koje u žalbi osporava prvookrivljenik. U pogledu činjenice tko je u tvrtki TPS GRUPA bio odgovorna osoba za poslove zaštite na radu zapravo niti nema spora jer je i sam prvookrivljenik prilikom iznošenja svoje obrane na raspravi, između ostalog naveo, da je on bio i član uprave i direktor te tvrtke, te specijalist zaštite na radu koji je i provodio praktični dio osposobljavanja za rad. Ovakvu njegovu obranu potvrdila je i materijalna dokumentacija u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, a i iskazi svjedoka žrtava FI i NI, te Željka Lončara i vještaka Davora Đaloga. Prema tome, ne stoji žalbena tvrdnja da prvookrivljenik u tvrtki TPS GRUPA nije bio odgovorna osoba za provedbu zaštite na radu. Prvookrivljenik u žalbi pokušava odgovornost za zaštitu na radu prebaciti na ČI, koja je također bila član uprave u direktor, no, iz same obrane prvookrivljenika proizlazi da ČI nije bila zadužena za zaštitu na radu već da je ona vodila knjigovodstvo i računovodstvo, a da je upravo on bio u tvrtki zadužen za zaštitu na radu pa je i taj dio žalbe prvookrivljenika neosnovan, kao i prijedlog da se ista ispita kao svjedok.
12.1. Pravilno je u pobijanoj presudi utvrdio prvostupanjski sud da radnici – zaposlenici tvrtke TPS GRUPA ŽI i NI prije početka rada na radnom mjestu radnika na stroju nisu bili osposobljeni za rad na siguran način na tom radnom mjestu, te za praktičnu primjenu mjera zaštite na radu i za poslove s posebnim uvjetima rada, te da je prvookrivljenik, svjestan te činjenice i unatoč tome, kao njihov nadređeni, rasporedio ih da rade na tom radnom mjestu. Nesporno je da su gore navedeni radnici ŽI i NI u vrijeme navedeno u izreci pobijane presude radili u TPS GRUPA na radnom mjestu radnika na stroju i da ih je na to radno mjesto rasporedio upravo prvookrivljenik ŠI. Žalbeni navodi prvookrivljenika kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da ŽI i NI nisu bili osposobljeni za rad na predmetnom radnom mjestu suprotni su iskazima same te dvojice zaposlenika. Tako ŽI tvrdi da mu prvookrivljenik nije dao nikakvu literaturu koja bi se odnosila na zaštitu na radu na tom radnom mjestu niti je bio zadužen za bilo kakvu zaštitnu opremu na radu, a isto to iskazao je prilikom ispitivanja pred policijskim istražiteljem svjedok NI. Te iskaze u svom nalazu potvrdio je i vještak Davor Đaloga. Da navedeni radnici nisu u vrijeme kada se dogodila nesreća u kojoj su ozlijeđeni bili osposobljeni za siguran rad vidi se i iz činjenice da je tek nakon ozljeđivanja NI **.**.2016., nad ranije ozlijeđenim FI **.**.2016. proveden postupak osposobljavanja, očito u nastojanju da se naknadno isprave propusti koji su doveli do ozljeđivanja i štete.
12.2. Zbog svega naprijed navedenog nije osnovana žalba prvookrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Nisu osnovani žalbeni navodi prvookrivljenika niti zbog povrede kaznenog zakona. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije u pravu prvookrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu zbog toga što dva kaznena djela za koja ga je proglasio krivim nije ocijenio kao jedno produljeno kazneno djelo. Suprotno ovim žalbenim navodima prvookrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da kaznena djela iz točki 1. i 2. izreke pobijane presude ne ispunjavaju uvjete iz članka 52. stavak 1. KZ/11 da bi se mogli smatrati jednim produljenim kaznenim djelom. Naime, nedostaje vremenska povezanost između ova dva kaznena djela jer je prvo počinjeno 4. travnja 2016., a drugo 15. lipnja 2016., što znači da prvookrivljenik nakon što je 4. travnja 2016. svojim propustom izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, do 15. lipnja 2016., iako svjestan prethodnog događaja, nije poduzeo ništa da spriječi daljnju opasnost za život ili tijelo ljudi pa je tada počinio još i teže kazneno djelo od ovoga prvog. Stoga ova dva kaznena djela ne čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.
13.1. Nije u pravu prvookrivljenik kada tvrdi da je na njegovu štetu povrijeđeno načelo „ne bis in idem“. Okrivljenik, naime, u žalbi navodi da je za predmetna djela za koja je ovom prvostupanjskom presudom proglašen krivim već kažnjen novčanim kaznama. Drugostupanjski sud je izvršio uvid u prvostupanjski spis, te je utvrdio da žalbeni navodi okrivljenika o tome da se radi o presuđenoj stvari nisu osnovani. Naime, u povodu ozljeđivanja na radu radnika FI nadležna inspekcija obavila je nadzor, te o tome sastavila zapisnik Klasa: 116-02/16-41/5 od 4. srpnja 2016., koji se nalazi na strani 12-18 prvostupanjskog spisa, te je u istom zapisniku navedeno da se prvookrivljeni kao odgovorna osoba kažnjava novčanom kaznom zbog prekršaja iz članka 98. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu. U povodu ozljeđivanja radnika NI ista nadležna inspekcija obavila je nadzor, te o tome sastavila zapisnik Klasa: 116-2/16-42/14 od 3. listopada 2016., te je u istom zapisniku navedeno da se prvookrivljeni kao odgovorna osoba kažnjava novčanom kaznom zbog prekršaja iz članka 95. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu. Uvidom u navedene zapisnike drugostupanjski sud je utvrdio da u istima nije naveden činjenični opis djela prekršaja zbog kojih se prvookrivljenik kažnjava novčanom kaznom, no očito je da je prvookrivljenik tamo kažnjen zbog propusta iz Zakona o zaštiti na radu, ali ne i zbog posljedica toga propusta, odnosno, dovođenja u opasnost života i tijela FI, odnosno tjelesnog ozljeđivanja NI. Zbog toga se ne radi o presuđenoj stvari, te ovi žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani.
14. Nije osnovana žalba prvookrivljenika niti zbog odluke o kazni. U prvom redu valja naglasiti da prvostupanjski sud prvookrivljeniku nije izrekao bezuvjetne zatvorske kazne kako to u žalbi tvrdi prvookrivljenik već ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci od koje se samo 6 mjeseci ima izvršiti pa možemo govoriti o bezuvjetnoj kazni zatvora samo u trajanju od 6 mjeseci. Protek vremena od počinjenja kaznenog djela nije nikakva olakotna okolnost na strani prvookrivljenika, kao niti činjenica da je u međuvremenu nad TPS GRUPOM d.o.o. otvoren stečajni postupak. Nisu olakotne okolnosti na strani prvookrivljenika niti činjenica da je oštećenik NI preminuo, a oštećenik BI još 2017. dao otkaz. Iako je činjenica da se u drvnoj industriji i šumarstvu pri radu s oštrim i rotirajućim strojevima i alatima događaju nesreće u kojima ljudi ozlijede prste, šake ili ruke, niti to ne može biti naročito olakotna okolnost na strani prvookrivljenika, te je upravo zbog toga i potrebno u toj djelatnosti naročito posvetiti pažnju zaštiti za radu i osposobljavanju zaposlenika za siguran rad. Unatoč tome prvookrivljenik je kao odgovorna osoba propustio to učiniti te je u pravu prvostupanjski sud kada mu kao naročito otegotnu okolnost cijeni činjenicu da nakon što se 4. travnja 2016. na radnom mjestu ozlijedio ŽI i dalje nije ništa poduzeo da ispravi svoj propust pa se dva mjeseca kasnije zbog istih razloga ozlijedio i NI. Time je prvookrivljenik pokazao nebrigu za sigurnost drugih, odnosno zaposlenika tvrtke u kojoj je bio direktor. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost i činjenicu da je prvookrivljenik nastojao izbjeći kaznenu odgovornost, te umanjiti štetu za svoju tvrtku naknadnim nagovaranjem oštećenika da potpiše lažnu dokumentaciju iz koje bi proizašlo da su bili osposobljeni za rad na siguran način i imali adekvatnu zaštitnu opremu. Zbog svega navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se svrha kažnjavanja može postići jedino da se dio od izrečene jedinstvene kazne u trajanju od 6 mjeseci ima izvršiti.
15. Prvookrivljenik se žali i zbog odluke o troškovima postupka, no o razlozima žalbe na troškove postupka samo navodi da je trebao biti oslobođen optužbe pa da je stoga i odluka o troškovima nepravedna. Budući da je drugostupanjski sud zaključio da je prvostupanjska presuda zakonita, te da je odbio žalbu prvookrivljenika iz ostalih žalbenih razloga, ne stoji tvrdnja prvookrivljenika da je trebao biti oslobođen optužbe, pa mu nije osnovana ni žalba zbog odluke o troškovima postupka.
O žalbi drugookrivljene TPS GRUPE d.o.o. u stečaju
16. Nije u pravo drugookrivljena pravna osoba kada u žalbi po predstavniku tvrdi da ne postoji njezina kaznena odgovornost jer odgovorna osoba, čak i da je počinila kazneno djelo isto nije počinila u interesu TPS GURPE niti se pravna osoba okoristila protupravnim postupanjem već, štoviše, da je zbog predmetnih događaja pravna osoba pretrpjela štetu. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani jer je u članku 3. stavak 1. ZOPOKD propisano da će se pravna osoba kazniti za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povrjeđuje neka dužnost pravne osobe. Stoga je netočna i tvrdnja ovoga žalitelja da se kaznena odgovornost pravne osobe ne može temeljiti samo na formalnoj odgovornosti direktor već se mora dokazati da je njegovo ponašanje bilo u funkciji interesa pravne osobe. Naime, takva sudska praksa postoji u situacijama kada se po odgovornoj pravnoj osobi pribavlja neka protupravna imovinska korist, no kada odgovorna osoba ne postupa po pravilima Zakona o zaštiti na radu, kao što je to u predmetnom slučaju učinio prvookrivljenik ŠI, onda se tim propustom odgovorne osobe povrjeđuje u dužnost pravne osobe za provedbu Zakona o zaštiti na radu, odnosno, obveza da radnik prije raspoređivanja na radnoj mjestu u pravnoj osobi bude osposobljen za siguran rad.
16.1. Neosnovani su žalbeni navodi drugookrivljene pravne osobe kojima pokušava osporiti utvrđenje prvostupanjskog suda da žrtve – radnici ŽI i NI nisu bili osposobljeni na propisani način za siguran rad na radnom mjestu radnika na stroju. O takvim žalbenim navodima prvookrivljenika kao odgovorne osobe ovaj drugostupanjski sud se već izjasnio u ovoj drugostupanjskoj odluci u obrazloženju u povodu žalbe prvookrivljenika na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a koje obrazloženje vrijedi i u povodu žalbe drugookrivljene pravne osobe.
17. Drugookrivljena pravna osoba najavila je žalbu i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene kaznenog zakona, no u sadržaju žalbe o tim žalbenim osnovama ništa se ne navodi, pa je u tom pogledu drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu samo po službenoj dužnosti.
18. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.
19. Kako je drugostupanjski sud našao da nisu osnovane žalbe prvookrivljenika i drugookrivljene pravne osobe, te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je njihove žalbe kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Požegi, 19. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko