REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Trg J.F. Kennedya br. 11, Zagreb
Posl. br. P-2805/2018.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
D O P U N S K A P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nadi Nekić Plevko, u pravnoj stvari tužitelja KARLOVAČKA BANKA d.d. , iz Karlovca, I.G.Kovačića 1, OIB 08106331075, zastupana po punomoćniku Siniši Babiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Babić, Brborović i partneri j.t.d. iz Zagreba, Ulica kralja Zvonimira 66, protiv 1. tuženika PF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mateu Ercegu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Crnković, Gotovac i Erceg d.o.o. iz Zagreba, Radnička c. 30 i 2. tuženika RF, iz [adresa], zastupana po punomoćniku HF, Urumović, odvjetnici iz Zagreba, Varšavska 10, radi: naknade štete, dana 19. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
1. Nalaže se tužitelju KARLOVAČKA BANKA d.d. , iz Karlovca, I.G.Kovačića 1, OIB 08106331075, da u roku od 15 dana plati 2. tuženom RF, iz [adresa] iznos od 3.162,50 eura od dana donošenja presude P-2805/2018. 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima određenom za svako polugodište , uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište se primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna Poslovni broj: P - 2805/2018. 101 stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke .
2. Odbija se 2. tuženik RF, iz [adresa] sa zahtjevom od 01. travnja 2025. za naknadu troška sastava žalbe od 1. travnja 2025. sa zatraženom kamatom, PDV i pristojbom.
Obrazloženje
1. Presudom P-2805/2018. od 17. ožujka 2025. t. 103. obrazloženja odlučeno je o troškovima 2. tuženika u odnosu na kojeg je odbijen tužbeni zahtjev (kao i u odnosu na 1. tuženika ). 2. tuženik je dana 1. travnja 2025. podnio prijedlog za ispravak navedene presude, dopunu iste, podredno žalbu. U navedenom podnesku 2. tuženik je naveo kako iz obrazloženja navedene presude pod točkom 103. proizlazi da je sud 2. tuženiku priznao opravdanim i stvarno nastalim troškovima postupka troškove na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22) za odgovor na tužbu i četiri podneska te zastupanje po odvjetniku na 15 ročišta, a što ukupno čini 20 radnji po 1530 bodova odnosno 3.060,00 eur po svakoj priznatoj radnji. Međutim, prilikom izračunavanja ukupnog iznosa došlo je do pogreške pa je u obrazloženju Presude sud naveo da trošak priznatih radnji ukupno iznosi 60.200,00 eura (a ispravno bi bilo 61.200,00 eura). Stoga je 2. tuženik predložio ispraviti predmetnu pogrešku, a što je sud i učinio rješenjem P-2805/2018. od dana 18. ožujka 2026.
2. Nastavno 2. tuženik ukazuje da se sud kod donošenja odluke o trošku pozvao na „staru“ Tarifu odnosno Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22) iako se na dosudu troškova na teret protivne strane ima primijeniti Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) pri tome ukazujući na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. broj: Pž-716/2024-2 od 16. prosinca 2024. te navodi da je Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) propisano: Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kod navedenog 2. tuženik ujedno ukazuje kako je iz činjenice da je sud PDV priznao na temelju Tbr. 46. Tarife jasno da je sud pritom primijenio važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Međutim, u točki 103. obrazloženja Presude pozvao se na „staru“ Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22) stoga je 2. tuženik predložio sudu ispraviti navedenu pogrešku što je kako je navedeno i učinjeno rješenjem P-2805/2018. od dana 18. ožujka 2026.
3. Nastavno 2. tuženik u navedenom podnesku navodi da se sud presudom u izreci i/ili obrazloženju troškova postupka nije očitovao o daljnjim radnjama za koje je 2. tuženik ispostavio troškovnik, a koje sud nije prihvatio a riječ je o ukupno 5 (pet) podnesaka od 31.01.2021, 25.04.2023, 25.09.2023, 06.05.2024. i 24.09.2024, te pristupu na ročište dana 03.05.2022. pri čemu 2. tuženik ukazuje i na činjenicu da je u točki 29. obrazloženja presude sud utvrdio da je, između ostalog, održao i ročište dana 03.05.2022. dok je iz troškovnika 2. tuženika razvidno je da je zatražena naknada troškova za predmetno ročište, dok je iz zapisnika od 03. svibnja 2022. godine o održanoj glavnoj raspravi razvidno je da je na zakazano ročište pristupio 2. tuženik uz opunomoćenog odvjetnika. Stoga 2. tuženik smatra kako je sud previdio navedene činjenice te faktički odbio priznati trošak pristupa na ročište 03.05.2022. u odnosu na 2. tuženika, iako 2. tuženik ima pravo na naknadu troška pristupa odvjetnika na zakazano ročište 03.05.2022, čak i u slučaju odgode istog (Tbr. 9. važeće Tarife, toč. 1. odnosno toč. 5.) u iznosu od 1.530,00 eura + PDV, sveukupno 1.912,50 eura.
4. Nadalje u odnosu na navedenih ukupno 5 (pet) podnesaka (od 31.01.2021, 25.04.2023, 25.09.2023, 06.05.2024. i 24.09.2024) o kojima sud presudom nije donio odluku nego ih faktički odbio priznati, 2. tuženik napominje da je riječ o obrazloženim podnescima za koje on smatra da je trebalo priznati naknadu troškova, jer je Tbr. 8. toč. 3. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) propisano da za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova. Čak i da nije riječ o obrazloženim podnescima koji udovoljavaju uvjetima iz članka 155. ZPP-a, a 2. tuženik smatra da jest, prema Tbr. 8. toč. 4. važeće Tarife 2. tuženiku bi pripalo 25 bodova po podnesku. 2. tuženik napominje da je II. tuženik sudu dostavio podnesak od 31.01.2022. povodom rješenja suda od 20.01.2022. u kojem se od 2. tuženika zahtijeva očitovanje pa je jasno da je predmetni podnesak bio važan za vođenje postupka. Nadalje, u podnesku se navodi da je podneskom od 25.04.2023. 2. tuženik je sudu dostavio relevantnu dokumentaciju koju nije mogao ranije dostaviti, a u koje isprave je sud izvršio uvid i naveo u točki 29. obrazloženja presude - Rješenje o obustavi istrage ŽDO u Karlovcu od 13.03.2023. kojim je obustavljena istraga protiv tuženika (list 1071 -1083 spisa); Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5304/2017 od 28.06.2019. tužitelja Karlovačke banka d.d. a protiv TF kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Karlovačke banke a presuda je utvrđena pravomoćnom 18.05.2021. (list 1196- 1210 spisa). Podneskom od 25.09.2023. 2. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja i istaknuo prigovore relevantne za tijek postupka. Također, i daljnji podnesci 2 . tuženika od 06.05.2024. i 24.09.2024. bili su obrazloženi i opravdani pa je iste, imajući u vidu sadržaj tih podnesaka, valjalo priznati ocijeniti potrebnim za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i odrediti naknadu troškova po Tbr. 8. toč. 3. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Prema navedenom za ukupno 5 podnesaka valjalo priznati barem ukupno 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura + PDV, sveukupno 1.250,00 eura.
5. Slijedom navedenog 2. tuženik predlaže naslovu na temelju članka 342. ZPP-a ispraviti presudu, podredno, ako sud smatra da nema mjesta ispravku presude, 2. tuženik moli naslov da ovaj podnesak smatra pravodobnom žalbom protiv točke 3. presude radi odluke o trošku, a u tom slučaju, 2. tuženik predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i uz ono već dosuđeno prvostupanjskom Presudom, naložiti tužitelju da 2. tuženiku nadoknadi troškove postupka i u odnosu na njegove podneske od 31.01.2021, 25.04.2023, 25.09.2023, 06.05.2024. i 24.09.2024, te pristup na ročište dana 03.05.2022. zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (tekućim od donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje u skladu s člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana). Ujedno 2. tuženik zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje u skladu s člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
6. Povodom žalbe tužitelja i 2. tuženika sud je dana 7. listopada 2025. predmet dostavio Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na rješavanje koji je svojim dopisom od 11. veljače 2026. ovom sudu remisorno vratio predmet navodeći da iz sadržaja žalbe 2. tuženika proizlazi da se žalbeni navodi isključivo odnose na prijedlog za ispravak i prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima parničnog postupka o kojima ovaj sud nije odlučio prije dostavljanja spisa Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje
7. Sud je izvršio uvid u spis kao i troškovnik 2. tuženika ( list 1402-1403 spisa ) te je utvrdio da je prijedlog za dopunu presude od 1. travnja 2025. podnesen u roku iz čl. 339 ZPP i da je osnovan u dijelu troška postupka u odnosu na 2. tuženika Sud podneske 2. tuženika od dana 31.01.2021, 25.04.2023, 25.09.2023, 06.05.2024. i 24.09.2024, smatra potrebnim za vođenje ove parnice u smislu čl. 155 Zakona o parničnom postupku ( Narodne Novine br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08; 57/11; 25/13; 89/14; 70/19; 88/22; 114/22; 155/23; 146/25) te je temeljem Tbr. 8 /3 Tarife HOKa („Narodne novine“ broj 138/23) za svaki navedeni podnesak dosudio iznos od 200,00 eura uz zatraženi PDV u iznosu od 250,00 eur temeljem Tbr. 46 Tarife HOKa što ukupno iznosi 1.250,00 eura. Ujedno sud je utvrdio da je dana 03.05.2022. održano ročište na koje je pristupio 2. tuženik sa svojim punomoćnikom na kojem se ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari već o procesnim pitanjima, za koji je zastupanje na tom ročištu t 2. tuženik zatražio trošak ( od 1533 boda ) te mu za zastupanje na tom ročištu sud dosuđuje trošak od 1.530,00 eura temeljem Tbr. 9/2 Tarife HOKa sa zatraženim PDV od 382,50 eur temeljem Tbr. 46 Tarife HOKa; i sa zatraženom kamatom odnosno 2. tuženiku se ovom dopunskom presudom dosuđuje nastavnih 33.162,50 eura sa zatraženom kamatom, slijedom čega je temeljem čl. 339 i 340 ZPP odlučeno kao u izreci rješenja. Ujedno ova je dopunska presuda donesena bez ponovnog otvaranja glavne rasprave budući je donosi sudac koji je donio i prvobitnu presudu a zahtjev u pogledu kojeg se traži dopuna je dovoljno raspravljen.
8. Sud je odbio 2. tuženika sa zahtjevom za naknadom troška žalbe od 1. travnja 2025. u ukupnom iznosu od 601,53 eur budući je ovom dopunskom presudom odlučeno o njegovom zahtjevu za donošenjem iste a ranijim rješenjem P-2805/2018. od dana 18. ožujka 2026. o ispravku presude, a koju je žalbu 2. tuženik i podnio podredno, stoga se njegov zahtjev za naknadu tog troška cijeni neosnovanim slijedom čega je odlučeno kao u t. 2. ) izreke presude.
U Zagrebu 19. ožujka 2026. godine
Sudac:
Nada Nekić Plevko
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove dopunske presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se putem ovog suda podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u tri primjerka.
Dna.
1. tužitelju po punomoćniku
2. 1. tuženiku po punomoćniku
3. 2. tuženiku po punomoćniku
