Posl. broj P-3186/2019

Posl. broj P-3186/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija&Porobija Zagreb, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 29. siječnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja UŽ Pećarica i zamjenika punomoćnika tuženika ĐŽ, dana 19. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da je djelomično ništav ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj:3208690870/07, kreditna partija 7103569714 od 23. ožujka 2007. godine (solemniziran pred Javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem, broj OV-5589/2007- 1, dana 9. svibnja 2007.godine), sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to:

-u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 2. i 6. ugovora) u kojem se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke/tuženika, točnije u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama i aktima te shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i u dijelu svih drugih odredaba ugovora i akata tuženika koje propisuju takav način promjene kamatne stope.

-u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 1., 6. i 18. ugovora) u kojem se ugovora valutna klauzula u CHF-u, točnije u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (dospijeća);

II.

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na temelju utvrđenja iz točke I. a) i b) ove presude iznos od 6.175,03 eura (šesttisućastosedamdesetpeteuraitricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi, koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na iznos od:

0,68 Eura teče od 14.8.2007. pa do isplate,

0,02 Eura teče od 17.9.2007. pa do isplate,

7,64 Eura teče od 15.11.2007. pa do isplate,

6,86 Eura teče od 14.12.2007. pa do isplate,

9,47 Eura teče od 14.1.2008. pa do isplate,

10,51 Eura teče od 14.2.2008. pa do isplate,

18,52 Eura teče od 14.3.2008. pa do isplate,

16,07 Eura teče od 14.4.2008. pa do isplate,

10,35 Eura teče od 15.5.2008. pa do isplate,

12,75 Eura teče od 14.6.2008. pa do isplate,

10,70 Eura teče od 15.7.2008. pa do isplate,

10,34 Eura teče od 14.8.2008. pa do isplate,

10,35 Eura teče od 15.9.2008. pa do isplate,

21,59 Eura teče od 20.10.2008. pa do isplate,

26,94 Eura teče od 14.11.2008. pa do isplate,

16,03 Eura teče od 14.12.2008. pa do isplate,

32,58 Eura teče od 14.1.2009. pa do isplate,

34,50 Eura teče od 16.2.2009. pa do isplate,

28,36 Eura teče od 14.3.2009. pa do isplate,

29,77 Eura teče od 15.4.2009. pa do isplate,

30,22 Eura teče od 14.5.2009. pa do isplate,

26,58 Eura teče od 17.6.2009. pa do isplate,

28,78 Eura teče od 14.7.2009. pa do isplate,

32,04 Eura teče od 14.8.2009. pa do isplate,

34,37 Eura teče od 17.9.2009. pa do isplate,

33,11 Eura teče od 16.10.2009. pa do isplate,

34,53 Eura teče od 14.11.2009. pa do isplate,

34,00 Eura teče od 16.12.2009. pa do isplate,

39,30 Eura teče od 14.1.2010. pa do isplate,

41,67 Eura teče od 22.2.2010. pa do isplate,

42,63 Eura teče od 16.3.2010. pa do isplate,

45,23 Eura teče od 15.4.2010. pa do isplate,

51,24 Eura teče od 17.5.2010. pa do isplate,

52,53 Eura teče od 15.6.2010. pa do isplate,

60,61 Eura teče od 16.7.2010. pa do isplate,

63,95 Eura teče od 20.8.2010. pa do isplate,

64,68 Eura teče od 20.9.2010. pa do isplate,

64,15 Eura teče od 18.10.2010. pa do isplate,

67,43 Eura teče od 14.11.2010. pa do isplate,

78,82 Eura teče od 17.12.2010. pa do isplate,

77,52 Eura teče od 15.1.2011. pa do isplate,

73,53 Eura teče od 16.2.2011. pa do isplate,

77,97 Eura teče od 14.3.2011. pa do isplate,

77,64 Eura teče od 19.4.2011. pa do isplate,

82,41 Eura teče od 16.5.2011. pa do isplate,

95,35 Eura teče od 15.6.2011. pa do isplate,

110,07 Eura teče od 15.7.2011. pa do isplate,

116,65 Eura teče od 24.8.2011. pa do isplate,

98,35 Eura teče od 4.10.2011. pa do isplate,

94,22 Eura teče od 11.11.2011. pa do isplate,

92,80 Eura teče od 15.11.2011. pa do isplate,

96,58 Eura teče od 19.12.2011. pa do isplate,

102,70 Eura teče od 23.1.2012. pa do isplate,

103,11 Eura teče od 21.2.2012. pa do isplate,

102,59 Eura teče od 14.3.2012. pa do isplate,

100,78 Eura teče od 14.4.2012. pa do isplate,

102,00 Eura teče od 15.5.2012. pa do isplate,

103,52 Eura teče od 26.6.2012. pa do isplate,

101,04 Eura teče od 19.7.2012. pa do isplate,

101,52 Eura teče od 14.8.2012. pa do isplate,

95,92 Eura teče od 14.9.2012. pa do isplate,

99,85 Eura teče od 14.10.2012. pa do isplate,

102,74 Eura teče od 3.12.2012. pa do isplate,

101,63 Eura teče od 27.12.2012. pa do isplate,

101,63 Eura teče od 27.12.2012. pa do isplate,

100,93 Eura teče od 28.2.2013. pa do isplate,

101,16 Eura teče od 28.3.2013. pa do isplate,

101,16 Eura teče od 28.3.2013. pa do isplate,

96,90 Eura teče od 9.5.2013. pa do isplate,

93,33 Eura teče od 19.6.2013. pa do isplate,

94,43 Eura teče od 2.8.2013. pa do isplate,

94,43 Eura teče od 2.8.2013. pa do isplate,

99,28 Eura teče od 25.10.2013. pa do isplate,

99,28 Eura teče od 25.10.2013. pa do isplate,

100,42 Eura teče od 5.12.2013. pa do isplate,

101,40 Eura teče od 30.12.2013. pa do isplate,

98,88 Eura teče od 14.1.2014. pa do isplate,

102,95 Eura teče od 14.2.2014. pa do isplate,

104,53 Eura teče od 14.3.2014. pa do isplate,

103,20 Eura teče od 14.4.2014. pa do isplate,

100,19 Eura teče od 14.5.2014. pa do isplate,

930,54 Eura teče od 16.6.2014. pa do isplate.

III.

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe u visini od 2.750,00 eura, uvećano za zakonske kamate koje teku od 19. ožujka 2026.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 23. ožujka 2007. godine kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 3208690870/07, kreditna partija 7103569714 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 25.831,27 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s kamatom od 5,20 % godišnje, promjenjivo.

1.1. Budući je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, koje su ugovorene na način da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te budući je VTS RH donio pravomoćne presude kojima je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koje presude su pravno obvezujuće za sve vrste potrošačkih ugovora, stoga postavljeni tužbeni zahtjev koji je preciziran nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, istakao prigovor promašene aktivne legitimacije budući su pojedine anuitete plaćale treće osobe i prigovor zastare, te naveo da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi razumljive i jasne i da je tužitelj bio upoznat sa ugovornim odredbama i suglasio se sa istima.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 3208690870/07, kreditna partija 7103569714, otplatnog plana, prometa po kreditu i dokumentacije tužene, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Ines Lozić iz Centra za vještačenja d.o.o. Split, te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 3208690870/07, kreditna partija 7103569714 utvrđeno je da je zaključen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na iznos od 25.831,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate u 85 mjesečnih anuiteta i redovnom kamatnom stopom od 5,20 % godišnje, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

5 . Vještakinja Ines Lozić u pisanom nalazu i mišljenju navodi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do kraja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate do kraja otplate kredita iznose 6.175,03 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 1.499,68 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 4.675,35 EUR.

Ukupno je manje plaćen iznos zbog pada tečaja za otplatu ispod tečaja na dan isplate kredita od 9,93 EUR.

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 6.165,10 EUR i to ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 1.499,68 EUR, ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 4.665,42 EUR.

Ukupan iznos obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita prilikom prvog korištenja kredita iznosi ukupno 228,80 EUR.

Vještak napominje da uvidom u dokumentaciju koja je stavljena na raspolaganje ne proizlazi da je tužitelju obračunata i naplaćena naknada zbog prijevremene otplate kredita (izlazna naknada), obzirom da kredit nije prijevremeno otplaćen.

6. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile poštene i da li je tuženik u obvezi prema tužitelju.

7. U konkretnom slučaju radi se o standardnom ugovoru o kreditu u kojem je sadržana odredba o ugovornoj kamati i kamatnoj stopi koja je određena kao promjenljiva, čije promjene se vrše skladno odluci tuženika, odnosno općim uvjetima poslovanja istoga.

8. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koja su mu odobrena na određeno vremensko razdoblje, uz njegovu obvezu vraćanja primljenog iznosa novca na način kako je to ugovorom o kreditu ugovoreno.

9. Ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 46. stavka 2. i članka 50. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91) odnosno čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 – dalje: ZOO/05).

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g. u dijelu točke 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. g. do 6. kolovoza 2007. g. a od 7. kolovoza 2007. g. nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 33/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine, u tom dijelu odbijena revizija tuženice izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine.

11. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138. a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502. c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a.

13. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, stoga su predmetne ugovorne odredbe ništetne i na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

14. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

15. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 96/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 96/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Identične odredbe sadržane su i u odredbi čl. 96. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP 79/07), kao i u odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP 41/14) te u odredbama čl. 53. st. 1. i 2. te čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23, dalje ZZP 19/22) koji je trenutačno na snazi.

16. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno, sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim donosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 158/22) dalje ZOO).

17. Međutim, u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. se navodi da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

18. Među strankama nije sporno da u Ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni korisnik kredita mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te ugovorne klauzule, dok je tuženik to u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati.

19. Naime, ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

20. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužitelj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga se ima smatrati da prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nisu razumljive.

21. Slijedom navedenog, imajući u vidu pravna utvrđenja iz kolektivne parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, sadržaj Ugovora o kreditu i podatke o otplati kredita iz kojih je razvidno značajno uvećanje pojedinih anuiteta otplate kredita, ovaj sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je u konkretnom slučaju ugovorena valutna klauzula nepoštene, a time i ništetne jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a odredbe su se nalazile u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je unaprijed formulirao prednik tuženika kao trgovac, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njihov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.

22. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO/05 propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je odredbom stavka 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

23. Tužitelj temeljem citirane odredbe ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.

24. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Ines Lozić obzirom da je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu, pa kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku iznos od od 6.175,03 eura, primjenom navedenog materijalnog prava obvezana je tužena isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u točci I. izreke presude od izvršenih uplata do isplate.

25. Slijedom navedenog, a obzirom na iskaz tužitelja u kojem navodi da je kredit iskoristio za kupnju automobila, da u vrijeme sklapanja ugovora nije imao firmu, niti obrt, da je sam otplaćivao kredit i da prilikom ugovaranja kredita nije kao neuka stranka bio upozoren na posljedice sklapanja istoga, već mu je kredit u CHF ponuđen kao najpovoljniji, to proizlazi da tuženik nije sa tužiteljem pregovarao o spornim ugovornim odredbama koje se odnose na valutu CHF, i kamatnu stopu, niti je tužitelja upoznao sa mogućim rizicima promjene tečaja valute na njegovu štetu, čime zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, obzirom da se radi o odredbama koje nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26. Standard „prosječnog potrošača odnosi se na utvrđivanje je li ugovorna odredba sastavljena na način koji bi bila jasna i razumljiva prosječnom potrošaču koji je uobičajeno informiran, pažljiv i razborit, dok zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija na način da u odnosu na ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja prosječan potrošač može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen, već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

27. Tuženik je istakao prigovor zastare, koji prigovor nije osnovan, obzirom da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

28. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

29. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen je u cijelosti.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) time da je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 4. studenoga 2020.g., 29. lipnja 2021.g., 18. ožujka 2025.g., 6.studenoga 2025.g. i 29. siječnja 2026.g., po 100 bodova, plus sastav tri obrazložena podneska po 100 bodova, dakle ukupno 900 bodova, odnosno 1.800,00 eura, plus PDV 450,00 eura i trošak vještačenja 500,00 eura, pa parnični trošak tužitelja iznosi 2.750,00 eura.

U Sinju, dana 19. ožujka 2026. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Jure Grbavac odvjetnik u Splitu, Poljička cesta 20b

2. Odvjetničko društvo Porobija&Porobija Zagreb, Galleria Importanne,

Iblerov trg 10/VII